Gênesis 27
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs ARA
1 Aisak i lapun pinis na ai bilong en i pas na em i no moa lukim ol samting. Orait em i singautim Iso, namba wan pikinini bilong en na i tokim em olsem, “Pikinini.” Na Iso i bekim tok olsem, “Yes, mi stap.”
1 Tendo-se envelhecido Isaque e já não podendo ver, porque os olhos se lhe enfraqueciam, chamou a Esaú, seu filho mais velho, e lhe disse: Meu filho! Respondeu ele: Aqui estou!
2 Na Aisak i tok olsem, “Mi lapun pinis na mi no save wanem taim bai mi dai.
2 Disse-lhe o pai: Estou velho e não sei o dia da minha morte.
3 Olsem na yu kisim banara na ol spia bilong yu, na yu go long bus na painim wanpela abus bilong mi.
3 Agora, pois, toma as tuas armas, a tua aljava e o teu arco, sai ao campo, e apanha para mim alguma caça,
4 Yu kisim abus pinis, orait yu go kukim dispela kain kaikai mi save laikim tumas, na yu bringim i kam long mi. Na bai mi kaikai na mi givim yu las blesing bilong mi pastaim, na bihain mi ken i dai.”
4 e faze-me uma comida saborosa, como eu aprecio, e traze-ma, para que eu coma e te abençoe antes que eu morra.
5 Tasol Rebeka i harim Aisak i toktok wantaim pikinini bilong en, Iso. Na taim Iso i go pinis long bus bilong painim wanpela abus bilong papa bilong en,
5 Rebeca esteve escutando enquanto Isaque falava com Esaú, seu filho. E foi-se Esaú ao campo para apanhar a caça e trazê-la.
6 Rebeka i tokim Jekop olsem, “Nau tasol mi harim papa bilong yu i givim dispela tok long Iso,
6 Então, disse Rebeca a Jacó, seu filho: Ouvi teu pai falar com Esaú, teu irmão, assim:
7 ‘Bringim wanpela abus na kukim sampela kaikai bilong mi. Bai mi kaikai na long ai bilong Bikpela bai mi givim yu las blesing bilong mi pastaim, na bihain mi ken i dai.’
7 Traze caça e faze-me uma comida saborosa, para que eu coma e te abençoe diante do Senhor , antes que eu morra.
8 Orait pikinini, yu harim gut tok bilong mi na mekim ol samting olsem mi tokim yu.
8 Agora, pois, meu filho, atende às minhas palavras com que te ordeno.
9 Yu go long banis na kisim tupela yangpela patpela meme na bringim i kam long mi. Na bai mi kukim dispela kain kaikai papa bilong yu i save laikim tumas.
9 Vai ao rebanho e traze-me dois bons cabritos; deles farei uma saborosa comida para teu pai, como ele aprecia;
10 Na yu ken givim long papa bilong yu, bai em i kaikai. Na em i ken givim blesing long yu.”
10 levá-la-ás a teu pai, para que a coma e te abençoe, antes que morra.
11 Tasol Jekop i bekim tok long mama bilong en olsem, “Yu save Iso i gat planti gras long skin bilong en. Tasol mi nogat.
11 Disse Jacó a Rebeca, sua mãe: Esaú, meu irmão, é homem cabeludo, e eu, homem liso.
12 Nogut papa i pilim skin bilong mi na em i save olsem mi laik trikim em. Na em bai i askim God long bagarapim mi, na mi no ken kisim blesing.”
12 Dar-se-á o caso de meu pai me apalpar, e passarei a seus olhos por zombador; assim, trarei sobre mim maldição e não bênção.
13 Tasol mama bilong en i tok olsem, “Pikinini, yu no ken wari. Mi yet mi ken kisim dispela bagarap. Tasol yu mekim olsem mi tok, na yu go kisim tupela meme i kam.”
13 Respondeu-lhe a mãe: Caia sobre mim essa maldição, meu filho; atende somente o que eu te digo, vai e traze-mos.
14 Orait Jekop i go kisim tupela meme na i bringim i go long mama bilong en. Na Rebeka i kukim dispela kaikai papa bilong Jekop i save laikim tumas.
