Gênesis 27
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs NVT
1 Aisak i lapun pinis na ai bilong en i pas na em i no moa lukim ol samting. Orait em i singautim Iso, namba wan pikinini bilong en na i tokim em olsem, “Pikinini.” Na Iso i bekim tok olsem, “Yes, mi stap.”
1 Certo dia, quando Isaque era velho e estava ficando cego, chamou Esaú, seu filho mais velho: “Meu filho!”. Esaú respondeu: “Aqui estou!”.
2 Na Aisak i tok olsem, “Mi lapun pinis na mi no save wanem taim bai mi dai.
2 Isaque disse: “Estou velho e não sei quando vou morrer.
3 Olsem na yu kisim banara na ol spia bilong yu, na yu go long bus na painim wanpela abus bilong mi.
3 Pegue suas armas, o arco e as flechas, e vá ao campo caçar um animal para mim.
4 Yu kisim abus pinis, orait yu go kukim dispela kain kaikai mi save laikim tumas, na yu bringim i kam long mi. Na bai mi kaikai na mi givim yu las blesing bilong mi pastaim, na bihain mi ken i dai.”
4 Depois, prepare meu prato favorito e traga-o aqui para eu comer. Então pronunciarei a bênção que pertence a você, meu filho mais velho, antes de eu morrer”.
5 Tasol Rebeka i harim Aisak i toktok wantaim pikinini bilong en, Iso. Na taim Iso i go pinis long bus bilong painim wanpela abus bilong papa bilong en,
5 Rebeca, porém, ouviu o que Isaque tinha dito a seu filho Esaú. Quando Esaú saiu para caçar,
6 Rebeka i tokim Jekop olsem, “Nau tasol mi harim papa bilong yu i givim dispela tok long Iso,
6 ela disse a seu filho Jacó: “Ouvi seu pai dizer a Esaú:
7 ‘Bringim wanpela abus na kukim sampela kaikai bilong mi. Bai mi kaikai na long ai bilong Bikpela bai mi givim yu las blesing bilong mi pastaim, na bihain mi ken i dai.’
7 ‘Traga-me uma carne de caça e prepare-me uma refeição saborosa. Então abençoarei você na presença do S enhor antes de eu morrer’.
8 Orait pikinini, yu harim gut tok bilong mi na mekim ol samting olsem mi tokim yu.
8 Agora, meu filho, preste atenção e faça exatamente o que lhe direi.
9 Yu go long banis na kisim tupela yangpela patpela meme na bringim i kam long mi. Na bai mi kukim dispela kain kaikai papa bilong yu i save laikim tumas.
9 Vá ao rebanho e traga-me dois dos melhores cabritos. Eu os usarei para preparar o prato favorito de seu pai.
10 Na yu ken givim long papa bilong yu, bai em i kaikai. Na em i ken givim blesing long yu.”
10 Depois, leve a comida para seu pai, para que ele a coma e o abençoe antes de morrer”.
11 Tasol Jekop i bekim tok long mama bilong en olsem, “Yu save Iso i gat planti gras long skin bilong en. Tasol mi nogat.
11 Jacó respondeu a Rebeca: “Mas meu irmão Esaú é peludo, enquanto eu tenho pele lisa.
12 Nogut papa i pilim skin bilong mi na em i save olsem mi laik trikim em. Na em bai i askim God long bagarapim mi, na mi no ken kisim blesing.”
12 E se meu pai me tocar? Perceberá que estou tentando enganá-lo e, em vez de me abençoar, me amaldiçoará!”.
13 Tasol mama bilong en i tok olsem, “Pikinini, yu no ken wari. Mi yet mi ken kisim dispela bagarap. Tasol yu mekim olsem mi tok, na yu go kisim tupela meme i kam.”
13 Sua mãe, porém, respondeu: “Que caia sobre mim essa maldição, meu filho! Apenas faça o que lhe digo. Vá e traga-me os cabritos”.
14 Orait Jekop i go kisim tupela meme na i bringim i go long mama bilong en. Na Rebeka i kukim dispela kaikai papa bilong Jekop i save laikim tumas.
