Lucas 22

Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Mbaŋa vama i ghenetha, kaero Bred ma weiye isɨt ghathaga, idae regha Thaga Valaŋani.
1 Estava próxima a Festa dos Pães sem Fermento, chamada Páscoa.
2 Ravowovowo laghɨlaghɨye na mbaro gharavavaghare thɨ mararuŋgiya gharɨgharɨ iya kaiwae thɨ vakatha thuwele kamwathɨ na thɨ vakatha Jisas na i mare.
2 Os principais sacerdotes e os escribas procuravam uma forma de matar Jesus; porque temiam o povo.
3 Amba Seitan i ru weya Judas, thɨ uno Isakariyot, iye ghalɨŋae gharaghambuko theyaworo na theghewoko regha.
3 Ora, Satanás entrou em Judas, chamado Iscariotes, que era um dos doze.
4 Judas i wa na ve utu weiyaŋgiya ravowovowo laghɨlaghɨye na Ŋgolo Boboma gharagatɨgatɨ lenji randevivaŋgi na i utuŋa ŋgoroŋga ne iŋa na i vatomwe Jisas weŋgi.
4 Judas foi entender-se com os principais sacerdotes e os capitães sobre como lhes entregaria Jesus.
5 Thɨ warariŋa le renuwaŋako na thɨ dagerawe modae kaiwae.
5 Eles se alegraram e combinaram em lhe dar dinheiro.
6 Judas i varae na i tamweya kamwathɨ thovuye moli na i vaŋgugiya weŋgi mbala thava gharɨgharɨko wolaghɨye thɨ ghareghare.
6 Judas concordou e buscava uma boa ocasião para lhes entregar Jesus, longe da multidão.
7 Mbaŋa iviva moli Bred ma weiye Isɨt ghambaŋa, mbaŋaniye thɨ gaboŋgiya sip nariye Thaga Valaŋani ghanɨŋganiye kaiwae.
7 Chegou o dia da Festa dos Pães sem Fermento, em que era necessário fazer o sacrifício do cordeiro pascal.
8 Jisas i variyeŋgiya Pita na Jon na i dage weŋgi, iŋa, “Hu wa na vohu vivatharaweya Thaga Valaŋani ghanɨŋganiye kaiwanda na mbala ra ghan.”
8 Então Jesus enviou Pedro e João, dizendo:
9 Thɨ vaito thɨŋa, “Nuwaniya aŋga wo wa na vo vivatharawe ghanɨŋgakowe?”
9 Eles lhe perguntaram: — Onde o senhor quer que a preparemos?
10 I gonjogha weŋgi, iŋa, “Mbaŋa ne hu ru e ghembana tɨne, amala regha i thɨna mbwa variye, ne i lavolevoleŋga. Hu mbele na vohu ru e ŋgolona iya ve runawe
10 Jesus lhes explicou:
11 na hu dage weya ŋgolona tanuwagae huŋa, ‘Ravavaghare i vaito: Iyaŋganiya woluwolu bobwari kaiwaŋgu na ne ya ghana Thaga Valaŋani ghanɨŋganiye weiŋguyaŋgiya woraghambuke?’
11 e digam ao dono da casa: “O Mestre pergunta: ‘Onde fica o aposento no qual comerei a Páscoa com os meus discípulos?’”
12 Ne i vatomwe woluwolu laghɨye regha ina e toutou. Ghanɨŋga bigibiginiye kaero inanjiwe, na gheko vo hu vakatharawa bigibigina wolaghɨyewe.”
12 Ele lhes mostrará um espaçoso cenáculo mobiliado; ali façam os preparativos.
13 Thɨ wa na vethɨ vaidi ŋgoreiya me dagema weŋgi, na thɨ vivatharaweya Thaga Valaŋanima ghanɨŋganiyewe.
13 E, indo, acharam tudo como Jesus lhes tinha dito e prepararam a Páscoa.
14 Mbaŋa ghanɨŋga ghambaŋa i yaku weiyaŋgiya ghalɨŋae gharaghambɨ na thiya ghanɨŋga.
14 Chegada a hora, Jesus se pôs à mesa, e os apóstolos estavam com ele.
15 I dage weŋgi, iŋa, “Nuwaŋguke nuwaiya moli ya ghana Thaga Valaŋani ghanɨŋganiyeke iyake weiŋguyaŋgiya ghemi amba muyai ya vaidiya vuyowo.
