Lucas 14
Si-nu̱guanꞌ Yanꞌanj Xa̱ngaꞌ (TRQ) vs ARIB
1 Hué dan ni̱ ꞌngo̱ güi naránj ruhua ni sij, ni̱ gatúj Jesús chruhua ducuá ꞌngo̱ tsínj fariseo aꞌninꞌ. Ni̱ xa síꞌ nga̱ ni sij. Ni̱ nagaꞌna̱ꞌ ango ni tsínj fariseo Jesús si gui̱ꞌyaj síꞌ.
1 Tendo Jesus entrado, num sábado, em casa de um dos chefes dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Ni̱ nne ꞌngo̱ tsínj ꞌni̱j guꞌma̱n rian Jesús.
2 Achava-se ali diante dele certo homem hidrópico.
3 Ni̱ nachínj snanꞌanj Jesús ni tsínj digyán ley nga̱ ni tsínj fariseo. Ni̱ gataj sij:
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei e aos fariseus, e perguntou: É lícito curar no sábado, ou não?
4 Ngaa ni̱ guidaꞌa Jesús tsínj daj. Ni̱ nahuin síꞌ, guiꞌyaj sij. Ni̱ naꞌníj sij na̱nꞌ síꞌ.
4 Eles, porém, ficaram calados. E Jesus, pegando no homem, o curou, e o despediu.
5 Ngaa ni̱ gataj sij gunun ni tsínj fariseo:
5 Então lhes perguntou: Qual de vós, se lhe cair num poço um filho, ou um boi, não o tirará logo, mesmo em dia de sábado?
6 Ni̱ nun ga̱ꞌue danica̱j ni sij nuguanꞌ rian Jesús ga̱ mánj.
6 A isto nada puderam responder.
7 Ni̱ ngaa guiniꞌi Jesús da̱j nanoꞌ ni tsínj ꞌna̱ꞌ ducuá tsínj fariseo daj chrun xila niquinꞌ ne̱ꞌ rian ga̱ne ni sij rian mesa, ngaa ni̱ nani sij ꞌngo̱ cuento digyán sij rian ni síꞌ. Ni̱ gataj sij:
7 Ao notar como os convidados escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes esta parábola:
8 ―Ngaa ga̱quinj ꞌngo̱ tsínj daj ga̱nꞌanj re̱ꞌ rian ga̱huin ꞌngo̱ guiꞌyanj na̱raꞌa ne, ni̱ si̱ gané re̱ꞌ chrun xila niquinꞌ ne̱ꞌ chrej rian mánj. Ga̱ꞌue si gui̱sij ango tsínj huin achij doj daj nga̱ manꞌán re̱ꞌ ga̱ aj.
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te reclines no primeiro lugar; não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
9 Ni̱ ga̱ꞌue si ga̱ꞌnaꞌ tsínj ga̱quinj nu̱ngüej é re̱ꞌ, ni̱ ga̱taj síꞌ gu̱nun re̱ꞌ: “Ga̱ꞌuiꞌ re̱ꞌ chrun xila nan ga̱ne tsínj nan anj.” Ga̱taj síꞌ si ruhuaj. Ngaa ni̱ ga̱huin na̱ꞌaj re̱ꞌ, ni̱ ga̱nꞌanj ga̱né re̱ꞌ chrun xila niquinꞌ da ru̱cu.
9 e vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o último lugar.
10 Hué dan ni̱ ngaa gaquínj sij ga̱ꞌnaꞌ re̱ꞌ, ni̱ ga̱né re̱ꞌ da ru̱cu. Hué dan ni̱ ngaa ga̱ꞌnaꞌ tsínj ga̱quinj re̱ꞌ, ni̱ ga̱taj sij gu̱nún re̱ꞌ: “Amigo, ga̱chin ga̱né re̱ꞌ chrun xila niquinꞌ ne̱ꞌ rian.” Ga̱taj sij. Ngaa ni̱ ga̱huin ꞌueé re̱ꞌ rian ni tsínj nne rian mesa nga̱ re̱ꞌ aj.
