Romanos 4
Se-nānā Diosē nanā sāʼ me rá catūū nimán níʼ a (TRCNT) vs ARA
1 Síí cuꞌna̱j Abraham me se xi̱i níꞌ si̱j israelitá me soꞌ ga̱a naá, ne̱ neꞌen níꞌ se vaa nuveé cheꞌe̱ se vaa quiꞌyaj maꞌa̱n soꞌ me cavii sa̱ꞌ soꞌ maꞌ.
1 Que, pois, diremos ter alcançado Abraão, nosso pai segundo a carne?
2 ꞌO̱ se ne nó xcúún Abraham cata̱j Abraham se vaa ma̱a̱n cheꞌé se sa̱ꞌ quiꞌyaj soꞌ, cheꞌé dan guun niha̱ꞌ rá Diose̱ niꞌya̱j Diose̱ man soꞌ maꞌ. Taj cheꞌé caꞌmi̱i̱ soꞌ da̱nj maꞌ. Neꞌen Diose̱ se vaa ne ya̱ vaa nana̱ yoꞌ maꞌ.
2 Porque, se Abraão foi justificado por obras, tem de que se gloriar, porém não diante de Deus.
3 Ma̱a̱n se maꞌa̱n danj Diose̱ taj: “Cuchumán rá síí cuꞌna̱j Abraham niꞌya̱j soꞌ Diose̱, ne̱ cheꞌé dan cataj Diose̱ se vaa si̱j sa̱ꞌ me Abraham a. Da̱nj caꞌmii Diose̱ cheꞌé soꞌ a”. Ina̱nj da̱nj aꞌmii danj Diose̱ na̱nj ado̱nj.
3 Pois que diz a Escritura? Abraão creu em Deus, e isso lhe foi imputado para justiça.
4 Dan me se sese yoꞌo̱ mozó ꞌyaj suun rihaan ꞌo̱ ruꞌvee, ne̱ na̱ruꞌvee ruꞌvee rihaan mozó yoꞌ, ne̱ no̱ xcúún mozó yoꞌ quiꞌya̱j canaán soꞌ tuꞌvee soꞌ a.
4 Ora, ao que trabalha, o salário não é considerado como favor, e sim como dívida.
5 Tza̱j ne̱ ino̱ quiꞌyaj Diose̱ ga̱ Abraham, ne̱ dan me se ne quiꞌya̱j suun Abraham rihaan Diose̱ maꞌ. Ne nó xcúún Diose̱ na̱ruꞌvee Diose̱ rihaan Abraham maꞌ. Ma̱a̱n cheꞌé se xcaj Abraham cuentá se vaa caꞌve̱e tinavi̱j Diose̱ cacunꞌ tumé yuvii̱ roꞌ, cheꞌé dan cuchumán rá Abraham niꞌya̱j soꞌ Diose̱, ne̱ cheꞌé dan cataj Diose̱ se vaa si̱j sa̱ꞌ me soꞌ, ne̱ da̱nj quiꞌyaj u̱u̱n Diose̱ se lu̱j cheꞌé soꞌ na̱nj ado̱nj.
5 Mas, ao que não trabalha, porém crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é atribuída como justiça.
6 ꞌO̱ cuya̱a̱n vaa nana̱ aꞌmij nihánj ga̱ nana̱ caꞌmii síí cuꞌna̱j David ga̱a naá ga̱a cataj xnaꞌanj David se vaa niha̱ꞌ rá yuvii̱ tinavij maꞌa̱n Diose̱ cacunꞌ xráá, yuvii̱ ne nó xcúún quiꞌya̱j suun rihaan Diose̱ a. Cataj síí cuꞌna̱j David a:
6 E é assim também que Davi declara ser bem-aventurado o homem a quem Deus atribui justiça, independentemente de obras:
7 “Cavii sa̱ꞌ síí xꞌnéj cacunꞌ xráá quiꞌyaj Diose̱ á. Nu̱ꞌ se nij quiꞌyaj soꞌ roꞌ, navij cuano̱ á.
7 Bem-aventurados aqueles cujas iniquidades são perdoadas, e cujos pecados são cobertos;
8 Cavii sa̱ꞌ soꞌ, ne̱ neꞌen soꞌ se vaa a̱ doj cacunꞌ se̱ cutaꞌ uún Diose̱ xráá soꞌ daj chiha̱a̱ míj maꞌ”.
8 bem-aventurado o homem a quem o Senhor jamais imputará pecado.