14 Ele foi, tomou-os e os trouxe a sua mãe, que fez uma saborosa comida, como o pai dele apreciava.
15 Ol gutpela klos bilong Iso i stap long haus bilong Rebeka. Olsem na Rebeka i kisim na i bilasim Jekop.
15 Depois, tomou Rebeca a melhor roupa de Esaú, seu filho mais velho, roupa que tinha consigo em casa, e vestiu a Jacó, seu filho mais novo.
16 Na em i karamapim han na nek bilong Jekop long skin bilong meme.
16 Com a pele dos cabritos cobriu-lhe as mãos e a lisura do pescoço.
17 Na Rebeka i kisim dispela switpela kaikai na sampela bret em i bin kukim na i givim long Jekop.
17 Então, entregou a Jacó, seu filho, a comida saborosa e o pão que havia preparado.
18 Orait Jekop i bringim i go long papa bilong em na i tok olsem, “Papa.” Na Aisak i tok, “Yes, pikinini. Yu husat?”
18 Jacó foi a seu pai e disse: Meu pai! Ele respondeu: Fala! Quem és tu, meu filho?
19 Na Jekop i tok olsem, “Mi Iso, namba wan pikinini bilong yu. Mi redim pinis olgeta samting olsem yu bin tokim mi. Yu kirap nau na kaikai sampela bilong dispela abus mi kisim i kam, na bai yu ken givim blesing long mi.”
19 Respondeu Jacó a seu pai: Sou Esaú, teu primogênito; fiz o que me ordenaste. Levanta-te, pois, assenta-te e come da minha caça, para que me abençoes.
20 Tasol Aisak i tok gen olsem, “Pikinini, olsem wanem na yu kisim dispela abus hariap tru?” Na Jekop i bekim olsem, “God, Bikpela bilong yu, em i bin helpim mi na mi kisim dispela abus hariap.”
20 Disse Isaque a seu filho: Como é isso que a pudeste achar tão depressa, meu filho? Ele respondeu: Porque o Senhor , teu Deus, a mandou ao meu encontro.
21 Orait Aisak i tokim Jekop olsem, “Kam klostu liklik bai mi ken pilim skin bilong yu. Yu namba wan pikinini bilong mi, Iso, o nogat?”
21 Então, disse Isaque a Jacó: Chega-te aqui, para que eu te apalpe, meu filho, e veja se és meu filho Esaú ou não.
22 Na Jekop i go klostu long papa bilong en na papa i pilim gut skin bilong en na i tok olsem, “Yu toktok olsem Jekop. Tasol mi pilim han bilong yu i olsem han bilong Iso.”
22 Jacó chegou-se a Isaque, seu pai, que o apalpou e disse: A voz é de Jacó, porém as mãos são de Esaú.
23 Aisak i no luksave long Jekop, long wanem, gras bilong meme i karamapim han bilong Jekop, na han bilong en i gat planti gras olsem han bilong Iso. Aisak i laik givim blesing long em,
23 E não o reconheceu, porque as mãos, com efeito, estavam peludas como as de seu irmão Esaú. E o abençoou.
24 tasol pastaim em i askim gen, “I tru, yu pikinini bilong mi, Iso?” Na Jekop i tok, “Yes.”
24 E lhe disse: És meu filho Esaú mesmo? Ele respondeu: Eu sou.
25 Orait Aisak i tok olsem, “Bringim hap abus i kam long mi na bai mi kaikai. Na bihain bai mi givim blesing long yu.” Na Jekop i givim kaikai long Aisak na em i givim wain tu na Aisak i dring.
25 Então, disse: Chega isso para perto de mim, para que eu coma da caça de meu filho; para que eu te abençoe. Chegou-lho, e ele comeu; trouxe-lhe também vinho, e ele bebeu.
26 Bihain papa i tokim Jekop olsem, “Pikinini, kam klostu na givim kis long mi.”
26 Então, lhe disse Isaque, seu pai: Chega-te e dá-me um beijo, meu filho.
27 Na Jekop i go klostu na i givim kis long em, na Aisak i smelim klos Jekop i bin putim. Na Aisak i givim blesing long em na i askim God long mekim gut long em. Em i tok olsem, “Dispela gutpela smel bilong pikinini bilong mi i olsem smel bilong wanpela gaden Bikpela i mekim i kamap gutpela tru.