10 Mas, quando fores convidado, vai e reclina-te no último lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante de todos os que estiverem contigo à mesa.
11 Daj si u̱n tsínj huin ruhua ga̱huin rian, ni̱ gu̱na sij da ne̱ꞌ ru̱cu. Sani̱ u̱n tsínj ga̱ꞌuej ruhua gu̱na da ne̱ꞌ ru̱cu, ni̱ ga̱huin rian sij. ―Daj gataj Jesús gunun ni tsínj ma̱n ducuá tsínj fariseo daj.
11 Porque todo o que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Ngaa ni̱ gataj Jesús gunun tsínj gaquínj ga̱ꞌnaꞌ sij ducuá síꞌ:
12 Disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não convides teus amigos, nem teus irmãos, nem teus parentes, nem os vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso retribuído.
13 Sani̱ ngaa gui̱ꞌyáj re̱ꞌ ꞌngo̱ guiꞌyanj ducuá re̱ꞌ, ni̱ ga̱quinj re̱ꞌ ga̱ꞌnaꞌ ni ngüi̱ niqui nga̱ ni ngüi̱ nachranꞌ raꞌa nej, ni ngüi̱ yacuan nej, ni ngüi̱ duri nej.
13 Mas quando deres um banquete, convida os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos;
14 Ngaa ni̱ ga̱ ꞌueé rián re̱ꞌ. Daj si si̱ gaꞌue na̱ruꞌue ni ngüi̱ daj rián re̱ꞌ. Sani̱ na̱ruꞌue sa̱ꞌ Yanꞌanj rián re̱ꞌ ngaa ga̱naꞌnij ni níman huin ni sij ni ngüi̱ hua ni̱ca niman. ―Daj gataj Jesús gunun tsínj gaquínj daj.
14 e serás bem-aventurado; porque eles não têm com que te retribuir; pois retribuído te será na ressurreição dos justos.
15 Ni̱ ngaa gunun ꞌngo̱ ni tsínj nne nga̱ Jesús rian mesa, ni̱ gataj síꞌ gunun Jesús:
15 Ao ouvir isso um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado aquele que comer pão no reino de Deus.
16 Ngaa ni̱ gataj Jesús gunun síꞌ:
16 Jesus, porém, lhe disse: Certo homem dava uma grande ceia, e convidou a muitos.
17 Ni̱ ngaa síj gahuin chru̱n si xa̱ ni ngüi̱, ꞌyaj sij, ni̱ gaꞌníj sij ꞌngo̱ moso ga̱nꞌanj ga̱taj síꞌ rian ni ngüi̱ daj: “Ga̱ꞌnaꞌ a ni é re̱ꞌ si a̱ hua chru̱n si xa̱ á re̱ꞌ.” Daj gataj moso daj gunun ni ngüi̱, guiꞌyaj xuruꞌue.
17 E à hora da ceia mandou o seu servo dizer aos convidados: vinde, porque tudo já está preparado.
18 Sani̱ gaxi̱ꞌi ni sij gataj ni sij rian moso daj sisi̱ si̱ gaꞌue gui̱sij ni sij xa̱ ni sij. Ni̱ gataj ꞌngo̱ tsínj daj: “Guirān ꞌngo̱ yoꞌój, ni̱ hua nia̱n si ga̱nꞌanj niꞌyā. Achínj jniꞌyā rián re̱ꞌ si gui̱nicaj re̱ꞌ ꞌngo̱ niman nico ngāj si si̱ gaꞌue ga̱nꞌān nga̱ re̱ꞌ mánj.” Daj gataj sij.
18 Mas todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e preciso ir vê-lo; rogo-te que me dês por escusado.
19 Ni̱ gataj ango sij: “Guirān u̱nꞌunꞌ inta sicúj, ni̱ ga̱nꞌanj xa̱cāj cuenta sisi̱ a̱ hua xuj gui̱ꞌyaj sun xuj. Ni̱ gui̱nicaj re̱ꞌ ꞌngo̱ niman nico ngāj xiꞌí si nun ga̱ꞌue ga̱nꞌān nga̱ re̱ꞌ mánj.” Daj gataj síꞌ.