15 Então Jesus lhes disse:
16 Kaiwae ya dage e ghemi, ma tene mbaŋa reghava ya ghan Thaga Valaŋa ghanɨŋganiye ghaghada ne ghambaŋa emunjoru moli i yomara mbaŋa Loi le ghamba mbaro ne i mena.”
16 Pois eu lhes digo que nunca mais a comerei, até que ela se cumpra no Reino de Deus.
17 Amba Jisas i thɨna kom, i vata ago weya Loi, na iŋa, “Hu thɨna iyake na hu mun taulaghɨna ghemi.
17 E, pegando um cálice, depois de ter dado graças, disse:
18 Ya dage e ghemi, ma tene ya munɨva waenɨke iyake, ghaghada Loi le ghamba mbaro ne i mena.”
18 Pois eu digo a vocês que, de agora em diante, não mais beberei do fruto da videira, até que venha o Reino de Deus.
19 Amba i wo bred mbumbura, i vata ago weya Loi, i mwanaviya na i giya weŋgi gharaghambuma iŋa, “Iyake riwaŋgu, ya vatomwe ghemi kaiwami. Hu vakatha valaŋa iyake wo renuwaŋakiki kaiwae.”
19 E, pegando um pão, tendo dado graças, o partiu e lhes deu, dizendo:
20 Na tembe ŋgoreiyeva, ghanɨŋga e ghereiye i thɨna komuma na i thɨnɨgiya weŋgi, na iŋa, “Waenɨke iyake madɨbaŋgu iya i vaemunjoruŋa dagerawe togha. I voruraŋgi ghemi kaiwami.
20 Do mesmo modo, depois da ceia, pegou o cálice, dizendo:
21 Ko iyemaeŋge wo hu thuwe, thela iya wo lilivako, iye ina e ghanɨŋgake iyake tɨne.
21 — Mas eis que a mão do traidor está comigo à mesa.
22 Kaiwae Lolo Nariye ne i mare ŋgoreiya Loi le renuwaŋa, ko iyemaeŋge vuyowo laghɨye moli ne i wa weya loloko iya ne i vatomweko!”
22 Pois o Filho do Homem vai segundo o que está determinado, mas ai daquele por quem ele está sendo traído!
23 Gharaghambu thɨ vevaitoŋgi thɨŋa, “Thela ina e tɨnendake ne i vakatha kamwathɨko iyako?”
23 Então começaram a perguntar entre si qual deles seria o que estava para fazer isso.
24 Gharaghambu mbe thiye eŋge thɨ wogaithɨ thela i laghɨye moli e tɨnenjiko.
24 Houve também entre eles uma discussão sobre qual deles parecia ser o maior.
25 Jisas i dage weŋgi iŋa, “Thiye ma Jiu gharɨgharɨniye lenji kiŋ thɨ mbaroŋaŋgi e vurɨgheghe laghɨye na ghanjimberegha thɨ wovoreŋaŋgi na thɨ uno idanji ‘Gharɨgharɨ ghanjirathalavu’.
25 Mas Jesus lhes disse:
26 Ko e ghemi ma ŋgoreiyako, iyemaeŋge thela iye i laghɨye moli e tɨnemina, valɨkaiwae iye ŋgoreiya lolo tabwagha moli i gharenja, na randeviva iye ŋgoreiya rakakaiwo.
26 Mas vocês não são assim; pelo contrário, o maior entre vocês seja como o menor; e aquele que dirige seja como o que serve.
27 Thela i laghɨye moli, loloko iya i yaku e ghamba ghanɨŋga na i ghanɨŋgako o loloko iya i kaiwo kaiwaeko?”
27 Pois qual é maior: aquele que está à mesa ou aquele que serve? Não é verdade que é aquele que está à mesa? Pois, no meio de vocês, eu sou como quem serve.
28 “Ghemi vambe weiŋguyaŋgi vara ghemi e wovuyowoke wolaghɨye tɨnenji;
28 Vocês são os que têm permanecido comigo nas minhas tentações.
29 na ŋgoreiye Bwebwe va i vatomwe e ghino na ya mbaro ŋgoreiye kiŋ, ghino tembe ŋgoreiyeva ya vatomwe e ghemi na hu mbaro.
