Atos 27

Tuᵽarã Majaroka (TNC) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Torãjĩrã mae, “Ᵽablote, suᵽabatirã kika wẽkomaka baariwi'iarã imarãteoka Italiaka'iarã maᵽũatajĩñu”, ĩᵽarimarãre ãrĩka ᵽoto surara ĩᵽamaki Julio wãmeikite Italiaka'iarã yijare ne'ewa'rirũjeraᵽe. Ĩᵽi César surara wãmeitatarã ĩᵽamaki kimaraᵽe.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Suᵽa imarĩ Adramitio wãmeika wejeaᵽi i'taeka waᵽururã jãitirã yija a'riũ'muraᵽe ate. Asia ka'iareka ima wejea ᵽaᵽitaka turitaᵽarĩ a'yua simaraᵽe i'sia waᵽuru. Ĩ'rĩka Aristarco wãmeikite yijaka a'raᵽe. Macedonia ka'iarã Tesalónica wejeakaki kimaraᵽe iki.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Cesareaᵽi yija a'raᵽe. Aᵽerĩmi Sidónwejearã yija eyaraᵽe. Torã eyatirã jia Ᵽablote ĩawãrũwa'ri jia Juliore kire baaraᵽe. I'sia wejeareka imarã kijeyomarãre Ᵽablote ĩarika yaᵽamaka jãjibaaberaᵽaki Julio, “Kire jariwa'yua, ba'irĩjia kire nijirãñu je'e”, ãrĩwa'ri.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Sidónᵽi yija o'raᵽaka ᵽoto jãjia wĩrõa yijare baeraᵽaka. Wãjia a'riwãrũberiwa'ri Chiᵽre wãmeika jũmurika jãjitaka wĩrõa baeberaᵽaka ᵽẽ'rõtoᵽi yija o'raᵽe.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Ciliciaka'ia, Ᵽanfiliaka'ia, wãjitãji yija o'raᵽe. Toᵽi o'ritirã Liciaka'iarã Mira wãmeika wejearã yija eyaraᵽe.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Torã eyatirã surara ĩᵽamaki Julio Italiaka'iarã a'yua ĩ'rãkũmu waᵽuru kĩatõᵽoraᵽe. Alejandríakaka simaraᵽe i'sia waᵽuru. Sarã yija jãiraᵽe saᵽi a'yaokaro'si.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Jãjia wĩrõa baemaka, ĩ'rãrĩmimarĩa a'ritirã, ka'wisi be'erõ'õ Cnido wãmeika wejea ko'aᵽito yija eyaraᵽe. Wãjitãji sayija o'ritaᵽaraᵽe. Yija a'raᵽaka wãjitãji jãjia wĩrõa baemaka, wãjia yija a'riwãrũberaᵽe. Wejerĩrĩka ᵽẽ'rõtorã tẽrĩwa'ritirã Salmona wãmeika wejearã yija o'raᵽe. Suᵽabatirã Creta wãmeika jũmurika, wĩrõa rãrĩta'airõ'õᵽi yija a'ririjaraᵽe.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Toᵽi rãkuwa'ritirã, ka'wisi be'erõ'õ Lasea wãmeika wejewã'tarã, Buenos Ᵽuertos nawãmeyeeirõ'õrã yija eyaraᵽe.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Ĩ'rãrĩmimarĩa sajaritiraᵽe yija a'riũ'muraᵽaka be'erõ'õ. Ᵽu'ea koyiaja sajariwa'raᵽaka simamaka werika simaraᵽe riaᵽakiaka mae. Suᵽa imarĩ ikuᵽaka Ᵽablote nare okajããraᵽe:
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 —Yijeyomarã yiᵽuᵽajoaikareka õ'õᵽi mo'yua, werika simarãñu maro'si. Waᵽuru ña'mirãka, suᵽabatirã waruakaoka ña'miᵽatarãka je'e. Maririrãñu je'e aᵽeyari,— Ᵽablote nare ãrãᵽe.
