1 Samuel 20
Buk Baibel long Tok Pisin (TPI) vs NVT
1 Sol i kamap pinis long ples Naiot, orait Devit i lusim dispela ples na i ranawe i go bek long Jonatan. Na em i tokim Jonatan olsem, “E, Jonatan. Watpo papa bilong yu i laik kilim mi i dai? Mi no bin mekim wanpela rong o wanpela pasin nogut long em. Tru tumas, mi no gat asua long wanpela samting.”
1 Davi fugiu de Naiote, em Ramá, e se encontrou com Jônatas. “O que eu fiz?”, disse Davi. “Qual é meu crime? Que pecado cometi contra seu pai para que ele esteja tão decidido a me matar?”
2 Orait Jonatan i bekim tok long Devit olsem, “Nogat. Yu no inap i dai. Papa bilong mi i save tokim mi long olgeta samting em i laik mekim, maski em i liklik samting o bikpela samting. Na em i no inap haitim tok long kain samting olsem. Olsem na mi save, em i no inap kilim yu i dai.”
2 “Isso não vai acontecer!”, respondeu Jônatas. “Você não será morto. Ele sempre me conta tudo que pretende fazer, até mesmo as coisas de pouca importância. Sei que meu pai não esconderia de mim algo dessa natureza. Não é assim!”
3 Tasol Devit i tok moa olsem, “Papa bilong yu i save gut long yu laikim mi tumas. Olsem na em i ting em i no ken tokim yu long em i laik kilim mi. Em i no laik yu bel hevi tumas long dispela samting. Tasol long nem bilong Bikpela i stap oltaim mi tok tru tumas, papa bilong yu i laik kilim mi i dai. Mi save pinis long dispela, olsem mi save yu stap nau wantaim mi. Na liklik taim tasol bai papa bilong yu i mekim olsem.”
3 Então Davi fez um juramento diante de Jônatas: “Seu pai, sabendo muito bem de nossa amizade, disse a si mesmo: ‘Não contarei a Jônatas. Ele ficaria magoado’. Mas, tão certo como vive o S enhor e como você mesmo vive, eu estou a apenas um passo da morte!”.
4 Na Jonatan i tokim Devit, “Yu laik mi mekim wanem samting bilong helpim yu? Maski wanem samting, mi inap mekim.”
4 Jônatas perguntou: “O que posso fazer para ajudá-lo?”.
5 Orait Devit i tokim em olsem, “Tumora em i bikpela de bilong nupela mun na mi mas i go kaikai wantaim king. Tasol sapos yu ting i gutpela, orait bai mi go hait long gaden inap long haptumora long apinun.
5 Davi respondeu: “Amanhã celebraremos a festa da lua nova. Sempre me sentei com o rei para comer nessa ocasião, mas amanhã me esconderei no campo e ficarei ali até o entardecer do terceiro dia.
6 Na sapos papa bilong yu i lukim mi i no sindaun long tebol na em i askim yu long mi stap we, orait yu mas tokim em olsem, ‘Devit i laik hariap i go long ples bilong en, Betlehem, long wanem, long dispela taim long olgeta yia ol lain famili bilong en i save bung na mekim ofa. Em i askim mi long larim em i go na mi orait long en.’
6 Se seu pai perguntar onde estou, diga a ele: ‘Davi insistiu que eu o deixasse ir para casa, em Belém, participar do sacrifício que toda a família dele oferece a cada ano’.
7 Yu tokim king pinis, na sapos em i tok, ‘Gutpela,’ orait yu ken save mi ken i stap gut. Tasol sapos em i belhat, orait yu ken save em i laik mekim nogut long mi.
7 Se ele disser: ‘Está bem’, então você saberá que não corro perigo. Mas, se ele se enfurecer, você saberá que ele está decidido a me fazer mal.
8 Mi save mi olsem samting nating, tasol yu ken mekim gut long mi, long wanem, long ai bilong Bikpela yu bin mekim wanpela promis bilong i stap pren tru bilong mi oltaim. Tasol sapos mi bin mekim rong na mi gat asua, orait yu yet yu ken kilim mi i dai. Nogut yu kisim mi i go long papa bilong yu na em bai i kilim mi i dai.”
8 Mostre-me sua lealdade como amigo, pois assumimos um compromisso solene diante do S enhor . Se, por acaso, você acha que cometi alguma ofensa contra seu pai, mate-me você mesmo, aqui e agora! Não é necessário me entregar a seu pai”.
