Lucas 15
God Ami Alokso Weng (TIF) vs ARIB
1 Tunum takis kaamin sole, tunum kukup mafak kutal-fukulin iso, iyo tal Yesus ami mepso kulu tal-ilomdip, ami weng kaata weng san-kaamipla,
1 Ora, chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Falosi so, lo utamsip iso, iyo Yesus ami aket atul kola-lom, kala weng baka-bamdip bokolip ko: Mep tunum kalawaali tunum kukup mafak kutal-fukusip kiimi aptum ke-bomdala, iso ima inan-umba no, kalbip kala, kala-lomdala,
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 — ausente —
3 Então ele lhes propôs esta parábola:
4 — ausente —
4 Qual de vós é o homem que, possuindo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, e não vai após a perdida até que a encontre?
5 Kanola atam-ilomdala, dabuu dap-tam almi nakal kun diim tii kawu kuliiya-lomda, fiyaap duun-duun dibii-tala. Kemin,
5 E achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo;
6 dibii-tal almi abip tal-ilomda, almi aptum kusal iyo naan-daayila, tala-tala-kelipla, kulaali bokoya-lomda: Kipyo, nami sipsip ma maaklo kelaya, fen-tal-unebi atam dabuu dabii-tali kemin, kipso naso ami fiyaap duumum o, kalokoma.
6 e chegando a casa, reúne os amigos e vizinhos e lhes diz: Alegrai-vos comigo, porque achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Kanolin tap, kanola nakal ibi bokoyon o, kalalila kemin, ban kemin tunum ma ami ban ayo kela-lomda aket fal-siki-lom God ami lak duula namti, abiil tikiin kasel ensel ili atin ti ami fiyaap awak dukum uyo duulokomip. Ale, mep tunum ilmi-kup 99 kiita le boko-lomdip: Nuli ban kemin dinim; tambal-kup bom-bulup kemin, dok kano-lomdup aket fal-sikilokomup i? kalip namti, ensel iyo kanubip kiimi fiyaap dukum uyo duuyokomip dinim; kemin ale, fiyaap katip sakap ma duuyokomip o, kala ko.
7 Digo-vos que assim haverá maior alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Yesus ayo faldak-tiimin weng ma bokoya-lomda: Unang ma uyo sisol dukum tuumon nakalkal kiita, kutal-fukulu ilom ale, maakup ma maaklo kusolu namti, uli yokon iilfo kufo-lomdu abiin sung ilol kaali, diliit-saanbi asuk ata-mokomu no.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Atabu-kup, ulmi kayaak iyo weng umuuya tala-tala-keliple, kulaali uyo bokolu: Yi! nami tuumon ma maaklo kelula, fen-bi-lomdi utabi kemin, kipso naso fiyaap duumum o, yakan-kaa-mokomu.
9 E achando-a, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu havia perdido.
10 Kemin, nali ipni bokoyon o, kalalila kaayu, kanola ban kemin tunum ma almi ban ayo kulaa kela-lomda aket fal-siki-lom God ami lak duula namti, God ami ensel iyo atin ti tunum kanola kaami fiyaap sakbaalim dukum uyo duu-mokomip o, kema ko.
10 Assim, digo-vos, há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Yesus ayo asuk weng ma faldak-tii bokoya-lomda: Tunum ma ayo laaba,
11 Disse-lhe mais: Certo homem tinha dois filhos.
12 ami man kiili alep kemin, niing ata aalap ami bokola-lomda: Atok kapyo, bom biilap kapni taanapla, kapni bung mafek mafek baanokomip kawu, nami malii kup-nokomip kaali ti kama kulawu nasiik kup-nawa yo, akale, kulaa fan almi bung mafek mafek iyo alap imi tokoya ko.
12 O mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. Repartiu-lhes, pois, os seus haveres.
13 Kanolaya, niing ayo bom ilanali yo kaloma dinim; kulu ti almi bung kanolin mafek mafek iyo dibii kulii yak aba bilin abip samaan ma kabana. Kemin, din abip kaptamu bomdala, da kukup mafek mafek iyo kutal-fuku-bomdala, ami kanolin mafek mafek dap-tama talsa kiili, alik tinan-daala disa kelip,
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntando tudo, partiu para um país distante, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 kulaali bokon kaptam ayo ima disa ke, ol fuut am dukum ma kutaltam daalule, kulaa mafek mafek iyo dulule um-tal daala.
14 E, havendo ele dissipado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a passar necessidades.
15 Kanolu utam ale, din abip kaptam kayaak tunum ma atama aso bomdipla, tunum ayo dabaala din ami bokon kawu kang imi ima waan ifamin ok kaata, tiin mo-bomda,
15 Então foi encontrar-se a um dos cidadãos daquele país, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 as ma kaami lap kaata, kang imi ifa-balala, iyo im-bilipla, akal kuno kuuta ma inatamon o, keba. Lale, ami ima ayo ma kolin dinim kela.
