Atos 20
God Ami Alokso Weng (TIF) vs VC
1 Efesis kasel imi aket atul eng bakabip ayo bii disa kelale, Pol ayo weng binala din itamula, Yesus daang bakaalin iyo tala-tala-kelip yam-titil-saanin weng bakayimbile, weng foko keyila, din Provins Masedonia abalaya,
1 Depois que cessou o tumulto, Paulo convocou os discípulos. Fez-lhes uma exortação, despediu-se e pôs-se a caminho para ir à Macedônia.
2 kaptam-ami abip ma ma kaayo tal-une-bamda, Kristen imi dong dakaayim-bam, yam-titil-saanbile, kamboya bilin Provins Akaya kawu bom bii
2 Percorreu aquela região, exortou os discípulos com muitas palavras e chegou à Grécia,
3 kayoop asuumalo duk-duulaya, kulaata kela sip tem abala, tituun-kup wan din Provins Siria unon o, ke-bam ilala, Juda iyo maaklo kala boko aalum o, kalbip kaali, weng sandala, aket fukun-daa: Sip tem ayo kelali tawaal liip asuk Masedonia din abalile, Provins Siria unon o, kala ko.
3 onde se deteve por três meses. Como os judeus lhe armassem ciladas no momento em que ia embarcar para a Síria, tomou a resolução de voltar pela Macedônia.
4 Tunum fetkal ma Pol aso, nikil unip. Kemin, fetkal kiili, Beria tunum Pirus ami man Sopata akal, Tesalonaika kayaak Aristakus so, Sekundus so, alep yakal, Debi tunum Gayus akal, Timoti akal, Provins Esia kayaak Tikikus so, Trofimus so, alep yakal kanolin kiita, Provins Akaya ayo kelalip Provins Masedonia abalip, yakyak din Filipai aba Luk ayo bombe no, nikipla,
4 Acompanharam-no Sópatro de Beréia, filho de Pirro, e os tessalonicenses Aristarco e Segundo, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da Ásia.
5 nikil fetkal kiiyo Pol, Luk alep nuyo keyilalip, isiik sip tem abalip din abip Troas kawu numi feniwa,
5 Estes foram na frente e esperaram-nos em Trôade.
6 nuyo Filipai kawu, Pasova bret yiis dinim inin ayo, inbi kulaa kelalupla, Filipai ayo kela sip tem aba un bii, am awakal keluwa, wan din Troas molupla kawu, nikil iyo din itamupla, kawu bii am fetkal kelup ko.
6 Nós outros, só depois da festa de Páscoa é que navegamos de Filipos. E, cinco dias depois, fomos ter com eles em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Sarere kutamiip kawu, nuyo iso kominion inamnum o, kala tala-tala-keluple, Pol ayo, Sabi unokomi kayi! kalala, weng ayo ti bakayin-kup ke-bala bii, am iipyak fokolala, am kaptam bom-bulup kaali, am batbat dukum
7 No primeiro dia da semana, estando nós reunidos para partir o pão, Paulo, que havia de viajar no dia seguinte, conversava com os discípulos e prolongou a palestra até a meia-noite.
8 kemin, kawu tala-tala-ke tam abiin ma asuum diim kaptamu tiinbup. Kemin, ilaam yaapkan kaayo, iilfun-tal-unebi kelipla, kiin-bulu bulupla,
8 Havia muitas lâmpadas no quarto, onde nos achávamos reunidos.
9 man tunum ma kaami win kaali, Yutikus ali, soloop tem diim kabaaku tiinba kemin, Pol ayo weng ti kano bakamin-kup ke-balaya, ayo lamun um-bom ale, atin akan disa-lom, kulaa kalo daka-daka kulii umbilaak tawaal diim daalaya, daak dafolum o, kala dabuu dafo talaaliple, Saakna kala kalip o.
9 Acontece que um moço, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, foi tomado de profundo sono, enquanto Paulo ia prolongando seu discurso. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo, e foi levantado morto.