9 Na Jonatan i tokim em olsem, “Maski, yu no ken tingting olsem. Sapos mi save pinis long papa bilong mi i laik mekim nogut long yu, bai mi inap tokim yu. Mi no ken haitim.”
9 “Nunca!”, exclamou Jônatas. “Você sabe que, se eu tivesse qualquer suspeita de que meu pai planeja matá-lo, avisaria você no mesmo instante.”
10 Orait na Devit i tokim em, “Yu tokim papa pinis long mi, na sapos em i bekim tok kros tasol, orait husat bai i kam tokim mi?”
10 Então Davi perguntou: “Como saberei se seu pai ficou irado?”.
11 Na Jonatan i tokim Devit olsem, “Yumi go long gaden na toktok.” Orait tupela i kirap i go.
11 Jônatas respondeu: “Venha ao campo comigo”, e os dois foram juntos para lá.
12 Tupela i kamap pinis, orait Jonatan i tokim Devit olsem, “Long nem bilong God, Bikpela bilong yumi Israel, sapos mi giaman, orait em i ken mekim save long mi. Tumora o long haptumora long wankain taim olsem, mi bai askim papa long yu. Na sapos em i orait long yu, bai mi salim tok long yu.
12 Então Jônatas disse a Davi: “Prometo diante do S enhor , o Deus de Israel, que amanhã ou, no máximo, depois de amanhã, a esta hora, conversarei com meu pai e avisarei você logo em seguida do que ele pensa a seu respeito. Se ele falar a seu respeito de modo favorável, informarei você.
13 Tasol sapos papa bilong mi i laik bagarapim yu, orait mi bai tokim yu. Sapos mi no tokim yu, na mi no helpim yu long ranawe, orait Bikpela i ken mekim save moa yet long mi. Bikpela i bin i stap wantaim papa bilong mi, na mi laik bai em i stap wantaim yu tu.
13 Mas, se ele estiver irado e quiser matá-lo, que o S enhor me castigue severamente se eu não avisar você, para que possa escapar em segurança. Que o S enhor esteja com você como esteve com meu pai.
14 Na bihain, sapos mi stap yet, orait mi laik bai yu no larim mi i dai. Nogat. Yu ken marimari long mi na mekim gut long mi, olsem yu bin promis long ai bilong Bikpela long mekim.
14 E que você me trate com o amor leal do S enhor enquanto eu viver. Mas, se eu morrer,
15 Na oltaim yu ken mekim gut long ol lain pikinini bilong mi tu. Yu no ken mekim nogut long ol. Na taim Bikpela i pinisim tru olgeta birua bilong yu,
15 trate minha família com esse amor leal, mesmo quando o S enhor eliminar da face da terra todos os seus inimigos”.
16 orait yu wantaim ol lain bilong yu i no ken lusim tingting long dispela promis bilong yumi. Na mi laik bai Bikpela i ken mekim save tru long ol birua bilong yu.”
16 Então Jônatas assumiu um compromisso solene com Davi e sua descendência e disse: “Que o S enhor destrua todos os inimigos de Davi!”.
17 Na Jonatan i tokim Devit gen long Devit i mas mekim strongpela promis long laikim em oltaim. Long wanem, Jonatan i laikim tru Devit, olsem em i save laikim em yet. Na Devit i promis olsem Jonatan i tok.
17 E Jônatas fez Davi reafirmar seu juramento de amizade, pois Jônatas o amava como a si mesmo.
18 Na Jonatan i tokim Devit olsem, “Tumora em i bikpela de bilong nupela mun. Na sapos yu no sindaun long kaikai, orait bai papa i lukim sia bilong yu i stap nating, na em bai i tingting planti.
18 Então Jônatas disse: “Amanhã celebraremos a festa da lua nova. Darão por sua falta quando virem que seu lugar à mesa está vazio.
19 Na long haptumora yu mas i go daun olgeta, na hait baksait long dispela bikpela ston bipo yu bin hait long en.
19 Depois de amanhã, ao entardecer, vá ao lugar onde você se escondeu antes e espere ali, junto à pedra de Ezel.
20 Na mi bai kam na mekim olsem mi sutim supsup long wanpela mak na bai mi sutim tripela supsup long dispela ston.
20 Eu sairei e atirarei três flechas para o lado da pedra, como se atirasse num alvo.
21 Na bai mi tokim wokboi bilong mi long go painim ol supsup. Na sapos mi tokim em long kam bek liklik, long wanem, ol supsup i stap long hap i kam, orait Devit, yu ken i kam long mi. Long nem bilong Bikpela mi tok tru, sapos yu harim mi tok olsem, orait yu ken save bai yu ken i stap gut na i no gat wanpela samting inap bagarapim yu.
