2 Samuel 12
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs VC
1 Bikpela i salim profet Natan i go long Devit na Natan i tokim Devit olsem, “I gat tupela man i stap long wanpela taun. Wanpela i gat planti mani samting na narapela em i rabis na i gat liklik samting tasol.
1 O Senhor mandou a Davi o profeta Natã; este entrou em sua casa e disse-lhe: Dois homens moravam na mesma cidade, um rico e outro pobre.
2 Dispela maniman i gat planti bulmakau na sipsip.
2 O rico possuía ovelhas e bois em grande quantidade;
3 Tasol rabisman i gat wanpela liklik sipsip meri tasol. Em i bin baim dispela sipsip na i save lukautim gut. Na sipsip i stap long haus bilong em na i kamap bikpela wantaim ol pikinini bilong dispela man. Na em i save givim hap kaikai bilong em yet long dispela sipsip na i larim sipsip i dring long kap bilong em, na sipsip i save slip long bros bilong dispela man. Olsem na sipsip i kamap olsem pikinini meri bilong em stret.Sipsip i save slip long bros bilong dispela man, na sipsip i kamap olsem pikinini meri bilong em stret.|alt="21" src="LO" size="col" ref="12.3"
3 o pobre, porém, só tinha uma ovelha, pequenina, que ele comprara. Ele a criava e ela crescia junto dele, com os seus filhos, comendo do seu pão, bebendo do seu copo e dormindo no seu seio; era para ele como uma filha.
4 Tasol wanpela de wantok bilong maniman i kam kamap long haus bilong maniman. Orait maniman i no laik kilim wanpela sipsip bilong em yet na kukim bilong givim wantok. Nogat. Em i go kisim sipsip bilong rabisman na i kilim na i kukim, bai wantok bilong en i kaikai.”
4 Certo dia, chegou à casa do homem rico a visita de um estranho, e ele, não querendo tomar de suas ovelhas nem de seus bois para aprontá-los e dar de comer ao hóspede que lhe tinha chegado, foi e apoderou-se da ovelhinha do pobre, preparando-a para o seu hóspede.
5 Devit i harim dispela tok bilong Natan, orait Devit i belhat nogut tru long dispela maniman na i tok olsem, “Long nem bilong Bikpela, mi tok tru tumas, man i mekim dispela kain pasin em i man nogut tru. Na i moa gut long ol i kilim em i dai.
5 Davi, indignado contra tal homem, disse a Natã: Pela vida de Deus! O homem que fez isso merece a morte.
6 Na em i mas bekim 4-pela sipsip long rabisman, long wanem, em i mekim pasin nogut tru na i no sori liklik long dispela man.”
6 Ele restituirá sete vezes o valor da ovelha, por ter feito isso e não ter tido compaixão.
7 Orait na Natan i tokim Devit olsem, “Dispela maniman em yu tasol. Na God, Bikpela bilong yumi Israel, i gat tok long yu olsem, ‘Mi bin helpim yu, na Sol i no bin bagarapim yu. Na mi makim yu bilong kamap king bilong Israel.
7 Natã disse então a Davi: Tu és esse homem. Eis o que diz o Senhor Deus de Israel: ungi-te rei de Israel, salvei-te das mãos de Saul,
8 Na mi bin givim haus na ol meri na ol samting bilong King Sol long yu na mekim yu i kamap king bilong Israel na Juda. Sapos dispela i no inapim yu, orait mi inap givim yu moa yet.
8 dei-te a casa do teu senhor e pus as suas mulheres nos teus braços. Entreguei-te a casa de Israel e de Judá e, se isso fosse ainda pouco, eu teria ajuntado outros favores.
9 Bilong wanem yu sakim tok bilong mi na yu mekim dispela pasin nogut? Yu bin kilim Uria i dai long han bilong ol Amon, na yu bin kisim meri bilong en.
9 Por que desprezaste o Senhor, fazendo o que é mau aos seus olhos? Feriste com a espada Urias, o hiteu, para fazer de sua mulher a tua esposa, e o fizeste perecer pela espada dos amonitas.
10 Orait harim gut. Yu bin sakim tok bilong mi na yu kisim meri bilong Uria. Olsem na long olgeta taim bihain ol man bai i kilim i dai sampela bilong ol lain tumbuna bilong yu.