10 Kanumipla, Pol ayo daak aba dap-tal miki bokoya ko: Amamin daa yo kala tam tiina kalaayo, ti kala daatamin! yakala,
10 Paulo desceu, debruçou-se sobre ele, tomou-o nos braços e disse: Não vos perturbeis, porque a sua alma está nele.
11 asuk tam tiin-ilom kominion ina-lomdipla, kutamiip aalap dukum kulaayo, kuno bakayin-kup ke-bala bombii am daanula keya, tabana.
11 Então subiu, partiu o pão, comeu falou-lhes largamente até o romper do dia. Depois partiu.
12 Kemin, alami ap-tunum kusal ili atamipla, Tiin kawang bombe kala kalalipla, fiyaap duu kulii am unip ko.
12 Quanto ao moço, levaram-no dali vivo, cheios de consolação.
13 Pol ayo aptum kusal numi bokoya-lomda: Nali sip tem ayo kelalila, tawaal liip din abip Asos unokomi no, kebi. Kemin, ipta sip tem abalip yakyak abip Asos din nitamipla, nikil unum o, kalaya kela unup.
13 Nós nos tínhamos adiantado e navegado para Assos, para ali recebermos Paulo. Ele mesmo assim o havia disposto, preferindo fazer a viagem a pé.
14 Pol akal yak aba din abip Asos kawu bom ilala, nuli tal atamupla, sip tem yak aba din abip ma Mitilini abalupla,
14 Reuniu-se a nós em Assos, e nós o tomamos a bordo e fomos a Mitilene.
15 yak aba din iip kawu sulup, sintam yak aba din abip Kios ami mepso kawu sindupla, yak aba din abip Samos aba kawu asuk sindupla, yak aba din abip Miletus unuple,
15 Continuando dali, sempre por mar, chegamos no dia seguinte defronte de Quios. No outro dia, chegamos a Samos, e um dia depois estávamos em Mileto.
16 kulaa, Pol ayo aket fuku-daa-lomda: Sip ku abiltap nam-biilu unuk. Kula Pentikos o, kala ima inin am awem daanin disa, kama ilala, din Jerusalam unomi kalalila, Provins Esia kawu bii ilana kalomi disa, din Efesis akaala baan unon o, kala ko.
16 Paulo havia determinado não ir a Éfeso, para não se demorar na Ásia, pois se apressava para celebrar, se possível em Jerusalém, o dia de Pentecostes.
17 Nikil nuyo Miletus din itamupla, Pol ayo weng kulaala tulu, Yesus lak duulin tunum unang Efesis bilip imi kamok kamok imi bokoya-lomda: Ibi tiliwa, weng ayo ma bokolupla yo! yakaya,
17 Mas de Mileto mandou a Éfeso chamar os anciãos da igreja.
18 tal atamipla bokoya-lomda: Kipkal nami kukup kaa atamsip. Kemin, siin nayo tal Provins Esia kalawu kipso suunkup biiliya kamboya unsii. Kaali,
18 Quando chegaram, e estando todos reunidos, disse-lhes: Vós sabeis de que modo sempre me tenho comportado para convosco, desde o primeiro dia em que entrei na Ásia.
19 Juda iyo kuwakamin weng baka-bamdip: Dap-mafak-daalum e, aalum e, kebi, iyo dum yaapkan fak-daalip weng mafak so, kukup mafak so, kaata kukaap-nam-bilipla, fiit-bam ilsi. Lale, nali Kamokim Yesus ami bon tem tunum kemin, nali nalmi tong kaa bakamin dinim ke-bam nalmi angtiil lak duu-yaamin dinim, ke-bamdi nak-tunum kusal Juda kayaak ita Kamokim Yesus ami daang ukonbip kaami kalan kabak-ata, aket mafak kep-nula, ama-bamdi suunkup Kamokim Yesus ami weng ata dukum-kup bakaya-somi. Kemin,
19 Servi ao Senhor com toda a humildade, com lágrimas e no meio das provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 nali kipni atul kaata suun-daa-lom duluma kalasi disa; dok kanumin dong dakaayin weng ma bombuu kaa kipni bakayin-bam ale, kipni tala-tala-kelip kawu kukuyin-bamdi aa, kipni am am tal-une-bam kukuyimbi
20 Vós sabeis como não tenho negligenciado, como não tenho ocultado coisa alguma que vos podia ser útil. Preguei e vos instruí publicamente e dentro de vossas casas.
