2 Samuel 18
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs NVT
1 King Devit i bungim ol soldia bilong en na i makim ol ofisa bilong bosim ol lain bilong 1,000 man na ol lain bilong 100 man.
1 Davi passou em revista os soldados que estavam com ele e nomeou generais e capitães para liderá-los.
2 Na em i brukim ami bilong en long tripela bikpela lain, na Joap i bosim wanpela lain, na Abisai, brata bilong Joap, i bosim wanpela lain na Itai bilong taun Get, i bosim wanpela lain. Na Devit i tokim ol soldia bilong en olsem, “Bai mi yet mi go wantaim yupela long pait.”
2 Em seguida, enviou-os em três grupos: um sob o comando de Joabe; outro sob o comando de Abisai, irmão de Joabe, filho de Zeruia; e o outro sob o comando de Itai, de Gate. O rei disse a seus soldados: “Também vou com vocês”.
3 Tasol ol i tokim em olsem, “Nogat. Yu no ken i go wantaim mipela. Sapos mipela olgeta i ranawe long pait, bai ol i no tingting tumas long mipela. Na sapos ol i kilim hap lain bilong mipela i dai, bai ol i no tingting tumas long dispela tu. Tasol sapos yu go wantaim mipela na ol i kilim yu, bai i olsem ol i kilim 10,000 man bilong mipela. Olsem na mipela i ting i gutpela sapos yu stap hia long taun. Na sapos mipela i sot long man o long ol samting, orait yu ken salim i kam bilong helpim mipela.”
3 Os homens, porém, se opuseram. “O senhor não deve ir”, disseram. “Se tivermos de recuar ou fugir, ou mesmo se metade de nós morrer, para eles não fará diferença. O senhor vale por dez mil de nós; por isso, é melhor que fique na cidade e nos envie ajuda, se for necessário.”
4 Na king i bekim tok olsem, “I orait, mi ken bihainim tingting bilong yupela.”
4 “Farei o que acharem melhor”, disse o rei. Assim, ficou junto ao portão da cidade, enquanto os soldados saíam marchando em grupos de cem e de mil.
5 Na Devit i givim strongpela tok long Joap na Abisai na Itai olsem, “Yupela i mas tingim mi na yupela i mas marimari long dispela yangpela man Apsalom.” Na ol soldia tu i harim dispela tok Devit i givim long tripela ofisa bilong en.
5 O rei deu a seguinte ordem a Joabe, Abisai e Itai: “Por minha causa, tratem o jovem Absalão com bondade”. Todas as tropas ouviram o rei dar essa ordem a seus comandantes.
6 Ol soldia bilong Devit i wokabaut i go bungim ol Israel, em ol soldia bilong Apsalom. Na ol i pait long ol long bus bilong Efraim.
6 Então saíram para o campo, e a batalha começou no bosque de Efraim.
7 — ausente —
7 Os soldados israelitas foram derrotados pelos homens de Davi. Houve grande matança naquele dia, e vinte mil homens perderam a vida.
8 — ausente —
8 A batalha se espalhou por toda a região, e morreram mais homens no bosque do que os que foram mortos pela espada.
9 Apsalom i sindaun long donki na i go, na donki i go aninit long wanpela bikpela diwai ok, na het bilong Apsalom i pas strong namel long han bilong dispela diwai. Na donki i ran i go na Apsalom i hangamap i stap. Dispela samting i kamap long taim Apsalom i bungim sampela soldia bilong Devit.
9 Durante a batalha, Absalão deparou com alguns homens de Davi. Tentou fugir montado numa mula, mas, ao passar debaixo dos galhos espessos de uma grande árvore, ficou enroscado neles pela cabeça. A mula continuou a correr e o deixou ali, pendurado na árvore.
10 Na wanpela bilong ol dispela soldia i lukim Apsalom, na em i go tokim Joap olsem, “Nau tasol mi lukim Apsalom i hangamap i stap long han bilong wanpela diwai ok.”
10 Um dos soldados de Davi presenciou a cena e disse a Joabe: “Vi Absalão pendurado numa árvore”.
11 Na Joap i tokim em, “Tru, a? Na bilong wanem yu no kilim em i dai kwik? Sapos yu kilim em, bai mi inap givim yu mani silva inap 100 kina, na wanpela let tu.”
11 “Você o viu?”, perguntou Joabe. “E por que não o matou ali mesmo? Eu o teria recompensado com dez peças de prata e um cinturão de guerreiro!”
12 Tasol dispela man i tokim Joap olsem, “Maski yu givim mi mani silva inap 10,000 kina, bai mi no inap mekim wanpela samting long pikinini bilong king. Long wanem, mipela olgeta i bin harim tok king i givim long yu na Abisai na Itai. Em i bin tok olsem, ‘Yupela i mas tingim mi na marimari long dispela yangpela man Apsalom.’
12 Mas o soldado respondeu a Joabe: “Eu não mataria o filho do rei nem por mil peças de prata! Todos nós ouvimos o rei dizer ao senhor, a Abisai e a Itai: ‘Por minha causa, poupem o jovem Absalão’.
