Lucas 8
GOD IMI WENG (TLF) vs NAA
1 Bii ilugo-nala e, Yesus iyo no abiip afek afek sino abiip kangkang so ku-tele tiine-bom-nala e, kutam iyo God imi weng tambal uyo baga-e-bom-nala e, “Ibo aget fupkela ko fengmin uyo kupkalan-temip uyo, God iyo ipmi fengmin uyo kupkabe-nalata, imdep tam ilami daam tem daa-nalata, tiin molan-tema o,” agan-kala ko. Kale ilami okumop man tuluun kal so
1 Aconteceu, depois disso, que Jesus andava de cidade em cidade e de aldeia em aldeia, pregando e anunciando o evangelho do Reino de Deus. Iam com ele os doze discípulos,
2 — ausente —
2 e também algumas mulheres que haviam sido curadas de espíritos malignos e de enfermidades: Maria, chamada Madalena, da qual saíram sete demônios;
3 — ausente —
3 Joana, mulher de Cuza, procurador de Herodes; Suzana e muitas outras, as quais, com os seus bens, ajudavam Jesus e os seus discípulos.
4 Unang tinum kwiin tagang imi abiip uyo kupkaa Yesus imi finang tala tala ke-bilip e, Yesus iyo utamata e, unang tinum kwiin tagang kelip kalaa age-nala e, kota do weng uyo baga-ema ko.
4 Quando uma grande multidão se reuniu e pessoas de todas as cidades vieram até Jesus, ele disse por parábola:
5 “Tinum maak iyo rais ko age wiit umi san uyo kulep no ilanggiip kugol segelam una ko. Kale san uyo segelam tiine-bala e, san iip maak maak uyo daak ilanggiip umi ilep kem diim kubelu e, uun tebe unelip e minte, tinum iyo tiine-bom te tamaga-bilip mafaganu no kelu ko.
5 — Um semeador saiu a semear. E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho, foi pisada, e as aves do céu a comeram.
6 Minte san iip maak maak uyo daak tuum tip diim abe bigin tebelu kuta, tuum diim uyo ok binim kale, tebe-nulu e, asok datanu ko.
6 Outra parte caiu sobre a pedra e, tendo crescido, secou por falta de umidade.
7 Minte san iip maak maak uyo daak ifuul mafak umi iibak tem abelu e, ifuul san so wiit san so maagup tebe-nulu e, ifuul mafak uta uta kelu e, ditutan mafaganu ko.
7 Outra caiu no meio dos espinhos; e os espinhos, ao crescerem com ela, a sufocaram.
8 Minte san iip maak maak uyo daak kafin tambal diim abe tambaliim tebe-nulu e, abu-bii ko-nulu e, talkun kun maagup diim kwegal 100 abulu abulu kem unu o,” age-nala e minte, bogola, “Ibo tolong kom ba kale, tolong tambal kale, weng ko bogobeli boyo tele tolong do-nilipta, dagaa kulin o,” age baga-ema ko.
8 Outra, enfim, caiu em boa terra; cresceu e produziu a cem por um. Dizendo isto, Jesus clamou:
9 Yesus imi okumop man iyo imi weng uyo tolong do-nilip e, dagalip, “Kamogim kabaa. Nuyo kapmi weng boyo tele bam daalin-tem kale, kabo bomi magam uyo bogobe bam daa imolal a,” agelip e,
9 Então os discípulos de Jesus lhe perguntaram o que significava essa parábola.
10 Yesus iyo bogopma, “Siin uyo God iyo unang tinum ilami daam tem mitam tilip tiin molan-tema umi sang uyo alugum baga-emsaala kale, atuk uta kup kale, kamano koyo God yagal ipmi aget tem uyo bam daabela ipkil utamipta e, Yesus imi do weng ko baga-e-be bomi magam uyo tam God imi daam tem unup tiin molan-tema umi sang uta kalaa age utabip kuta minte, tinum migik migik ita nimi ogok telela-bii boyo ilimi tiin fala utaman-nuubip kuta, iyo utamipta, boyo fen kalaa agan-nuubaalip binim e minte, ilimi tolong alop uyo nimi weng boyo tolong dugan-nuubip kuta, iyo utamipta, weng bomi magam uyo kulbu kalaa agan-nuubaalip binim no kalaa age-nilita, nagal do weng boyo kanupmin tinum bilip imi baga-em-nuubi o,” agela ko.