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 I'suᵽaka kẽrĩko'omakaja surara ĩᵽamakire kire ã'mitiriᵽẽaberaᵽe. Waᵽuru ĩᵽamaki, suᵽabatirã waᵽuru temarĩkarimajire takaja kiã'mitiriᵽẽaraᵽe.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 “Ᵽu'ea simarãka ᵽoto marakajeᵽããbesarãñu õ'õrã”, ãrĩᵽuᵽajoawa'ri, i'sia ᵽaᵽitakarã ᵽu'ea nare o'ririka aᵽerãte yaᵽaberaᵽe, yijaka a'raᵽarã. Suᵽa imarĩ “Fenicewejearã Cretajũmurikarã ma'riye'e. Torã ᵽu'ea mareka o'rirũ”, narãᵽe. Ka'arirõ'õ ᵽañaka simamaka waᵽuru ᵽããrũkirõ'õrã jãjia wĩrõa baeberijĩka simaraᵽe.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Wejerĩrĩkaᵽi jãjimarĩa wĩrõa baemaka ĩawa'ri, “Fenicerã maeyarãñu je'e”, narĩᵽuᵽajoaraᵽe. I'suᵽaka ᵽuᵽajoatirã Creta jũmurika rijeᵽẽ'rõtoᵽi yija rãkuũ'muraᵽe ate.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 I'sia be'erõ'õ no'ojĩrãmarĩaja jãjitaka ma'karoka ᵽẽ'rõtoᵽi waᵽururã wĩrõa eiũ'muraᵽaka. Jãjia wĩrõa Nordeste wãmeika simaraᵽe.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Jãjia wĩrõa waᵽuru baemaka wãjitãji yija a'riwãrũberaᵽe. Suᵽa simamaka wĩrõa e'ewa'raᵽaka uᵽakaja yija a'raᵽe mae.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Kũᵽajĩka jũmurika Cauda wãmeika rãrĩta'aiᵽẽ'rõtoᵽi jãjitaka baetiyabeyurõ'õ yija o'raᵽe. Suᵽa imarĩ ka'wisi be'erõ'õ kũmumakarãka naji'abaawa'raᵽaka ne'eraᵽe. Waᵽurureka sayieᵽããtirã sanaᵽi'ᵽeraᵽe.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Sanamaajããraᵽaka be'erõ'õ ᵽãukãrõaᵽi waᵽuru naᵽi'ᵽeraᵽe jiyia sañi'aokaro'si, wĩrõa baemaka saña'mia'si ãrĩwa'ri. I'sia be'erõ'õ, “Sirte wãmeika ᵽõ'sirõ'õrã wĩrõa baeᵽũatarãkareka ᵽuri saweriᵽañarañu”, ãrĩᵽuᵽajoawa'ri, wĩrõa sarã eirũkia sayaᵽãia narueraᵽe mae, waᵽuru jãjia turikoreka. Suᵽa imarĩ wĩrõa baeᵽũataraᵽaka uᵽakaja yija a'raᵽe mae.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Suᵽa imarĩ aᵽerĩmi wĩrõa jãjia baetẽatamaka, waᵽurureka imaraᵽaka waruaka riaᵽakiakarã nabareũ'muraᵽe wiibaaᵽañaka sajayaokaro'si.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Aᵽerĩmi ate waᵽurureka imaraᵽaka ᵽãukãrõa, sayaᵽãia, waᵽuru tuarũkia ba'irĩjia riaᵽakiakarã nabareraᵽe.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Ĩ'rãrĩmimarĩa jimarĩ okoa ũmakaka imamaka, tã'ᵽia, aiyakaoka õiberaᵽaka. Suᵽabatirã yijare jãjia wĩrõa eimaka, “Õñia imaberijĩka maime”, yija ãrĩᵽuᵽajoaraᵽe.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Ĩ'rãrĩmimarĩa ba'abekaja yija imaraᵽe. Suᵽa imarĩ i'suᵽaka simamaka ĩawa'ri mi'mirĩkatirã ikuᵽaka Ᵽablote jairaᵽe:
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Maekaka ᵽuri mija wayuᵽi'ria'si. Ika waᵽuru ririko'omakaja, ĩ'rĩkaoka makaki riribesarãñuki.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Ikuᵽaka sime: Ñiᵽamaki Tuᵽarã, kiyaᵽaika uᵽakaja yiyi'ririjayuka, ñami yiᵽõ'irã ángelte kiᵽũatako'o.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Yiᵽõ'irã eyatirã, ikuᵽaka yire kibojako'o: “Ᵽablo, mikĩkia'si. Romawejearã eyatirã ĩᵽi César wãjitãji, ‘Oka yire imabeyua’, kire merĩrãñu. Suᵽabatirã Tuᵽarãte mijẽñemaka mire kiã'mitiraᵽe. Suᵽa imarĩ mika waᵽuruᵽi a'yurã nimauᵽatiji tãrĩᵽatarãñurã”, ángelte yire ãrĩko'o.
