Marcos 14

Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Vama mbaŋa theghewo eŋge kaero Thaga Valaŋani na Bred ma weiye isɨt ghanjithaga. Ravowovowo laghɨlaghɨye na mbaro gharavavaghare thɨ vona Jisas ghae na nuwanjiya thɨ yalawe thuwele na thɨ unɨghɨ.
1 Dois dias depois seria celebrada a Páscoa e a Festa dos Pães sem Fermento. Os principais sacerdotes e os escribas procuravam uma forma de prender Jesus, à traição, para matá-lo.
2 Thɨŋa, “Ma valɨkaiwae ra vakatha e thagake tɨne ne iwaeŋge gharɨgharɨ gharenji i muru na thɨ gaithɨ.”
2 Pois diziam: — Não durante a festa, para que não haja tumulto entre o povo.
3 Jisas ina Betani Saimon ele ŋgolo. Amalake iyake va i ghataŋa lepelo. Mbaŋa Jisas i ghanɨŋga weiyaŋgi wevo eunda i menawe, i thɨna bodɨla alabasita vwarara bunama inawe. Bunamake iyake idae nad na modae laghɨye moli. I mwanabeba bodɨlako numwe kaero i liŋgiya bunamako Jisas e umbaliye.
3 Quando Jesus estava em Betânia, fazendo uma refeição na casa de Simão, o leproso, veio uma mulher, trazendo um frasco feito de alabastro com um perfume muito valioso, de nardo puro; e, quebrando o frasco, derramou o perfume sobre a cabeça de Jesus.
4 Ko iyemaeŋge gharɨgharɨ va inanji gheko, vavana weinji lenji ghatemuru thɨ vedage weŋgi thɨŋa, “Ŋgoroŋga ghathovuye bunama modae laghɨye i kaiwo ŋgorako?
4 Alguns dos que estavam ali ficaram indignados e diziam entre si: — Para que este desperdício de perfume?
5 Bunamake mbalava i vakuneŋa na valɨkaiwae modae i lareŋawe theghathegha umbwara modae na i giya weŋgiya mbinyembinyeŋgu.” Mbema thɨ vethowana vara laghɨye moli.
5 Este perfume poderia ter sido vendido por mais de trezentos denários, para ser dado aos pobres. E murmuravam contra ela.
6 Ko iyemaeŋge Jisas i dage weŋgi iŋa, “Hu viyathu! Tembe ghamberegha! Buda kaiwae hu liya ghautu? Me vakatha bigi thovuye e ghino.
6 Mas Jesus disse:
7 Kaiwae mbaŋake wolaghɨye ne weimiyaŋgiya mbinyembinyeŋgu, na thembaŋa nuwamina nuwaiya valɨkaiwae hu thalavuŋgi. Ko iyemaeŋge mane weiŋguyaŋgiya ghemi gheke mbaŋake wolaghɨye.
7 Porque os pobres estarão sempre com vocês, e, quando quiserem, podem fazer-lhes o bem, mas a mim vocês nem sempre terão.
8 Kaiwae me vakatha budakaiya me valɨkaiwae, kaero me varuvuŋgo amba muyai ne mbaŋa i mena beku kaiwae.
8 Ela fez o que pôde: ungiu o meu corpo antecipadamente para a sepultura.
9 Ya dage emunjoru e ghemi, aŋgavole thɨ vavaghareŋa Toto Thovuye e yambaneke laghɨye, budakaiya wevoke iyake me vakatha gharɨgharɨ ne thɨ utuŋa na thɨ renuwaŋakikiya elaghɨniye.”
9 Em verdade lhes digo que, onde for pregado em todo o mundo o evangelho, também será contado o que ela fez, para memória dela.
10 Amba Judas Isakariyot, gharaghambuko theyaworo na theghewoko regha, i wa weŋgiya ravowovowo laghɨlaghɨye kaiwae nuwaiya i vatomweya Jisas weŋgi.