10 Jesus respondeu:
11 Kale Yesus iyo bogobe-nala e, “Do weng bogobeli bomi magam uyo kulbu kale, tam wiit san boyo God imi weng ulutap kale,
11 — Este é o significado da parábola: a semente é a palavra de Deus.
12 san iip maak maak uyo segela daak ilep abelu uun tebe unelip kale, mungkup ulutap tinum iip maak maak iyo God imi weng uyo tolong dolip e, Saatan iyo uun imi kuguup ulutap ke tal-nala e, God imi weng aget tem kwek albu uyo dagaa kupkan kebela kale, bilip iyo weng uyo ilumanebelu kale, dogobeta God imi ilak uyo dolipta, telela imolan-temaala ko.
12 Os que estão à beira do caminho são os que a ouviram; depois vem o diabo e tira-lhes a palavra do coração, para não acontecer que, crendo, sejam salvos.
13 “Minte san iip maak maak uyo segela daak tuum tip diim abe bigin tebe asok datanu kale, mungkup ulutap tinum iip maak maak iyo God imi weng tolong do-nilip e, ‘Aafen o,’ age deng tebeman-temip kuta, san kolap bigin tebelan-temu kuta, timtim binim ulutap kale, God imi weng uyo waafulan-temip kuta, fomtuup kwep yak iibak tem daalan-temaalip ko. Kale God imi ilak uyo waafu-bom-silip Saatan tal im-kuguman-tema uyo, kupkaa yang iinon-temip ko.
13 Os que estão sobre a pedra são os que, ouvindo a palavra, a recebem com alegria. Estes não têm raiz, creem apenas por algum tempo e, na hora da provação, se desviam.
14 “Minte san iip maak maak uyo segela daak ifuul mafak umi iibak tem iinom tebe ditutan mafaganu kale, mungkup ulutap tinum iip maak maak iyo God imi weng uyo tolong dolan-temip kuta, kafin diim komi mufekmufek duumatanan-temip umi aget afek fugunin min, mani kwaamin min, kanumin kanumin kuguup kanu-bom deng tebemin uta kale, kanupmin aget fugunin uta afaligen ke-nuluta, God imi weng aget uyo kubaganu kupkalan-temu kale, wiit umi dam binim, ol kup kelu ulutap ke-nilipta, God imi weng uyo fomtuup dital fagaa waafulan-temaalip ko.
14 A parte que caiu entre espinhos, estes são os que ouviram e, no decorrer dos dias, foram sufocados com as preocupações, as riquezas e os prazeres desta vida; os seus frutos não chegam a amadurecer.
15 “Kale minte san iip maak maak uyo segela daak kafin tambal diim abe tambaliim tebe abulu kale, mungkup ulutap tinum iip maak maak iyo God imi weng tolong do-nilip e, ilumanolan-temaalip kale, fomtuup aget tem kwaak abu-nilip e, God imi weng uyo suun kup waafuu kanuman-temip ko. Kale kanumin boyo wiit kwek umi 100 abubu ulutap o,” age Yesus iyo do weng bomi magam uyo baga-ema ko.
15 A parte que caiu na terra boa, estes são os que, tendo ouvido de bom e reto coração, retêm a palavra; estes frutificam com perseverança.
16 Asok Yesus iyo tebe do weng migik maak bogobe-nala e, “Tinum dok ita ilaam uyo kefo ko kwep daak baket tem kulagal kubalan-temaala binim e minte, kefo kwep daak bet afak tem daalan-temaala no kale, kefo kwep tam ulumi baan diim daalata, am uyo ilagenuta, unang tinum iyo mitamta mufekmufek uyo tambaliim utaman-temip ko.
