2 Samuel 19
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs ARC
1 Orait bihain sampela man i go tokim Joap olsem, “Devit i sori tru long Apsalom na i wok long krai i stap.”
1 E disseram a Joabe: Eis que o rei anda chorando e lastima-se por Absalão.
2 Na long dispela de olgeta soldia bilong Devit i harim tok olsem King Devit i krai sori long pikinini bilong en, Apsalom, olsem na ol i no moa amamas long ol i winim pait. Nogat. Ol i bel hevi i stap.
2 Então, a vitória se tornou, naquele mesmo dia, em tristeza para todo o povo; porque, naquele mesmo dia, o povo ouvira dizer: Mui triste está o rei por causa de seu filho.
3 Na ol soldia i wokabaut isi isi i kam bek long taun olsem ol soldia i bin ranawe long pait na i gat bikpela sem.
3 E, naquele mesmo dia, o povo entrou às furtadelas na cidade, como o povo de vergonha se escoa quando foge da peleja.
4 Long dispela taim king i karamapim pes bilong en na i wok long sori na singaut strong olsem, “O tarangu pikinini bilong mi, Apsalom. O Apsalom, pikinini bilong mi, pikinini bilong mi.”
4 Estava, pois, o rei com o rosto coberto; e o rei gritava a alta voz: Meu filho Absalão, Absalão, meu filho, meu filho!
5 Orait Joap i go long haus bilong king na i tokim em olsem, “Harim. Nau yu bin mekim olgeta soldia bilong yu i sem nogut tru. Long dispela de tasol ol dispela man i bin helpim yu. Na yu wantaim ol meri pikinini bilong yu na ol namba 2 lain meri bilong yu, yupela olgeta i no bagarap.
5 Então, entrou Joabe ao rei, em casa, e disse: Hoje, envergonhaste a face de todos os teus servos, que livraram hoje a tua vida, e a vida de teus filhos, e de tuas filhas, e a vida de tuas mulheres, e a vida de tuas concubinas,
6 Tasol yu no save laikim ol man i save laikim yu, na yu save laikim ol man i no save laikim yu. Pasin bilong yu i soim mipela stret olsem, yu ting ol ofisa na soldia bilong yu i samting nating tasol. Na mi save, sapos Apsalom i stap yet na mipela olgeta i bin dai, orait dispela bai i mekim yu i amamas.
6 amando tu aos que te aborrecem e aborrecendo aos que te amam; porque, hoje, dás a entender que nada valem para contigo capitães e servos; porque entendo, hoje, que, se Absalão vivesse, e todos nós, hoje, fôssemos mortos, então, bem te parecera aos teus olhos.
7 “Orait harim. Yu mas kirap i go toktok long ol soldia na mekim gut bel bilong ol. Long nem bilong Bikpela, mi tok tru tumas, sapos yu no mekim olsem, orait long dispela nait bai olgeta i lusim yu na bai yu kisim bikpela hevi tru. Na dispela hevi bai i winim olgeta hevi i bin kamap long yu long taim yu yangpela yet na i kam inap long nau.”
7 Levanta-te, pois, agora; sai e fala conforme o coração de teus servos; porque, pelo Senhor , te juro que, se não saíres, nem um só homem ficará contigo esta noite; e maior mal te será isso do que todo o mal que tem vindo sobre ti desde a tua mocidade até agora.
8 Joap i tok pinis, orait King Devit i kirap i go sindaun klostu long dua bilong taun. Na ol soldia bilong en i harim tok olsem, king i sindaun i stap klostu long dua bilong taun. Olsem na ol soldia i go i stap wantaim em.
8 Então, o rei se levantou e se assentou à porta, e fizeram saber a todo o povo, dizendo: Eis que o rei está assentado à porta. Então, todo o povo veio apresentar-se diante do rei; porém Israel fugiu cada um para as suas tendas.
