Gênesis 28
Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs ACF
1 Aisake i kula weya Jeikob na i varemoliya na i dage vurɨgheghewe, iŋa, “Ne u ndevaŋgwa wevo eunda e valɨvaŋgake iyake, Kenan e tɨne.
1 E Isaque chamou a Jacó, e abençoou-o, e ordenou-lhe, e disse-lhe: Não tomes mulher de entre as filhas de Canaã;
2 Mbaŋake vara u wareri na u wa Padan Aram. U wa weya rumbu Betuwel, na vo vaŋgwa wevo eunda gheko, len ghai Leiban yawarumbuye eunda.
2 Levanta-te, vai a Padã-Arã, à casa de Betuel, pai de tua mãe, e toma de lá uma mulher das filhas de Labão, irmão de tua mãe;
3 Ya naŋgo weya Loi Vurɨvurɨghegheniye na ne i mwaewowe len ghena, na i vakatha len ŋgaŋga lemoyo, na mbala u tabo na vanautuma lemoyo rumbunji.
3 E Deus Todo-Poderoso te abençoe, e te faça frutificar, e te multiplique, para que sejas uma multidão de povos;
4 Ya naŋgo weya Loi na ne i dage mwaewo e ghen na weŋgiya orumburumbu muyaiko ŋgoreiya va i vakatha weya Eibraham. Mbala u mbaroŋa valɨvaŋgake iyake, iya kaero u mebwabwarikewe. Loi kaerova i vatomwe weya Eibraham.”
4 E te dê a bênção de Abraão, a ti e à tua descendência contigo, para que em herança possuas a terra de tuas peregrinações, que Deus deu a Abraão.
5 Kaero Aisake i variye Jeikob na i wa Padan Aram, i wa weya Leiban, Betuwel nariye. Amalake iyake iye rara Aram na Rebeka louye, Jeikob na Iso tɨnanji.
5 Assim despediu Isaque a Jacó, o qual se foi a Padã-Arã, a Labão, filho de Betuel, arameu, irmão de Rebeca, mãe de Jacó e de Esaú.
6 Iso i loŋwevaidiya Aisake kaerova i giya Jeikob ghamwaewo na i variye i wa Padan Aram na ve tamweya levowe. Na tembe i loŋwevaidiva, mbaŋa Aisake i giya ghamwaewo, i dagetenɨwe na thava ne i vaŋgwa tɨnan Kenan eunda na levo.
6 Vendo, pois, Esaú que Isaque abençoara a Jacó, e o enviara a Padã-Arã, para tomar mulher dali para si, e que, abençoando-o, lhe ordenara, dizendo: Não tomes mulher das filhas de Canaã;
7 Tevambe i loŋwevaidiva, Jeikob i ghambugha tɨnae na ramae na kaerova i wareri, i wa Padan Aram.
7 E que Jacó obedecera a seu pai e a sua mãe, e se fora a Padã-Arã;
8 Iso va i ghareghare ramae Aisake mava le renuwaŋa ŋgoreiye thɨ vaŋguŋgiya Kenan wanakauniye.
8 Vendo também Esaú que as filhas de Canaã eram más aos olhos de Isaque seu pai,
9 Iya kaiwae i wa weya Ismel, Eibraham nariye, na mbowo ve vaŋguva yawarumbuye idae Mahalat, Nebaiyot louye.
9 Foi Esaú a Ismael, e tomou para si por mulher, além das suas mulheres, a Maalate filha de Ismael, filho de Abraão, irmã de Nebaiote.
10 Jeikob i iteta Beyasiba na kaero i loŋgaloŋgava Haran kaiwae.
10 Partiu, pois, Jacó de Berseba, e foi a Harã;
11 Vama i vutha e valɨvaŋga regha, na varae vama ve ronja, iya kaiwae wo i laghena gheko. I wo eŋge varɨ regha na umbaliye gha bubuthe kaero i ghena.
11 E chegou a um lugar onde passou a noite, porque já o sol era posto; e tomou uma das pedras daquele lugar, e a pôs por seu travesseiro, e deitou-se naquele lugar.
12 Gougouko iyako i ghenelolowa ŋende regha i ndeghathɨ e yambaneke, i tubwembele na ve wo buruburuko, na Loi le nyao thovuthovuye thɨ rakarakavoro na thɨ rakarakanjawe.