10 E Judas Iscariotes, um dos doze, foi falar com os principais sacerdotes, para lhes entregar Jesus.
11 Na mbaŋa thɨ loŋweya iyako nuwanji i loghe na thɨ dagerawa modae. Amba i tamweya kamwathɨ thovuye na i vatomwe weŋgi.
11 Eles, ouvindo isto, se alegraram e prometeram dar dinheiro a ele; nesse meio-tempo, Judas buscava uma boa ocasião para entregar Jesus.
12 Mbaŋa iviva moli Bred ma weiye isɨt ghathaga ghambaŋa, mbaŋaniye thɨ gaboŋgiya sip nariye Thaga Valaŋani ghanɨŋganiye kaiwae, gharaghambu thɨ dagewe thɨŋa, “Nuwaniya aŋga wo wa na vo vivatha Thaga Valaŋani ghanɨŋganiye kaiwan?”
12 E, no primeiro dia da Festa dos Pães sem Fermento, quando se fazia o sacrifício do cordeiro pascal, os discípulos de Jesus lhe perguntaram: — Onde quer que façamos os preparativos para que o senhor possa comer a Páscoa?
13 Jisas i variyeŋgiya gharaghambu theghewo iŋa, “Hu wa vohu ru e ghembana tɨne, na amala i thɨna mbwa e mbwa variye ne i lavolevoleŋga. Hu mbele,
13 Então Jesus enviou dois dos seus discípulos, dizendo-lhes:
14 na the ŋgolo ve ruwe, hu dage weya ŋgolona tanuwagae huŋa, ‘Ravavaghare i vaito: Iyaŋganiya woluwolu bobwari kaiwaŋgu na ne ya ghana Thaga Valaŋani ghanɨŋganiye weiŋguyaŋgiya woraghambuke?’
14 Sigam esse homem e digam ao dono da casa em que ele entrar que o Mestre pergunta: “Onde fica o meu aposento no qual comerei a Páscoa com os meus discípulos?”
15 Na ne i vatomwe weŋga woluwolu laghɨye ina yavoro na ghanɨŋga bigibiginiye kaero inanjiwe; ghena hu vakatharawa ghanɨŋganawe.”
15 E ele lhes mostrará um espaçoso cenáculo mobiliado e pronto; ali façam os preparativos.
16 Gharaghambuko thɨ wa na vethɨ ru e ghembako tɨne, na vethɨ vaidi ŋgoreiya me dagema weŋgi; na thɨ vivatharaweya Thaga Valaŋani ghanɨŋganiyewe.
16 Os discípulos saíram, foram à cidade e, achando tudo como Jesus lhes tinha dito, prepararam a Páscoa.
17 Vama gougou e mbaŋako iyako Jisas i mena weiyaŋgiya gharaghambuko theyaworo na theghewo.
17 Ao cair da tarde, Jesus chegou com os doze.
18 Ghanɨŋga e tɨne Jisas iŋa, “Ya dage emunjoru e ghemi, regha ghemi iya ya ghanɨŋgake weiŋguyaŋgiya ghemi, ne i vatomweŋgo.”
18 Quando estavam à mesa e comiam, Jesus disse:
19 Gharenji i vɨrɨ laghɨye na thɨ dagewe, regha na regha iya i vaito iŋa, “Amalana, ma ghino ŋgoreiye, ae?”
19 E eles começaram a entristecer-se e a perguntar-lhe, um por um: — Por acaso seria eu?
20 Jisas i dage weŋgi iŋa, “Ghemina iya themiyaworo na themighewona regha, iya i wouta ghabredɨna weiŋgu e gaeba regha.
20 Jesus respondeu:
21 Lolo Nariye ne i mare ŋgoreiya Buk Boboma le woraŋgiya, ko iyemaeŋge loloko iya ne i vatomweya Lolo Nariye ne i vaidiya vuyowae. I thovuye moliwa loloko iyako thoŋgo tɨnae ma va i ghambɨ eŋge.”
21 Pois o Filho do Homem vai, como está escrito a seu respeito; mas ai daquele por quem o Filho do Homem está sendo traído! Melhor seria para ele se nunca tivesse nascido!