21 Juda so, Grik iso, kipni dukum-kup bokoya-lomdi: Ibi ban kemin ayo kela-somdipla, aket fal-siki God ami kola-lom, numi Kamokim Yesus ami lak duulin o, yakaliya, bakayin-bam kemsi.
21 Preguei aos judeus e aos gentios a conversão a Deus e a fé em nosso Senhor Jesus.
22 Kemin, ipkal utamin, Kamala kaali, God ami Sinik ata nam-buu nam-biila Jerusalam uni. Kemin, dok kanolin dok kanolin ma Jerusalam kawu iliya, tildak nami diim abomu kaa, nali utabi disa.
22 Agora, constrangido pelo Espírito, vou a Jerusalém, ignorando a que ali me espera.
23 Kemin, nili maakup ma kaata-kup utamsi. Abip yaapkan tal-une-biliya, God ami Sinik Tambal alta nam-fatap-daa bokop-na-lomda: Kabi tunum kii, kukup mafak kukaap-tam-bamdip, sok de-tam kaa-bam ke-mokomip o kala-lom bakap-nam-balaya, tal-une-bam bii. Yale,
23 Só sei que, de cidade em cidade, o Espírito Santo me assegura que me esperam em Jerusalém cadeias e perseguições.
24 Kamokim Yesus ayo ok kup-na kaami sang ayo bokop-na-lomda: Kabi nami weng tambal kaa unang tunum iyo bokoya-lom: God ali unang tunum imi aket ayo kukaayim-bamda, kukup tangbal ayo kukaayim-bam, ken-yaaba kayi! yakan o, kalase kalaliya, nami aket fukunin ayo nami angtiil kaa, suun-daabi disa; nelalip kata, ilmi san kemin kuno nelalip. Yale, nali God ata ok kup-nase kaa, talala yakyak kutoop daa, atin ditang-kalu kulaali yo, kalbi.
24 Mas nada disso temo, nem faço caso da minha vida, contanto que termine a minha carreira e o ministério da palavra que recebi do Senhor Jesus, para dar testemunho ao Evangelho da graça de Deus.
25 Kipkal utamin! Siin kaali, iltipni iipyak tem kawu bomdila, God ami miit tem bom-bilip, imi tiin mo laaba umi sang kaata, bakayila-tal-unem-somi. Lale, kamala kalaali, nali utamila, ibi maso ma nita-mokomip disa yo, kalaliya,
25 Sei agora que não tornareis a ver a minha face, todos vós, por entre os quais andei pregando o Reino de Deus.
26 — ausente —
26 Portanto, hoje eu protesto diante de vós que sou inocente do sangue de todos,
27 — ausente —
27 porque nada omiti no anúncio que vos fiz dos desígnios de Deus.
28 God ami Sinik Tambal ata taba-lomda ibi ulela bokoya-lomda: Ibi Kristen kii tunum sipsip tiin molip laabip iltap ke, tiin molip ilin o, kalase. Kemin, ili Yesus ami lak duulin unang tunum kaa, saakna, almi kiim kaata sing-tam-daalaya, imi iliim boyase. Kemin, tiin molin kibi alik imi kukup so, iltipni kukup so, kii dotu tiin mo utafii-bamdiwa, God ami weng ayo, bakayim-bam kukuyim-biliwa kayi!
28 Cuidai de vós mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo vos constituiu bispos, para pastorear a Igreja de Deus, que ele adquiriu com o seu próprio sangue.
29 Nami utabi kaa, bom bii keyila unila, apliip atul-kup tabasip tunum mafak iyo taba-lom, tal Kristen kipni tem un-ilomdip, sipsip ibi yam-mafak-daalokomip kaa kalbi.
