2 Samuel 18
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs ARC
1 King Devit i bungim ol soldia bilong en na i makim ol ofisa bilong bosim ol lain bilong 1,000 man na ol lain bilong 100 man.
1 E Davi contou o povo que tinha consigo e pôs sobre eles capitães de cem.
2 Na em i brukim ami bilong en long tripela bikpela lain, na Joap i bosim wanpela lain, na Abisai, brata bilong Joap, i bosim wanpela lain na Itai bilong taun Get, i bosim wanpela lain. Na Devit i tokim ol soldia bilong en olsem, “Bai mi yet mi go wantaim yupela long pait.”
2 E Davi enviou o povo, um terço debaixo da mão de Joabe, e outro terço debaixo da mão de Abisai, filho de Zeruia e irmão de Joabe, e outro terço debaixo da mão de Itai, o geteu; e disse o rei ao povo: Eu também juntamente sairei convosco.
3 Tasol ol i tokim em olsem, “Nogat. Yu no ken i go wantaim mipela. Sapos mipela olgeta i ranawe long pait, bai ol i no tingting tumas long mipela. Na sapos ol i kilim hap lain bilong mipela i dai, bai ol i no tingting tumas long dispela tu. Tasol sapos yu go wantaim mipela na ol i kilim yu, bai i olsem ol i kilim 10,000 man bilong mipela. Olsem na mipela i ting i gutpela sapos yu stap hia long taun. Na sapos mipela i sot long man o long ol samting, orait yu ken salim i kam bilong helpim mipela.”
3 Porém o povo disse: Não sairás, porque, se formos obrigados a fugir, não porão o coração em nós; e, ainda que metade de nós morra, não porão o coração em nós, porque ainda, tais como nós somos, ajuntarás dez mil; melhor será, pois, que da cidade nos sirvas de socorro.
4 Na king i bekim tok olsem, “I orait, mi ken bihainim tingting bilong yupela.”
4 Então, Davi lhes disse: O que bem parecer aos vossos olhos, isso farei. E o rei se pôs da banda da porta, e todo o povo saiu em centenas e em milhares.
5 Na Devit i givim strongpela tok long Joap na Abisai na Itai olsem, “Yupela i mas tingim mi na yupela i mas marimari long dispela yangpela man Apsalom.” Na ol soldia tu i harim dispela tok Devit i givim long tripela ofisa bilong en.
5 E o rei deu ordem a Joabe, e a Abisai, e a Itai, dizendo: Brandamente tratai por amor de mim ao jovem, a Absalão. E todo o povo ouviu quando o rei deu ordem a todos os capitães acerca de Absalão.
6 Ol soldia bilong Devit i wokabaut i go bungim ol Israel, em ol soldia bilong Apsalom. Na ol i pait long ol long bus bilong Efraim.
6 Saiu, pois, o povo ao campo, a encontrar-se com Israel, e deu-se a batalha no bosque de Efraim.
7 — ausente —
7 E ali foi ferido o povo de Israel, diante dos servos de Davi; e, naquele mesmo dia, houve ali uma grande derrota de vinte mil.
8 — ausente —
8 Porque ali se estendeu a batalha sobre a face de toda aquela terra; e foram mais os do povo que consumiu o bosque do que os que a espada consumiu, naquele dia.
9 Apsalom i sindaun long donki na i go, na donki i go aninit long wanpela bikpela diwai ok, na het bilong Apsalom i pas strong namel long han bilong dispela diwai. Na donki i ran i go na Apsalom i hangamap i stap. Dispela samting i kamap long taim Apsalom i bungim sampela soldia bilong Devit.
9 E Absalão se encontrou com os servos de Davi; e Absalão ia montado num mulo; e, entrando o mulo debaixo da espessura dos ramos de um grande carvalho, pegou-se-lhe a cabeça no carvalho, e ficou pendurado entre o céu e a terra; e o mulo, que estava debaixo dele, passou adiante.
10 Na wanpela bilong ol dispela soldia i lukim Apsalom, na em i go tokim Joap olsem, “Nau tasol mi lukim Apsalom i hangamap i stap long han bilong wanpela diwai ok.”
10 O que vendo um homem, o fez saber a Joabe e disse: Eis que vi Absalão pendurado num carvalho.
11 Na Joap i tokim em, “Tru, a? Na bilong wanem yu no kilim em i dai kwik? Sapos yu kilim em, bai mi inap givim yu mani silva inap 100 kina, na wanpela let tu.”
11 Então, disse Joabe ao homem que lho fizera saber: Pois que o viste, por que o não feriste logo ali em terra? E forçoso seria eu dar-lhe dez moedas de prata e um cinto.
12 Tasol dispela man i tokim Joap olsem, “Maski yu givim mi mani silva inap 10,000 kina, bai mi no inap mekim wanpela samting long pikinini bilong king. Long wanem, mipela olgeta i bin harim tok king i givim long yu na Abisai na Itai. Em i bin tok olsem, ‘Yupela i mas tingim mi na marimari long dispela yangpela man Apsalom.’