16 E desejava encher o estômago com as alfarrobas que os porcos comiam; e ninguém lhe dava nada.
17 Kanu-bam ilom ale, kawu ami aket kaali, bam-daalula boko-lomda: Nami atok ami okok kemin tunum iyo ima yaapkan-kup inan-laabip. Katale, nami tal kala-laabi kaatale, ima tinap-kup bomdila, taanon o, kalbi. Kemin,
17 Caindo, porém, em si, disse: Quantos empregados de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 kulaa kela nalmi atok ami fanang unokomi. La, nali bokola-lomdi: Atok kapyo, nali God ami tiin diim kaayo, ban ke-bam ale, kapni tiin diim ayo ban ke-bam ken-umbila tili. Kemin
18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 ale, kamali kabi maso ma bokop-na-lomdap: Nalmi man o, nokokomap kaali, yaap kep-nokomu disa kemin, kuno kep-na-lomdap kapni okok kemin tunum kelon o, akokomi kayi! kal-bomda kanolin aket uyo fanang dakama ko.
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus empregados.
20 Kulaa, almi aalap aket kaali, tabamnule, nalmi atok be kawu unon o, kalala tabamna.
20 Levantou-se, pois, e foi para seu pai. Estando ele ainda longe, seu pai o viu, encheu-se de compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 kulaa, man ayo bokola-lomda: Atok kapyo, nali God ami tiin diim so, kapni tiin diim so, kaali, ban ken-umbila tili. Kemin, kalawaali maso ma kabi bokop-na-lomdap: Nalmi man o, nokokomap kaa, yaak kep-tu bokop-nokomap disa yo kemale,
21 Disse-lhe o filho: Pai, pequei conta o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 aalap ayo almi okok kemin tunum imi bokoya-lomda: Baan abiltap bina din-ilomdip, atin ti ilim tambal ayo ma kulii-tal makenbip-kup, ale, sikil iling ayo ma kuluu kulii-tal sikil duung tem ayo diltoop daala-som aa, yaan ilom ayo ma kuluu kulii-tal diltoop tinela kenbip-kup, kulaa
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e alparcas nos pés;
23 din-ilomdip bulumaki man tambalim tiil abuulin ayo ma an-kulii-tilipla, fuu-bam in-bomdup fiyaap duu-bam kemum o.
23 trazei também o bezerro, cevado e matai-o; comamos, e regozijemo-nos,
24 Kabak-ami miit kaa dok ata naa kalolip: mep nami man kalawaali maaklo ke-lom, saaknin tap kesa. La, kamala asuk tam-tiin ke tiin kawang kela tala atamup. Kemin, ami fiyaap duu-bam inum o, kalale, fan iyo fiyaap duu-bamdip ilip.
24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Katale, fik ali lang dikin-umba kemin, lang dikibi bital am daang mepso kuluba weng sena yi, Abip namti was eng sole, baal eng so, namti akal ma kebu kaa kala, weng sanba-kup kulaa,
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e quando voltava, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e as danças;
26 okok kemin tunum ma ami naan-daala tal bokola-lomda: Kiili, kanimin fiyaap ma duu-bam kanubip i? akale, asiik bokola:
26 e chegando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Yi! kapni niing ayo asuk ti tambal-kup tal itamala, kaalap ayo asuk dabuulala kemin, bulumaki man tambal tiil abuulin ma an-kulii-tal kufuu-bam in-bom kanubip o, akale, fik ayo weng san-ilomda
27 Respondeu-lhe este: Chegou teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 aket atul dukum kelu, Nili tam am unomi dinim o, kalala, kano abip daal kabaaku bom ilale, aalap ayo tiltam daak-ilomda man ayo naan-bam bokola-lomda: Tiltam talawa yo, kal-bom molale,
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. Saiu então o pai e instava com ele.
29 man asiik aalap ami bokola-lomda: Daa yo! Atok kapyo! Nali wasital yaapkan dakan-tii yakyak kem-tabasi kaali, kapni ok-kup tabup-tansi kaa, kapni weng bakaap-na-laabap kaa, ma kuyang saak tiip-tinsi disa. Lale, kabi meme man tambalim kaa ma aap-napla, nalmi kayaak iso tiin-bom fiyaap duu-bamdup inasup dinim. Lale,
29 Ele, porém, respondeu ao pai: Eis que há tantos anos te sirvo, e nunca transgredi um mandamento teu; contudo nunca me deste um cabrito para eu me regozijar com meus amigos;
30 mep kapni man ayo kapni kanolin mafek mafek kuliila din sadikimin kaata, kanum tal-une-bam ale, mafek mafek iyo sekela kulaala unu-tulu-ke-balala, talale, kaata kapyo, bulumaki man tambal tiil abuulin kaata aalap o? ke-bam aalap bakaalale,
30 vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 aalap asiik bokola-lomda: Man aa, kabi suunkup alim maakup laabup kemin ale, nami mafek mafek kulaa ti alik kaltapni te!
31 Replicou-lhe o pai: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que é meu é teu;
32 Kanola niing ayo maaklo ke-lom saaknin tap kesa. La, kamala kulu tam tiin-ilom tiin kawang kela talala, atamup kemin, kaata fiyaap duumum o, akan-kaamsa no, kala Yesus ayo kanum bakaya ko.
32 era justo, porém, regozijarmo-nos e alegramo-nos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.