29 Sei que depois da minha partida se introduzirão entre vós lobos cruéis, que não pouparão o rebanho.
30 Kemin, kaltipni iipyak tem kulu tunum malo ma kiita taba-lomdip, Kristen iyo foko kutal-dang-daalupya, numi daang bakaaliwa yo, kala-lomdip, kasen-fakamin weng bakayim-bilip, kulaa yang banokomip. Kemin ale,
30 Mesmo dentre vós surgirão homens que hão de proferir doutrinas perversas, com o intento de arrebatarem após si os discípulos.
31 kipkal utafii-bamdiwa kayi! Nali tiin ok tale-bulu ama-bamdiya, alik maakup maakup ipyo, kukuyin-bam weng bakayin-kup ke-bam, kutamiip so, taap so, kanu bii, wasital asuumano duk-duusii kaami aket kaa, aket fukun-bamdiwa kayi!
31 Vigiai! Lembrai-vos, portanto, de que por três anos não cessei, noite e dia, de admoestar, com lágrimas, a cada um de vós.
32 Kanola, God ami beten kamaan-bam boko-lomdi: Dukum kapyo, Efesis Kristen kii tiin molawa; iyo kapni weng kaata weng san-kaa-bam bilipla, kukup tambal kukaayim-bamdap tiin molan o, kalbi kemin, God ami weng tambal kaata ibi yam-titil-diilokomu. Kemin, ali ti yaap ibi yang unang tunum talalu-yimula tambalsip imi iipyak tem tiilaya, ibi suunkup yaap ilokomip.
32 Agora eu vos encomendo a Deus e à palavra da sua graça, àquele que é poderoso para edificar e dar a herança com os santificados.
33 Kemin, ibi nitamipla, Tunum kalawaali moni aye, ilim aye, ma tiin nen-bamdi dakayila tal-unemi nitam-silip ema?
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem vestes.
34 Kipkal nitamsip kemin, nali am kon sel biki-bam okokmin tunum o, ninsip; nami sikil alep alep kaliita ok kaa kutal-fuku-bomdila, nakal keli aa, tunum naso bulup numi mafek mafek iipnu ayo saansi kemin,
34 Vós mesmos sabeis: estas mãos proveram às minhas necessidades e às dos meus companheiros.
35 alik nami mafek mafek talalu-lomdi okok ken-umbi kaayo, kukuyim-bam, bokoya-lomdi: Kipso, naso, titil-fak-daa-lomdup okok ke-bam, unang tunum mafak-alin kuluulip aye, mafek mafek iipnip aa, iyo dong dakaayum o, kalaliya, kukuyi utam-silip. Kemin, Kamokim Yesus alta boko-lomda: Kanola tunum ma mafek mafek ma aptum ami masiim kola namti, tunum kuluula ayo, fiyaap duulokoma, aa yak tunum kolokoma ata, atin fiyaap duumin dukum ke-mokoma kayi! kalase. Kemin, kipso, naso, kaami weng bokosa kaami aket kaata fanang daka-bamduwa yo, kala-lomda, Pol kaa kanum bakayinsa.
35 Em tudo vos tenho mostrado que assim, trabalhando, convém acudir os fracos e lembrar-se das palavras do Senhor Jesus, porquanto ele mesmo disse: É maior felicidade dar que receber!
36 Pol ayo weng bokoyila disa kelale, nikil alik maakup katuun duung fakela daak tiin-ilom God ami beten kamaalaya,
36 A essas palavras, ele se pôs de joelhos a orar.
37 ama-bamdip, yak dap-tal miki weng fokola-lomdip,
37 Derramaram-se em lágrimas e lançaram-se ao pescoço de Paulo para abraçá-lo,
38 iyo ami bokoya-lomda: Kibi maso nita-mokomip disa yo, yaka kaami kalan kaata dukum-kup olen-bamdip, aket tem mafak-ilu dibii tam sip tem daalip ko.
38 aflitos, sobretudo pela palavra que tinha dito: Já não vereis a minha face. Em seguida, acompanharam-no até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.