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Suᵽa imarĩ okajãjia mija imabe yijeyomarã. Tuᵽarãte yi'riwa'ri “Ángelte bojaika uᵽakaja simarãñu”, ñarĩᵽuᵽajoayu.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 I'suᵽaka simako'omakaja, jũmurikarã waᵽuru eirãka ᵽoto torã matuirãñu,— Ᵽablote yijare ãrãᵽe.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ĩ'ᵽakuri jẽrĩtarika seyawa'raᵽe Adriático wãmeika riaᵽakiakareka sayaᵽairõ'õrãja wĩrõa yijare baeᵽũataraᵽaka ruᵽu. I'siñami ñe'metãjirõ'õjĩrã, “Ka'iarã maeyaerã baayu”, waᵽuru tuarimajare ãrãᵽe.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Suᵽabatirã ñutakãrõaᵽi ãta kãrõbaatirã “¿No'ojĩrã ĩki sime?”, ãrĩwa'ri najẽrãbaaraᵽe. Treinta y seis metros rõ'õjĩrã ĩki simaraᵽe. Ñoaᵽañakarã ate najẽrãbaamaka veintisiete metros rõ'õjĩrã ĩki simaraᵽe.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Ãtarã eiwa'ri yija ñamia'si ãrĩwa'ri, botarakao wakaika ᵽota ᵽakiaka ñutakãrõa ñoakaᵽi kãrõbaatirã waᵽuru itoᵽeᵽẽ'rõtoᵽi sanaña'metaraᵽe. Waᵽuru meñamaka sabaiᵽarũ ãrĩwa'ri i'suᵽaka nabaaraᵽe. I'suᵽaka baatirã ñojimarĩji sawãrĩrika yaᵽawa'ri Tuᵽarãte najẽñeraᵽe.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 I'suᵽaka simeje waᵽuru tuarimajare ru'ririka ᵽuᵽajoaraᵽe. Suᵽa imarĩ waᵽuru ᵽũ'earã, wakaika ᵽota ᵽakiaka ña'metaerã nabaayu ãñu uᵽakaja kũmumakarãka nayieña'taraᵽe.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 I'suᵽaka nabaamaka ĩawãrũwa'ri, surararãka suᵽabatirã niᵽamakireoka ikuᵽaka Ᵽablote bojaraᵽe:
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiriwa'ri, kũmumakarãka ᵽi'ᵽekoᵽeka nayiita'ruiraᵽe, “Sõñu uᵽakaja sameñaᵽarũ”, ãrĩwa'ri.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Bikitojo ñamiji neiᵽuᵽurõ'õ ikuᵽaka Ᵽablote yijare ãrãᵽe:
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Mae mija ba'abe ᵽañakama kũᵽajĩ. “Jia rikitubaritirã, mija tãrĩrãñu”, ãrĩwa'ri mijare yiba'arũjeyu. Mija wayuᵽi'ria'si. Ĩ'rĩkaoka mijakarã reyabesarãñurã,— Ᵽablote yijare ãrãᵽe.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Suᵽabatirã ᵽan e'etirã, “Jia mibaayu”, Tuᵽarãte kẽrãᵽe yija ĩaraᵽaka wãjitãji. Suᵽabatirã kũᵽajĩ ña'kata'arĩ e'etirã kiba'araᵽe.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 I'suᵽaka kibaamaka ĩawa'ri, okajãjia yija jaraᵽe. Suᵽa imarĩ yija imarakamakiji sayija ba'araᵽe.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Doscientos setenta y seis rakamaki ᵽo'imaja yija imaraᵽe i'sia waᵽuruᵽi a'raᵽarã.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Yija ba'ariyaᵽaraᵽarõ'õjĩrã yija ba'araᵽe. Ba'aweatirã trigo nabareraᵽe, waᵽuru wiibaka jayaokaro'si.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Sawãrãᵽaka ᵽoto waᵽuru tuarimajare jũmurika ĩarikoᵽeriᵽotojo “I'suᵽaka wãmeika sime i'sia jũmurika”, narĩwãrũberaᵽe. I'suᵽaka simako'omakaja jũmuri ritakarã ᵽõ'sia õimaka ĩatirã, “Torã maᵽããye'e”, narĩᵽuᵽajoaraᵽe.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Suᵽa imarĩ wakaika ᵽota ᵽakiaka waᵽuru ñi'aokaro'si mamarĩ naña'metaeka nayiitataraᵽe. Suᵽa imarĩ ĩkirã okowatoᵽekarãja satuika. Suᵽabatirã waᵽuru temarĩkarũkia sarĩ'mekoreka naᵽi'ᵽekoᵽeka nakuteᵽateraᵽe ate sanatemarĩkaokaro'si. Suᵽabatirã wĩrõa eirũkia sayaᵽãia saruᵽurõ'õᵽi imaekato namiataraᵽe. Suᵽa imarĩ ᵽõ'siᵽẽ'rõtorã waᵽuru waawa'raᵽaka mae.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Torã sawaawa'raᵽaka ᵽoto koᵽakaja waᵽuru riarijerã eyaerã baaraᵽaka ᵽoto ᵽõ'siarã waᵽuru eitiraᵽe. Suᵽa imarĩ koᵽakaja saᵽũ'erõ'õᵽi ᵽõ'siarã sayairaᵽe. Marãkã'ã baatirã mo'riberijĩka simekã'ãja waᵽuru i'toᵽeᵽẽ'rõtoᵽi jãjia saᵽa'kumaka sawa'riũ'muraᵽe.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 I'suᵽaka sabaamaka ĩawa'ri, wẽkomarãre najããerã baaraᵽe surararãka. “Nare majããᵽajĩñu, nabariru'ria'si ãrĩwa'ri”, narĩbu'araᵽe.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 I'suᵽaka narĩko'omakaja surara ĩᵽamaki ᵽuri Ᵽablote õñia imarika yaᵽaraᵽaki. Suᵽa imarĩ kisurararãkare nare kijããrũjeberaᵽe.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Suᵽabatirã aᵽerã bariwãrũbeyurãte,
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.