2 Samuel 18
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs NTLH
1 King Devit i bungim ol soldia bilong en na i makim ol ofisa bilong bosim ol lain bilong 1,000 man na ol lain bilong 100 man.
1 O rei Davi juntou todos os seus soldados, dividiu-os em grupos de mil e em grupos de cem e colocou oficiais para comandá-los.
2 Na em i brukim ami bilong en long tripela bikpela lain, na Joap i bosim wanpela lain, na Abisai, brata bilong Joap, i bosim wanpela lain na Itai bilong taun Get, i bosim wanpela lain. Na Devit i tokim ol soldia bilong en olsem, “Bai mi yet mi go wantaim yupela long pait.”
2 Então mandou que saíssem em três grupos, um comandado por Joabe, outro por Abisai, irmão de Joabe (a mãe deles era Zeruia), e outro por Itai, da cidade de Gate. E o rei disse aos seus homens: — Eu também irei com vocês.
3 Tasol ol i tokim em olsem, “Nogat. Yu no ken i go wantaim mipela. Sapos mipela olgeta i ranawe long pait, bai ol i no tingting tumas long mipela. Na sapos ol i kilim hap lain bilong mipela i dai, bai ol i no tingting tumas long dispela tu. Tasol sapos yu go wantaim mipela na ol i kilim yu, bai i olsem ol i kilim 10,000 man bilong mipela. Olsem na mipela i ting i gutpela sapos yu stap hia long taun. Na sapos mipela i sot long man o long ol samting, orait yu ken salim i kam bilong helpim mipela.”
3 Eles responderam: — O senhor não deve ir. Se formos obrigados a fugir ou se os inimigos matarem a metade do nosso exército, isso não fará nenhuma diferença para eles. Mas o senhor vale por dez mil de nós. Será melhor que o senhor fique aqui na cidade e nos mande socorro.
4 Na king i bekim tok olsem, “I orait, mi ken bihainim tingting bilong yupela.”
4 — Eu farei o que vocês acharem melhor! — respondeu o rei. Então ficou ao lado do portão enquanto os seus soldados saíam marchando em grupos de mil e de cem.
5 Na Devit i givim strongpela tok long Joap na Abisai na Itai olsem, “Yupela i mas tingim mi na yupela i mas marimari long dispela yangpela man Apsalom.” Na ol soldia tu i harim dispela tok Devit i givim long tripela ofisa bilong en.
5 Ele deu a seguinte ordem a Joabe, Abisai e Itai: — Se vocês gostam de mim, tratem o jovem Absalão com delicadeza. E toda a tropa ouviu Davi dar essa ordem a todos os oficiais.
6 Ol soldia bilong Devit i wokabaut i go bungim ol Israel, em ol soldia bilong Apsalom. Na ol i pait long ol long bus bilong Efraim.
6 O exército de Davi avançou contra os israelitas no campo e lutou contra eles na floresta de Efraim.
7 — ausente —
7 E os soldados de Davi derrotaram os israelitas. Foi uma derrota terrível: vinte mil homens foram mortos naquele dia.
8 — ausente —
8 A luta se espalhou por toda aquela região, e morreram mais homens na floresta do que no campo de batalha.
9 Apsalom i sindaun long donki na i go, na donki i go aninit long wanpela bikpela diwai ok, na het bilong Apsalom i pas strong namel long han bilong dispela diwai. Na donki i ran i go na Apsalom i hangamap i stap. Dispela samting i kamap long taim Apsalom i bungim sampela soldia bilong Devit.
9 De repente, Absalão se encontrou com alguns dos soldados de Davi. Absalão ia montado numa mula, e, ao passar por baixo de um grande carvalho, a sua cabeça ficou presa nos galhos. A mula continuou a correr, e Absalão ficou pendurado.
10 Na wanpela bilong ol dispela soldia i lukim Apsalom, na em i go tokim Joap olsem, “Nau tasol mi lukim Apsalom i hangamap i stap long han bilong wanpela diwai ok.”
10 Um dos homens de Davi viu Absalão e disse a Joabe: — Eu vi Absalão pendurado num carvalho!
11 Na Joap i tokim em, “Tru, a? Na bilong wanem yu no kilim em i dai kwik? Sapos yu kilim em, bai mi inap givim yu mani silva inap 100 kina, na wanpela let tu.”
11 Joabe disse: — Você viu? Então por que não o matou ali mesmo? Eu teria dado a você dez barras de prata e um cinto.
12 Tasol dispela man i tokim Joap olsem, “Maski yu givim mi mani silva inap 10,000 kina, bai mi no inap mekim wanpela samting long pikinini bilong king. Long wanem, mipela olgeta i bin harim tok king i givim long yu na Abisai na Itai. Em i bin tok olsem, ‘Yupela i mas tingim mi na marimari long dispela yangpela man Apsalom.’
12 Mas o homem respondeu: — Mesmo que o senhor me desse mil barras de prata, eu não levantaria um dedo contra o filho do rei. Nós todos ouvimos o rei ordenar ao senhor, a Abisai e a Itai: “Se vocês gostam de mim, tratem o jovem Absalão com delicadeza.”