14 Jacó foi e trouxe os cabritos para sua mãe. Rebeca os usou para preparar uma refeição saborosa, do jeito que Isaque gostava.
15 Ol gutpela klos bilong Iso i stap long haus bilong Rebeka. Olsem na Rebeka i kisim na i bilasim Jekop.
15 Em seguida, pegou as roupas prediletas de Esaú que estavam na casa dela e as entregou a Jacó, seu filho mais novo.
16 Na em i karamapim han na nek bilong Jekop long skin bilong meme.
16 Com a pele dos cabritos, cobriu-lhe os braços e a parte lisa do pescoço.
17 Na Rebeka i kisim dispela switpela kaikai na sampela bret em i bin kukim na i givim long Jekop.
17 Depois, entregou-lhe a refeição saborosa, acompanhada do pão que havia acabado de assar.
18 Orait Jekop i bringim i go long papa bilong em na i tok olsem, “Papa.” Na Aisak i tok, “Yes, pikinini. Yu husat?”
18 Jacó levou a comida para o pai e disse: “Meu pai?”. “Sim, meu filho”, respondeu Isaque. “Quem é você, Esaú ou Jacó?”
19 Na Jekop i tok olsem, “Mi Iso, namba wan pikinini bilong yu. Mi redim pinis olgeta samting olsem yu bin tokim mi. Yu kirap nau na kaikai sampela bilong dispela abus mi kisim i kam, na bai yu ken givim blesing long mi.”
19 Jacó disse: “Sou Esaú, seu filho mais velho. Fiz o que o senhor mandou. Aqui está a carne de caça. Sente-se e coma, para que me dê sua bênção”.
20 Tasol Aisak i tok gen olsem, “Pikinini, olsem wanem na yu kisim dispela abus hariap tru?” Na Jekop i bekim olsem, “God, Bikpela bilong yu, em i bin helpim mi na mi kisim dispela abus hariap.”
20 Isaque perguntou: “Como encontrou a caça tão depressa, meu filho?”. Jacó respondeu: “O S
21 Orait Aisak i tokim Jekop olsem, “Kam klostu liklik bai mi ken pilim skin bilong yu. Yu namba wan pikinini bilong mi, Iso, o nogat?”
21 Então Isaque disse a Jacó: “Chegue mais perto, para que eu possa tocá-lo e ter certeza de que você é mesmo Esaú”.
22 Na Jekop i go klostu long papa bilong en na papa i pilim gut skin bilong en na i tok olsem, “Yu toktok olsem Jekop. Tasol mi pilim han bilong yu i olsem han bilong Iso.”
22 Jacó se aproximou do pai, e Isaque o tocou e disse: “A voz é de Jacó, mas as mãos são de Esaú”.
23 Aisak i no luksave long Jekop, long wanem, gras bilong meme i karamapim han bilong Jekop, na han bilong en i gat planti gras olsem han bilong Iso. Aisak i laik givim blesing long em,
23 Não o reconheceu, porém, pois as mãos de Jacó estavam peludas, como as de Esaú. Assim, Isaque se preparou para abençoar Jacó.
24 tasol pastaim em i askim gen, “I tru, yu pikinini bilong mi, Iso?” Na Jekop i tok, “Yes.”
24 “Mas você é mesmo meu filho Esaú?”, perguntou ele. “Sim, eu sou”, respondeu Jacó.
25 Orait Aisak i tok olsem, “Bringim hap abus i kam long mi na bai mi kaikai. Na bihain bai mi givim blesing long yu.” Na Jekop i givim kaikai long Aisak na em i givim wain tu na Aisak i dring.
25 Então Isaque disse: “Agora, meu filho, traga-me a carne de caça. Depois que comer, eu lhe darei a minha bênção”. Jacó trouxe a comida para o pai, e Isaque comeu. Também bebeu o vinho que Jacó lhe serviu.
26 Bihain papa i tokim Jekop olsem, “Pikinini, kam klostu na givim kis long mi.”
26 Por fim, Isaque disse a Jacó: “Aproxime-se, por favor, e dê-me um beijo, meu filho”.
27 Na Jekop i go klostu na i givim kis long em, na Aisak i smelim klos Jekop i bin putim. Na Aisak i givim blesing long em na i askim God long mekim gut long em. Em i tok olsem, “Dispela gutpela smel bilong pikinini bilong mi i olsem smel bilong wanpela gaden Bikpela i mekim i kamap gutpela tru.