16 — Ninguém, depois de acender uma lamparina, a cobre com um vaso ou a põe debaixo de uma cama; pelo contrário, coloca-a num lugar em que ilumina bem, a fim de que os que entram vejam a luz.
17 Biilu am afungen daanan-temu kota, nimi mufekmufek sang so weng magam so bantap kuba-bom-nili felep yak ku to do weng uta kup baga-em tebesi uyo God yagal kwep mitam kupkem daalata, alugum unang tinum iyo utaman-temip ko.
17 Não há nada oculto que não venha a ser manifesto, nem escondido que não venha a ser conhecido e revelado.
18 “Kale kanupmin weng ko bogopmi boyo, ibo God imi weng alugum boyo tele tolong duga-bom-nilipta o ageta ko. Tinum iyo dok ita nimi weng uyo tolong do dagaa kula umdii, beyo God tebe dong daga-e-bala dagaa ku yakyak kem unon-tema kale minte, tinum iyo dok ita nimi weng uyo tele tolong dolin-tem kela kuta, ‘Utamsi o,’ agela umdii, bemi kamaki kutop umi katip ko atam-se boyo yuut ilumanepman-temu o,” age Yesus iyo baga-ema ko.
18 Portanto, vejam como vocês ouvem. Porque ao que tiver, mais será dado; e ao que não tiver, até aquilo que julga ter lhe será tirado.
19 Kota Yesus imi ogen sino nagalal ninggil sino uptil iyo, Yesus imi finang tulum o age talta e, unang tinum kwiin tagang tebe Yesus iyo fufala dolip kalaa age-nilip e, kwiin bota dogap-tele yangta, Yesus imi miit tem uyo unum o agan-kalip ko.
19 A mãe e os irmãos de Jesus chegaram até onde ele estava, mas não podiam aproximar-se por causa da multidão.
20 Kale tinum maak kutam albip iyo Yesus imi bogobe-nilip e, “Nugum kabaa. Kapmi kogen sino nagalal ninggil sino uptil iyo tal, katamum o ageta talta abiip kal mobip o,” agelip kuta,
20 E lhe comunicaram: — A sua mãe e os seus irmãos estão lá fora e querem vê-lo.
21 isiik bilip imi weng uyo yan kebe-nala e, bogola, “Unang tinum iyo God imi weng tinangku waafulip umdii, bilip ita nimi aben e minte nagalal ninggil no ilitap o,” agela ko.
21 Jesus, porém, lhes respondeu:
22 Am maak daanu e, Yesus so imi okumop man so ninggil iyo tam bot tem unip e, Yesus iyo bogobe-nala e, “Tilip ninggil koyo kupkaa bot tem ilep yak ok muk afalik umi milii katam iinum o,” agela e, ninggil iyo bot tem ilep unip ko.
22 Aconteceu que, num daqueles dias, Jesus entrou num barco em companhia dos seus discípulos e lhes disse: E partiram.
23 Kale ninggil iyo abe-bom-nilip e, Yesus iyo agaal una e, ninggil iyo unanbu yak ok mat iip kuunip e, kota dulul kiim maak amdu tigiin kutam ilo malaak ok muk daang kun diim malaak abuta, ok uyo ifo kulalu bot tem iinu e, bot uyo iluman-nulu e, daak ok tem iinom ninggil iyo inolan agin kelu e,
23 Enquanto navegavam, ele adormeceu. E sobreveio uma tempestade de vento no lago, e eles corriam perigo.
24 kota Yesus iyo dufo-nilip e, bogobelip, “Numi kamok kabaa. Nuyo mep so anolu kaanum o angbup kale, yuut fenal o,” agelip e, Yesus iyo fen-nala e, dulul sino ok fagan-bo so uyo weng bogobe-nala e, “Sining agelal o,” agela e, biliit age binimanu ko.
24 Chegando-se a Jesus, os discípulos o despertaram, dizendo: — Mestre, Mestre, estamos perecendo! Levantando-se, Jesus repreendeu o vento e a fúria da água. Tudo cessou e ficou bem calmo.