19 Outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou experimentá-los; rogo-te que me dês por escusado.
20 Ni̱ gataj ango sij: “Da guisíj xacā ꞌngo̱ yunꞌunj xa̱na, ni̱ si̱ gaꞌue ga̱nꞌān mánj.” Daj gataj hua̱ꞌnij ranꞌ tsínj gunun moso daj.
20 Ainda outro disse: Casei-me e portanto não posso ir.
21 ’Ngaa ni̱ nanica̱j si-moso tsínj du̱cua daj. Ni̱ nataꞌ sij nuguanꞌ gaꞌmi go̱ꞌngo ni síꞌ gunun xuruꞌue daj. Hué dan ni̱ gaꞌman ruhua xuruꞌue daj. Ni̱ gataj sij gunun moso: “Ga̱nꞌanj yoo̱ re̱ꞌ rian yuꞌue̱ nga̱ chruhua chrej ma̱n riqui xumanꞌ nan. Ni̱ ni̱caj re̱ꞌ ni ngüi̱ niqui nga̱ ni ngüi̱ nachranꞌ raꞌa nej, ni ngüi̱ yacuan nej, ni ngüi̱ duri nej ga̱ꞌnaꞌ re̱ꞌ.” Daj gataj xuruꞌue daj gunun moso.
21 Voltou o servo e contou tudo isto a seu senhor: Então o dono da casa, indignado, disse a seu servo: Sai depressa para as ruas e becos da cidade e traze aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 Ngaa ni̱ gataj moso daj gunun xuruꞌue: “Señor, hua síj guiꞌyā si gaꞌníj re̱ꞌ yūnj. Sani̱ hua luga ga̱ꞌ aj.” Daj gataj moso daj.
22 Depois disse o servo: Senhor, feito está como o ordenaste, e ainda há lugar.
23 Ngaa ni̱ gataj xuruꞌue daj gunun moso: “Güi̱j re̱ꞌ chruhua chrej ga̱nꞌan nga̱ chrej gatin nej. Ni̱ gui̱ꞌyaj fuerzá re̱ꞌ si ga̱ꞌnaꞌ ni ngüi̱ ga̱tu ni sij chruhua ducuāj ga̱ra gui̱man ni sij.
23 Respondeu o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e valados, e obriga-os a entrar, para que a minha casa se encha.
24 Daj si xa̱ngaꞌ atā gu̱nun re̱ꞌ sisi̱ si̱ gahuin stiꞌnīj nga̱ ni̱ a̱ ꞌngo̱ ni ngüi̱ gaquínj sinīj mánj.” Gataj xuruꞌue daj gunun si-moso sij. ―Daj gataj Jesús gunun tsínj nne rian mesa nga̱ sij.
24 Pois eu vos digo que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Ni̱ huaj nico ni ngüi̱ nga̱ Jesús. Ni̱ nanica̱j sij gataj sij gunun ni síꞌ:
25 Ora, iam com ele grandes multidões; e, voltando-se, disse-lhes:
26 ―Sisi̱ hua ꞌngo̱ tsínj daj huin ruhua ga̱ꞌnaꞌ riānj, ni̱ hua nia̱n si ga̱huin ꞌi̱ ruhua sij niꞌyaj sij yūnj daj nga̱ si ꞌi̱ ruhua sij niꞌyaj sij chrej sij nga̱ nni sij nej, manꞌan sij nej. Ni̱ sisi̱ naꞌuej ruhua sij daj, ni̱ si̱ gaꞌue ga̱huin sij tsínj gui̱nicoꞌ manꞌānj mánj.
