Atos 17
Tuᵽarã Majaroka (TNC) vs VC
1 Filiᵽoswejeaᵽi a'ritirã, Anfíᵽoliswejea, suᵽabatirã Aᵽoloniawejeaᵽi Ᵽablorãkare o'ririjarika. I'sia be'erõ'õ Tesalónica wãmeika wejearã neyaeka. I'sia wejearã judíotatarãte rẽrĩriwi'ia imaeka.
1 Passaram por Anfípolis e Apolônia e chegaram a Tessalônica, onde havia uma sinagoga de judeus.
2 Ᵽablo, kibaaroyika uᵽaka baarĩ, judíotatarãte rẽrĩriwi'iarã a'rikaki. Suᵽabatirã maekarakakuri jẽrĩtarirĩmi Tuᵽarãrika bojariroka torã rẽrĩtirã imaekarãte kibojawaᵽu'ataeka. Tuᵽarãro'si bojaĩjirimaja imaekarãte o'oeka ᵽuᵽajoatirã, ikuᵽaka ᵽo'imajare kibojaeka:
2 Paulo dirigiu-se a eles, segundo o seu costume, e por três sábados disputou com eles.
3 —“Ᵽo'imajare Jã'merũkika, Tuᵽarãte ᵽũatarãñuka ba'iaja jũarãki. Suᵽabatirã kireyarãñu. Reyakoᵽeriᵽotojo ate õñia kijariᵽe'rirãñu”, ãrĩwa'ri Tuᵽarãro'si bojaĩjirimajare ãrĩo'oekakiji kime Jesucristo, mare Jã'merũkika Tuᵽarãte wã'maekaki,— Ᵽablote nare ãrĩka.
3 Explicava e demonstrava, à base das Escrituras, que era necessário que Cristo padecesse e ressurgisse dos mortos. E este Cristo é Jesus que eu vos anuncio.
4 I'suᵽaka kẽᵽakã'ã ã'mitiriwa'ri, ĩ'rãrimarã judíotatarã Jesúre yi'rikarã mae. Suᵽa imarĩ Ᵽablo, Silasᵽitiyika ĩ'rĩka uᵽakaja ᵽuᵽajoaekarã imarĩ nare najeyoarika. Rĩkimarãja judíotatamarĩrã imariᵽotojo Tuᵽarãte jiyiᵽuᵽayeekarãte kibojamaka ã'mitiritirã, Jesúreoka na'mitiriᵽẽaeka mae. Rĩkimarã tokarã rõmijã imatiyairã Jesúre ã'mitiriᵽẽaekarã naro'si. Ĩ'rãjaoka jeyoarikarã Ᵽablote, Silasᵽitiyika.
4 Alguns deles creram e associaram-se a Paulo e Silas, como também uma grande multidão de prosélitos gentios, e não poucas mulheres de destaque.
5 Ᵽablorãkare rĩkimarãja ᵽo'imajare ã'mitiriᵽẽamaka ĩawa'ri, tokarã judíotatarãte Ᵽablorãkare ã'mijĩaeka. Suᵽa imarĩ i'sia wejeareka imaekarã ba'iaja baairãte narẽrãtaeka. “Yijare mija jeyobaabe. Ika wejeareka imarã wãjitãji Ᵽablorãkare ba'iaja majairãñu, Ᵽablorãkare naboebayaokaro'si ᵽo'imaja”, judíotatarãte nare ãrĩka. I'suᵽaka baawa'ri, rĩkimarãja ᵽo'imajare narẽrãtaeka. Suᵽa imarĩ Jasón wi'iarã Ᵽablorãkare mo'arĩ na'rika, nare e'eᵽoatirã ᵽo'imajare nare ĩjiriyaᵽawa'ri.
5 Os judeus, tomados de inveja, ajuntaram alguns homens da plebe e com esta gente amotinaram a cidade. Assaltaram a casa de Jasão, procurando-os para os entregar ao povo.
6 Nare tõᵽoberiwa'ri, Jasónre, suᵽabatirã ĩ'rãrimarã Jesúre ã'mitiriᵽẽaekarãte ĩᵽarimarã ᵽõ'irã ne'ewa'rika. Ikuᵽaka jãjirokaᵽi ĩᵽarimarãre nabojaeka:
6 Mas como não os achassem, arrastaram Jasão e alguns irmãos à presença dos magistrados, clamando: Estes homens amotinam todo o mundo. Estão agora aqui! E Jasão os acolheu!
7 Ĩ'ĩ Jasón kiwi'iarã nare e'etoraᵽaki. Ĩ'rĩka Jesús wãmeikireka, “Iki kime ĩᵽi imatiyaiki”, ãrĩwa'ri maiᵽamaki Césarte jã'meka yi'ribeyurã nime,— niᵽamarãre narĩka.