27 Ele se chegou e o beijou. Então, o pai aspirou o cheiro da roupa dele, e o abençoou, e disse: Eis que o cheiro do meu filho é como o cheiro do campo, que o
28 Bai God i ken salim wara bilong nait i kam daun na mekim planti kaikai i kamap long olgeta gaden bilong yu. Bai em i ken givim yu planti wit na planti wain.
28 Deus te dê do orvalho do céu, e da exuberância da terra, e fartura de trigo e de mosto.
29 Bai ol man bilong olgeta ples i ken kamap wokboi bilong yu, na ol manmeri bilong olgeta kantri i ken i stap aninit long yu. Yu bai bosim ol brata bilong yu. Na bai ol tumbuna pikinini bilong mama bilong yu i ken i stap aninit long yu. Ol man i askim God long bagarapim yu, ol yet i ken bagarap. Tasol ol man i askim God long mekim gut long yu, ol tu i ken kisim blesing.”
29 Sirvam-te povos, e nações te reverenciem; sê senhor de teus irmãos, e os filhos de tua mãe se encurvem a ti; maldito seja o que te amaldiçoar, e abençoado o que te abençoar.
30 Aisak i givim blesing pinis long Jekop, orait Jekop i lusim em. Na long dispela taim tasol brata bilong en Iso i kam bek long bus.
30 Mal acabara Isaque de abençoar a Jacó, tendo este saído da presença de Isaque, seu pai, chega Esaú, seu irmão, da sua caçada.
31 Em tu i kukim switpela kaikai na i kisim i go long papa bilong em. Na em i tok olsem, “Papa, yu kirap na kaikai sampela abus mi bringim i kam long yu, na bai yu ken givim blesing long mi.”
31 E fez também ele uma comida saborosa, a trouxe a seu pai e lhe disse: Levanta-te, meu pai, e come da caça de teu filho, para que me abençoes.
32 Na Aisak i tok, “Yu husat?” Na Iso i bekim tok olsem, “Mi Iso, namba wan pikinini bilong yu.”
32 Perguntou-lhe Isaque, seu pai: Quem és tu? Sou Esaú, teu filho, o teu primogênito, respondeu.
33 Orait Aisak i kirap nogut tru na skin bilong en i guria moa yet na em i askim olsem, “Tasol pastaim husat i bin kilim wanpela abus na i bringim i kam long mi? Yu no kamap yet na mi kaikai pinis. Na mi givim pinis las blesing bilong mi long dispela man, na dispela blesing bai i stap long em oltaim oltaim.”
33 Então, estremeceu Isaque de violenta comoção e disse: Quem é, pois, aquele que apanhou a caça e ma trouxe? Eu comi de tudo, antes que viesses, e o abençoei, e ele será abençoado.
34 Taim Iso i harim dispela tok, em i krai nogut tru. Na em i tok olsem, “Papa, givim blesing long mi tu.”
34 Como ouvisse Esaú tais palavras de seu pai, bradou com profundo amargor e lhe disse: Abençoa-me também a mim, meu pai!
35 Tasol Aisak i tok olsem, “Brata bilong yu i giamanim mi, na em i kisim pinis blesing bilong yu.”
35 Respondeu-lhe o pai: Veio teu irmão astuciosamente e tomou a tua bênção.
36 Orait Iso i tok olsem, “Dispela em i namba 2 taim nau em i kisim ples bilong mi. Olsem na dispela nem Jekop, i stret tru long em. Mama i bin karim mi pastaim, tasol Jekop i kisim pinis namba bilong mi olsem namba wan pikinini. Na nau gen em i kisim blesing bilong mi. Olsem wanem, papa? I no gat wanpela blesing moa i stap, em yu ken givim long mi?”
36 Disse Esaú: Não é com razão que se chama ele Jacó? Pois já duas vezes me enganou: tirou-me o direito de primogenitura e agora usurpa a bênção que era minha. Disse ainda: Não reservaste, pois, bênção nenhuma para mim?