25 Kota Yesus iyo imi okumop man imi bogobe-nala e, “Ibo nitamta, Kamogim bemi nuso alba boyo kaal binim kalaa nagebaalip aga? Intaben o ageta dulul sino ok sino bomi atul uyo finan-bilip o?” agela e, kota ninggil iyo Yesus imi atul finano-nilip e, kumang muuna tala ke-bom-nilip e, bogolip ko. “Keyo dogonupmin tinum ita tebe-nalata, weng uta kup bagam-salata, dulul so ok sino uyo imi weng uta kup tinangku-nuluta, binimanu o?” agan-kalip ko.
25 Então Jesus lhes perguntou: Eles, possuídos de temor e admiração, diziam uns aos outros: — Quem é este que até manda nos ventos e nas ondas, e lhe obedecem?
26 Kota Yesus ninggil iyo Provins Galili uyo kupkaa bot tem ilep unanbu yak ok muk umi milii Gerasa kasel imi anang yak unip e,
26 Então rumaram para a terra dos gerasenos, que fica de frente para a Galileia.
27 kota Yesus iyo bot tem uyo kupkaa daak ok kan tem mola e, tinum abiip kutam kayaak maak sinik mafak tebe dufak daasip iyo tal Yesus imi diim kal abu mola ko.
27 Logo que Jesus desembarcou, veio da cidade ao seu encontro um homem possuído de demônios que, havia muito, não se vestia, nem habitava em casa alguma, porém vivia nos túmulos.
28 — ausente —
28 Quando ele viu Jesus, prostrou-se diante dele, dizendo com voz forte: — O que você quer comigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Peço-lhe que não me atormente.
29 — ausente —
29 Porque Jesus havia ordenado ao espírito imundo que saísse do homem, pois muitas vezes se havia apoderado dele. E, embora procurassem conservá-lo preso com cadeias e correntes, despedaçava tudo e era impelido pelo demônio para o deserto.
30 Kota Yesus iyo tinum beyo dagala ko. “Kapmi win uyo Intapnak o,” agela e, tinum beyo utamata, sinik mafak tagang iyo nimi iibak tem kegal albip kalaa age-nalata, bogo-nala e, “Nimi win uyo Yamyam o,” agela ko.
30 Jesus perguntou a ele: Ele respondeu: — Legião. Isto porque muitos demônios tinham entrado nele.
31 Sinik mafak bilip iyo Yesus imi fomtuup ole-bom bogobe-nilip e, “Kabo nuyo fot tebelap unanbu daak kafin tem abiip mafak kulaak uyo unemin ba o,” agelip ko.
31 Estes pediram a Jesus que não os mandasse para o abismo.
32 Kale yak ilok maak kugol kong kwiin tagang maak buk faga-bom albip kale, sinik mafak bilip iyo Yesus imi fomtuup daga-nilip e, “Kabo nuyo imkalap yak kong bilip imi tilin tem iinum o,” agelip e, Yesus iyo, “O,” agela e,
32 Ora, uma grande manada de porcos estava pastando ali no monte. E os demônios pediram a Jesus que os deixasse entrar naqueles porcos. E Jesus o permitiu.
33 sinik mafak iyo tinum beyo dupkaa mitam abe-nilip e, yak kong bilip imi tilin tem tam iinip e bole, kong igil ilum ilum ke-nilip e, ilok dup-kalaak mo unanbu daak Galili kumun tem kulaak iinom-nilip e, ok tebe mimilepmu kaanip ko.
33 Tendo os demônios saído do homem, entraram nos porcos, e a manada precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do lago, e se afogou.
34 Kale tam kong tiin molin tinum iyo utamipta e, kong iyo kanube kaanip kalaa age-nilip e, yuut bilii no abiip miton tono, abiip kangkang tono baga-em tiine-bilip e,
34 Vendo o que tinha acontecido, os que tratavam dos porcos fugiram e foram anunciá-lo na cidade e pelos campos.
35 unang tinum iyo, no kanubelu boyo utamum o age-nilipta, tal abomu e, tinum sinik mafak tebe dupkaa yak iinip beyo kota ilim migi-nala e, imi aget fugunin uyo tambalanebelu e, Yesus imi miit tem kal tonba kalaa age-nilip e, kota iyo finanip ko.