22 Mbaŋa thiya ghanɨŋga, Jisas i wo bred mbumbura, i vata ago weya Loi, i mwanaviya na i giya weŋgiya gharaghambuko, na iŋa, “Hu wo na hu ghan. Iyake riwaŋgu.”
22 E, enquanto comiam, Jesus pegou um pão e, abençoando-o, o partiu e lhes deu, dizendo:
23 Na i thɨna kom na tembe i vata ago weva Loi, i thɨnɨgiya weŋgi na thiya mun.
23 A seguir, Jesus pegou um cálice e, tendo dado graças, o deu aos seus discípulos; e todos beberam dele.
24 Amba i dage weŋgi iŋa, “Waenɨke iyake madɨbaŋgu, iye i vaemunjoruŋa dagerawe togha. I voruraŋgi gharɨgharɨ lemoyo kaiwanji.
24 Então lhes disse:
25 Ya dage emunjoru e ghemi, ma tene ya munɨva waenɨke iyake ghaghada ne ya munɨva waen togha Loi ele ghamba mbaro tɨne.”
25 Em verdade lhes digo que nunca mais beberei do fruto da videira, até aquele dia em que beberei o vinho novo, no Reino de Deus.
26 Mbaŋa thɨ wothuvao wothu yaŋgara thɨ rakaraŋgi na thɨ raka Olivɨ e ghanji Ou.
26 E, tendo cantado um hino, saíram para o monte das Oliveiras.
27 Jisas i dage weŋgi iŋa, “Taulaghɨna ghemi ne hu iteteŋgo, kaiwae Buk Boboma iŋa, ‘Ne ya unɨgha sip ghanjiranjimbunjimbu na sip thɨ rakavo.’
27 E Jesus disse aos discípulos:
28 Ko amba Loi ne i vakathaŋgo na ya thuweiru, na ya viva e ghamwami Galili.”
28 Mas, depois da minha ressurreição, irei adiante de vocês para a Galileia.
29 Pita i gonjoghawe iŋa, “Othembe taulaghɨke ne thɨ rakavo, ghino ma ŋgoreiye.”
29 Então Pedro disse a Jesus: — Ainda que o senhor venha a ser um tropeço para todos, não o será para mim!
30 Jisas i dagewe iŋa, “Ya dage emunjoru e ghen, amba muyai kamkam i dage mbaŋaiwo noroke gougou, mbaŋato ne uŋa ma u ghareghareŋgo.”
30 Mas Jesus lhe disse:
31 Pita i gonjoghawe weiye ghalɨŋae vurɨgheghe iŋa, “Mane yaŋa ma ya ghareghareŋge, othembe thoŋgo ya mare weiŋgu ghen.” Na taulaghɨko thɨ utuŋa ŋgoreiye.
31 Mas Pedro insistia com mais veemência: — Ainda que me seja necessário morrer com o senhor, de modo nenhum o negarei. E todos os outros diziam a mesma coisa.
32 Mbaŋa Jisas na gharaghambu thɨ mena e Olivɨ ghauma idae Getesemani, i dage weŋgi iŋa, “Huya yaku gheke, na wo va naŋgo.”
32 Então foram a um lugar chamado Getsêmani. Ali, Jesus disse aos seus discípulos:
33 I vaŋguŋgiya Pita, Jemes na Jon weiyaŋgi. Jisas ghare i vɨrɨ laghɨye moli.
33 E, levando consigo Pedro, Tiago e João, começou a sentir-se tomado de pavor e de angústia.
34 Amba i dage weŋgi iŋa, “Ghareŋguke i vɨrɨ laghɨye moli, mbalama i tagavamareŋgo. Hu yaku gheke na hu njaŋanjaŋa.”Jisas i naŋgo weya Ramae Getesemani e tɨne|alt="Jesus in Gethsemane" src="IB04155bw.tif" size="col" copy="Faadil" ref="14:32-42"
34 E lhes disse:
35 I loŋga ghaova seiwo, i dipoumu e thelauko vwatae na i naŋgo thoŋgo valɨkaiwae thava i ru vuyowoko iyako e tɨne.
35 E, adiantando-se um pouco, prostrou-se em terra; e orava para que, se possível, lhe fosse poupada aquela hora.
36 Iŋa, “Bwebwe, Bwebwe! Bigibigike wolaghɨye valɨkaiwan. Thoŋgo nuwaniya, u thɨna vuyowoke ghandeghɨ e ghino. Ko iyemaeŋge thava u vakatha ghino lo renuwaŋa, u vakathaeŋge ghen len renuwaŋa.”