13 Na sapos mi bin sakim dispela tok bilong king, na kilim Apsalom i dai, orait king inap harim tok long dispela samting mi mekim. Long wanem, king i save harim tok long olgeta samting i kamap. Na sapos king i kotim mi, mi save bai yu no inap helpim mi.”
13 Se eu tivesse desobedecido e matado Absalão, o rei saberia disso — ele sabe de tudo —, e o senhor não me defenderia.
14 Na Joap i bekim tok olsem, “Maski, mi les long toktok wantaim yu.” Orait Joap i kisim tripela spia na i go long dispela diwai Apsalom i hangamap i stap long en. Apsalom i no dai yet na Joap i sutim em na spia i kisim lewa bilong en.
14 — Não vou perder mais tempo com você! — disse Joabe. Então Joabe pegou três lanças e as enterrou no peito de Absalão enquanto ele ainda estava vivo, pendurado no carvalho.
15 Na bihain, 10-pela soldia i save karim ol spia samting bilong Joap, ol i ran i kam klostu long Apsalom na kilim em i dai.
15 E dez soldados de Joabe cercaram Absalão e acabaram de matá-lo.
16 Apsalom i dai pinis, orait na Joap i tokim wanpela soldia long winim biugel bilong ol soldia bilong Devit i ken lusim pait. Orait ol lain bilong Devit i harim na ol i lusim ol Israel na i kam bek.
16 Aí Joabe tocou a corneta a fim de parar a luta. As suas tropas pararam de perseguir os israelitas e voltaram.
17 Na ol i kisim bodi bilong Apsalom na tromoi i go daun long wanpela bikpela hul long bus. Na ol i kisim planti ston na tromoi i go daun antap long bodi bilong en na ol i mekim bikpela hip ston i kamap. Na ol Israel i ranawe na ol i go bek long ples bilong ol wan wan.
17 Eles pegaram o corpo de Absalão e o jogaram numa cova funda na floresta e o cobriram com uma enorme pilha de pedras. Então todos os israelitas fugiram, cada um para a sua casa.
18 Bipo, long taim Apsalom i stap laip yet, em i bin kisim wanpela bikpela longpela ston na sanapim long Ples Daun Bilong King, bilong makim nem bilong em yet. Na em i bin tok olsem, “Mi no gat pikinini man bilong senisim mi na mekim ol Israel i tingim mi.” Olsem na Apsalom i givim nem bilong em yet long dispela ston. Na nau tu ol manmeri i save kolim dispela ston olsem, “Ston Bilong Apsalom.”
18 Quando ainda vivia, Absalão construiu um monumento para si mesmo no vale dos Reis porque ele não tinha nenhum filho para manter vivo o seu nome. E deu o seu próprio nome ao monumento, que até hoje é conhecido como o Monumento de Absalão.
19 Bihain long Apsalom i dai, Ahimas, pikinini man bilong Sadok, i tokim Joap olsem, “Inap yu larim mi i ran i go long king na givim dispela gutpela nius long em long Bikpela i bin brukim strong bilong ol birua bilong en.”
19 Então Aimaás, filho de Zadoque, disse a Joabe: — Deixe que eu vá correndo dar ao rei a notícia de que o
20 Tasol Joap i tokim em olsem, “Nogat. Nau yu no inap bringim gutpela nius i go long king. Ating narapela taim bihain bai yu inap. Tasol nau nogat, long wanem, pikinini man bilong en i dai pinis.”
20 — Não! — respondeu Joabe. — Hoje você não vai levar nenhuma boa notícia. Outro dia você poderá fazer isso, mas hoje não, porque o filho do rei morreu.
21 Na wanpela man bilong Sudan i stap, na em i wokboi bilong king. Na Joap i tokim em olsem, “Yu ran i go tokim king long ol dispela samting yu bin lukim.” Orait wokboi i daunim het long Joap na bihain em i ran i go.
21 Então disse ao seu escravo etíope: — Vá você e diga ao rei o que viu. O escravo curvou-se diante de Joabe e saiu correndo.
22 Tasol Ahimas i tok strong long Joap olsem, “Maski wanem samting i kamap long mi, mi laik yu larim mi i bihainim dispela man bilong Sudan na mi tu i go long king.” Na Joap i tokim em olsem, “Yangpela, bilong wanem yu laik i go? Bai yu no inap kisim wanpela gutpela samting.”
22 Aimaás insistiu: — Por favor, deixe-me levar as notícias também, não importa o que aconteça. — Por que você quer fazer isso, meu filho? — perguntou Joabe. — Você não receberá nenhuma recompensa por isso.
23 Tasol Ahimas i tok gen, “Maski wanem samting i kamap long mi, mi bai i go.” Na Joap i tok olsem, “Orait, yu go.” Na Ahimas i ran i go olsem long ples stret bilong wara Jordan na em i kamap paslain long dispela man bilong Sudan.