13 Na sapos mi bin sakim dispela tok bilong king, na kilim Apsalom i dai, orait king inap harim tok long dispela samting mi mekim. Long wanem, king i save harim tok long olgeta samting i kamap. Na sapos king i kotim mi, mi save bai yu no inap helpim mi.”
13 E, se eu tivesse traído o rei e matado seu filho, certamente ele ficaria sabendo, e o senhor seria o primeiro a ficar contra mim”.
14 Na Joap i bekim tok olsem, “Maski, mi les long toktok wantaim yu.” Orait Joap i kisim tripela spia na i go long dispela diwai Apsalom i hangamap i stap long en. Apsalom i no dai yet na Joap i sutim em na spia i kisim lewa bilong en.
14 “Não vou perder mais tempo discutindo com você!”, disse Joabe. Então pegou três dardos e atravessou com eles o peito de Absalão quando ele ainda estava vivo, pendurado na árvore.
15 Na bihain, 10-pela soldia i save karim ol spia samting bilong Joap, ol i ran i kam klostu long Apsalom na kilim em i dai.
15 Em seguida, dez jovens escudeiros de Joabe cercaram Absalão e o mataram.
16 Apsalom i dai pinis, orait na Joap i tokim wanpela soldia long winim biugel bilong ol soldia bilong Devit i ken lusim pait. Orait ol lain bilong Devit i harim na ol i lusim ol Israel na i kam bek.
16 Então Joabe tocou a trombeta, e seus homens pararam de perseguir o exército de Israel.
17 Na ol i kisim bodi bilong Apsalom na tromoi i go daun long wanpela bikpela hul long bus. Na ol i kisim planti ston na tromoi i go daun antap long bodi bilong en na ol i mekim bikpela hip ston i kamap. Na ol Israel i ranawe na ol i go bek long ples bilong ol wan wan.
17 Atiraram o corpo de Absalão numa cova profunda no bosque e sobre ela colocaram um monte de pedras. E todos os israelitas fugiram para suas casas.
18 Bipo, long taim Apsalom i stap laip yet, em i bin kisim wanpela bikpela longpela ston na sanapim long Ples Daun Bilong King, bilong makim nem bilong em yet. Na em i bin tok olsem, “Mi no gat pikinini man bilong senisim mi na mekim ol Israel i tingim mi.” Olsem na Apsalom i givim nem bilong em yet long dispela ston. Na nau tu ol manmeri i save kolim dispela ston olsem, “Ston Bilong Apsalom.”
18 Quando ainda estava vivo, Absalão havia construído para si um monumento no vale do Rei, pois disse: “Não tenho filho para dar continuidade a meu nome”. Chamou-o de Monumento de Absalão, como é conhecido até hoje.
19 Bihain long Apsalom i dai, Ahimas, pikinini man bilong Sadok, i tokim Joap olsem, “Inap yu larim mi i ran i go long king na givim dispela gutpela nius long em long Bikpela i bin brukim strong bilong ol birua bilong en.”
19 Então Aimaás, filho de Zadoque, disse: “Deixe-me ir correndo dar ao rei a boa notícia de que o S enhor o livrou de seus inimigos!”.
20 Tasol Joap i tokim em olsem, “Nogat. Nau yu no inap bringim gutpela nius i go long king. Ating narapela taim bihain bai yu inap. Tasol nau nogat, long wanem, pikinini man bilong en i dai pinis.”
20 “Não”, disse Joabe. “Não será uma boa notícia para o rei saber que o filho dele morreu. Você pode servir de mensageiro em outra ocasião, mas não hoje.”
21 Na wanpela man bilong Sudan i stap, na em i wokboi bilong king. Na Joap i tokim em olsem, “Yu ran i go tokim king long ol dispela samting yu bin lukim.” Orait wokboi i daunim het long Joap na bihain em i ran i go.
21 Então Joabe disse a um etíope: “Vá e conte ao rei o que você viu”. O homem se curvou diante de Joabe e partiu correndo.
22 Tasol Ahimas i tok strong long Joap olsem, “Maski wanem samting i kamap long mi, mi laik yu larim mi i bihainim dispela man bilong Sudan na mi tu i go long king.” Na Joap i tokim em olsem, “Yangpela, bilong wanem yu laik i go? Bai yu no inap kisim wanpela gutpela samting.”
22 Contudo, Aimaás, filho de Zadoque, insistiu com Joabe: “Não importa o que aconteça, deixe-me ir também”. “Por que você quer ir, meu filho?”, disse Joabe. “Não haverá recompensa alguma pela notícia.”
23 Tasol Ahimas i tok gen, “Maski wanem samting i kamap long mi, mi bai i go.” Na Joap i tok olsem, “Orait, yu go.” Na Ahimas i ran i go olsem long ples stret bilong wara Jordan na em i kamap paslain long dispela man bilong Sudan.
23 “Eu sei, mas deixe-me ir mesmo assim”, implorou. Por fim, Joabe disse: “Está bem, pode ir”. Então Aimaás pegou o caminho mais fácil, pela planície, e correu até Maanaim à frente do etíope.
