Rute 1
Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs VC
1 Va e mbaŋako iyako, mbaŋaniya giyagiya ghanji mbaŋa thɨ mbaro, dagabora i yomara e vanautumako iyako tɨne. Iya kaiwae amala regha rara Betɨlehem, Juda e tɨne, weiyaŋgiya levo na le ŋgaŋga theghewo, thɨ gara na wo vethɨ yaku vanautuma regha idae Mowab na vethɨ meghala vuyowoko iyako gheko.
1 No tempo que governavam os juízes, sobreveio uma fome na terra. Um homem partiu de Belém de Judá, com sua mulher e seus dois filhos, indo morar nos campos de Moab.
2 Amalake idae Elimelek, levo idae Naomi na lenji ŋgaŋga theghewo, idaidanji Malon na Kiliyon. Thiye uu Eprat, thɨ mena Betɨlehem, Juda e tɨne. Va thɨ wa Mowab na mbowo vethɨ yaku mbaŋa ubotu gheko.
2 Chamava-se Elimelec, e sua mulher Noêmi; seus dois filhos chamavam-se Maalon e Quelion; eram efrateus de Belém de Judá. Chegados à terra de Moab, estabeleceram-se ali.
3 Mbaŋa inanji gheko Elimelek i mare, na Naomi mbema ghamberegha eŋge weiyaŋgiya le ŋgaŋgama theghewoma.
3 Elimelec, marido de Noêmi, morreu, deixando-a com seus dois filhos.
4 Ghɨmoghɨmoruke thiyake va vethɨ ghe gheko — thɨ vaŋguŋgiya Mowab wanakauniye theunyiwo. Eunda idae Opa na eunda idae Rut. Lenji yakuyaku gheko vama i wo ŋgoreiya theghathegha hoyaworo,
4 Estes casaram com mulheres moabitas, chamadas uma Orfa e outra Rute. Viveram lá aproximadamente dez anos.
5 na Malon na Kiliyon tembe thɨ mareva. Naomi vambema ghamberegha eŋge vara, le ŋgaŋgama kaero nandereŋgi na le ghɨmoru tembe ŋgoreiyeva.
5 Maalon e Quelion morreram ficando Noêmi só, sem seus dois filhos e sem seu marido.
6 Mbaŋa Naomi amba ina Mowab e tɨne, kaero i loŋwa toto ghambae gharɨgharɨniye utuninji, Giya Loi kaero i mwaewo weŋgiya le bodaboda, na ghanɨŋga kaero veimaimava weŋgi. Iya kaiwae Naomi na oyawanyiye thɨ vivatha na thɨ roiteta Mowab.
6 Então, levantou-se Noêmi e partiu da região de Moab com suas duas noras, porque ouviu dizer que o Senhor tinha visitado o seu povo e lhe tinha dado pão.
7 Weiyaŋgiya oyawanyiyema theunyiwoma, Naomi i iteta ghembama va thɨ yakumawe, i reŋa e kamwathɨma iya i wa na ve raŋgima Judiya.
7 Deixou, pois, aquele lugar onde habitara com suas duas noras e pôs-se a caminho de volta para a terra de Judá.
8 Ko iyemaeŋge e kamwathɨ mborowae, amba Naomi i dage weŋgiya oyawanyiyema iŋa, “Ghemi themiunyiwona hu njogha e ghambamina na hu yaku weimiyaŋgiya lemi bodaboda. Ya naŋgo weya Loi na ne ghare weŋga ŋgoreiya ghemi va gharemi weŋgo na weŋgiya thiyema vama thɨ marema.
8 Ide, voltai para a casa de vossa mãe, disse ela às suas noras. O Senhor use convosco de misericórdia, como vós usastes com os que morreram e comigo!
9 Na tembe ya naŋgo weva Giya Loi na ne i vakathaŋga tembe hu lagheva na hu yaku weimiyaŋgiya lemi ghɨmoghɨmoru.”
9 Que ele vos conceda paz em vossos lares, cada uma em casa de seu marido! E beijou-as. Elas puseram-se a chorar:
10 na thɨŋa, “Thava ŋgoreiyana! Weime eŋge ghen na ra wa weŋgiya len bodaboda.”
10 Nós iremos contigo para o teu povo, disseram elas.
11 Ko iyemaeŋge Naomi i gonjogha weŋgi iŋa, “Oyawanyiŋgu, mbema i thovuye moli vara hu njogha. Buda kaiwae nuwamiya weiŋguyaŋgiya ghemi? Ne valɨkaiwae tembe ya ghambɨŋgiva ghɨmoghɨmoru, thɨ thegha matuwo na tembe hu vaŋguŋgiva?
11 Ide, minhas filhas, replicou Noêmi. Por que haveis de vir comigo? Porventura tenho eu ainda em meu seio filhos que possam tornar-se vossos maridos?