36 E dizia:
37 I njoghama na i vaidiŋgi thiya ghena, na i dage weya Pita iŋa, “Saimon, ko hu ghenelaŋava? Ma valɨkaiwae hu yaku na hu njaŋanjaŋa lughawoghawo regha?”
37 E, voltando, achou-os dormindo. E disse a Pedro:
38 Amba i dage weŋgi iŋa, “Hu njaŋanjaŋa na hu naŋgo, mbala ma hu ru tanathetha e tɨne. Ghare nuwaiya, ko ririwo i njavovo.”
38 Vigiem e orem, para que não caiam em tentação; o espírito, na verdade, está pronto, mas a carne é fraca.
39 Jisas i wa na mbowo ve naŋgova na i naŋgo na tembe ŋgoreiyeva me naŋgokaima.
39 Retirando-se de novo, orou repetindo as mesmas palavras.
40 Na mbowo i njoghama weŋgiva gharaghambuma i vaidi tembe thɨ ghenelaŋava kaiwae mara ghenaghena i gaboŋgi. Na ma thɨ ghareghare ŋgoroŋga thɨŋawe.
40 E voltando, achou-os outra vez dormindo, porque os olhos deles estavam pesados; e não sabiam o que lhe responder.
41 Mbaŋa i njoghamava mbaŋatoninji, i dage weŋgi iŋa, “Ko amba hu ghenaghena vara mbaŋake molao? Thama ghanjighena! Mbaŋa kaero iko; e mbaŋake vara thɨ vaŋguraweya Lolo Nariye tharɨ gharavakatha e nɨmanji ghare.
41 E, quando voltou pela terceira vez, Jesus lhes disse:
42 Hu yondo na ra raka. Wo hu thuwe, loloma wolilivama maiyavara i menana!”
42 Levantem-se, vamos embora! Eis que o traidor se aproxima.
43 Jisas vamba i utuutu kaero Judas, gharaghambuma theyaworo na theghewoma regha, i vutha weiyaŋgiya wabwi laghɨye regha. Thɨ mbanɨŋgiya gaithɨ ghaghalithɨ na umbwaumbwa uboubotu. Ravowovowo laghɨlaghɨye, mbaro gharavavaghare na giyagiya vavanava methɨ variyeŋgi.
43 E logo, enquanto Jesus ainda falava, chegou Judas, um dos doze, e, com ele, uma multidão com espadas e porretes, vinda da parte dos principais sacerdotes, escribas e anciãos.
44 Lilivama vama i giya nono weŋgi iŋa, “The lolo ne ya vandamo, ee amalaghɨniye. Hu yalawe na mbe weimi vara hu yovaŋgu.”
44 Ora, o traidor tinha dado a eles um sinal: “Aquele que eu beijar, é esse; prendam e levem-no com segurança.”
45 Mbaŋa Judas i vutha, i mwandɨwe Jisas na iŋa, “Ravavaghare!” Na i vandamo.
45 E logo que chegou, aproximando-se de Jesus, Judas disse: — Mestre! E o beijou.
46 Iya kaiwae thɨ yalawe e nɨmanji na thɨ vikiki.
46 Então eles agarraram Jesus e o prenderam.
47 Ko gharɨgharɨko va thɨ ndeghathɨko regha i mwanagita le gaithɨ ghaghalithɨ e ghambae na i gothethe ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva le rakakaiwo yanawae.
47 Nisto, um dos que estavam ali, sacando da espada, feriu o servo do sumo sacerdote e cortou-lhe a orelha.
48 Jisas i dage weŋgiya wabwima iŋa, “Mohuŋa eŋge rakaiva ghino iya mohu mbanɨŋgiya gaithɨna ghaghalithɨ na umbwaumbwa uboubotu na hu mena hu yalaweŋgo?