35 Então o povo saiu para ver o que tinha acontecido. Aproximando-se de Jesus, encontraram o homem de quem tinham saído os demônios, vestido, em perfeito juízo, sentado aos pés de Jesus; e temeram.
36 Kale unang tinum Yesus imi kuguup kanupma utamip ita ipkumal iyo baga-e-bom-nilipta, “Tinum beyo sinik mafak tebe dufak daasipta, Yesus ita kanube telela dolata, tambalana o,” agan-kalip ko.
36 E algumas pessoas que tinham presenciado os fatos contaram-lhes também como o endemoniado tinha sido salvo.
37 Gerasa kasel unang tinum iyo finano-nilipta, Yesus iyo bogobe-nilip e, “Kabo nuyo imkaa unaal o,” agelipta, Yesus iyo imi weng kup tinangku-nalata, tam bot tem ton-nala e, daaginum o agela e,
37 Todo o povo da terra dos gerasenos pediu a Jesus que se retirasse, pois ficaram com muito medo. E Jesus, entrando de novo no barco, voltou.
38 — ausente —
38 O homem de quem tinham saído os demônios lhe pediu que o deixasse estar com ele. Jesus, porém, o despediu, dizendo:
39 — ausente —
39 — Volte para a sua casa e conte tudo o que Deus fez por você. Então ele foi, proclamando por toda a cidade o que Jesus lhe tinha feito.
40 Unang tinum iyo Yesus imi bigi-bom-bilipta, Yesus iyo asok Galili Ok Muk umi milii talata bole, unang tinum iyo deng tebe-bomta fet duga-emsip ko.
40 Quando Jesus voltou, a multidão o recebeu com alegria, porque todos o estavam esperando.
41 — ausente —
41 Eis que veio um homem chamado Jairo, que era chefe da sinagoga, e, prostrando-se aos pés de Jesus, suplicou-lhe que fosse até a sua casa.
42 — ausente —
42 Pois tinha uma filha única de uns doze anos, que estava morrendo. Enquanto Jesus caminhava, as multidões o apertavam.
43 bilip imi iibak tem kwek uyo unang maak albu boyo suun kup ulumi am tem unemin kup nuubuta, tam daage no dokta kwiin tagang iyo saan-bulu dong daga-em-nuubip kuta, tinum maak tebe-nalata, umi mafak ilin boyo telela ko-nama binim kale, atol tuluun kal kesuta bole,
43 Certa mulher que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia e que havia gastado todos os seus bens com os médicos, sem que ninguém a pudesse curar,
44 unang tinum kwiin tagang iyo imdep kega kega ke-nulu e, tal Yesus imi mep so umik tem ko mo-nulu e, aget fugunoluta, iyo telela namola tambalanan-temi kalaa age-nulu e, umi sagaal uyo maagalo kwep yak Yesus imi ilim magaang uyo melebelu e bole, umi mafak ilin uyo yuut binimanepmu ko.
44 veio por trás de Jesus e tocou na borda da capa dele. E logo a hemorragia dela estancou.
45 Yesus iyo bogo-nala e, “Waantap ita melepnela o?” agela e, alugum iyo bogo-nilip e, “Naga ba o,” agela agela kelip e, Fita iyo bogobe-nala e, “Kamogim kabaa. Unang tinum kwiin tagang iyo mo-nilip e, kamdep iibak tem daa de kamobip koyo, intaben o ageta boyo bogolap o?” agela e,
45 Mas Jesus perguntou: Como todos negassem, Pedro disse: — Mestre, é a multidão que o rodeia e aperta!
46 Yesus iyo bogola, “Alugum bilip igi ba kale, niyo utamita, nimi titil atuk uyo nimkaa yak iinu kalaa ageli kale, niyo utamita, maagup maak tebe, ‘Kanubelita, dong dogopnelak o,’ age-nalata naafula nimi titil uyo dong dogobelu kalaa ageli o,” agela ko.