9 Ne̱ o̱rúnꞌ nij yuvii̱ israelitá yuvii̱ ataꞌ taꞌngaꞌ man me avii sa̱ꞌ rihaan Diose̱, rá soj naꞌ. Nda̱a nij yuvii̱ yaníj yuvii̱ nuviꞌ taꞌngaꞌ ataꞌ man avii sa̱ꞌ uún rihaan Diose̱, rá soj xa̱ꞌ. Cunuda̱nj yuvii̱ me caꞌve̱e cavi̱i̱ sa̱ꞌ rihaan Diose̱ ei. ꞌO̱ se a̱j neꞌen níꞌ se vaa taj danj Diose̱: “Cuchumán rá síí cuꞌna̱j Abraham niꞌya̱j soꞌ Diose̱, ne̱ cheꞌé dan cataj Diose̱ se vaa si̱j sa̱ꞌ me soꞌ a”. Da̱nj taj danj Diose̱ a.
9 Vem, pois, esta bem-aventurança exclusivamente sobre os circuncisos ou também sobre os incircuncisos? Visto que dizemos: a fé foi imputada a Abraão para justiça.
10 Dan me se cataj Diose̱ se vaa navij cacunꞌ tumé síí cuꞌna̱j Abraham yoꞌ, cheꞌé se cuchumán rá soꞌ niꞌya̱j soꞌ Diose̱, ne̱ da̱j si̱j me Abraham ga̱a caꞌmii Diose̱ da̱nj, rá soj ga̱. Si̱j cataꞌ taꞌngaꞌ man me soꞌ, rá soj naꞌ. Taj maꞌ. ꞌO̱ se da̱nj caꞌmii Diose̱ ga̱a ataa cata̱ꞌ taꞌngaꞌ man soꞌ na̱nj ado̱nj.
10 Como, pois, lhe foi atribuída? Estando ele já circuncidado ou ainda incircunciso? Não no regime da circuncisão, e sim quando incircunciso.
11 Cachén xcaꞌa̱nj yoꞌ caꞌmii Diose̱ da̱nj cheꞌé soꞌ, ga̱a ne̱ cutaꞌ maꞌa̱n soꞌ taꞌngaꞌ man soꞌ, ne̱ tihaa̱n soꞌ rihaan nij yuvii̱ ma̱n rihaan chumii̱ se vaa a̱j tinavij ya̱ Diose̱ cacunꞌ xráá soꞌ, ne̱ dan me se guun soꞌ xi̱i cunuda̱nj nij yuvii̱ nuu sa̱ꞌ rihaan Diose̱ yuvii̱ ne ataꞌ taꞌngaꞌ man, ne̱ ase vaa quiꞌyaj síí cuꞌna̱j Abraham roꞌ, da̱nj ꞌyaj uún nij soꞌ a. Dan me se cuchumán rá síí cuꞌna̱j Abraham niꞌya̱j soꞌ Diose̱ ga̱a ataa cata̱ꞌ taꞌngaꞌ man soꞌ, ne̱ da̱nj ꞌyaj uún nij síí yaníj a.
11 E recebeu o sinal da circuncisão como selo da justiça da fé que teve quando ainda incircunciso; para vir a ser o pai de todos os que creem, embora não circuncidados, a fim de que lhes fosse imputada a justiça,
12 Ne̱ xi̱i nij yuvii̱ ataꞌ taꞌngaꞌ man me uún soꞌ, sese ya̱ noco̱ꞌ nij soꞌ tucuáán noco̱ꞌ maꞌa̱n soꞌ, ne̱ dan me se cuchuma̱n rá nij soꞌ ni̱ꞌyaj nij soꞌ Diose̱, ne̱ tuviꞌ síí cuꞌna̱j Abraham gu̱un nij soꞌ a. Dan me se xi̱i níꞌ me síí cuꞌna̱j Abraham, sese quiꞌya̱j níꞌ nda̱a vaa quiꞌyaj soꞌ ado̱nj.
12 e pai da circuncisão, isto é, daqueles que não são apenas circuncisos, mas também andam nas pisadas da fé que teve Abraão, nosso pai, antes de ser circuncidado.