10 Por isso, jamais se afastará a espada de tua casa, porque me desprezaste, tomando a mulher de Urias, o hiteu, para fazer dela a tua esposa.
11 Mi Bikpela, mi tok olsem, bai mi mekim sampela man long famili bilong yu yet i givim bikpela hevi long yu. Na bai yu lukim mi i kisim ol meri bilong yu na givim ol long narapela man. Na em bai i pamukim ol long ples klia.
11 Eis o que diz o Senhor: vou fazer com que se levantem contra ti males vindos de tua própria casa. Sob os teus olhos, tomarei as tuas mulheres e dá-las-ei a um outro que dormirá com elas à luz do sol!
12 Yu bin mekim pasin nogut bilong yu long ples hait. Tasol mi bai bekim dispela pasin bilong yu long ples klia na olgeta Israel bai i lukim.’”
12 Porque agiste em segredo, mas eu o farei diante de todo o Israel e diante do sol.
13 Devit i harim dispela tok na em i tok olsem, “Mi mekim sin long ai bilong Bikpela.” Na Natan i bekim tok long em olsem, “Bikpela i rausim dispela sin bilong yu na yu no inap i dai.
13 Davi disse a Natã: Pequei contra o Senhor. Natã respondeu-lhe: O Senhor perdoa o teu pecado; não morrerás.
14 Tasol dispela pasin nogut bilong yu i bin mekim ol birua bilong Bikpela i bikhet long em. Olsem na dispela pikinini bilong yu Batseba i karim, em bai i dai.”
14 Todavia, como desprezaste o Senhor com essa ação, morrerá o filho que te nasceu.
15 Natan i autim rong bilong Devit pinis, orait em i go bek long haus bilong en.
15 E Natã voltou para sua casa. O Senhor feriu o menino que a mulher de Urias tinha dado a Davi, e ele adoeceu gravemente.
16 Na Devit i beten long God bai God i mekim pikinini i orait gen. Na Devit i tambu long kaikai. Na long nait em i save go long rum bilong en na slip nating long plua.
16 Davi suplicou ao Senhor pelo menino; jejuou e passou a noite em sua casa prostrado por terra, vestido com um saco.
17 Ol lapun wokman bilong en i save go long en na traim long mekim em i kirap, tasol em i no laik. Na tu, em i no laik long kaikai wantaim ol.
17 Os anciãos de sua casa, de pé junto dele, insistiam em que ele se levantasse do chão, mas ele não o quis, nem tomou com eles alimento algum.
18 Wanpela wik i go pinis na pikinini i dai, na ol wokman bilong Devit i pret tru long tokim em long pikinini i dai pinis. Ol i tok long ol yet olsem, “Taim pikinini i no dai yet yumi bin i go toktok long Devit, tasol em i no laik harim tok bilong yumi. Olsem na nau yumi no inap tokim em long pikinini i dai pinis. Nogut em i kirap na bagarapim em yet.”
18 Ao sétimo dia, morreu o menino, e os servos do rei não ousavam dar-lhe a notícia, pensando: Quando o menino ainda vivia, nós lhe falávamos e ele não queria ouvir-nos; quanto mais se afligirá agora, se lhe anunciarmos que o menino morreu? Seria uma desgraça.
19 Orait Devit i lukim ol i tok isi isi long ol yet, na em i save nau, pikinini i dai pinis. Na em i askim ol olsem, “Pikinini i dai pinis, a?” Na ol i tok, “Yesa, em i dai pinis.”
19 Davi notou que seus servos cochichavam entre si, e compreendeu que o menino morrera. Perguntou-lhes: Morreu o menino? Sim, responderam-lhe.
20 Devit i harim dispela tok na em i kirap long plua na i go waswas. Orait na em i bilasim skin long sanda na komim gras na putim nupela klos. Na em i go long haus lotu bilong Bikpela na i lotu long Bikpela. Taim Devit i kam bek long haus, em i tokim ol kukboi na ol i sutim sampela kaikai bilong en na em i kaikai.
20 Então Davi levantou-se do chão, lavou-se, perfumou-se, mudou de roupa e entrou na casa do Senhor para se prostrar. De volta à sua casa, mandou que lhe servissem a refeição, e comeu.
21 Ol wokman i lukim pasin Devit i mekim, na ol i tokim em olsem, “Olsem wanem long dispela pasin bilong yu? Taim pikinini i no dai yet, yu bin krai long em na yu tambu long kaikai. Tasol nau em i dai pinis na yu kirap na kaikai. Wanem as bilong dispela pasin yu mekim?”
