Mateus 20

God Ami Alokso Weng (TIF) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Kulaa, Yesus ayo faldak-tiimin weng ma boko-lomda: God ami unang tunum tiin mo-bomda mafek mafek kukaayila-yaaba kaami kukup uyo sok lap lang kayaak ma taba okok kemin tunum imi kuyase kukup tap o. Langabip kayaak ami wain lang uyo dukum kemin, kutim atan tik-daalon e! kem-sulule, langabip kayaak ayo yak aba din yawolam aba tunum ma ulelnila, din nami okok kamap-nam-bamdip moni kaamin o, kalalaya,
1 Jesus disse:
2 yak aba din tunum malo ma itam ale, bokoyila ko: Kibi okok ke bi kalum o, kala-silip am maakup kemin kaami sisol kaata-kup tiiyuk kuya kuya ke-mokomi no, kala-lomda fokola din ami wain lang kawu tabuulip ko.
2 Ele combinou com eles o salário de costume, isto é, uma moeda de prata por dia, e mandou que fossem trabalhar na sua plantação.
3 Kemin, am ma daanala ami kutim kawu, langabip kayaak ayo asuk tunum fen-talaba din yawolam ula, Kuno tunum malo ma iyo disa kulu bom-bilip kala kalba-kup,
3 Às nove horas, saiu outra vez, foi até a praça do mercado e viu ali alguns homens que não estavam fazendo nada.
4 bokoyila ko: Kipyo, ibi din nami wain lang kawu okok ke-bilip bii am tiinula, okok kebip ulmi sisol tiiyuk-kup kuyon o, yakale,
4 Então disse: “Vão vocês também trabalhar na minha plantação de uvas, e eu pagarei o que for justo.”
5 weng sandip yak aba din okok kemip ko.
5 — E eles foram. Ao meio-dia e às três horas da tarde o dono da plantação fez a mesma coisa com outros trabalhadores.
6 Bom bii am tiinula, ok ayo disa kelon e! kem-sulule, ayo din yawolam din ulaya, Tunum malo ma iyo asuk kawu bom-bilip kala kalale, ayo bokoyila ko: Kipya! kibi kanimin o, kala am daanbu kaa disa kulu tiinaabip yoko? yakale,
6 Eram quase cinco horas da tarde quando ele voltou à praça. Viu outros homens que ainda estavam ali e perguntou: “Por que vocês estão o dia todo aqui sem fazer nada?”
7 isiik bokolip ko: Yi, nuli tunum ata ma ok ayo ma kuyin dinim kelaya, kemin disa am kulawu bom-bulup te! akiwa, bokoyila ko: Ok ayo ma kuyin dinim namti, kibi tal din nami wain lang kaata okok kemin a! yakala yak aba din okok kemip ko.
7 — “É porque ninguém nos contratou!” — responderam eles.
8 Kulaa atan uyo tem banon e! kem-sulule, wain lang kayaakim ayo okok kemin imi tiin molin ayo bokola ko: Ok fukulin tunum kii alik weng umbaayilap tala-tala-keliwa, imi sisol uyo kukaayilan o, kala-somla kemin, kamosinim kaali mep ma mulo tal okok kemip am tiinu isiik kuya-somdaple, kiimi daang tem kaata aptum kusal iip ma am taapnu tal okok kebip iyo kuyila kelapla kawu, kamasi diildiil kutim tal okok ke-bilip bii am tiina ita mafiing mafiing kulu ukuya kelan o, akaya,
8 — No fim do dia, ele disse ao administrador: “Chame os trabalhadores e faça o pagamento, começando com os que foram contratados por último e terminando pelos primeiros.”
9 kulaa tiin molin tunum ayo okok kemin tunum imi naan-daayila, tal atamiple, ayo sisol uyo akal almi ne, kala kola-kola kemsa disa. Kamasi kaali, okok kebi am maakup kebi am maakup kemin kaami sisol uyo tunum mafiing tal okok kebip isiik kuyimba-kup, taap tilip yakal iyo kuno ti ok fukubi am maakup kemin kaami sisol uyo kuyila kelala,
9 — Os homens que começaram a trabalhar às cinco horas da tarde receberam uma moeda de prata cada um.