23 — Aconteça o que acontecer, eu quero ir! — repetiu Aimaás. — Então vá! — respondeu Joabe. Aí ele saiu correndo pela estrada do vale do rio Jordão e passou na frente do escravo etíope.
24 Long dispela taim Devit i sindaun i stap long bikpela dua bilong banis bilong taun. Orait na wasman bilong taun i go sanap antap long banis klostu long dua. Em i lukluk i go na i lukim wanpela man tasol i ran i kam.
24 Davi estava sentado entre o portão que dá para fora da cidade e o que dá para dentro. O vigia subiu para o alto da muralha e ficou no terraço do portão. Ele olhou para fora e viu um homem correndo sozinho.
25 Na wasman i singaut long king na tokim em olsem, “Wanpela man i ran i kam.” Na king i tok, “Sapos wanpela man tasol i kam, orait em i bringim gutpela nius.” Na wasman i lukim dispela man i ran i kam klostu long taun.
25 Então avisou o rei. E o rei disse: — Se ele está sozinho, vem trazendo boas notícias. E o corredor veio chegando.
26 Na bihain wasman i lukim narapela man tu i ran i kam, na em i singaut long man bilong was long dua na tokim em olsem, “Lukim, narapela man i ran i kam.” Na king i tok, “Dispela man tu i bringim gutpela nius.”
26 Então o vigia viu outro homem correndo sozinho e gritou para o guarda do portão: — Veja! Vem vindo outro homem correndo! — Esse também está trazendo boas notícias! — respondeu Davi.
27 Na wasman i tok moa olsem, “Mi lukim namba wan man i ran olsem Ahimas, pikinini bilong Sadok.” Na king i tok, “Ahimas i gutpela man na ating em i mas bringim gutpela nius i kam.”
27 O vigia disse: — Pelo jeito de correr, o primeiro homem deve ser Aimaás, filho de Zadoque! — Ele é um bom rapaz — disse o rei — e deve estar trazendo boas notícias.
28 Orait Ahimas i kam klostu na em i singaut long king olsem, “Yumi stap gut.” Na em i kamap long king na putim het i go daun long graun na em i tok olsem, “King, yu bikman bilong mi, yumi mas litimapim nem bilong God, Bikpela bilong yumi. Ol dispela man i bin pait long rausim yu, tasol Bikpela i bin putim ol long han bilong yumi na yumi winim ol.”
28 Aimaás gritou para o rei: — Tudo vai bem! Então ajoelhou-se diante dele e encostou o rosto no chão, dizendo: — Que o
29 Na King i askim Ahimas olsem, “Pikinini bilong mi, Apsalom, em tu i stap gut o nogat?” Orait Ahimas i bekim tok bilong en olsem, “King, mi bin lukim planti man i bung na bikmaus nabaut long taim Joap i salim mi wantaim dispela wokboi bilong yu. Tasol mi no save ol i mekim wanem samting.”
29 — O jovem Absalão está bem? — perguntou o rei. Aimaás respondeu: — No momento em que o seu oficial Joabe me mandou vir, eu vi uma grande agitação, porém não sei dizer o que era.
30 Orait king i tokim em, “Yu go sanap long hap.” Na Ahimas i lusim king na i go sanap long hap.
30 — Fique de lado e espere! — disse o rei. Ele ficou de lado e esperou.
31 Orait wantu man bilong Sudan i kam kamap na i tokim king olsem, “King, yu bikman bilong mi, mi gat gutpela nius long givim yu. Ol dispela man i bin pait long rausim yu, tasol nau long dispela de Bikpela i bin helpim yu na ol i no inap mekim nogut long yu moa.”
31 Então o mensageiro etíope chegou e disse ao rei: — Ó rei, eu tenho boas notícias para o senhor! Hoje o
32 King i harim na em i tok olsem, “Pikinini bilong mi, Apsalom, em i stap gut o nogat?” Na man bilong Sudan i bekim tok olsem, “King, mi laik bai kain samting i bin kamap long dispela yangpela man i ken kamap long olgeta birua bilong yu na long ol man i laik pait long yu na mekim nogut long yu.”
32 — E o jovem Absalão está bem? — perguntou o rei. O mensageiro respondeu: — Eu gostaria que o que aconteceu com ele acontecesse com todos os inimigos do senhor e com todos os que se revoltam contra o senhor.
33 King i harim dispela tok na bel bilong en i nogut tru na em i kirap i go insait long wanpela rum antap long banis klostu long dua, na em i krai i stap. Na taim em i go antap em i singaut olsem, “O tarangu pikinini bilong mi, Apsalom. Pikinini bilong mi, pikinini bilong mi, Apsalom. I gutpela sapos mi bin senisim yu na mi bin i dai. O Apsalom, pikinini bilong mi, pikinini bilong mi.”
33 Então o rei ficou profundamente triste. Subiu à sala que ficava por cima do portão e começou a chorar. Ele andava para lá e para cá e gritava: — Ó meu filho! Meu filho Absalão! Absalão, meu filho! Eu preferiria ter morrido no seu lugar, meu filho!
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.