21 Então mandarei um ajudante trazer de volta as flechas. Se você me ouvir dizer a ele: ‘As flechas estão deste lado’, saberá, tão certo como vive o S enhor , que tudo está bem e que não há perigo algum.
22 Tasol sapos mi tokim dispela wokboi, ol supsup i stap long hap i go, orait yu mas kirap i go long narapela hap, long wanem, Bikpela yet i salim yu i go.
22 Mas, se eu disser a ele: ‘Vá mais para frente; as flechas estão adiante’, significará que você deve partir de imediato, pois o S enhor o manda ir embora.
23 Na taim yu stap gut, yu no ken lusim tingting long Bikpela i bin lukim yumi i mekim dispela promis, olsem na yu mas bihainim promis oltaim.”
23 E que o S enhor nos ajude a preservar para sempre o forte laço de amizade que existe entre nós”.
24 Olsem na Devit i go hait i stap long gaden. Na long tumora King Sol i go long dispela kaikai long bikpela de bilong nupela mun.
24 Então Davi se escondeu no campo e, quando começou a festa da lua nova, o rei sentou-se para comer.
25 Na em i sindaun long sia bilong en klostu long banis olsem em i save mekim oltaim. Na Jonatan i kirap na sanap na Apner i sindaun klostu long king. Tasol sia bilong Devit i stap nating.
25 Ocupou seu lugar de costume, encostado à parede, com Jônatas sentado diante dele e Abner ao seu lado. O lugar de Davi, porém, ficou vazio.
26 Orait Sol i lukim Devit i no i stap, tasol long dispela de em i no toktok long dispela samting. Em i tingting tasol, “Olsem wanem long Devit? Ating wanpela samting i bin kamap long em na em i no klin long ai bilong God, olsem na em i no kam?”
26 Saul não disse nada sobre isso naquele dia, pois pensou: “Deve ter acontecido algo que deixou Davi cerimonialmente impuro”.
27 Orait long de namba 2 bilong nupela mun ol i bung gen long kaikai, na long dispela de tu sia bilong Devit i stap nating. Orait na Sol i tokim Jonatan olsem, “Olaman, asde na nau tu dispela man i no kam long kaikai. Bilong wanem em i no kam?”
27 Mas, quando o lugar de Davi também ficou vazio no dia seguinte, Saul perguntou a Jônatas: “Por que o filho de Jessé não veio para a refeição nem ontem nem hoje?”.
28 Na Jonatan i tok, “Em i bin askim mi strong long larim em i go long Betlehem.
28 Jônatas respondeu: “Davi me pediu, com insistência, para ir a Belém.
29 Em i tokim mi olsem, ‘Mi laik yu larim mi i go, long wanem, ol famili bilong mi i laik mekim ofa long ples na brata bilong mi i bin salim tok long mi mas i go bung wantaim ol. Na sapos yu pren tru bilong mi, orait yu ken larim mi i go na lukim ol lain bilong mi.’ Em i tok olsem, orait mi larim em i go. Na long dispela as tasol em i no sindaun kaikai wantaim yu.”
29 Disse: ‘Por favor, deixe-me ir, pois nossa família oferecerá um sacrifício na cidade. Meu irmão exigiu que eu estivesse presente. Portanto, peço que me deixe ir ver meus irmãos’. Por isso ele não está aqui, à mesa do rei”.
30 Sol i harim dispela tok na em i belhat nogut tru long Jonatan, na i tokim em olsem, “Yu pikinini bilong meri nogut i bikhet tru. Mi save long yu, yu laik helpim dispela pikinini man bilong Jesi. Na dispela pasin bilong yu bai i mekim yu i kamap man nating, olsem na bikpela sem bai i kamap long yu wantaim mama bilong yu.
30 Saul se enfureceu com Jônatas e disse: “Seu traidor, filho de uma prostituta! Pensa que não sei que você quer que ele seja rei, para sua própria vergonha e de sua mãe?
31 Long wanem, taim dispela man i stap yet, yu no inap kamap king bilong dispela kantri. Olsem na yu mas salim ol man i go hariap na kisim em i kam, bai mi ken kilim em i dai.”