24 Long dispela taim Devit i sindaun i stap long bikpela dua bilong banis bilong taun. Orait na wasman bilong taun i go sanap antap long banis klostu long dua. Em i lukluk i go na i lukim wanpela man tasol i ran i kam.
24 Enquanto Davi estava entre os portões interno e externo da cidade, o guarda subiu até o terraço sobre a porta, junto ao muro. Ao olhar dali, viu um homem correndo na direção deles.
25 Na wasman i singaut long king na tokim em olsem, “Wanpela man i ran i kam.” Na king i tok, “Sapos wanpela man tasol i kam, orait em i bringim gutpela nius.” Na wasman i lukim dispela man i ran i kam klostu long taun.
25 Gritou para avisar Davi, e o rei respondeu: “Se está sozinho, traz boas notícias”. Quando o mensageiro se aproximou,
26 Na bihain wasman i lukim narapela man tu i ran i kam, na em i singaut long man bilong was long dua na tokim em olsem, “Lukim, narapela man i ran i kam.” Na king i tok, “Dispela man tu i bringim gutpela nius.”
26 o guarda viu outro homem correndo na direção deles e avisou: “Outro homem se aproxima!”. E disse o rei: “Também traz boas notícias”.
27 Na wasman i tok moa olsem, “Mi lukim namba wan man i ran olsem Ahimas, pikinini bilong Sadok.” Na king i tok, “Ahimas i gutpela man na ating em i mas bringim gutpela nius i kam.”
27 “O primeiro homem corre como Aimaás, filho de Zadoque”, disse o guarda. “Ele é um homem bom e traz boas notícias”, respondeu o rei.
28 Orait Ahimas i kam klostu na em i singaut long king olsem, “Yumi stap gut.” Na em i kamap long king na putim het i go daun long graun na em i tok olsem, “King, yu bikman bilong mi, yumi mas litimapim nem bilong God, Bikpela bilong yumi. Ol dispela man i bin pait long rausim yu, tasol Bikpela i bin putim ol long han bilong yumi na yumi winim ol.”
28 Então Aimaás gritou para o rei: “Tudo está bem!”. Curvou-se diante do rei com o rosto no chão e disse: “Louvado seja o S enhor , seu Deus, que entregou os rebeldes que ousaram se levantar contra o meu senhor, o rei!”.
29 Na King i askim Ahimas olsem, “Pikinini bilong mi, Apsalom, em tu i stap gut o nogat?” Orait Ahimas i bekim tok bilong en olsem, “King, mi bin lukim planti man i bung na bikmaus nabaut long taim Joap i salim mi wantaim dispela wokboi bilong yu. Tasol mi no save ol i mekim wanem samting.”
29 “E quanto a Absalão?”, perguntou o rei. “Ele está bem?” Aimaás respondeu: “Quando Joabe me enviou, havia grande confusão, mas não sei o que aconteceu”.
30 Orait king i tokim em, “Yu go sanap long hap.” Na Ahimas i lusim king na i go sanap long hap.
30 “Espere aqui”, disse o rei. E Aimaás ficou esperando ao lado.
31 Orait wantu man bilong Sudan i kam kamap na i tokim king olsem, “King, yu bikman bilong mi, mi gat gutpela nius long givim yu. Ol dispela man i bin pait long rausim yu, tasol nau long dispela de Bikpela i bin helpim yu na ol i no inap mekim nogut long yu moa.”
31 Então chegou o etíope e disse: “Tenho boas notícias para o meu senhor, o rei. Hoje o S enhor o livrou de todos que se rebelaram contra o rei”.
32 King i harim na em i tok olsem, “Pikinini bilong mi, Apsalom, em i stap gut o nogat?” Na man bilong Sudan i bekim tok olsem, “King, mi laik bai kain samting i bin kamap long dispela yangpela man i ken kamap long olgeta birua bilong yu na long ol man i laik pait long yu na mekim nogut long yu.”
32 “E quanto ao jovem Absalão?”, perguntou o rei. “Ele está bem?” O etíope respondeu: “Que todos os inimigos do meu senhor, o rei, e todos os que se levantam para lhe fazer mal tenham o mesmo destino daquele jovem!”.
33 King i harim dispela tok na bel bilong en i nogut tru na em i kirap i go insait long wanpela rum antap long banis klostu long dua, na em i krai i stap. Na taim em i go antap em i singaut olsem, “O tarangu pikinini bilong mi, Apsalom. Pikinini bilong mi, pikinini bilong mi, Apsalom. I gutpela sapos mi bin senisim yu na mi bin i dai. O Apsalom, pikinini bilong mi, pikinini bilong mi.”
33 O rei ficou muito abalado. Foi para o quarto que ficava sobre o portão da cidade e começou a chorar. Andando de um lado para o outro, clamava: “Ah, meu filho Absalão! Meu filho, meu filho Absalão! Quem me dera eu tivesse morrido em seu lugar! Ah, Absalão, meu filho, meu filho!”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.