10 mafiing mafiing kaata, tunum kutim tal okok ke-bilip bii am tiina yakal tal sisol kaamum o, kalalip tal aba aket fukuniwa: Awu, nuli kutim kawu tal okok kem tala-bulup kulii yak aba umbital kala diilup kemin, nuli sisol dukum so kuluulokomup ema yo, kalip. Katale, tikip alik maakup ti tunum mafiing tilip imi sisol kuluulip tap okok kebi am maakup kemin kaami sisol kaata-kup kuluu-lomdipla,
10 Então os primeiros que tinham sido contratados pensaram que iam receber mais; porém eles também receberam uma moeda de prata cada um.
11 utamiwa yi, Numi sisol kalawaali, nak-tunum kusal imi mep am tiina tal okok kem-silip am tiina imi sisol kuluulip ultap kuluulup kala kalaliwa, kamokim ami aket atul kukaan-bam balaan-bamdip bokolip ko:
11 Pegaram o dinheiro e começaram a resmungar contra o patrão,
12 Kamokim a! Ok tabuulin tunum kalawiili ok kaali ok ayo disa kelon o, kem-sulula, ayo talda ok katip ma kuya iyo nolip ale, nutale kutim kawu tal atan aalap dukum ami diim kalawu okok kem kulii umbital am tiinin diim kala diilup. Lale, kanimin o, kalalapla kabi sisol kaali imi sisol kuyilap kaaltap nokol kanoya kuyap yoko? Kabak-ali yaap keyin disa yo, akiwa,
12 dizendo: “Estes homens que foram contratados por último trabalharam somente uma hora, mas nós aguentamos o dia todo debaixo deste sol quente. No entanto, o pagamento deles foi igual ao nosso!”
13 wain lang kayaak asiik taba imi tunum maakup ma ami weng uyo tela-lomda bokola ko: Nak-tunum kapyo, duluuma weng san ilawa! Nali bokop-ta-lomdi: Okok kebi am taap maakup kemin kaami sisol kaata kup-tokomi no, kaliya, kabi okok ke-bili bii am maakup ke-lokomi kayi! nambap kemin, nali kapni kukup mafak kup-ta-somdila disa. Kemin, nulmi weng bokobup kaata-kup kutal-fukulila kemin, kaa kuyili ko.
13 — Aí o dono disse a um deles: “Escute, amigo! Eu não fui injusto com você. Você não concordou em trabalhar o dia todo por uma moeda de prata?
14 — ausente —
14 Pegue o seu pagamento e vá embora. Pois eu quero dar a este homem, que foi contratado por último, o mesmo que dei a você.
15 — ausente —
15 Por acaso não tenho o direito de fazer o que quero com o meu próprio dinheiro? Ou você está com inveja somente porque fui bom para ele?”
16 Faldak-tiimin sang kaami miit ayo dok nolin unang tunum ita mafiing talan-umbip kiita, bi-lom kawu dusiin daalokomip. Ale, dok nolin unang tunum ita isiik dusiin daa unip kiita, bi-lom kawu mafiing diim talokomip o, kala Yesus ayo kanum bokoyila ko.
