2 Samuel 19
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs NAA
1 Orait bihain sampela man i go tokim Joap olsem, “Devit i sori tru long Apsalom na i wok long krai i stap.”
1 Disseram a Joabe: — Eis que o rei anda chorando e se lamentando por Absalão.
2 Na long dispela de olgeta soldia bilong Devit i harim tok olsem King Devit i krai sori long pikinini bilong en, Apsalom, olsem na ol i no moa amamas long ol i winim pait. Nogat. Ol i bel hevi i stap.
2 Assim, a vitória se tornou, naquele mesmo dia, em luto para todo o povo, porque, naquele dia, o povo tinha ouvido dizer: “O rei está de luto por causa de seu filho.”
3 Na ol soldia i wokabaut isi isi i kam bek long taun olsem ol soldia i bin ranawe long pait na i gat bikpela sem.
3 Naquele mesmo dia, o povo entrou às escondidas na cidade, como o faz quando foge envergonhado da batalha.
4 Long dispela taim king i karamapim pes bilong en na i wok long sori na singaut strong olsem, “O tarangu pikinini bilong mi, Apsalom. O Apsalom, pikinini bilong mi, pikinini bilong mi.”
4 O rei tinha coberto o rosto e exclamava em alta voz: — Meu filho Absalão! Absalão, meu filho! Meu filho!
5 Orait Joap i go long haus bilong king na i tokim em olsem, “Harim. Nau yu bin mekim olgeta soldia bilong yu i sem nogut tru. Long dispela de tasol ol dispela man i bin helpim yu. Na yu wantaim ol meri pikinini bilong yu na ol namba 2 lain meri bilong yu, yupela olgeta i no bagarap.
5 Então Joabe entrou na casa do rei e lhe disse: — Hoje o rei envergonhou a face de todos os seus servos, que hoje mesmo livraram a sua vida, a vida de seus filhos e de suas filhas e a vida de suas mulheres e de suas concubinas.
6 Tasol yu no save laikim ol man i save laikim yu, na yu save laikim ol man i no save laikim yu. Pasin bilong yu i soim mipela stret olsem, yu ting ol ofisa na soldia bilong yu i samting nating tasol. Na mi save, sapos Apsalom i stap yet na mipela olgeta i bin dai, orait dispela bai i mekim yu i amamas.
6 Você ama os que o odeiam e odeia os que o amam. Hoje dá a entender que os seus comandantes e soldados não têm qualquer valor. Porque agora entendo que, se Absalão estivesse vivo e todos nós hoje estivéssemos mortos, então você estaria contente.
7 “Orait harim. Yu mas kirap i go toktok long ol soldia na mekim gut bel bilong ol. Long nem bilong Bikpela, mi tok tru tumas, sapos yu no mekim olsem, orait long dispela nait bai olgeta i lusim yu na bai yu kisim bikpela hevi tru. Na dispela hevi bai i winim olgeta hevi i bin kamap long yu long taim yu yangpela yet na i kam inap long nau.”
7 Agora, levante-se, saia e diga uma palavra de encorajamento aos seus soldados. Juro pelo Senhor que, se não sair, nem um só homem ficará com você esta noite. E este mal seria maior do que todos que têm vindo sobre você desde a sua mocidade até agora.
8 Joap i tok pinis, orait King Devit i kirap i go sindaun klostu long dua bilong taun. Na ol soldia bilong en i harim tok olsem, king i sindaun i stap klostu long dua bilong taun. Olsem na ol soldia i go i stap wantaim em.
8 Então o rei se levantou e sentou junto ao portão da cidade. E anunciaram isso a todo o povo, dizendo: — Eis que o rei está sentado junto ao portão da cidade. E todo o povo veio apresentar-se diante do rei. Ora, Israel havia fugido, cada um para a sua tenda.