46 Mas Jesus insistiu:
47 Unang boyo utamuta e, bantap kelaalu kale, Yesus iyo kem nitama kalaa age-nuluta, bamban keng keng ke-bom meng Yesus imi miit tem kal katuun duung fegela daak ton-nulu e, tam unang tinum imi tiin diim uyo bogolu ko. “Niyo suun kup nalami am tem unemin kup nuubi kalaa ageta nimi sagaal uyo ku-nilita, melepkelita, kapmi titil uta yuut telela namolu tambalani o,” agelu e,
47 A mulher, vendo que não podia passar despercebida, aproximou-se trêmula e, prostrando-se diante de Jesus, declarou, à vista de todo o povo, o motivo por que havia tocado nele e como imediatamente tinha sido curada.
48 Yesus iyo bogobe-nala e, “Unang kubaa. Kubo aget fugunolapta, beyo fen telela namolan-tema kalaa nagelap kalaa age-nilita, telela kamoli tambalanap kale, kupmi aget tem uyo bilili age-nalapta, no tambaliim kup bom-balapta o,” agela ko.
48 Então Jesus lhe disse:
49 Yesus iyo unang boyo weng kupka-e-bom bom-salata, tam ulotu tiin molin Jairus imi am ogok kemin tinum maak tal Jairus imi bogobela ko. “Kapmi man unang uyo kaanu kale, kabo God imi weng kafalemin tinum beyo bisop uyo dep te no telemin ba o,” agela e,
49 Enquanto Jesus ainda falava, veio uma pessoa da casa do chefe da sinagoga, dizendo: — A sua filha já morreu; não incomode mais o Mestre.
50 Yesus iyo tinangku-nala e, Jairus imi bogobela ko. “Kabo finanin ba kale, nitamapta, beyo tii nimi man uyo telela kolan-tema kalaa nagelapta, kapmi man uyo asok fenepkeluk o,” agela ko.
50 Mas Jesus, ouvindo isto, lhe disse:
51 Yesus iyo no Jairus imi am mep so no-nala e, unang tinum iso tilip iyo bogobe-nala e, “Ibo nisino tam am uyo tam unemin ba o,” age-nala e, tam Fita so Jon so Jems so man ulumi ogen aalap isino ita kup Yesus iyo kulep tam am uyo tam una e,
51 Tendo chegado à casa, Jesus não permitiu que ninguém entrasse com ele, a não ser Pedro, João e Tiago, além do pai e da mãe da menina.
52 unang tinum iyo abiip kal bom ame-bilipta, Yesus iyo tam abiip kal bogobe-nala e, “Ibaa. Man boyo amiit kaanbaalu kale, boyo aminbu ulutap kebu kale, ibo amemin ba o,” agela kale,
52 E todos choravam e a pranteavam. Mas Jesus disse:
53 alugum iyo utamipta e, man unang uyo kaanbu kalaa age-nilip e, beyo bisop bagan-be o age aban dii-e-bilipta,
53 E riam-se dele, porque sabiam que ela estava morta.
54 Yesus iyo imkaa tam-nala e, man unang umi sagaal uyo waafube-nala e, umi sinik uyo olabe bogola ko. “Man unang kubaa. Fenal o,” agela e,
54 Mas Jesus, tomando-a pela mão, disse em voz alta:
55 tam man unang umi sinik uyo asok tal tiibaluta bole, man unang uyo yuut fenu e, Yesus iyo tam man unang umi amalap iyo bogobe-nala e, “Unan-kalin maak man boyo kobelip uneluk o,” agela e,
55 Voltou-lhe o espírito, ela imediatamente se levantou, e Jesus mandou que lhe dessem de comer.
56 man unang um amalap iyo kumang mo deng taban-bilip kuta, Yesus iyo fomtuup bogobela ko. “Migim ibo no unang maagup tinum maagup iyo maak baga-emin ba o,” agela ko.
56 Seus pais ficaram maravilhados, mas ele lhes advertiu que a ninguém contassem o que havia acontecido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.