16 E Jesus terminou, dizendo:
17 Kulaa, Yesus so, daang bakaalin tunum iso, nikil iyo met abip dukum Jerusalam unum o, kalalip, un-bom ale, almi daang bakaalin tunum talangkal iyo tunum unang iipyak tem kabaku foko kulii yang kabang tiila nikil ilifin um-bomdip bokoya ko:
17 Quando Jesus estava subindo para Jerusalém, chamou os discípulos para um lado e falou com eles em particular, enquanto caminhavam. Ele disse:
18 Kipyo, Jerusalam kaptam banum o, kalolup talabup kemin, yak aba din kawu bom ilupya, nak-tunum ma kaata, taba-lomda Dukum Ami Man Nayo, nam-bii din pris awem tunum imi kamok kamok iso, lo utamsip tunum iso, imi diim daayilala kawu, ililta weng taken-una-tala-ke-bamdip, Mep tunum kuluwaali, aalip taanak o, naka-lomdipla kawu,
18 — Escutem! Nós estamos indo para Jerusalém, onde o
19 nam-baalip yak Rom kayaak imi sikil diim abamniya, ita tam-ilomdip titul weng so, atafiimin weng mafak so, kiili bakap-nam-bamdiple, sok faklet ta kuluu lakatal kaap-nam-bam kebi-sinomdipla kawu, nam-bii din as diim kawu nam-tam diilip saaknila, nam-buu nam-bii din namaalip bombii am alep keliya, am asuumano diim kawu God alalta nam-folaya asuk tam tiin baalokomi no, kala Yesus ayo almi daang bakaalin tunum ilmi-kup kanum bakayila ko.
19 e o entregarão aos não judeus. Estes vão zombar dele, bater nele e crucificá-lo; mas no terceiro dia ele será ressuscitado.
20 Sebedi ami kalel umi man iyo alep kemin, Jems so, Jon so, alep iyo imbii tal Yesus be tal-ilomdu katuun duung fakela daak tiin-ilom bokolu ko: Kamokim kapyo! Nali nami man kalawiili mafek mafek tangbal uta ma noyan o, kalbi akule,
20 Então a mãe dos filhos de Zebedeu chegou com os seus filhos perto de Jesus, curvou-se e pediu a ele um favor.
21 Yesus ayo dik-daawa ko: Kubi nali kanimin kaata ma nop-nak o, nakan-kaabap yoko? wakale, awak usiik Yesus ami bokolu: Bom bii-lom kapni tiltam kamokim king ke-lomdap unang tunum alik imi tiin moyokomap kawu, kabi nami man tunum alep kalawiita ulelnawa, ma tal kapni tiing tuuplo tiina, ma tal awaanlo kaldangu tiina ke-lom ita dong dakaap-tam-bilipla, nikil kibi unang tunum kii tiin molin o, akule,
21 — O que é que você quer? — perguntou Jesus. Ela respondeu: — Prometa que, quando o senhor se tornar Rei, estes meus dois filhos sentarão à sua direita e à sua esquerda.
22 Yesus ayo fal-siki titalak daa tunum alap iyo itamale, almi angtiil yol kuluulokoma kaami sang uyo imi bokoyila ko: Alap kipyo! Kipni dik-dakabip kaami miit kaali, ibi talalu bam-daalin dinim; kemin, kukup mafak kayak kayak imi taba nami kup-nokomip kaali, kipkal saak nuso kuno kuluu kanolamup o, kalbip ema? yakale, boko-lomdip: Ayo, alap nuli ti kulaali kanolamup o, akipla,
22 Jesus disse aos dois filhos dela: — Podemos! — responderam eles.
23 Yesus ayo bokoya: Faneng kemin, ibi nami kukup mafak kaa kup-nokomip ulultap ke-lokomip. Yale, kaa nami ok tabuulin tunum ulela-lomdi kamokim ami abiin baan nami mepso bombuu uyo yim-tiilokomi dinim; kaali nami Atok God ami ok kemin alalta tunum iyo ulelsa. Kemin, im-tiilaya ita dong dakaap-nam-biliwa, unang tunum kii tiin molokomup o, kala ko.
23 Então Jesus disse:
24 Kanum bokoyilaya, Yesus ami daang bakaalin tunum nakalkal iyo weng sandiwa, daang bakaalin tunum alep kiimi aket atul kuyipya, aket atul dap-tiiyula,
24 Quando os outros dez discípulos ouviram isso, ficaram zangados com os dois irmãos.
25 Yesus ayo nikil iyo naan-daaya alik tal atamipla bokoya-lom: Kipyo! kipkal utamipla, Tawaal diim kalawu God ami aket kolin disa unang tunum imi kamok kamok iyo unang tunum kalaang weng kukaayim-bam ale, ilmi aket fukunin weng kaata-kup kukup mafak ayo kukaayim-bam ken-tabasip u, kalsip.