7 Todos eles contrariam os decretos de César, proclamando outro rei: Jesus.
8 I'sia oka ã'mitiriwa'ri i'sia wejeakarã, niᵽarimarãᵽitiyika jiamarĩa naro'si simaeka.
8 Assim excitavam o povo e os magistrados.
9 “Mijare yija ja'atarika mija yaᵽaye'e, yijare mija waᵽaĩjibe”, narĩka Jasónrãkare. Suᵽa imarĩ ĩᵽarimarãre nawaᵽaĩjika.
9 E só depois de receberem uma caução de Jasão e dos outros é que os deixaram ir.
10 Sarã'ika be'erõ'õ ñami Jesúre ã'mitiriᵽẽaekarã Ᵽablorãkare naᵽũataeka Bereawejearã. Torã eyatirã judíotatarãte rẽrĩriwi'iarã nakãkaeka.
10 Logo que se fez noite, os irmãos enviaram Paulo e Silas para Beréia. Quando ali chegaram, entraram na sinagoga dos judeus.
11 Bereawejeareka imaekarã Tesalónicawejeakarãre jiibaji Ᵽablorãkare ã'mitiririyaᵽaekarã. Torã Jesúrika bojariroka kibojamaka jia jĩjimakaᵽi na'mitirika. Suᵽabatirã kire ã'mitiritirã, “¿Yaje Tuᵽarã oka ãñu uᵽakaja yijare kibojayu?”, ãrĩwa'ri Tuᵽarã majaroᵽũñu niarijarika.
11 Estes eram mais nobres do que os de Tessalônica e receberam a palavra com ansioso desejo, indagando todos os dias, nas Escrituras, se essas coisas eram de fato assim.
12 “Rita sime kibojaika”, ãrĩwa'ri rĩkimarãja judíorãkare Jesúre yi'rika. I'suᵽakajaoka ĩ'rãrimarã judíotatamarĩrã imatiyairã ĩmirĩja, rõmijãᵽitiyika Jesúre yi'rikarã.
12 Muitos deles creram, como também muitas mulheres gregas da aristocracia, e não poucos homens.
13 “Berearã Ᵽablote Tuᵽarãrika bojarikaroka bojayu”, ãrĩwa'ri majaroka Tesalónicakarã judíotatarãte ã'mitirika. I'sia ã'mitiriwa'ri naboebarika. Suᵽa imarĩ Bereawejearã a'ritirã ᵽo'imajare rukubaka naᵽuᵽajoarũjeka. Suᵽa imarĩ Bereawejeakarã Ᵽablote boebarikarã.
13 Mas os judeus de Tessalônica, sabendo que também em Beréia tinha sido pregada por Paulo a palavra de Deus, foram para lá agitar e sublevar o povo.
14 I'suᵽaka nimaeka ã'mitiriwa'ri, ñojimarĩji ĩ'rãrimarã tokarã Jesúre ã'mitiriᵽẽairã Ᵽablote riaᵽakirijerã e'ewa'rikarã. Silas, Timoteoᵽitiyika ᵽuri tuikarã, naka a'ribekaja.
14 Então os irmãos fizeram que Paulo se retirasse e fosse até o mar, ao passo que Silas e Timóteo ficaram ali.
15 Riaᵽakiakarã tu'aeyatirã waᵽuruᵽi Atenas wãmeika wejearã Ᵽablote ne'ewa'rika. Torã kire taritirã Berearã naᵽe'rika ate. Naka Ᵽablote majaroka ᵽũataeka, “Silas, Timoteoᵽitiyika ñojimarĩᵽañakaja ni'tarũ”, ãrĩwa'ri.
15 Os que conduziam Paulo levaram-no até Atenas. De lá voltaram e transmitiram para Silas e Timóteo a ordem de que fossem ter com ele o mais cedo possível.
16 Silare, Timoteoᵽitiyika ta'abaraka Atenawejearã ĩataᵽarĩ Ᵽablote a'rika. I'sia wejearã rĩkimaka waᵽuju imaja jẽrãka najiyiᵽuᵽayeeika ĩawa'ri ba'iaja kiᵽuᵽaritiyaeka.
16 Enquanto Paulo os esperava em Atenas, à vista da cidade entregue à idolatria, o seu coração enchia-se de amargura.
17 Suᵽa imarĩ judíorãkare rẽrĩriwi'iarã Jesúrika Ᵽablote bojaeka judíotatarãte, suᵽabatirã judíotatamarĩrã imariᵽotojo Tuᵽarãte jiyiᵽuᵽayeekarãte. I'suᵽakajaoka ĩ'rãrĩmi jariwa'ririmarĩaja wejeñe'metãji turitaᵽarãte i'sirokajaoka Ᵽablote bojaeka.