9 Na olgeta manmeri bilong ol lain bilong Israel i tok pait namel long ol yet. Na sampela i tok olsem, “King Devit i bin helpim yumi, na ol Filistia na ol arapela birua i no bin bagarapim yumi. Tasol em i bin ranawe long Apsalom na lusim kantri bilong yumi.
9 Todo o povo, em todas as tribos de Israel, andava discutindo entre si, dizendo: — O rei nos tirou das mãos de nossos inimigos, livrou-nos das mãos dos filisteus e, agora, fugiu da terra por causa de Absalão.
10 Yumi bin makim Apsalom i kamap king bilong yumi, tasol ol i pait na ol i bin kilim em i dai pinis. Orait bilong wanem yumi sindaun nating na yumi no bringim King Devit i kam bek?”
10 Absalão, a quem ungimos sobre nós, morreu na batalha. Agora por que vocês estão calados e não fazem com que o rei volte?
11 Sampela man i tokim Devit long dispela tok bilong ol Israel, olsem na King Devit i salim tok i go long pris Sadok na pris Abiatar olsem. “Mi laik bai yupela i autim tok bilong mi long ol hetman bilong Juda olsem. Mi stap hia na mi harim tok ol Israel i mekim. Orait bilong wanem yupela Juda i larim ol Israel i kamap namba wan lain long askim mi long kam bek long haus bilong mi?
11 Então o rei Davi mandou dizer aos sacerdotes Zadoque e Abiatar: — Perguntem aos anciãos de Judá: “Por que vocês seriam os últimos a trazer o rei de volta ao seu palácio, visto que aquilo que todo o Israel dizia já chegou aos ouvidos do rei?
12 Yumi olgeta i wanblut stret. Olsem na bilong wanem yupela i larim ol arapela man i go paslain long yupela na bringim mi i kam bek?”
12 Vocês são meus irmãos. São do mesmo povo que eu. Por que, então, seriam os últimos a trazer o rei de volta?”
13 Na tu Devit i tokim tupela pris long tokim Amasa olsem, “Mitupela i wanblut stret. Mi bai makim yu bilong senisim Joap na kamap namba wan ofisa bilong ami bilong mi. Sapos mi no mekim olsem, orait God i ken kilim mi i dai.”
13 Digam a Amasa: “Você não é da mesma família que eu? Que Deus me castigue se você não vier a ser para sempre comandante do meu exército, em lugar de Joabe.”
14 Orait tok bilong Devit i pulim tingting bilong olgeta man bilong Juda, na ol i salim tok long em olsem, “Mipela i laik bai yu wantaim ol lain bilong yu, yupela olgeta i mas i kam bek long Jerusalem.”
14 Com isto o rei moveu o coração de todos os homens de Judá, como se fossem um só homem. E mandaram dizer ao rei: — Volte com todos os seus servos.
15 Orait Devit wantaim ol lain bilong en i kirap i go na ol i kamap long wara Jordan. Ol man bilong Juda i laik bungim Devit long taim em i brukim wara Jordan. Olsem na ol i go wetim em long taun Gilgal klostu long Jordan.
15 Então o rei voltou e chegou ao Jordão. E os homens de Judá foram a Gilgal, para encontrar-se com o rei, a fim de fazê-lo passar o Jordão.
16 Na Simei, pikinini bilong Gera, em i bilong lain Benjamin na em i man bilong ples Bahurim, em i hariap i kam wantaim ol Juda long bungim King Devit.
16 Simei, filho de Gera, benjamita, que era de Baurim, apressou-se e desceu com os homens de Judá a encontrar-se com o rei Davi.
17 Na 1,000 man bilong lain Benjamin i kam wantaim em. Na tu, Siba, wokboi bilong ol lain famili bilong Sol, i kam wantaim ol 15 pikinini man na ol 20 wokboi bilong em yet, na ol i hariap i go kamap long wara Jordan paslain long king.