25 Então Jesus chamou todos para perto de si e disse:
26 Lale, nami lak duulin ibi, kiimi kukup kaa kanun-umbip kaali, kipsiik dik-daa kuluu-lom kanumin dinim; kipni tunum ayo dok ata nita nak-tunum kusal imi tiin diim kaali, tiltam win tabin kelon o, kala namti, ali almi win kaali, kufumin dinim; balilii-kup kala-bom kaptum kusal imi minlo tem un-bom ilokoma kaata tangbal; kemin ale,
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, quem quiser ser importante, que sirva os outros,
27 kipni tunum ayo kanta nita nita ke-lom tiltam naktum kusal imi kamokim kelila yo, kala namti, ali alik kipni unang tunum dong dakaayin tunum ke-lokoma kaata, tangbal o.
27 e quem quiser ser o primeiro, que seja o escravo de vocês.
28 Dukum Ami Man Nali tal tawaal diim kalawu disa tal tiin bom-biliya, tunum kiita nami okok uyo kamap-nin o, kalali talsii disa; nali taldila kiita ti dukum-kup okok ke-bomdiya, unang tunum imi dong dakaayon o, kalalila talsii. Kaali, nali tal-ilomdi kuno kamboyi waasi ita nelip taanokomi kawu, unang tunum yaapkan imi iliim boyilile, kiiyo tiltam God ami man kela suunkup ilin o, kalalila talsii. Kemin, ibi nami unang tunum dong dakaayimbi ultap ke-bamdiwa yo, kala Yesus ayo kanum bakayila ko.
28 Porque até o
29 Yesus so, almi daang bakaalin tunum iso, iyo abip Jeriko uyo kela una-bilipla, unang tunum yaapkan iyo yak nikil imi daang baka kelip unip ko.
29 Quando Jesus e os discípulos estavam saindo de Jericó, uma grande multidão seguia Jesus.
30 Una-bilipla, tunum tiin mafaknin alep ma liip balang diim kawu tiin bom-bilip iyo weng saniwa yi, Unang tunum iyo bakabip i! Yesus ayo tal-unaba no, kalbip kala kala-lomdip naan-tabamnip ko: Kamokim kapyo! Kabi kaltapni kawaalik King Devit ami man loop kemin, kabi numi olen-daaya-lom dong dokoyan o! kemiple,
30 Dois cegos, sentados na beira do caminho, ouviram alguém dizer que ele estava passando e começaram a gritar: — Senhor,
31 tunum unang iyo taba alep imi balaayim-bam bokolip ko: Ibi duluumnin o, yakan-kaamip. Katale, tunum tiin mafaknin alep iyo ti iluut asuk dukum-kup naan-bamdip: King Devit ami man loop kamokim kapyo! kabi alep nuli olen-daaya-lom dong dokoyan o! kemip ko.
31 A multidão os repreendeu e mandou que calassem a boca, mas eles gritaram ainda mais: — Senhor, Filho de Davi, tenha pena de nós!
32 Kanumipla, Yesus ayo duluuma kawu tola-lomda naan-daayila: Ibi nali kanimin ma noyilak o, kala naap-nambip i? yakala,
32 Então Jesus parou, chamou os cegos e perguntou:
33 alep isiik ami bokolip: Kamokim kapyo! Dong dokoyilawa, alep numi tiin kalawiiyo, baayilapla yak mafek mafek kiili, itafiimum o, kalalup naanbup o, akiwa,
33 — Senhor, queremos poder enxergar! — responderam eles.
34 Yesus ayo alep imi olen-daaya-lomda, yak imi tiin ayo sikil kuyak daa maleya kem-salale, mak fak-daalin tap alep imi tiin iyo tambal-kup keyilule kulaa, mafek mafek iyo itam Yesus aso unip ko.
34 Jesus teve pena dos cegos e tocou nos olhos deles. No mesmo instante eles puderam ver e então seguiram Jesus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.