12 Disse, porém, aquele homem a Joabe: Ainda que eu pudesse pesar nas minhas mãos mil moedas de prata, não estenderia a minha mão contra o filho do rei, pois bem ouvimos que o rei te deu ordem a ti, e a Abisai, e a Itai, dizendo: Guardai-vos, cada um, de tocar no jovem, em Absalão.
13 Na sapos mi bin sakim dispela tok bilong king, na kilim Apsalom i dai, orait king inap harim tok long dispela samting mi mekim. Long wanem, king i save harim tok long olgeta samting i kamap. Na sapos king i kotim mi, mi save bai yu no inap helpim mi.”
13 Ainda que proferisse mentira com risco da minha vida, nem por isso coisa nenhuma se esconderia ao rei; e tu mesmo te oporias.
14 Na Joap i bekim tok olsem, “Maski, mi les long toktok wantaim yu.” Orait Joap i kisim tripela spia na i go long dispela diwai Apsalom i hangamap i stap long en. Apsalom i no dai yet na Joap i sutim em na spia i kisim lewa bilong en.
14 Então, disse Joabe: Não me demorarei assim contigo aqui. E tomou três dardos e traspassou com eles o coração de Absalão, estando ele ainda vivo no meio do carvalho.
15 Na bihain, 10-pela soldia i save karim ol spia samting bilong Joap, ol i ran i kam klostu long Apsalom na kilim em i dai.
15 E o cercaram dez jovens que levavam as armas de Joabe. E feriram a Absalão e o mataram.
16 Apsalom i dai pinis, orait na Joap i tokim wanpela soldia long winim biugel bilong ol soldia bilong Devit i ken lusim pait. Orait ol lain bilong Devit i harim na ol i lusim ol Israel na i kam bek.
16 Então, tocou Joabe a buzina, e voltou o povo de perseguir a Israel, porque Joabe deteve o povo.
17 Na ol i kisim bodi bilong Apsalom na tromoi i go daun long wanpela bikpela hul long bus. Na ol i kisim planti ston na tromoi i go daun antap long bodi bilong en na ol i mekim bikpela hip ston i kamap. Na ol Israel i ranawe na ol i go bek long ples bilong ol wan wan.
17 E tomaram Absalão, e o lançaram no bosque, numa grande cova, e levantaram sobre ele um mui grande montão de pedras; e todo o Israel fugiu, cada um para a sua tenda.
18 Bipo, long taim Apsalom i stap laip yet, em i bin kisim wanpela bikpela longpela ston na sanapim long Ples Daun Bilong King, bilong makim nem bilong em yet. Na em i bin tok olsem, “Mi no gat pikinini man bilong senisim mi na mekim ol Israel i tingim mi.” Olsem na Apsalom i givim nem bilong em yet long dispela ston. Na nau tu ol manmeri i save kolim dispela ston olsem, “Ston Bilong Apsalom.”
18 Ora, Absalão, quando ainda vivia, tinha tomado e levantado para si uma coluna, que está no vale do Rei, porque dizia: Filho nenhum tenho para conservar a memória do meu nome. E chamou aquela coluna pelo seu próprio nome; pelo que até ao dia de hoje se chama o Pilar de Absalão.
19 Bihain long Apsalom i dai, Ahimas, pikinini man bilong Sadok, i tokim Joap olsem, “Inap yu larim mi i ran i go long king na givim dispela gutpela nius long em long Bikpela i bin brukim strong bilong ol birua bilong en.”
19 Então, disse Aimaás, filho de Zadoque: Deixa-me correr, e anunciarei ao rei que já o Senhor o vingou da mão de seus inimigos.
20 Tasol Joap i tokim em olsem, “Nogat. Nau yu no inap bringim gutpela nius i go long king. Ating narapela taim bihain bai yu inap. Tasol nau nogat, long wanem, pikinini man bilong en i dai pinis.”
20 Mas Joabe lhe disse: Tu não serás hoje o portador das novas, porém outro dia as levarás; mas hoje não darás a nova, porque é morto o filho do rei.
21 Na wanpela man bilong Sudan i stap, na em i wokboi bilong king. Na Joap i tokim em olsem, “Yu ran i go tokim king long ol dispela samting yu bin lukim.” Orait wokboi i daunim het long Joap na bihain em i ran i go.
21 E disse Joabe a um cuxita: Vai tu e dize ao rei o que viste. E o cuxita se inclinou a Joabe e correu.
22 Tasol Ahimas i tok strong long Joap olsem, “Maski wanem samting i kamap long mi, mi laik yu larim mi i bihainim dispela man bilong Sudan na mi tu i go long king.” Na Joap i tokim em olsem, “Yangpela, bilong wanem yu laik i go? Bai yu no inap kisim wanpela gutpela samting.”
22 E prosseguiu Aimaás, filho de Zadoque, e disse a Joabe: Seja o que for, deixa-me também correr após o cuxita. E disse Joabe: Para que agora correrias tu, meu filho, pois não tens mensagem conveniente?
23 Tasol Ahimas i tok gen, “Maski wanem samting i kamap long mi, mi bai i go.” Na Joap i tok olsem, “Orait, yu go.” Na Ahimas i ran i go olsem long ples stret bilong wara Jordan na em i kamap paslain long dispela man bilong Sudan.