27 Jacó se aproximou e o beijou. Quando Isaque sentiu o cheiro das roupas, finalmente abençoou o filho. Disse: “Ah! O cheiro de meu filho é como o cheiro do campo que o S enhor abençoou!
28 Bai God i ken salim wara bilong nait i kam daun na mekim planti kaikai i kamap long olgeta gaden bilong yu. Bai em i ken givim yu planti wit na planti wain.
28 “Do orvalho do céu e da riqueza da terra, Deus lhe conceda fartas colheitas de cereais e vinho novo de sobra.
29 Bai ol man bilong olgeta ples i ken kamap wokboi bilong yu, na ol manmeri bilong olgeta kantri i ken i stap aninit long yu. Yu bai bosim ol brata bilong yu. Na bai ol tumbuna pikinini bilong mama bilong yu i ken i stap aninit long yu. Ol man i askim God long bagarapim yu, ol yet i ken bagarap. Tasol ol man i askim God long mekim gut long yu, ol tu i ken kisim blesing.”
29 Que muitas nações o sirvam e se curvem à sua frente. Que você seja senhor de seus irmãos e os filhos de sua mãe se curvem à sua frente. Todos que o amaldiçoarem serão amaldiçoados, e todos que o abençoarem serão abençoados”.
30 Aisak i givim blesing pinis long Jekop, orait Jekop i lusim em. Na long dispela taim tasol brata bilong en Iso i kam bek long bus.
30 Assim que Isaque terminou de abençoar Jacó, e logo depois de Jacó ter saído da presença de seu pai, Esaú voltou da caçada.
31 Em tu i kukim switpela kaikai na i kisim i go long papa bilong em. Na em i tok olsem, “Papa, yu kirap na kaikai sampela abus mi bringim i kam long yu, na bai yu ken givim blesing long mi.”
31 Preparou uma refeição saborosa, levou-a para seu pai e disse: “Sente-se, meu pai, e coma da minha caça, para me abençoar”.
32 Na Aisak i tok, “Yu husat?” Na Iso i bekim tok olsem, “Mi Iso, namba wan pikinini bilong yu.”
32 Isaque lhe perguntou: “Quem é você?”. Ele respondeu: “Sou Esaú, seu filho mais velho”.
33 Orait Aisak i kirap nogut tru na skin bilong en i guria moa yet na em i askim olsem, “Tasol pastaim husat i bin kilim wanpela abus na i bringim i kam long mi? Yu no kamap yet na mi kaikai pinis. Na mi givim pinis las blesing bilong mi long dispela man, na dispela blesing bai i stap long em oltaim oltaim.”
33 Isaque começou a tremer incontrolavelmente e disse: “Então quem me serviu a carne de caça? Acabei de comê-la, pouco antes de você chegar, e abençoei quem a trouxe. Essa bênção deve permanecer!”.
34 Taim Iso i harim dispela tok, em i krai nogut tru. Na em i tok olsem, “Papa, givim blesing long mi tu.”
34 Quando Esaú ouviu as palavras do pai, soltou um forte grito amargurado e suplicou: “Ah, meu pai, e eu? Abençoe-me também!”.
35 Tasol Aisak i tok olsem, “Brata bilong yu i giamanim mi, na em i kisim pinis blesing bilong yu.”
35 Mas Isaque disse: “Seu irmão esteve aqui e me enganou. Levou embora a bênção que pertencia a você!”.
36 Orait Iso i tok olsem, “Dispela em i namba 2 taim nau em i kisim ples bilong mi. Olsem na dispela nem Jekop, i stret tru long em. Mama i bin karim mi pastaim, tasol Jekop i kisim pinis namba bilong mi olsem namba wan pikinini. Na nau gen em i kisim blesing bilong mi. Olsem wanem, papa? I no gat wanpela blesing moa i stap, em yu ken givim long mi?”