9 Na olgeta manmeri bilong ol lain bilong Israel i tok pait namel long ol yet. Na sampela i tok olsem, “King Devit i bin helpim yumi, na ol Filistia na ol arapela birua i no bin bagarapim yumi. Tasol em i bin ranawe long Apsalom na lusim kantri bilong yumi.
9 E todo o povo, em todas as tribos de Israel, andava altercando entre si, dizendo: O rei nos tirou das mãos de nossos inimigos, e ele nos livrou das mãos dos filisteus; e agora fugiu da terra por causa de Absalão.
10 Yumi bin makim Apsalom i kamap king bilong yumi, tasol ol i pait na ol i bin kilim em i dai pinis. Orait bilong wanem yumi sindaun nating na yumi no bringim King Devit i kam bek?”
10 E Absalão, a quem ungimos sobre nós, já morreu na peleja; agora, pois, por que vos calais e não fazeis voltar o rei?
11 Sampela man i tokim Devit long dispela tok bilong ol Israel, olsem na King Devit i salim tok i go long pris Sadok na pris Abiatar olsem. “Mi laik bai yupela i autim tok bilong mi long ol hetman bilong Juda olsem. Mi stap hia na mi harim tok ol Israel i mekim. Orait bilong wanem yupela Juda i larim ol Israel i kamap namba wan lain long askim mi long kam bek long haus bilong mi?
11 Então, o rei Davi enviou a Zadoque e a Abiatar, sacerdotes, dizendo: Falai aos anciãos de Judá, dizendo: Por que seríeis vós os últimos em tornar a trazer o rei para a sua casa? (Porque as palavras de todo o Israel chegaram ao rei, até à sua casa.)
12 Yumi olgeta i wanblut stret. Olsem na bilong wanem yupela i larim ol arapela man i go paslain long yupela na bringim mi i kam bek?”
12 Vós sois meus irmãos, meus ossos e minha carne sois vós; por que, pois, seríeis os últimos em tornar a trazer o rei?
13 Na tu Devit i tokim tupela pris long tokim Amasa olsem, “Mitupela i wanblut stret. Mi bai makim yu bilong senisim Joap na kamap namba wan ofisa bilong ami bilong mi. Sapos mi no mekim olsem, orait God i ken kilim mi i dai.”
13 E a Amasa direis: Porventura, não és tu meu osso e minha carne? Assim me faça Deus, e outro tanto, se não fores chefe do arraial diante de mim para sempre, em lugar de Joabe.
14 Orait tok bilong Devit i pulim tingting bilong olgeta man bilong Juda, na ol i salim tok long em olsem, “Mipela i laik bai yu wantaim ol lain bilong yu, yupela olgeta i mas i kam bek long Jerusalem.”
14 Assim, moveu o coração de todos os homens de Judá, como o de um só homem; e enviaram ao rei, dizendo: Volta tu com todos os teus servos.
15 Orait Devit wantaim ol lain bilong en i kirap i go na ol i kamap long wara Jordan. Ol man bilong Juda i laik bungim Devit long taim em i brukim wara Jordan. Olsem na ol i go wetim em long taun Gilgal klostu long Jordan.
15 Então, o rei voltou e chegou até ao Jordão; e Judá veio a Gilgal, para ir encontrar-se com o rei, à outra banda do Jordão.
16 Na Simei, pikinini bilong Gera, em i bilong lain Benjamin na em i man bilong ples Bahurim, em i hariap i kam wantaim ol Juda long bungim King Devit.
16 E apressou-se Simei, filho de Gera, filho de Benjamim, que era de Baurim; e desceu com os homens de Judá a encontrar-se com o rei Davi.
17 Na 1,000 man bilong lain Benjamin i kam wantaim em. Na tu, Siba, wokboi bilong ol lain famili bilong Sol, i kam wantaim ol 15 pikinini man na ol 20 wokboi bilong em yet, na ol i hariap i go kamap long wara Jordan paslain long king.