13 Dan me se neꞌen níꞌ se vaa cataꞌ tuꞌva Diose̱ rihaan síí cuꞌna̱j Abraham se vaa vaa güii, ne̱ ni̱caj yuꞌunj maꞌa̱n Abraham do̱ꞌ, ni̱caj yuꞌunj nij taꞌníí taꞌnij siꞌno̱ Abraham do̱ꞌ, man cunuda̱nj chumii̱, ne̱ dan me se ya̱ ya̱ gu̱un yoꞌ toꞌóó nij soꞌ, cataj Diose̱ rihaan síí cuꞌna̱j Abraham, ne̱ nuveé cheꞌe̱ se canocoꞌ Abraham nu̱ꞌ se‑tucua̱nj Moisés me caꞌmii Diose̱ da̱nj rihaan Abraham maꞌ. ꞌO̱ se a̱j cuchumán rá soꞌ cuno soꞌ nana̱ caꞌmii Diose̱ rihaan soꞌ, ne̱ cheꞌé dan cunuu sa̱ꞌ soꞌ rihaan Diose̱, ne̱ cheꞌé dan me cataj xnaꞌanj Diose̱ rihaan soꞌ se vaa ya̱ ya̱ ni̱caj yuꞌunj soꞌ man cunuda̱nj chumii̱ yoꞌ ado̱nj.
13 Não foi por intermédio da lei que a Abraão ou a sua descendência coube a promessa de ser herdeiro do mundo, e sim mediante a justiça da fé.
14 ꞌO̱ se sese ina̱nj nij síí guun nucua̱j quiꞌya̱j nu̱ꞌ se‑tucua̱nj Moisés me nij síí ni̱caj yuꞌunj chumii̱, ne̱ taj cheꞌé cuchuma̱n rá níꞌ nana̱ cataꞌ tuꞌva Diose̱ rihaan Abraham a̱ maꞌ.
14 Pois, se os da lei é que são os herdeiros, anula-se a fé e cancela-se a promessa,
15 ꞌO̱ se xa̱ꞌ se‑tucua̱nj Moisés, tza̱j ne̱ taj a̱ yoꞌó síí uun nucua̱j quiꞌya̱j nu̱ꞌ tucuáán yoꞌ, ne̱ cheꞌé dan axríj yuva̱a̱ u̱u̱n Diose̱ rihaan yuvii̱, ꞌyaj tucuáán yoꞌ ado̱nj. (Tza̱j ne̱ sese nuviꞌ tucuáán vaa da̱nj noco̱ꞌ yuvii̱, ne̱ taj cacunꞌ tumé nij yuvii̱ cheꞌé tucuáán yoꞌ maꞌ.)
15 porque a lei suscita a ira; mas onde não há lei, também não há transgressão.
16 Cheꞌé dan cunuda̱nj níꞌ si̱j amán rá niꞌya̱j man Diose̱ roꞌ, me nij síí ni̱caj yuꞌunj man chumii̱, ne̱ veé dan me se lu̱j quiꞌya̱j Diose̱ cheꞌé níꞌ me yoꞌ, ga̱a ne̱ caꞌve̱e quisi̱j ya̱ nu̱ꞌ nana̱ cataꞌ tuꞌva Diose̱ cheꞌé taranꞌ níꞌ a. Dan me se nuveé ina̱nj nij síí gu̱un nucua̱j quiꞌya̱j nu̱ꞌ se‑tucua̱nj Moisés me nij síí cavi̱i̱ sa̱ꞌ da̱nj maꞌ. Tana̱nj cavi̱i̱ sa̱ꞌ taranꞌ níꞌ si̱j amán rá niꞌya̱j man Diose̱, nda̱a vaa quiꞌyaj Abraham ado̱nj. ꞌO̱ se xi̱i taranꞌ níꞌ me soꞌ ado̱nj.
16 Essa é a razão por que provém da fé, para que seja segundo a graça, a fim de que seja firme a promessa para toda a descendência, não somente ao que está no regime da lei, mas também ao que é da fé que teve Abraão (porque Abraão é pai de todos nós,
17 ꞌO̱ se danj Diose̱ taj se vaa cuneꞌ Diose̱ man soꞌ gu̱un soꞌ xi̱i yuvii̱ ma̱n queꞌe̱e̱ ndoꞌo chumanꞌ a. Da̱nj taj danj Diose̱ cheꞌé soꞌ, ne̱ dan me se xi̱i níꞌ me soꞌ rihaan Diose̱ á. ꞌO̱ se cuchumán rá soꞌ niꞌya̱j soꞌ Diose̱, ne̱ Diose̱ roꞌ, me síí ꞌyaj nuu iꞌna̱ꞌ uún nij síí caviꞌ, ne̱ Diose̱ me síí aꞌmii cheꞌé rasu̱u̱n ataa curuvi̱ꞌ rihaan chumii̱ nihánj, ne̱ taj soꞌ se vaa a̱j nicunꞌ nij rasu̱u̱n na̱nj ado̱nj.
17 como está escrito: Por pai de muitas nações te constituí. ), perante aquele no qual creu, o Deus que vivifica os mortos e chama à existência as coisas que não existem.