31 Enquanto esse filho de Jessé viver, você jamais será rei. Agora vá buscá-lo para que eu o mate!”.
32 Na Jonatan i bekim tok long Sol olsem, “Bilong wanem em i mas i dai? Em i bin mekim wanem rong?”
32 “Por que ele deve morrer?”, perguntou Jônatas a seu pai. “O que ele fez?”
33 Sol i harim dispela tok, na wantu em i tromoi spia bilong en long Jonatan bilong sutim em, tasol Jonatan i abrusim spia. Na nau em i save pinis, papa bilong en i tingting strong long kilim Devit i dai.
33 Então Saul atirou sua lança contra Jônatas, com a intenção de matá-lo. Com isso, Jônatas viu que seu pai estava mesmo decidido a matar Davi.
34 Orait Jonatan i belhat moa yet long papa, na i lusim tebol na i go pinis. Na em i no kaikai long dispela namba 2 de bilong nupela mun. Em i tingting long papa i bin toknogutim em, olsem na em i sori long Devit na i bel hevi tru.
34 Enfurecido, Jônatas levantou-se da mesa e, durante o segundo dia da festa, recusou-se a comer, frustrado pelo modo como seu pai havia desonrado Davi publicamente.
35 Long moningtaim long de bihain, Jonatan i go long gaden bilong bungim Devit, olsem tupela i bin tok. Na em i kisim wanpela mangi i go wantaim em.
35 Na manhã seguinte, como combinado, Jônatas foi ao campo e levou consigo um ajudante para apanhar as flechas.
36 Na Jonatan i tokim dispela mangi olsem, “Mi laik sutim sampela supsup i go long hap. Taim mi sutim ol pinis, orait yu mas i go painim ol. Goan, yu go nau.” Orait mangi i ran i go, na Jonatan i sutim wanpela supsup i abrusim em na i go pundaun long hap.
36 Disse ao ajudante: “Comece a correr, para que possa encontrar as flechas quando eu as atirar”. O ajudante correu, e Jônatas atirou uma flecha para além dele.
37 Taim mangi i go kamap long ples supsup i pundaun long en, orait Jonatan i singaut olsem, “Yu go moa liklik. Ating supsup i stap long hap i go.”
37 Quando o ajudante estava quase chegando ao lugar onde a flecha havia caído, Jônatas gritou: “A flecha está mais à frente!
38 Na Jonatan i singaut gen long dispela mangi olsem, “Hariap i go. Yu no ken sanap nating.” Na mangi i kisim supsup na i kam bek long em.
38 Rápido! Não fique aí parado!”. Então o ajudante apanhou a flecha e correu de volta para seu senhor.
39 Tasol dispela mangi i no save as bilong dispela tok Jonatan i mekim. Nogat. Jonatan wantaim Devit tasol i save.
39 O ajudante não suspeitava de nada; apenas Jônatas e Davi entenderam o sinal.
40 Na Jonatan i givim banara wantaim ol supsup long mangi na tokim em long karim i go bek long taun.
40 Então Jônatas entregou o arco e as flechas ao ajudante e ordenou que os levasse de volta à cidade.
41 Mangi i go pinis, orait Devit i kirap na lusim ples hait baksait long ston na i kam brukim skru klostu long Jonatan na em i daunim het bilong en tripela taim long graun. Na em i sanap na tupela i kis na krai. Na bel sori bilong Devit i winim bel sori bilong Jonatan.
41 Assim que o ajudante foi embora, Davi saiu de seu esconderijo no lado sul da pedra de Ezel. Davi se curvou diante de Jônatas três vezes, com o rosto em terra. E, quando se beijaram e se despediram, ambos choravam, especialmente Davi.
42 Orait Jonatan i tokim Devit olsem, “Yu ken i go wantaim bel isi. Yumi promis pinis long nem bilong Bikpela bai yumi mekim gut long yumi yet oltaim, na ol lain bilong yu na lain bilong mi i kamap bihain, ol tu i mas mekim wankain pasin. Na Bikpela i bin harim dispela promis bilong yumi na yumi mas bihainim.” Em i tok pinis na Devit i go long narapela hap na Jonatan i go bek long taun.
42 Por fim, Jônatas disse a Davi: “Vá em paz, pois juramos lealdade um ao outro em nome do S enhor . Que o S enhor nos ajude a preservar para sempre o forte laço de amizade entre nós e entre nossos descendentes”. Então Davi partiu, e Jônatas voltou à cidade.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.