12 Mbema hu njogha eŋge, oyawanyiŋgu. Kaero yalaghɨsarɨ moliya ghino na ma valɨkaiwaŋgu tembe ya gheva. Na othembe thoŋgo amba valɨkaiwaŋgu ya vaidiya ŋgama, na thoŋgo ya ghena weiŋgu lo ghɨmoru gougouke noroke na ya vaidiya ŋgama,
12 Voltai, minhas filhas, porque já estou demasiado velha para casar-me de novo. E ainda que eu tivesse alguma esperança, e que esta noite mesmo me fosse dado ter marido, e viesse a gerar filhos,
13 ne valɨkaiwae mbowo hu dagetenɨŋga e ghe na wo hu roroghagha ghaghad thɨ thegha matuwo? Oyawanyiŋgu, hu ghareghare iyake ma valɨkaiwae. Budakai va i yomara e ghino i maŋga kivwala budakai i yomara weŋga. Kaiwae Lo Giya Loi kaero i roghereiye wanaŋgo na vuyowoke iyake i laghɨye moli weŋgo.”
13 esperá-los-íeis crescer, sem vos casardes de novo, até que se tornassem grandes? Não, minhas filhas, minha dor é muito maior do que a vossa, porque a mão do Senhor pesou sobre mim.
14 Iyake i vakathaŋgi na mbowo thɨ randava. Amba Opa i mwanavatha yawanyiye e ghareghare na i ghawole, ko iyemaeŋge Rut i thovuvu Naomi.
14 Então elas desataram de novo a chorar. Orfa beijou a sua sogra, porém Rute não quis separar-se dela.
15 Naomi i dagewa Rut iŋa, “Wo u thuwe, len ghaghe kaero i njogha weŋgiya le bodaboda na weŋgiya le loi i kururu weŋgi. Ghen tembe ŋgoreiyeva, u njogha wein.” Wo u thuwe, len ghaghe kaero i njogha weŋgiya le bodaboda|src="CO00956B.TIF" size="col" copy="DCC" ref="1:15"
15 Eis que tua cunhada voltou para o seu povo e para os seus deuses, disse-lhe Noêmi; vai com ela.
16 Ko iyemaeŋge Rut i gonjoghawe iŋa, “Thava u vavothaŋaŋgo na ya roiteteŋge. Mbema u vatomwe eŋge na weiŋgu ghen. Ne the valɨvaŋga u wawe, ya wawe, na ne the valɨvaŋga vo yakuwe, va yakuwe. Len gharɨgharɨ lo gharɨgharɨ, na len Loi lo Loi.
16 Não insistas comigo, respondeu Rute, para que eu te deixe e me vá longe de ti. Aonde fores, eu irei; aonde habitares, eu habitarei. O teu povo é meu povo, e o teu Deus, meu Deus.
17 The valɨvaŋga vo marewe ne va marewe na thɨ bekuŋgowe. Giya Loi le lithɨ laghɨye moli e ghino thoŋgo ya roiteteŋge; ko mbe mare eŋge vara ne i vakathainda ra meghaghathɨ.”
17 Na terra em que morreres, quero também eu morrer e aí ser sepultada. O Senhor trate-me com todo o rigor, se outra coisa, a não ser a morte, me separar de ti!
18 Mbaŋa Naomi i thuwa Rut le vothako, ma tembe i rovurɨghegheva e variye njoghawe.
18 Ante tal resolução, Noêmi não insistiu mais.
19 Elaelama theunyiwoma kaero vethɨ loloŋgaova ghaghad vethɨ vutha Betɨlehem. Mbaŋa thɨ vutha, gharɨgharɨ gharenji iyo kaiwanji na wanakau thɨŋa, “Mbema emunjora Naomi iya elaghɨniyeko?”
19 Seguiram juntas o seu caminho até Belém; ali chegando, comoveu-se toda a cidade; as mulheres diziam.: Eis aí Noêmi!
20 I dage weŋgi iŋa, “Thava hu uno idaŋgu Naomi, huŋa eŋge ‘Mara,’ kaiwae Loi Vurɨvurɨghegheniye i vakatha yawaliŋgu ghamɨnae mbema maŋga eŋge.
20 Não me chameis mais Noêmi, replicou ela, mas chamai-me Mara; porque o Todo-poderoso me encheu de amargura.
21 Va ya roitetake lo bigibigi veimaima, ko iyemaeŋge Giya Loi i vaŋgunjoghaŋgo kokowaŋgu. Buda kaiwae hu uno idaŋgu Warawarariniye, na mbaŋake Loi Vurɨvurɨghegheniye kaero i roghereiye wanaŋgo na ya vaidiya vuyowae!”
21 Parti com as mãos cheias, e o Senhor fez-me voltar com as mãos vazias. Por que me chamais Noêmi, se o Senhor se declarou contra mim e o Onipotente me inundou de aflição?
22 Iyake i woraŋgiya va ŋgoroŋga na Naomi i roiteta Mowab na i njogha Betɨlehem weiye Rut tɨnan Mowab. E mbaŋako iyako bali uloulo amba i wora eŋge rɨghe.
22 Foi assim que voltaram dos campos de Moab, Noêmi e sua nora Rute, a moabita. Chegaram a Belém quando se começava a segar a cevada.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Rute 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.