17 Com ele estavam mil homens de Benjamim, bem como Ziba, servo da casa de Saul, acompanhado de seus quinze filhos e seus vinte servos. Entraram no Jordão à vista do rei
18 Na ol i wok long brukim wara i go i kam bilong bringim ol lain famili bilong king i kam long hapsait. Na ol i mekim olgeta samting king i laikim ol i mekim.
18 e o atravessaram, para fazerem passar a casa real e para fazerem o que lhe era agradável. Então Simei, filho de Gera, prostrou-se diante do rei, quando este ia passar o Jordão,
19 Na Simei i tokim king olsem, “Plis bikman, mi laik bai yu lusim asua bilong mi. Na yu no ken tingting moa long dispela rong mi bin mekim long taim yu lusim Jerusalem. Mi laik bai yu lusim tingting olgeta long dispela pasin nogut bilong mi.
19 e lhe disse: — Que o meu senhor, o rei, não me tenha por culpado nem se lembre do mal que este seu servo cometeu no dia em que o rei, meu senhor, saiu de Jerusalém. Que o rei não guarde isso em seu coração.
20 King, mi save mi bin mekim sin, olsem na mi kam paslain long ol arapela man bilong ol lain bilong hap not, na mi bungim yu, bikman bilong mi.”
20 Porque este seu servo sabe que pecou. Por isso, de toda a casa de José, sou hoje o primeiro que veio encontrar-se com o rei, meu senhor.
21 Tasol Abisai, pikinini man bilong Seruia, i tok olsem, “Ating i gutpela long Simei i mas i dai. Long wanem, em i bin tok nogut long dispela king, Bikpela i bin makim.”
21 Então Abisai, filho de Zeruia, disse: — Será que Simei não deveria morrer pelo que fez? Ele amaldiçoou o ungido do
22 Tasol Devit i tokim Abisai wantaim brata bilong en Joap olsem, “Dispela i no samting bilong yutupela. Yutupela pikinini bilong Seruia, bilong wanem nau yutupela i laik birua long mi? Nau mi save olsem mi stap king bilong olgeta Israel, na long kain taim olsem, yumi no inap kilim i dai wanpela man bilong Israel. Nogat tru.”
22 Porém Davi disse: — Que tenho eu a ver com vocês, filhos de Zeruia? Querem agora se tornar meus adversários? Morreria alguém hoje em Israel? Será que eu não sei que hoje novamente sou rei sobre Israel?
23 Na king i mekim strongpela tok long Simei olsem, “Tru antap, ol i no inap kilim yu i dai.”
23 Então o rei disse a Simei: — Você não será morto. E o rei jurou que seria assim.
24 Na Mefiboset, tumbuna pikinini bilong Sol, em tu i kam bungim king. Stat long taim Devit i bin lusim Jerusalem na i kam inap long dispela de king i kam bek gen, Mefiboset i no bin wasim lek bilong em yet na em i no bin katim mausgras bilong en na wasim klos bilong en.
24 Também Mefibosete, neto de Saul, desceu a encontrar-se com o rei. Ele não tinha tratado dos pés, nem aparado a barba, nem lavado as roupas, desde o dia em que o rei tinha saído até o dia em que voltou em paz.
25 Mefiboset i lusim Jerusalem na i kam kamap long king. Orait na king i askim em olsem, “Mefiboset, bilong wanem yu no bin ranawe i go wantaim mi?”
25 Quando ele chegou de Jerusalém para encontrar-se com o rei, este lhe perguntou: — Por que você não foi comigo, Mefibosete?
26 Na Mefiboset i bekim tok olsem, “Bikman bilong mi, yu save mi gat lek nogut. Na long dispela taim yu lusim Jerusalem mi bin tokim ol long redim donki bilong mi, bai mi ken sindaun long en na i go wantaim yu. Tasol wokboi bilong mi i giamanim mi.
26 Ele respondeu: — Ó rei, meu senhor, o meu criado me enganou. Porque este seu servo dizia: “Vou mandar preparar um jumento e montarei nele para ir com o rei.” Porque este seu servo é coxo.