48 Jesus lhes disse:
49 Mbaŋa regha na regha weiŋguyaŋgiya ghemi ya vavaghare e Ŋgolo Boboma na mava hu yalaweŋgo. Ko iyemaeŋge iyake i vaemunjoruŋa Buk Boboma.”
49 Todos os dias eu estava com vocês no templo, ensinando, e vocês não me prenderam; mas isto é para que se cumprissem as Escrituras.
50 Amba gharaghambuko thɨ voiteteŋa.
50 Então todos o deixaram e fugiram.
51 Amala regha, amba tabwagha, vambe i njimbo eŋge kwama yaŋgara. I rereghamba weya Jisas. Wabwiko thɨ munje thɨ yalawe,
51 Um jovem, coberto unicamente com um lençol, seguia Jesus. Eles o agarraram,
52 ko i vo bukabuka, na i iteta ghakwama e ghereiye.
52 mas ele largou o lençol e fugiu nu.
53 Thɨ yovaŋguya Jisas ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva ele ŋgolo ŋgora vama ravowovowo, giyagiya na mbaro gharavavaghare inanjiwe.
53 E levaram Jesus ao sumo sacerdote, e então se reuniram todos os principais sacerdotes, os anciãos e os escribas.
54 Na Pita i rereghamba, vambe ina bwagabwaga na ve ru ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva le ŋgolo e ghayayao. I ru na i yaku weiyaŋgiya rakakaiwo na i mwa ndɨghe.
54 Pedro seguiu Jesus de longe até o interior do pátio do sumo sacerdote e estava assentado entre os servos, aquentando-se ao fogo.
55 Ravowovowo laghɨlaghɨye na rambarombaro Jiu e lenji kot laghɨye tɨne thɨ mando na thɨ tamweya gharɨgharɨ valɨkaiwanji thɨ utu kaiwae na i mare, ko ma thɨ ndevaidi mun.
55 E os principais sacerdotes e todo o Sinédrio procuravam algum testemunho contra Jesus para o condenar à morte, mas não achavam nada.
56 Thɨ ghanagha thɨ utu kwanɨkwan kaiwae, ko lenji utuko ma mboromboro.
56 Pois muitos testemunhavam falsamente contra Jesus, mas os depoimentos não eram coerentes.
57 Amba vavana thɨ yondo na thɨ utuŋa kwanɨke iyake kaiwae thɨŋa,
57 E, levantando-se alguns, testemunhavam falsamente, dizendo:
58 “Va wo loŋweya iŋa, ‘Ne ya raka Ŋgolo Bobomake iyava gharɨgharɨke thɨ vatad na mbaŋa thegheto e tɨne kaero ya vatadɨva regha ma gharɨgharɨ thɨ vatad e nɨmanji!’”
58 — Nós o ouvimos declarar: “Eu destruirei este santuário edificado por mãos humanas e, em três dias, construirei outro, não por mãos humanas.”
59 Ko iyemaeŋge lenji utuko ma mboromboro.
59 Nem assim o testemunho deles era coerente.
60 Ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva i yondo e maranji na i dage weya Jisas iŋa, “Ko mane u gonjogha lenji utuko ghathɨthɨ? Ŋgoroŋga lenji utuko gharumwaru e ghen?”
60 E, levantando-se o sumo sacerdote, no meio, perguntou a Jesus: — Você não diz nada em resposta ao que estes depõem contra você?
61 Ko Jisas mava i ndegolambo mun. Ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva mbowo i vaitova iŋa, “Ghen Mesaiya, iya taulaghɨke ra yavwatatawanake Nariye?”
61 Jesus, porém, guardou silêncio e nada respondeu. O sumo sacerdote tornou a interrogá-lo: — Você é o Cristo, o Filho do Deus Bendito?