29 E eu confio a vocês um reino, assim como o meu Pai confiou a mim,
30 Iya kaiwae ne hu yaku elo ghamba ghanɨŋga na hu ghanɨŋga na hu munumu elo ghamba mbaro tɨne, na ne hu yaku e ghamba yaku thovuthovuye na hu mbaroŋaŋgiya uu theyaworo na theghewo Isirel e tɨne.”
30 para que comam e bebam à minha mesa no meu Reino; e vocês se assentarão em tronos para julgar as doze tribos de Israel.
31 Jisas iŋa, “Saimon, Saimon! Wo u vandeŋe! Loi kaero va i vatomwe weya Seitan na ne i mandoŋga i ghathaŋga ŋgoreiya uma gharakakaiwo i ghatha wit mbombouye weiye varivariye.
31 — Simão, Simão, eis que Satanás pediu para peneirar vocês como trigo!
32 Ko iyemaeŋge kaero ya naŋgo Saimon ghen kaiwan mbala len loŋweghathɨna ma i dobu, na mbaŋa u numonjogha e ghino, amba u vavurɨghegheŋaŋgiya oghaghana.”
32 Eu, porém, orei por você, para que a sua fé não desfaleça. E você, quando voltar para mim, fortaleça os seus irmãos.
33 Pita i gonjoghawe iŋa, “Giyana, ya vatomweŋgo na weiŋgu ghen e thiyo na ya mare weiŋgu ghen.”
33 Porém Pedro respondeu: — Estou pronto para ir com o Senhor, tanto para a prisão como para a morte.
34 Jisas i gonjoghawe, iŋa, “Ya dage e ghen, Pita, kamkam mane amba i kula gougouke noroke, ghaghad ne mbaŋato uŋa ma u ghareghareŋgo.”
34 Mas Jesus lhe disse:
35 Amba Jisas i vaitoŋgiya gharaghambu, iŋa, “Mbaŋa va ya variyeŋga na hu rakaraŋgi, va e mbaŋako iyako mava e lemi vethe nasiye, ma e lemi nambo na ma e gheghemi ghae, thare va bigi reghava i kwara e ghemi?”
35 A seguir, Jesus perguntou aos discípulos: Eles responderam: — Não faltou nada!
36 I dage weŋgi iŋa, “Ko, e mbaŋake iyake, thela vethe nasiye inawe o nambo, i thɨn, na thela ma gaithɨ ghaghalithɨ inawe i vakuneŋa ghakwama ghayaboyabo na i vamodo regha.
36 Então Jesus lhes disse:
37 Kaiwae ya dage e ghemi, Buk Boboma i woraŋgiya iya iŋake, ‘Vambe thɨ govatabova weiyaŋgiya tharɨ gharavakatha,’ iyake ghino utuniŋgu, na bigibigike wolaghɨye Buk Boboma i woraŋgiya ghino kaiwaŋgu emunjoru kaero thɨ yoyomara.”
37 Pois eu lhes digo que é preciso que se cumpra em mim o que está escrito: “Ele foi contado com os malfeitores.” Pois o que a mim se refere está sendo cumprido.
38 Gharaghambu thɨ dagewe, thɨŋa, “Giyana, wo u thuwe, gaithɨ ghaghalithɨ munyiwo mathiyake!”
38 Então lhe disseram: — Senhor, aqui estão duas espadas! Jesus lhes respondeu:
39 Jisas i raŋgi na i wa Olivɨ e ghanji Ou, ŋgoreiya mbe i vakavakathama na gharaghambuko thɨ ghambu.
39 E, saindo, Jesus foi, como de costume, para o monte das Oliveiras; e os discípulos o acompanharam.
40 Mbaŋa i vutha gheko, i dage weŋgi iŋa, “Hu naŋgo, mbala ma hu ru tanathetha e tɨne.”
40 Chegando ao lugar escolhido, Jesus lhes disse:
41 I iteteŋgi na le bwagabwaga ŋgoreiya ra du varɨ na ve unjawe, i ronja e gheghe vuvuye na i naŋgo.
41 Ele, por sua vez, se afastou um pouco, e, de joelhos, orava,
42 Iŋa, “Bwebwe, thoŋgo nuwaniya, u thɨna vuyowoke ghandeghɨ e ghino. Ko iyemaeŋge thava u vakatha ghino lo renuwaŋa, u vakathaeŋge ghen len renuwaŋa.”