17 E com ele mil varões de Benjamim, como também Ziba, servo da casa de Saul, e seus quinze filhos, e seus vinte servos com ele; e prontamente passaram o Jordão adiante do rei.
18 Na ol i wok long brukim wara i go i kam bilong bringim ol lain famili bilong king i kam long hapsait. Na ol i mekim olgeta samting king i laikim ol i mekim.
18 E, passando a barca, para fazer passar a casa do rei e para fazer o que bem parecesse aos seus olhos, então, Simei, filho de Gera, se prostrou diante do rei, passando ele o Jordão.
19 Na Simei i tokim king olsem, “Plis bikman, mi laik bai yu lusim asua bilong mi. Na yu no ken tingting moa long dispela rong mi bin mekim long taim yu lusim Jerusalem. Mi laik bai yu lusim tingting olgeta long dispela pasin nogut bilong mi.
19 E disse ao rei: Não me impute meu senhor a minha culpa, e não te lembres do que tão perversamente fez teu servo, no dia em que o rei, meu senhor, saiu de Jerusalém; não conserve o rei isso no coração.
20 King, mi save mi bin mekim sin, olsem na mi kam paslain long ol arapela man bilong ol lain bilong hap not, na mi bungim yu, bikman bilong mi.”
20 Porque teu servo deveras confessa que eu pequei; porém eis que eu sou o primeiro que de toda a casa de José desci a encontrar-me com o rei, meu senhor.
21 Tasol Abisai, pikinini man bilong Seruia, i tok olsem, “Ating i gutpela long Simei i mas i dai. Long wanem, em i bin tok nogut long dispela king, Bikpela i bin makim.”
21 Então, respondeu Abisai, filho de Zeruia, e disse: Não morreria, pois, Simei por isso, havendo amaldiçoado ao ungido do Senhor ?
22 Tasol Devit i tokim Abisai wantaim brata bilong en Joap olsem, “Dispela i no samting bilong yutupela. Yutupela pikinini bilong Seruia, bilong wanem nau yutupela i laik birua long mi? Nau mi save olsem mi stap king bilong olgeta Israel, na long kain taim olsem, yumi no inap kilim i dai wanpela man bilong Israel. Nogat tru.”
22 Porém Davi disse: Que tenho eu convosco, filhos de Zeruia, para que hoje me sejais adversários? Morreria alguém hoje em Israel? Por que, porventura, não sei que hoje fui feito rei sobre Israel?
23 Na king i mekim strongpela tok long Simei olsem, “Tru antap, ol i no inap kilim yu i dai.”
23 E disse o rei a Simei: Não morrerás. E o rei lho jurou.
24 Na Mefiboset, tumbuna pikinini bilong Sol, em tu i kam bungim king. Stat long taim Devit i bin lusim Jerusalem na i kam inap long dispela de king i kam bek gen, Mefiboset i no bin wasim lek bilong em yet na em i no bin katim mausgras bilong en na wasim klos bilong en.
24 Também Mefibosete, filho de Saul, desceu a encontrar-se com o rei e não tinha lavado os pés, nem tinha feito a barba, nem tinha lavado as suas vestes desde o dia em que o rei tinha saído até ao dia em que voltou em paz.
25 Mefiboset i lusim Jerusalem na i kam kamap long king. Orait na king i askim em olsem, “Mefiboset, bilong wanem yu no bin ranawe i go wantaim mi?”
25 E sucedeu que, vindo ele a Jerusalém a encontrar-se com o rei, disse-lhe o rei: Por que não foste comigo, Mefibosete?
26 Na Mefiboset i bekim tok olsem, “Bikman bilong mi, yu save mi gat lek nogut. Na long dispela taim yu lusim Jerusalem mi bin tokim ol long redim donki bilong mi, bai mi ken sindaun long en na i go wantaim yu. Tasol wokboi bilong mi i giamanim mi.