17 Disputava na sinagoga com os judeus e prosélitos, e todos os dias, na praça, com os que ali se encontravam.
18 Tokarã eᵽicureoskaka wãrũrimaja, suᵽabatirã estoicoskaka wãrũrimajaoka Ᵽabloka nokatotoeka. Jesús majaroka, suᵽabatirã reyakoᵽeriᵽotojo ate õñia kijariᵽe'rika majaroka nare kibojaeka. Suᵽa imarĩ ĩ'rãrimarã ikuᵽaka ãrĩkarã:
18 Alguns filósofos epicureus e estóicos conversaram com ele. Diziam uns: Que quer dizer esse tagarela? Outros: Parece que é pregador de novos deuses. Pois lhes anunciava Jesus e a Ressurreição.
19 Suᵽa imarĩ “Areóᵽago wãmeirõ'õrã dajo majaiari”, ãrĩwa'ri Ᵽablote ne'ewa'rika. Torã rẽrĩtirã imaekarã ĩᵽarimarãre ikuᵽaka ãrĩka:
19 Tomaram-no consigo e levaram-no ao Areópago, e lhe perguntaram: Podemos saber que nova doutrina é essa que pregas?
20 Yija ã'mitirikoribeyua majaroka miwãrõyu. ¿Marãkã'ã ãrĩrika miwãrõyu? Yijare mibojabe ruᵽu,— kire narĩka.
20 Pois o que nos trazes aos ouvidos nos parece muito estranho. Queremos saber o que vem a ser isso.
21 Atenakarã, suᵽabatirã aᵽeto ka'iakarã torã imaekarã mamaka ᵽuᵽajoariroka ᵽuᵽajoabaraka jaikarã, aᵽea baabekaja. Suᵽa imarĩ mamakukukaka majaroka Ᵽablote bojarika na'mitiririyaᵽaeka.
21 Ora {como se sabe}, todos os atenienses e os forasteiros que ali se fixaram não se ocupavam de outra coisa senão a de dizer ou de ouvir as últimas novidades.
22 Suᵽa imarĩ nawatoᵽekaᵽi mi'mirĩkatirã ikuᵽaka Ᵽablote nare bojaeka Areóᵽago wãmeirõ'õrã:
22 Paulo, em pé no meio do Areópago, disse: Homens de Atenas, em tudo vos vejo muitíssimo religiosos.
23 Mija wejearã, turitaᵽabaraka jẽrãka jiyiᵽuᵽayeerĩ mija rẽrĩrijayurõ'õ rakakaja ñiataᵽaraᵽe. Ĩ'rãkõ'rĩmato ikuᵽaka ãrĩo'oekarõ'õ yitõᵽoraᵽe: “Õ'õ sime Maikoribeyukate jiyiᵽuᵽayeerũkirõ'õ”, ãrĩo'oeka simaraᵽe. Mija õrĩbeyuka majaroka yibojaerã baayu mae.|src="CN01998b.tif" size="span" ref="Hechos 17.22-23"
23 Percorrendo a cidade e considerando os monumentos do vosso culto, encontrei também um altar com esta inscrição: A um Deus desconhecido. O que adorais sem o conhecer, eu vo-lo anuncio!
24 Ika ka'ia, ritatojo ika wejeareka ima ᵽo'ijiaekaki Tuᵽarã. Ritaja ika ka'iareka imarã, mabo'ikakurirã imarã ĩᵽamaki imarĩ, ᵽo'imajare baaᵽo'ijiaeka kire jiyiᵽuᵽaka õrĩriwi'iarãmarĩa kime.
24 O Deus, que fez o mundo e tudo o que nele há, é o Senhor do céu e da terra, e não habita em templos feitos por mãos humanas.
25 Dika jariwa'ribeyua kiro'si. Kiro'si mabaarijitokoᵽeika yaᵽabeyuka. Iki imaki ritaja õñia maimarũkia mare ja'ataiki.
25 Nem é servido por mãos de homens, como se necessitasse de alguma coisa, porque é ele quem dá a todos a vida, a respiração e todas as coisas.
26 Mamarĩtaka ĩmirĩjite takaja Tuᵽarãte ᵽo'ijiaeka. Ikiᵽi ãrĩwa'riji ritaja ᵽo'imajatatarãte Tuᵽarãte kãrĩᵽoaeka. Ika ka'iarã rakakaja nimaokaro'si Tuᵽarãte nare ᵽibataeka kiyaᵽaeka uᵽakaja. Iki imaki “Ika ka'iareka nimarãñu, suᵽabatirã i'tojĩrã wejeareka õñia nimarãñu”, ãrĩrũkika.