37 Na Aisak i bekim tok bilong Iso olsem, “Mi makim em pinis bilong i stap olsem bosman bilong yu, na mi tok long olgeta wanblut bilong en i ken kamap wokboi bilong en. Na mi tok long em bai i gat planti wit na wain. Olsem na, pikinini, wanem arapela samting i stap bai mi ken givim blesing long yu tu?”
37 Então, respondeu Isaque a Esaú: Eis que o constituí em teu senhor, e todos os seus irmãos lhe dei por servos; de trigo e de mosto o apercebi; que me será dado fazer-te agora, meu filho?
38 Tasol Iso i askim papa bilong en olsem, “Olsem wanem, papa, yu gat wanpela blesing tasol, a? Papa, yu mas tokim God long mekim gut long mi tu.” Iso i tok olsem na em i krai bikpela gen.
38 Disse Esaú a seu pai: Acaso, tens uma única bênção, meu pai? Abençoa-me, também a mim, meu pai. E, levantando Esaú a voz, chorou.
39 Orait Aisak i tokim em, “Bai ples bilong yu i stap longwe long gutpela graun i gat gris. Na bai wara bilong nait i no ken pundaun long gaden bilong yu.
39 Então, lhe respondeu Isaque, seu pai: Longe dos lugares férteis da terra será a tua habitação, e sem orvalho que cai do alto.
40 Yu bai pait long bainat bilong painim kaikai na painim gutpela sindaun. Na bai yu stap wokboi bilong brata bilong yu. Tasol bihain bai yu sakim em na bai em i no inap bosim yu moa.”
40 Viverás da tua espada e servirás a teu irmão; quando, porém, te libertares, sacudirás o seu jugo da tua cerviz.
41 Iso i tingting long blesing papa i bin givim long Jekop na em i kros nogut tru long Jekop. Na Iso i tok olsem, “Liklik taim tasol na papa bai i dai na bai mipela i sori long em. Dispela taim bilong sori i pinis, orait bai mi kilim Jekop i dai.”
41 Passou Esaú a odiar a Jacó por causa da bênção, com que seu pai o tinha abençoado; e disse consigo: Vêm próximos os dias de luto por meu pai; então, matarei a Jacó, meu irmão.
42 Rebeka i harim tok long dispela samting Iso i tingting long mekim. Olsem na em i singautim Jekop na i tokim em olsem, “Harim gut. Brata bilong yu Iso i bel kaskas long dispela samting yu bin mekim long em na em i gat tingting bilong kilim yu i dai.
42 Chegaram aos ouvidos de Rebeca estas palavras de Esaú, seu filho mais velho; ela, pois, mandou chamar a Jacó, seu filho mais moço, e lhe disse: Eis que Esaú, teu irmão, se consola a teu respeito, resolvendo matar-te.
43 Olsem na, pikinini, yu mas mekim ol samting olsem mi tokim yu. Yu mas redi na ranawe i go i stap wantaim brata bilong mi, Laban, long taun Haran.
43 Agora, pois, meu filho, ouve o que te digo: retira-te para a casa de Labão, meu irmão, em Harã;
44 Yu mas i stap wantaim em inap bel bilong brata bilong yu i kol,
44 fica com ele alguns dias, até que passe o furor de teu irmão,
45 na em i lusim tingting long samting yu bin mekim long em. Na bihain bai mi salim wanpela man i go tokim yu na bringim yu i kam bek hia. Mi no laik lusim yutupela pikinini bilong mi long wanpela de tasol.”
45 e cesse o seu rancor contra ti, e se esqueça do que lhe fizeste. Então, providenciarei e te farei regressar de lá. Por que hei de eu perder os meus dois filhos num só dia?
46 Bihain Rebeka i tokim Aisak olsem, “Mi les pinis long ol dispela meri bilong lain Hit. Sapos Jekop tu i maritim wanpela meri bilong lain Hit olsem dispela tupela meri i stap hia, orait mobeta mi dai.”
46 Disse Rebeca a Isaque: Aborrecida estou da minha vida, por causa das filhas de Hete; se Jacó tomar esposa dentre as filhas de Hete, tais como estas, as filhas desta terra, de que me servirá a vida?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.