26 E disse ele: Ó rei, meu senhor, o meu servo me enganou; porque o teu servo dizia: Albardarei um jumento, e nele montarei, e irei com o rei; pois o teu servo é coxo.
27 Na em i bin i go long yu na mekim ol tok giaman bilong daunim nem bilong mi. Tasol bikman, yu olsem ensel bilong Bikpela. Olsem na wanem samting yu ting i gutpela long yu mekim long mi, yu ken mekim tasol.
27 De mais disso, falsamente acusou o teu servo diante do rei, meu senhor; porém o rei, meu senhor, é como um anjo de Deus; faze, pois, o que parecer bem aos teus olhos.
28 Yu inap long kilim olgeta manmeri long lain bilong papa bilong mi. Tasol yu bin marimari long mi na yu larim mi i kaikai long haus bilong yu oltaim. Olsem na mi no inap askim yu long givim narapela samting moa long mi.”
28 Porque toda a casa de meu pai não era senão de homens dignos de morte diante do rei meu senhor; e, contudo, puseste a teu servo entre os que comem à tua mesa; e que mais direito tenho eu de clamar ao rei?
29 Na king i tok olsem, “Em inap, maski toktok moa. Mi tingting pinis long yu tupela Siba i mas tilim graun bilong Sol na yu kisim hap na em i kisim hap.”
29 E disse-lhe o rei: Por que ainda falas mais de teus negócios? Já disse eu: Tu e Ziba, reparti as terras.
30 Tasol Mefiboset i tokim king olsem, “Larim Siba i kisim olgeta. Mi no wari long dispela. Mi wari tasol long yu stap gut na yu kam bek pinis.”
30 E disse Mefibosete ao rei: Tome ele também tudo, pois já veio o rei, meu senhor, em paz à sua casa.
31 Na Barsilai bilong Gileat i lusim Rogelim na i kam daun long Jordan bilong i stap wantaim king long taim king i brukim wara.
31 Também Barzilai, o gileadita, desceu de Rogelim e passou com o rei o Jordão, para o acompanhar à outra banda do Jordão.
32 Barsilai i gat 80 krismas na em i lapun tru. Em i gat planti mani samting na em i bin lukautim King Devit na givim kaikai long Devit wantaim ol lain bilong en long taim ol i bin i stap long Mahanaim.
32 E era Barzilai mui velho, da idade de oitenta anos; e ele tinha sustentado o rei, quando tinha a sua morada em Maanaim, porque era homem mui grande.
33 Na king i tokim em olsem, “Yu kam wantaim mi long Jerusalem na bai mi lukautim yu.”
33 E disse o rei a Barzilai: Passa tu comigo, e sustentar-te-ei comigo em Jerusalém.
34 Tasol Barsilai i bekim tok olsem, “Bikman, ating i no planti yia na bai mi dai. Olsem na maski long mi go wantaim yu long Jerusalem.
34 Porém Barzilai disse ao rei: Quantos serão os dias dos anos da minha vida, para que suba com o rei a Jerusalém?
35 Harim. Mi gat 80 krismas nau, na mi no moa save long wanpela samting i gutpela o nogat. Na sapos mi kaikai na dring, mi no inap pilim dispela samting i swit o nogat. Na yau bilong mi i no gutpela na mi no inap harim nek bilong ol man na meri i mekim song. Olsem na bilong wanem bai mi go wantaim yu na givim hevi long yu?
35 Da idade de oitenta anos sou eu hoje; poderia eu discernir entre bom e mau? Poderia o teu servo ter gosto no que comer e beber? Poderia eu mais ouvir a voz dos cantores e cantoras? E por que será o teu servo ainda pesado ao rei, meu senhor?
36 Na king, bilong wanem yu laik mekim dispela gutpela pasin tru long mi? Nogat. Mi ting long brukim wara Jordan wantaim yu na wokabaut i go liklik tasol na bai mi lusim yu gen.