62 Jisas iŋa, “Ŋgoreiye, na ne hu thuwe Lolo Nariye i yaku Loi Vurɨgheghe e uneko na i njama e ŋgalɨlɨŋgiko e buruburu.”
62 Jesus respondeu:
63 Ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva i mwanathethe ghakwama ghatemuru kaiwae na iŋa, “Ma te nuwandaiyava gharɨgharɨ vavana thɨ utu kaiwae. Kaero mohu loŋweya le utuko, me utuvatharɨ weya Loi.
63 O sumo sacerdote, rasgando as suas vestes, disse: — Por que ainda precisamos de testemunhas?
64 Ŋgoroŋga lemi renuwaŋa?” Taulaghɨko thɨŋa: “Valɨkaiwae moliya i mare!”
64 Vocês ouviram a blasfêmia. Qual é o parecer de vocês? E todos o julgaram réu de morte.
65 Amba vavana thɨ njoŋgovun na thɨ ŋgarɨgana marae na thɨ ŋge e nɨmanji na thɨ vatabweyaruŋa thɨŋa, “Thoŋgo ghalɨŋae gharautu ghen, u dage weime thela me ŋgeŋgena.” Ragagaithɨ thɨ vaŋgu na thɨ levalevaŋa.
65 Alguns começaram a cuspir nele, a cobrir-lhe o rosto, a bater nele e a dizer-lhe: — Profetize! E os guardas davam-lhe bofetadas.
66 Pita vambe ina bode e ŋgoloko ghayayao amba ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva le rakakaiwo eunda i mena ŋgora Pita inamawe.
66 Estando Pedro embaixo no pátio, veio uma das empregadas do sumo sacerdote
67 Mbaŋa i thuwe Pita i mwamwa ndɨgheko, mbe i vonjimbughathɨ vara na i dagewe iŋa, “Ghen ŋgoreiye, vambe weinɨva Jisas rara Nasaret.”
67 e, vendo Pedro, que se aquecia, fixou os olhos nele e disse: — Você também estava com Jesus, o Nazareno.
68 Ko iyemaeŋge Pita i roro iŋa, “Ma ya ghareghare na ma nuwaŋgu i rumwaruŋa budakai utuniya u utuutuna.” Amba i wa iyena ve raŋgi e ghamba raŋgiko. E mbaŋaniye amba kamkam i kula.Pita i roro iŋa, “Ma ya ghareghare na ma nuwaŋgu i rumwaruŋa budakai utuniya u utuutuna.”|alt="Pita denieshe knows Jesus" src="IB04158bw.tif" size="col" copy="Faadil" ref="14:66-68"
68 Mas ele negou, dizendo: — Não o conheço, nem compreendo o que você está falando. E saiu para o pórtico. E o galo cantou.
69 Mbaŋa wevoma vambowo i vaidiva ŋgora ghamba raŋgima na i dage weŋgiya gharɨgharɨko thɨ ndeghathɨ gheko iŋa, “Amalake iyake Jisas gharaghambu regha.”
69 E a empregada, vendo-o, tornou a dizer aos que estavam ali: — Este é um deles.
70 Ko iyemaeŋge Pita vambowo i rorova iŋa ma i ghareghare.
70 Mas ele negou outra vez. E, pouco depois, os que estavam ali disseram outra vez a Pedro: — Com certeza você é um deles, porque também é galileu.
71 Pita i tholomundu na iŋa, “Ya dage emunjoru Loi e marae ma ya ghareghare iya lolona hu utuuta utuniyena. Thoŋgo ma ya utuŋa emunjoru Loi i lithɨ e ghino.”
71 Ele, porém, começou a praguejar e a jurar: — Não conheço esse homem de quem vocês estão falando!
72 E mbaŋako iyako kamkam i kula mbaŋaiwoniye, na Pita i renuwaŋakiki ŋgoroŋga Jisas meŋamawe, “Amba muyai kamkam i kula mbaŋaiwoniye, mbaŋato ne uŋa ma u ghareghareŋgo.” Amba Pita ghamɨnae i ghenenja moli na i randa laghɨye.
72 E no mesmo instante o galo cantou pela segunda vez. Então Pedro se lembrou da palavra que Jesus lhe tinha dito: “Antes que o galo cante duas vezes, você me negará três vezes.” E, caindo em si, começou a chorar.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.