26 Ele fez nascer de um só homem todo o gênero humano, para que habitasse sobre toda a face da terra. Fixou aos povos os tempos e os limites da sua habitação.
27 I'suᵽaka Tuᵽarãte baaeka “¿Marãkã'ã Tuᵽarãte morĩjĩñu je'e?”, ᵽo'imajare ãrĩrũ ãrĩwa'ri. “Yire õrĩriyaᵽawa'ri yirirã ᵽo'imajare imarũ”, Tuᵽarãte ãrĩka. Kire morĩriyaᵽajĩkareka ᵽuri, yoerãmarĩaja Tuᵽarãte ime. Makaja imaki kime.
27 Tudo isso para que procurem a Deus e se esforcem por encontrá-lo como que às apalpadelas, pois na verdade ele não está longe de cada um de nós.
28 “Tuᵽarãᵽi ãrĩwa'ri õñia maime, marĩ'meyu, suᵽabatirã ika ka'iarã mare kimarũjeyu. Kimaberirikareka maimaberijããeka.” Ikuᵽaka ãᵽaraka ĩ'rãrimarã mijaro'si majarobojarimajare o'oeka: “Tuᵽarã makarã maime”, ãrĩwa'ri.
28 Porque é nele que temos a vida, o movimento e o ser, como até alguns dos vossos poetas disseram: Nós somos também de sua raça...
29 I'suᵽaka simamaka “Ikuᵽaka kime Tuᵽarã”, ãrĩᵽuᵽajoawa'ri, ãtakaka, orokaka, ᵽlatakakaoka najiyiᵽuᵽayeerũkika ᵽo'imajare jia baaᵽo'ijiako'omakaja, Tuᵽarã makarã imarĩ “I'suᵽaka nabaaᵽo'ijiaeka ĩoiki Tuᵽarãte ime je'e”, marĩᵽuᵽajoaberijĩñu.
29 Se, pois, somos da raça de Deus, não devemos pensar que a divindade é semelhante ao ouro, à prata ou à pedra lavrada por arte e gênio dos homens.
30 I'suᵽaka ᵽo'imajare jia õrĩᵽũabeririᵽotojo ba'iaja baaeka waᵽa Tuᵽarãte nare jẽñeberika ruᵽu. I'suᵽakamarĩa sime maekaka. Suᵽa imarĩ maekaka ritaja ba'iaja mabaaika ja'atarika Tuᵽarãte mare jã'meyu.
30 Deus, porém, não levando em conta os tempos da ignorância, convida agora a todos os homens de todos os lugares a se arrependerem.
31 Ñamajĩ ba'iaja ᵽo'imajare baaika waᵽa kijẽñerũkirĩmi õrĩtiiki Tuᵽarã. Jia oyiaja baaiki imarĩ, nabaaeka takaja sawaᵽa nare kijẽñerãñu. Ĩ'rĩka kiwã'maekaki i'suᵽaka baarãki. “Reyakoᵽeriᵽotojo õñia Tuᵽarãte kire jariᵽe'rirũjeka simamaka Cristo imaki Tuᵽarãte wã'maekaki”, ritaja ᵽo'imajare ãrĩwãrũyu,— Ᵽablote nare ãrĩka.
31 Porquanto fixou o dia em que há de julgar o mundo com justiça, pelo ministério de um homem que para isso destinou. Para todos deu como garantia disso o fato de tê-lo ressuscitado dentre os mortos.
32 Õñia jariᵽe'ririkakaka ã'mitiriwa'ri eebaraka Ᵽablote ĩ'rãrimarãre boiwã'imarĩka. I'suᵽaka nabaako'omakaja aᵽerã ᵽuri ikuᵽaka ãrĩkarã:
32 Quando o ouviram falar de ressurreição dos mortos, uns zombavam e outros diziam: A respeito disso te ouviremos outra vez.
33 Suᵽabatirã rẽrĩbaraka nimaekarõ'õᵽi Ᵽablote ᵽoritaᵽawa'rika.
33 Assim saiu Paulo do meio deles.
34 Ĩ'rãrimarã kiuᵽaka ᵽuᵽajoatirã Jesúre ã'mitiriᵽẽaekarã. Ĩ'rĩka Dionisio wãmeiki naka imaekaki, Areóᵽago rẽrĩroyikarãkaki. Ĩ'rãko Dámaris wãmeikooka Jesúre ã'mitiriᵽẽaekako. Suᵽabatirã aᵽerãoka kire yi'rikarã naro'si.
34 Todavia, alguns homens aderiram a ele e creram: entre eles, Dionísio, o areopagita, e uma mulher chamada Dâmaris; e com eles ainda outros.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.