36 Com o rei passará teu servo ainda um pouco mais além do Jordão; e por que me recompensará o rei com tal recompensa?
37 Plis, yu ken larim mi i go bek long ples bilong mi na bai mi ken i dai long dispela ples matmat bilong papamama bilong mi i stap long en. Tasol pikinini man bilong mi, Kimham, em i stap. Na em i ken i go wantaim yu. Na wanem samting yu laik mekim bilong helpim em, orait yu mekim tasol.”
37 Deixa voltar o teu servo, e morrerei na minha cidade junto à sepultura de meu pai e de minha mãe; mas eis aí está o teu servo Quimã; que passe com o rei, meu senhor, e faze-lhe o que bem parecer aos teus olhos.
38 Na king i bekim tok olsem, “Gutpela. Kimham i ken i go wantaim mi. Na sapos yu laik mi mekim wanem samting long em, orait bai mi mekim tasol. Maski wanem samting yu askim mi long mekim, em bai mi mekim.”
38 Então, disse o rei: Quimã passará comigo, e eu lhe farei como bem parecer aos teus olhos, e tudo quanto me pedires te farei.
39 Orait na king na ol lain manmeri bilong en i brukim wara Jordan na i go long hap. Na king i givim kis long Barsilai, na em i askim God long mekim gut long Barsilai. Na Barsilai i go bek long ples bilong en.
39 Havendo, pois, todo o povo passado o Jordão, e, passando também o rei, beijou o rei a Barzilai e o abençoou; e ele voltou para o seu lugar.
40 Orait king i go long taun Gilgal, na Kimham i go wantaim em. Na olgeta man bilong Juda wantaim hap lain bilong ol Israel i wokabaut i go wantaim king.
40 E dali passou o rei a Gilgal, e Quimã passou com ele; e todo o povo de Judá conduziu o rei, como também a metade do povo de Israel.
41 Devit i stap long Gilgal, na olgeta man bilong Israel i kam long king na tokim em olsem, “Bikman, bilong wanem ol brata bilong mipela, ol Juda, i haitim tok long mipela ol Israel na ol yet i bringim yu wantaim ol famili bilong yu na ol lain soldia bilong yu i kam brukim wara Jordan?”
41 E eis que todos os homens de Israel vieram ao rei e disseram ao rei: Por que te furtaram nossos irmãos, os homens de Judá, e conduziram o rei e a sua casa por sobre o Jordão e todos os homens de Davi com eles?
42 Olgeta man bilong Juda i harim dispela tok na ol i bekim tok olsem, “King em i wanlain bilong mipela, olsem na mipela i bin mekim dispela pasin. Orait bilong wanem yupela i belhat long mipela? King i no bin baim kaikai bilong mipela, na em i no bin givim wanpela samting long mipela.”
42 Então, responderam todos os homens de Judá aos homens de Israel: Porquanto o rei é nosso parente; e por que vos irais por isso? Porventura, comemos à custa do rei ou nos apresentou algum presente?
43 Na ol man bilong Israel i bekim tok olsem, “Sapos wanpela man i kamap king, orait em i stap king bilong kantri bilong yumi. Na insait long dispela kantri, mipela Israel i 10-pela lain na yupela Juda i wanpela lain tasol. Tru, Devit i kam long lain bilong yupela Juda, tasol em i stap king bilong yumi olgeta, na mipela 10-pela lain i winim yupela. Olsem na bilong wanem yupela i rabisim mipela? Yupela i mas tingting gut, mipela yet i as bilong dispela tingting long bringim king i kam bek.” Tasol ol Juda i tok pait strong moa na i daunim tok bilong ol Israel.
43 E responderam os homens de Israel aos homens de Judá e disseram: Dez partes temos no rei e até em Davi mais temos nós do que vós; porque, pois, fizestes pouca conta de nós, para que a nossa palavra não fosse a primeira, para tornar a trazer o nosso rei? Porém a palavra dos homens de Judá foi mais forte do que a palavra dos homens de Israel.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.