36 Esaú exclamou: “Não é de admirar que ele se chame Jacó, pois é a segunda vez que me engana. Primeiro, tomou meus direitos de filho mais velho e, agora, roubou minha bênção. O senhor não guardou uma bênção sequer para mim?”.
37 Na Aisak i bekim tok bilong Iso olsem, “Mi makim em pinis bilong i stap olsem bosman bilong yu, na mi tok long olgeta wanblut bilong en i ken kamap wokboi bilong en. Na mi tok long em bai i gat planti wit na wain. Olsem na, pikinini, wanem arapela samting i stap bai mi ken givim blesing long yu tu?”
37 Isaque disse a Esaú: “Fiz de Jacó o seu senhor e declarei que todos os irmãos dele o servirão. Garanti a ele fartura de cereais e vinho. O que me resta para dar a você, meu filho?”.
38 Tasol Iso i askim papa bilong en olsem, “Olsem wanem, papa, yu gat wanpela blesing tasol, a? Papa, yu mas tokim God long mekim gut long mi tu.” Iso i tok olsem na em i krai bikpela gen.
38 Esaú suplicou: “Por acaso o senhor tem apenas uma bênção? Ah, meu pai, abençoe-me também!”. Então Esaú chorou em alta voz.
39 Orait Aisak i tokim em, “Bai ples bilong yu i stap longwe long gutpela graun i gat gris. Na bai wara bilong nait i no ken pundaun long gaden bilong yu.
39 Por fim, seu pai, Isaque, lhe disse: “Você viverá longe das riquezas da terra e longe do orvalho do alto céu.
40 Yu bai pait long bainat bilong painim kaikai na painim gutpela sindaun. Na bai yu stap wokboi bilong brata bilong yu. Tasol bihain bai yu sakim em na bai em i no inap bosim yu moa.”
40 Viverá por sua espada e servirá a seu irmão. Quando, porém, conseguir se libertar, sacudirá do pescoço esse jugo”.
41 Iso i tingting long blesing papa i bin givim long Jekop na em i kros nogut tru long Jekop. Na Iso i tok olsem, “Liklik taim tasol na papa bai i dai na bai mipela i sori long em. Dispela taim bilong sori i pinis, orait bai mi kilim Jekop i dai.”
41 Daquele momento em diante, Esaú passou a odiar Jacó porque seu pai o havia abençoado. Começou a tramar: “Em breve meu pai morrerá. Então, matarei meu irmão Jacó”.
42 Rebeka i harim tok long dispela samting Iso i tingting long mekim. Olsem na em i singautim Jekop na i tokim em olsem, “Harim gut. Brata bilong yu Iso i bel kaskas long dispela samting yu bin mekim long em na em i gat tingting bilong kilim yu i dai.
42 Quando Rebeca soube das intenções de Esaú, mandou chamar Jacó e lhe disse: “Ouça, Esaú se consola com planos para matar você.
43 Olsem na, pikinini, yu mas mekim ol samting olsem mi tokim yu. Yu mas redi na ranawe i go i stap wantaim brata bilong mi, Laban, long taun Haran.
43 Portanto, preste atenção, meu filho. Apronte-se e fuja para a casa de meu irmão Labão, em Harã.
44 Yu mas i stap wantaim em inap bel bilong brata bilong yu i kol,
44 Fique lá até que diminua a fúria de seu irmão.
45 na em i lusim tingting long samting yu bin mekim long em. Na bihain bai mi salim wanpela man i go tokim yu na bringim yu i kam bek hia. Mi no laik lusim yutupela pikinini bilong mi long wanpela de tasol.”
45 Quando ele se acalmar e se esquecer do que você lhe fez, mandarei buscá-lo. Por que eu perderia meus dois filhos no mesmo dia?”.
46 Bihain Rebeka i tokim Aisak olsem, “Mi les pinis long ol dispela meri bilong lain Hit. Sapos Jekop tu i maritim wanpela meri bilong lain Hit olsem dispela tupela meri i stap hia, orait mobeta mi dai.”
46 Depois, Rebeca disse a Isaque: “Estou cansada dessas mulheres hititas que vivem aqui! Prefiro morrer a ver Jacó se casar com uma delas!”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.