42 dizendo:
43 Nyao thovuye i mena e buruburu i yomarawe na i vavurɨghegheŋa.
43 Então lhe apareceu um anjo do céu que o confortava.
44 Weiye gharevɨrɨ laghɨye i naŋgo vurɨgheghe na ghaghairo i thɨ dobudobu ŋgoreiya madibe e thelauko vwatae.
44 E, estando em agonia, orava mais intensamente. E aconteceu que o suor dele se tornou como gotas de sangue caindo sobre a terra.
45 Mbaŋa i yondovirɨ naŋgo e ghereiye, i njogha weŋgiya gharaghambu, va thiya ghene sawowori gharevɨrɨ kaiwae.
45 Levantando-se da oração, Jesus foi até onde os discípulos estavam, e os encontrou dormindo de tristeza.
46 I dage weŋgi iŋa, “Buda kaiwae huya ghenelaŋa? Hu raka thuweiru na hu naŋgo mbala ma hu ru tanathetha e tɨne.”
46 E disse:
47 Mbaŋa vamba Jisas i utuutu wabwi regha kaero thɨ rakavutha, Judas i viva weŋgi, iye gharaghambu theyaworo na theghewoma regha. I mena na i vandamo Jisas;
47 Enquanto Jesus ainda falava, eis que chegou uma multidão. E um dos doze, que se chamava Judas, vinha à frente deles e se aproximou de Jesus para o beijar.
48 ko amba Jisas i dagewe iŋa, “Ko ana u vatomweya Lolo Nariye iya u vandamoke?”Judas i vutha weŋgi na i vandamo Jisas|alt="Judas betrays Jesus" src="IB04156bw.tif" size="col" copy="Faadil" ref="22:47-48"
48 Jesus, porém, lhe disse:
49 Mbaŋa gharaghambuko va weiyaŋgiko, thɨ thuwe budakaiya ne thɨ vakatha, thɨ vaito thɨŋa, “Giyana, thare valɨkaiwame ne wo vakaiwoŋa lama gaithɨke ghaghalithɨ?”
49 Os que estavam ao redor de Jesus, vendo o que estava por acontecer, perguntaram: — Senhor, devemos atacar com as espadas?
50 Regha i mwanavairɨ le gaithɨ ghaghalithɨ kaero i gothethe ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva le rakakaiwo yanawae e uneke.
50 Um deles golpeou o servo do sumo sacerdote e cortou-lhe a orelha direita.
51 Ko iyemaeŋge Jisas i dagewe iŋa, “Meiyevarana!” I vɨghathɨgha amalako yanawae na kaero i thawariva.
51 Mas Jesus interveio, dizendo: E, tocando na orelha do homem, o curou.
52 Amba Jisas i dage weŋgiya ravowovowo laghɨlaghɨye, Ŋgolo Boboma gharagatɨgatɨ lenji randevivaŋgi na giyagiya iŋa, “Ko ana mo hu menava weiye lemi gaithɨ ghaghalithɨ na umbwaumbwa uboubotu, hu munjeva rakaivɨ ghino?
52 Então Jesus disse aos principais sacerdotes, capitães do templo e anciãos que vieram prendê-lo:
53 Mbaŋako wolaghɨye va weiŋguyaŋgiya ghemi e Ŋgolo Boboma tɨne ma hu yalaweŋgo. Ko iyake ghamimbaŋa moli, mbaŋa momouwo le vurɨgheghe i mbaroŋaŋga.”
53 Todos os dias, estando eu com vocês no templo, vocês não tentaram me prender. Esta, porém, é a hora de vocês e a hora do poder das trevas.
54 Amba thɨ yalaweya Jisas na thɨ yovaŋgu ravowovowo laghɨlaghɨye lenji randeviva ele ŋgolo tɨne, na Pita mbe i rereghamba bwagabwaga.
54 Então, prendendo Jesus, levaram-no e o introduziram na casa do sumo sacerdote. Pedro seguia de longe.
55 E ŋgoloko ghayayao tɨne, yamoe moli ragatɨgatɨ thɨ rumbwa ndɨghewe na thiya mwa. Pita i ru na i yaku weiyaŋgi.
55 Quando acenderam um fogo no meio do pátio e se assentaram juntos, Pedro tomou lugar entre eles.
56 Amba rakakaiwoko eunda i thuwe Pita i mwamwa ndɨgheko na i njimbughathɨ, amba iŋa, “Mbe ŋgoreiyeva, va weiye Jisas!”
56 Uma empregada, vendo-o sentado perto do fogo, fixou os olhos nele e disse: — Este também estava com ele.
57 Ko iyemaeŋge Pita i roro iŋa, “Elana, mbema ma ya ghareghare vara iya lolona iyena!”
57 Mas Pedro negou, dizendo: — Mulher, não o conheço.
58 Mbaŋa ubotu e ghereiye, amala regha i thuwe na iŋa, “Ghen tembe ŋgoreiyeva, ghanjiu regha.”
58 Pouco depois, outro homem, ao ver Pedro, disse: — Você também é um deles. Mas Pedro disse: — Homem, eu não sou um deles.