21 Seus servos disseram-lhe: Que fazes? Quando a criança ainda vivia, jejuavas e choravas; agora, que morreu, tu te levantas e comes.
22 Orait Devit i tok, “Mi krai na mi tambu long kaikai taim pikinini i no dai yet, long wanem, mi ting bai Bikpela inap marimari long mi na i no ken larim pikinini i dai.
22 Eu jejuava e orava pelo menino enquanto vivia, respondeu ele, porque dizia comigo: Quem sabe, talvez o Senhor terá pena de mim e o menino ficará bom?
23 Tasol nau em i dai pinis na bilong wanem bai mi tambu long kaikai? Dispela pasin bai i bringim pikinini i kam bek, a? Nogat tru. Bihain bai mi tu mi go long dispela ples em i go long en. Tasol em i no inap i kam bek long mi.”
23 Mas agora, que morreu, para que jejuar ainda? Posso por acaso fazê-lo voltar à vida? Eu é que irei para junto dele; ele, porém, não voltará mais a mim!
24 Devit i givim gutpela tok long meri bilong en, Batseba, bilong strongim bel bilong en. Na Devit i slip wantaim em na bihain Batseba i gat bel na i karim narapela pikinini man, na Devit i kolim nem bilong en Solomon. Na Bikpela i laikim tumas dispela pikinini.
24 Davi consolou Betsabé, sua mulher. Foi procurá-la e dormiu com ela. Ela concebeu e deu à luz um filho, ao qual chamou Salomão. O Senhor o amou,
25 Olsem na em i salim profet Natan i go long Devit bilong givim nem Jedidia long dispela pikinini.
25 e revelou isto a Davi por intermédio do profeta Natã, que deu ao menino o sobrenome de Amado-de-Javé, segundo a ordem do Senhor.
26 Long dispela taim ol ami bilong Joap i wok yet long pait long taun Raba, dispela biktaun bilong ol Amon. Na em i kisim wanpela hap bilong dispela taun.
26 Joab, que sitiava Raba dos amonitas, apoderou-se da cidade das Águas.
27 Olsem na em i salim tok i go long Devit na i tokim em olsem, “Mi bin pait long ol Raba na mi kisim pinis dispela ples we ol i save kisim wara long en.
27 E enviou a Davi mensageiros com esta notícia: Assaltei Raba e ocupei a cidade das Águas.
28 Olsem na yu mas hariap na bungim ol soldia i stap yet long Israel na kam pait long Raba na winim ol na kisim taun. Nogut ol lain bilong mi tasol i winim dispela taun, na ol manmeri i givim biknem long mi.”
28 Ajunta o resto do exército, vem acampar perto da cidade e tomá-la, para não acontecer que, tomando-a eu, seja-lhe dado o meu nome.
29 Devit i kisim dispela tok, orait em i bungim ol soldia na ol i go pait long Raba na winim ol na kisim taun.
29 Reuniu Davi todo o exército e foi contra Raba, assaltando-a e tomando-a.
30 Na Devit i kisim hat bilong king long het bilong king bilong ol Amon. Dispela hat ol i bin wokim long gol na hevi bilong en inap 35 kilogram. Na ol i bin bilasim dispela hat long ol gutpela ston i dia tumas. Orait ol Israel i kisim dispela hat na putim long het bilong Devit. Na tu Devit i kisim planti mani samting long dispela taun.
30 Tirou a coroa da cabeça de Milcom. Esta pesava um talento de ouro, e era ornada de uma pedra preciosa, que foi colocada sobre a cabeça de Davi. O rei levou da cidade grande quantidade de despojos.
31 Na em i kisim olgeta pipel bilong taun Raba na putim ol long kain kain wok ol i mekim long so na baira na tamiok. Na em i putim sampela bilong ol long wokim brik. Em i mekim wankain pasin long ol pipel bilong ol arapela taun bilong kantri Amon. Na bihain, Devit wantaim ol lain soldia bilong en i go bek long Jerusalem.
31 Quanto à sua população, fê-la sair para empregá-la em serrar, em trabalhar com a picareta e o machado e em fazer tijolos. Assim fez com todas as cidades dos amonitas. E Davi voltou com todas as suas tropas para Jerusalém.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.