27 Na em i bin i go long yu na mekim ol tok giaman bilong daunim nem bilong mi. Tasol bikman, yu olsem ensel bilong Bikpela. Olsem na wanem samting yu ting i gutpela long yu mekim long mi, yu ken mekim tasol.
27 Além do mais, o meu criado falsamente acusou este seu servo diante do rei, meu senhor. Porém o rei, meu senhor, é como um anjo de Deus; que faça o que achar melhor.
28 Yu inap long kilim olgeta manmeri long lain bilong papa bilong mi. Tasol yu bin marimari long mi na yu larim mi i kaikai long haus bilong yu oltaim. Olsem na mi no inap askim yu long givim narapela samting moa long mi.”
28 Porque toda a casa de meu pai era digna de morte diante do rei, meu senhor, mas o rei pôs este seu servo entre os que sentam à sua mesa para comer. Que direito ainda tenho? Que mais posso pedir ao rei?
29 Na king i tok olsem, “Em inap, maski toktok moa. Mi tingting pinis long yu tupela Siba i mas tilim graun bilong Sol na yu kisim hap na em i kisim hap.”
29 Então o rei disse: — Por que você ainda fala dos seus negócios? Eu decido que você e Ziba repartam as terras.
30 Tasol Mefiboset i tokim king olsem, “Larim Siba i kisim olgeta. Mi no wari long dispela. Mi wari tasol long yu stap gut na yu kam bek pinis.”
30 Mas Mefibosete disse ao rei: — Que ele fique com tudo, uma vez que o rei, meu senhor, já voltou em paz à sua casa.
31 Na Barsilai bilong Gileat i lusim Rogelim na i kam daun long Jordan bilong i stap wantaim king long taim king i brukim wara.
31 Também Barzilai, o gileadita, desceu de Rogelim e passou com o rei o Jordão, para o acompanhar até o outro lado.
32 Barsilai i gat 80 krismas na em i lapun tru. Em i gat planti mani samting na em i bin lukautim King Devit na givim kaikai long Devit wantaim ol lain bilong en long taim ol i bin i stap long Mahanaim.
32 Barzilai era bem velho, da idade de oitenta anos. Ele havia sustentado o rei quando este estava em Maanaim, porque era um homem muito rico.
33 Na king i tokim em olsem, “Yu kam wantaim mi long Jerusalem na bai mi lukautim yu.”
33 O rei disse a Barzilai: — Venha comigo, e eu o sustentarei em Jerusalém.
34 Tasol Barsilai i bekim tok olsem, “Bikman, ating i no planti yia na bai mi dai. Olsem na maski long mi go wantaim yu long Jerusalem.
34 Mas Barzilai respondeu ao rei: — Quantos serão ainda os dias dos anos da minha vida? Não vale a pena subir com o rei a Jerusalém.
35 Harim. Mi gat 80 krismas nau, na mi no moa save long wanpela samting i gutpela o nogat. Na sapos mi kaikai na dring, mi no inap pilim dispela samting i swit o nogat. Na yau bilong mi i no gutpela na mi no inap harim nek bilong ol man na meri i mekim song. Olsem na bilong wanem bai mi go wantaim yu na givim hevi long yu?
35 Hoje tenho oitenta anos. Poderia eu discernir entre o que é bom e o que é mau? Poderia este seu servo perceber o sabor do que come e do que bebe? Poderia eu ainda ouvir a voz dos cantores e cantoras? E por que este seu servo se tornaria ainda um peso ao rei, meu senhor?
36 Na king, bilong wanem yu laik mekim dispela gutpela pasin tru long mi? Nogat. Mi ting long brukim wara Jordan wantaim yu na wokabaut i go liklik tasol na bai mi lusim yu gen.