23 Seja o que for, disse Aimaás, correrei. E Joabe lhe disse: Corre. E Aimaás correu pelo caminho da planície e passou ao cuxita.
24 Long dispela taim Devit i sindaun i stap long bikpela dua bilong banis bilong taun. Orait na wasman bilong taun i go sanap antap long banis klostu long dua. Em i lukluk i go na i lukim wanpela man tasol i ran i kam.
24 E Davi estava assentado entre as duas portas; e a sentinela subiu ao terraço da porta junto ao muro, e levantou os olhos, e olhou, e eis que um homem corria só.
25 Na wasman i singaut long king na tokim em olsem, “Wanpela man i ran i kam.” Na king i tok, “Sapos wanpela man tasol i kam, orait em i bringim gutpela nius.” Na wasman i lukim dispela man i ran i kam klostu long taun.
25 Gritou, pois, a sentinela e o disse ao rei: Se vem só, há novas em sua boca. E vinha andando e chegando.
26 Na bihain wasman i lukim narapela man tu i ran i kam, na em i singaut long man bilong was long dua na tokim em olsem, “Lukim, narapela man i ran i kam.” Na king i tok, “Dispela man tu i bringim gutpela nius.”
26 Então, viu a sentinela outro homem que corria, e a sentinela gritou ao porteiro, e disse: Eis que lá vem outro homem correndo só. Então, disse o rei: Também este traz novas.
27 Na wasman i tok moa olsem, “Mi lukim namba wan man i ran olsem Ahimas, pikinini bilong Sadok.” Na king i tok, “Ahimas i gutpela man na ating em i mas bringim gutpela nius i kam.”
27 Disse mais a sentinela: Vejo o correr do primeiro, que parece ser o correr de Aimaás, filho de Zadoque. Então, disse o rei: Este é homem de bem e virá com boas novas.
28 Orait Ahimas i kam klostu na em i singaut long king olsem, “Yumi stap gut.” Na em i kamap long king na putim het i go daun long graun na em i tok olsem, “King, yu bikman bilong mi, yumi mas litimapim nem bilong God, Bikpela bilong yumi. Ol dispela man i bin pait long rausim yu, tasol Bikpela i bin putim ol long han bilong yumi na yumi winim ol.”
28 Gritou, pois, Aimaás e disse ao rei: Paz. E inclinou-se ao rei com o rosto em terra e disse: Bendito seja o Senhor , que entregou os homens que levantaram a mão contra o rei, meu senhor.
29 Na King i askim Ahimas olsem, “Pikinini bilong mi, Apsalom, em tu i stap gut o nogat?” Orait Ahimas i bekim tok bilong en olsem, “King, mi bin lukim planti man i bung na bikmaus nabaut long taim Joap i salim mi wantaim dispela wokboi bilong yu. Tasol mi no save ol i mekim wanem samting.”
29 Então, disse o rei: Vai bem com o jovem, com Absalão? E disse Aimaás: Vi um grande alvoroço, quando Joabe mandou o servo do rei, e a mim, teu servo; porém não sei o que era.
30 Orait king i tokim em, “Yu go sanap long hap.” Na Ahimas i lusim king na i go sanap long hap.
30 E disse o rei: Vira-te e põe-te aqui. E virou-se e parou.
31 Orait wantu man bilong Sudan i kam kamap na i tokim king olsem, “King, yu bikman bilong mi, mi gat gutpela nius long givim yu. Ol dispela man i bin pait long rausim yu, tasol nau long dispela de Bikpela i bin helpim yu na ol i no inap mekim nogut long yu moa.”
31 E eis que vinha o cuxita e disse: Anunciar-se-á ao rei, meu senhor, que hoje o Senhor te vingou da mão de todos os que se levantaram contra ti.
32 King i harim na em i tok olsem, “Pikinini bilong mi, Apsalom, em i stap gut o nogat?” Na man bilong Sudan i bekim tok olsem, “King, mi laik bai kain samting i bin kamap long dispela yangpela man i ken kamap long olgeta birua bilong yu na long ol man i laik pait long yu na mekim nogut long yu.”
32 Então, disse o rei ao cuxita: Vai bem com o jovem, com Absalão? E disse o cuxita: Sejam como aquele jovem os inimigos do rei, meu senhor, e todos os que se levantaram contra ti para mal.
33 King i harim dispela tok na bel bilong en i nogut tru na em i kirap i go insait long wanpela rum antap long banis klostu long dua, na em i krai i stap. Na taim em i go antap em i singaut olsem, “O tarangu pikinini bilong mi, Apsalom. Pikinini bilong mi, pikinini bilong mi, Apsalom. I gutpela sapos mi bin senisim yu na mi bin i dai. O Apsalom, pikinini bilong mi, pikinini bilong mi.”
33 Então, o rei se perturbou, e subiu à sala que estava por cima da porta, e chorou; e, andando, dizia assim: Meu filho Absalão, meu filho, meu filho Absalão! Quem me dera que eu morrera por ti, Absalão, meu filho, meu filho!
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.