26 Se alguém vier a mim, e não aborrecer a pai e mãe, a mulher e filhos, a irmãos e irmãs, e ainda também à própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Ni̱ sisi̱ naꞌuej ruhua ꞌngo̱ tsínj daj ga̱ta sij rugutsi̱ gui̱ranꞌ sij sayun ngāj, ni̱ si̱ gaꞌue ga̱huin sij tsínj gui̱nicoꞌ manꞌānj mánj.
27 Quem não leva a sua cruz e não me segue, não pode ser meu discípulo.
28 ’Ni̱ sisi̱ huin ruhua ꞌngo̱ ni é re̱ꞌ gui̱ꞌyaj ꞌngo̱ hueꞌ xxi nataꞌ, ni̱ na̱ni sini ruhua tsínj daj ni̱ꞌyaj sij u̱ndaj gu̱tinꞌ sij duꞌue hueꞌ daj. Ngaa ni̱ xa̱caj sij cuenta sisi̱ gui̱sij si-sanꞌanj sij.
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se senta primeiro a calcular as despesas, para ver se tem com que a acabar?
29 Ni̱ sisi̱ nitaj si nani sini ruhua sij, hué dan ni̱ ngaa gu̱ruj sij daqui hueꞌ, ni̱ na̱ꞌue gui̱si-íꞌ, gui̱ꞌyaj sij. Ni̱ ga̱xiꞌi ni ngüi̱ ga̱ꞌmi ducu ni sij xiꞌí sij.
29 Para não acontecer que, depois de haver posto os alicerces, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a zombar dele,
30 Ni̱ ga̱taj ni sij: “Gaxi̱ꞌi tsínj nan guiꞌyaj sij hueꞌ. Sani̱ nun gu̱nucuaj sij gui̱si, gui̱ꞌyaj sij mánj.” Daj ga̱taj ni ngüi̱ daj.
30 dizendo: Este homem começou a edificar e não pode acabar.
31 ’Ni̱ sisi̱ hua ꞌngo̱ rey nicaj ichiꞌ mil snado, ni̱ huaj sij ga̱nꞌanj gu̱nunꞌ sij nga̱ ango rey ꞌna̱ꞌ nga̱ co̱ mí snado, ngaa ni̱ ga̱nꞌanj ga̱ne sij xa̱caj sij cuenta sisi̱ ga̱ꞌue gu̱nucuaj sij gui̱ꞌyaj gana sij rian ango rey nicaj co̱ mil snado daj.
31 Ou qual é o rei que, indo entrar em guerra contra outro rei, não se senta primeiro a consultar se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Ni̱ sisi̱ ani ruhua sij sisi̱ naꞌue gu̱nucuaj sij gu̱nunꞌ sij nga̱ ango rey, ni̱ ngaa hua ga̱nꞌ ꞌna̱ꞌ ango rey, ni̱ aꞌníj sij ni tsínj nicaj nuguanꞌ ga̱nꞌanj ga̱taj snanꞌanj ni síꞌ sisi̱ na̱ꞌmi nu̱ngüej rey daj.
32 No caso contrário, enquanto o outro ainda está longe, manda embaixadores, e pede condições de paz.
33 ’Ni̱ hué ducuánj daj tsínj naꞌuej ruhua du̱na daranꞌ si nicaj sij, ngaa ni̱ si̱ gaꞌue ga̱huin sij tsínj gui̱nicoꞌ manꞌānj mánj. ―Daj gataj Jesús.
33 Assim, pois, todo aquele dentre vós que não renuncia a tudo quanto possui, não pode ser meu discípulo.
34 Ni̱ gataj ru̱huaꞌ yún Jesús:
34 Bom é o sal; mas se o sal se tornar insípido, com que se há de restaurar-lhe o sabor?
35 Ni̱ nitaj si níꞌyanj ya̱n daj rian yoꞌój. Ni̱ nitaj si níꞌyan ga̱huin yoꞌój yaꞌnduj nej. Sani̱ gue̱reꞌej ne̱ꞌ xe̱ꞌ ya̱n daj.
35 Não presta nem para terra, nem para adubo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.