36 Este seu servo irá com o rei só um pouco além do Jordão. Por que o rei iria me retribuir com tal recompensa?
37 Plis, yu ken larim mi i go bek long ples bilong mi na bai mi ken i dai long dispela ples matmat bilong papamama bilong mi i stap long en. Tasol pikinini man bilong mi, Kimham, em i stap. Na em i ken i go wantaim yu. Na wanem samting yu laik mekim bilong helpim em, orait yu mekim tasol.”
37 Deixe que este seu servo volte, e morrerei na minha cidade e serei sepultado junto de meu pai e de minha mãe. Mas aqui está o seu servo Quimã. Deixe que ele passe com o rei, meu senhor. Faça por ele o que achar melhor.
38 Na king i bekim tok olsem, “Gutpela. Kimham i ken i go wantaim mi. Na sapos yu laik mi mekim wanem samting long em, orait bai mi mekim tasol. Maski wanem samting yu askim mi long mekim, em bai mi mekim.”
38 O rei respondeu: — Quimã passará comigo, e eu farei por ele o que você achar melhor. E tudo o que você me pedir, isso farei por você.
39 Orait na king na ol lain manmeri bilong en i brukim wara Jordan na i go long hap. Na king i givim kis long Barsilai, na em i askim God long mekim gut long Barsilai. Na Barsilai i go bek long ples bilong en.
39 Todo o povo passou o Jordão, e o rei também passou. E o rei beijou Barzilai e o abençoou. E Barzilai voltou para casa.
40 Orait king i go long taun Gilgal, na Kimham i go wantaim em. Na olgeta man bilong Juda wantaim hap lain bilong ol Israel i wokabaut i go wantaim king.
40 Dali o rei foi para Gilgal, e Quimã foi com ele. Todo o povo de Judá e metade do povo de Israel acompanharam o rei.
41 Devit i stap long Gilgal, na olgeta man bilong Israel i kam long king na tokim em olsem, “Bikman, bilong wanem ol brata bilong mipela, ol Juda, i haitim tok long mipela ol Israel na ol yet i bringim yu wantaim ol famili bilong yu na ol lain soldia bilong yu i kam brukim wara Jordan?”
41 Eis que todos os homens de Israel vieram falar com o rei e lhe disseram: — Por que os nossos irmãos, os homens de Judá, roubaram o rei e o trouxeram para este lado do Jordão com a casa dele e todos os servos de Davi?
42 Olgeta man bilong Juda i harim dispela tok na ol i bekim tok olsem, “King em i wanlain bilong mipela, olsem na mipela i bin mekim dispela pasin. Orait bilong wanem yupela i belhat long mipela? King i no bin baim kaikai bilong mipela, na em i no bin givim wanpela samting long mipela.”
42 Então todos os homens de Judá responderam aos homens de Israel: — Porque o rei é nosso parente. E por que estão irados por causa disso? Será que comemos à custa do rei ou ele nos deu algum presente?
43 Na ol man bilong Israel i bekim tok olsem, “Sapos wanpela man i kamap king, orait em i stap king bilong kantri bilong yumi. Na insait long dispela kantri, mipela Israel i 10-pela lain na yupela Juda i wanpela lain tasol. Tru, Devit i kam long lain bilong yupela Juda, tasol em i stap king bilong yumi olgeta, na mipela 10-pela lain i winim yupela. Olsem na bilong wanem yupela i rabisim mipela? Yupela i mas tingting gut, mipela yet i as bilong dispela tingting long bringim king i kam bek.” Tasol ol Juda i tok pait strong moa na i daunim tok bilong ol Israel.
43 E os homens de Israel responderam aos homens de Judá e disseram: — Nós temos dez vezes mais direito sobre o rei do que vocês, e Davi é mais nosso do que de vocês. Por que, então, fizeram pouco caso de nós? Não fomos nós os primeiros a falar em trazer o nosso rei de volta? Porém a palavra dos homens de Judá foi mais dura do que a palavra dos homens de Israel.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.