18 Ne̱ nucua̱j rá síí cuꞌna̱j Abraham man Diose̱ se vaa ga̱a̱ taꞌníí soꞌ, quiꞌya̱j Diose̱, tza̱j ne̱ ne queneꞌe̱n soꞌ da̱j me quiꞌya̱j Diose̱ ne̱ ga̱a̱ taꞌníí soꞌ maꞌ. Ma̱a̱n se cuchumán rá soꞌ cuno soꞌ nana̱ caꞌmii Diose̱ rihaan soꞌ, ga̱a ne̱ guun soꞌ xi̱i yuvii̱ ma̱n queꞌe̱e̱ ndoꞌo chumanꞌ ado̱nj. ꞌO̱ se a̱j cataj Diose̱ rihaan soꞌ se vaa ga̱a̱ ndoꞌo taꞌníí taꞌnij siꞌno̱ soꞌ, ne̱ veé da̱nj quiꞌyaj gue̱e̱ Diose̱ ga̱ soꞌ ado̱nj.
18 Abraão, esperando contra a esperança, creu, para vir a ser pai de muitas nações, segundo lhe fora dito: Assim será a tua descendência.
19 Dan me se quisíj soꞌ ꞌo̱ cientó yoꞌ, ne̱ taj va̱j taꞌníí soꞌ, tza̱j ne̱ ne quiri̱ꞌ rá soꞌ cheꞌé rej chii nga̱ me soꞌ ne̱ chana̱ itu̱un me nica̱ soꞌ chana̱ cuꞌna̱j Sara maꞌ. ꞌO̱ se yoꞌo̱ cuchumán rá soꞌ neꞌen soꞌ Diose̱ na̱nj ado̱nj.
19 E, sem enfraquecer na fé, embora levasse em conta o seu próprio corpo amortecido, sendo já de cem anos, e a idade avançada de Sara,
20 Ne caꞌve̱j rá soꞌ cata̱j soꞌ se vaa se̱ caꞌvee quiꞌya̱j Diose̱ nda̱a vaa cataj Diose̱ rihaan soꞌ maꞌ. Tana̱nj cuchumán ndoꞌo doj rá soꞌ niꞌya̱j soꞌ Diose̱, ga̱a ne̱ nariꞌ nucuaj doj man soꞌ a. Cataj soꞌ se vaa sa̱ꞌ uxrá vaa Diose̱,
20 não duvidou, por incredulidade, da promessa de Deus; mas, pela fé, se fortaleceu, dando glória a Deus,
21 ne̱ guun ya̱ rá soꞌ se vaa guun nucua̱j Diose̱ quiꞌya̱j Diose̱ cunuda̱nj se vaa cataj Diose̱ a.
21 estando plenamente convicto de que ele era poderoso para cumprir o que prometera.
22 Cheꞌé dan me cataj Diose̱: “Si̱j sa̱ꞌ me Abraham a”. Da̱nj caꞌmii Diose̱ cheꞌé soꞌ,
22 Pelo que isso lhe foi também imputado para justiça.
23 tza̱j ne̱ nuveé cheꞌe̱ o̱rúnꞌ síí cuꞌna̱j Abraham aꞌmii nana̱ yoꞌ nana̱ no̱ rihaan danj Diose̱ maꞌ.
23 E não somente por causa dele está escrito que lhe foi levado em conta,
24 ꞌO̱ se cheꞌé maꞌa̱n níꞌ no̱ nana̱ yoꞌ rihaan danj Diose̱ uún, cheꞌé rej si̱j amán rá niꞌya̱j man Diose̱ me níꞌ uún, ne̱ dan me se a̱j cataj Diose̱ se vaa si̱j sa̱ꞌ me maꞌa̱n níꞌ uún ado̱nj. Veé dan me se amán rá níꞌ se vaa cunuu iꞌna̱ꞌ uún Jesucristó si̱j ꞌni̱j raꞌa man níꞌ quiꞌyaj Diose̱ á.
24 mas também por nossa causa, posto que a nós igualmente nos será imputado, a saber, a nós que cremos naquele que ressuscitou dentre os mortos a Jesus, nosso Senhor,
25 Dan me se caꞌvej rá Diose̱ cavi̱ꞌ Jesucristó cheꞌé cacunꞌ quiꞌyaj níꞌ, ne̱ cunuu iꞌna̱ꞌ uún soꞌ, quiꞌyaj Diose̱, cheꞌé yan me rá Diose̱ cunu̱u sa̱ꞌ níꞌ rihaan maꞌa̱n Diose̱ ado̱nj.
25 o qual foi entregue por causa das nossas transgressões e ressuscitou por causa da nossa justificação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.