59 Ŋgoreiya lughawoghawo regha e ghereiye, amala regha i rovurɨgheghe na i utumbele iŋa, “Ma te ghamba numoghegheiwova, amalake iyake va weiye Jisas kaiwae iye rara Galili ŋgoreiya amalaghɨniye.”
59 E, tendo passado cerca de uma hora, outro afirmou, dizendo: — Com certeza este também estava com ele, porque também é galileu.
60 Ko iyemaeŋge Pita i gonjoghawe, iŋa, “Amalana, ma ya ghareghare budakai utuniya u utuutuna!” E mbaŋako iyako, vamba i utuutu, kamkam kaero i kula.
60 Mas Pedro insistiu: — Homem, não sei do que você está falando. E logo, enquanto Pedro ainda falava, o galo cantou.
61 Giya i ndevɨ na i njimbughathɨgha Pita. Pita i renuwaŋakikiya Giya ghalɨŋamawe, va iŋama, “Amba muyai kamkam ne i dage, noroke gougou, mbaŋato ne uŋa ma u ghareghareŋgo.”
61 Então, o Senhor voltou-se e fixou os olhos em Pedro. E Pedro se lembrou da palavra do Senhor, como lhe tinha dito: “Hoje, antes que o galo cante, você me negará três vezes.”
62 Pita i raŋgi eto na i randa laghɨye moli.
62 E Pedro, saindo dali, chorou amargamente.
63 Ghɨmoghɨmoruko va thɨ njimbukikiya Jisas, thɨ vatabweruŋa na thɨ ŋgeŋgeŋa.
63 Os homens que detinham Jesus zombavam dele, davam-lhe pancadas e,
64 Thɨ ŋgarɨgana marae na thɨŋa, “Thoŋgo ghalɨŋae gharauta ghen, u dage weime thela i ŋgeŋgena.”
64 colocando uma venda sobre os olhos dele, diziam: — Profetize! Quem foi que bateu em você?
65 Na tembe thɨ utuvatharɨweva i ghanagha moli.
65 E muitas outras coisas diziam contra ele, blasfemando.
66 Mbaŋa ighɨviya rakaraka, Jiu e lenji kot laghɨye thɨ mevathavatha weinjiyaŋgiya ravowovowo laghɨlaghɨye na mbaro gharavavaghare, amba thɨ vaŋgumena Jisas weŋgi,
66 Logo que amanheceu, reuniu-se a assembleia dos anciãos do povo, tanto os principais sacerdotes como os escribas, e o conduziram ao Sinédrio, onde lhe disseram:
67 thɨ dagewe thɨŋa, “Thoŋgo Mesaiya ghen, u utugiyama weime.”
67 — Se você é o Cristo, diga-nos. Então Jesus lhes respondeu:
68 na thoŋgo ya giya vaito weŋga mane hu thombe.
68 E, se eu perguntar, vocês não me darão resposta.
69 Ko iyemaeŋge e mbaŋake iyake na i ghaoko Lolo Nariye ne i yaku Loi Vurɨgheghe e nɨmaeke uneke.”
69 Desde agora, o Filho do Homem estará sentado à direita do Deus Todo-Poderoso.
70 Thɨ vaito thɨŋa, “Loi Nariya ghen, ae?” I gonjogha weŋgi iŋa, “Maiya huŋanani.”
70 Todos perguntaram: — Então você é o Filho de Deus? Jesus respondeu:
71 Amba thɨŋa, “Ma te nuwandaiyava gharɨgharɨ vavana thɨ utu kaiwae. Mbe ghinda vara mara loŋwe ghalɨŋae e yanawandake.”
71 Eles disseram: — Que necessidade ainda temos de testemunho? Porque nós mesmos ouvimos o que ele falou.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.