12 E sonhou: e eis uma escada posta na terra, cujo topo tocava nos céus; e eis que os anjos de Deus subiam e desciam por ela;
13 Amba i vaidiya Giya Loi i ndeghathɨ e vwatae na i dagewe iŋa, “Ghino Giya Loi, Eibraham na Aisake lenji Loi. Thelauke iya u ghenakewe ne ya wogiya e ghen na orumburumbu tha muyaiko.
13 E eis que o Senhor estava em cima dela, e disse: Eu sou o Senhor Deus de Abraão teu pai, e o Deus de Isaque; esta terra, em que estás deitado, darei a ti e à tua descendência;
14 Nevole lemoyo moliŋgi ŋgoranjiya yambaneke vughauye. Lenji ghamba mbaroke nevole thɨ valaghɨyeŋa, i njaoko, i vorowoko, e ghaiwabuko na e yaghalako. Weya ghen na orumburumbu weŋgi, ne ya mwaewo weŋgiya vanautumake wolaghɨye.
14 E a tua descendência será como o pó da terra, e estender-se-á ao ocidente, e ao oriente, e ao norte, e ao sul, e em ti e na tua descendência serão benditas todas as famílias da terra;
15 Na u renuwaŋakiki, ghino mbene weiŋgu vara ghen mbaŋake wolaghɨye. Ne ya njimbukikiŋge e the valɨvaŋga ne u wawe, tembene ya vaŋgunjoghaŋgeva e valɨvaŋgake iyake. Mane mbaŋa regha ya roiteteŋge na ne ya vakatha ŋgoreiye budakai va ya dagerawe e ghen.” Loi le nyao thovuthovuye thɨ rakarakavoro na thɨ rakarakanjawe|src="CO00683b.tif" size="col" copy="DCC" ref="28:12"
15 E eis que estou contigo, e te guardarei por onde quer que fores, e te farei tornar a esta terra; porque não te deixarei, até que haja cumprido o que te tenho falado.
16 Mbaŋa Jeikob i thuweiru, amba iŋa, “Mbema emunjoru Giya Loi ina gheke. Ina e valɨvaŋgake iyake, ko iyemaeŋge ghino maa ma ghareghare!”
16 Acordando, pois, Jacó do seu sono, disse: Na verdade o Senhor está neste lugar; e eu não o sabia.
17 Va weiye le mararu na iŋa, “Mbema emunjoru valɨvaŋgake iyake maramararuwae! Valɨvaŋgake iyake Loi le ghamba yaku, na buruburu ghathɨnɨmba.”
17 E temeu, e disse: Quão terrível é este lugar! Este não é outro lugar senão a casa de Deus; e esta é a porta dos céus.
18 Jeikob i thuweiru e mbaŋambaŋako iyako, i wo varɨma me umbaliyema ghabubuthe, i worawe na i ndevanavana na ghamba renuwaŋakiki kaiwae, na i woraŋgiya iyako valɨvaŋga boboma. Amba i liŋgiya bunama olivɨ e vwatae na i vabobomaŋa Loi kaiwae.
18 Então levantou-se Jacó pela manhã de madrugada, e tomou a pedra que tinha posto por seu travesseiro, e a pôs por coluna, e derramou azeite em cima dela.
19 Jeikob i uno valɨvaŋgako iyako Betel. (Ghemba va ina gheko idae Luji.)
19 E chamou o nome daquele lugar Betel; o nome porém daquela cidade antes era Luz.
20 Amba Jeikob i vakatha dagerawe regha weya Giya Loi na iŋa, “Thoŋgo ghen, Giya Loi, mbene weiŋgu vara ghen na u njimbukikiŋgo elo loŋgaloŋgake e tɨne, na u giya ghanɨŋga na kwama e ghino,
20 E Jacó fez um voto, dizendo: Se Deus for comigo, e me guardar nesta viagem que faço, e me der pão para comer, e vestes para vestir;
21 na u vaŋgunjoghaŋgo weya bwebwe weiŋgu lo vanevane, ko ghen emunjoru ne lo Loi.
21 E eu em paz tornar à casa de meu pai, o Senhor me será por Deus;
22 Iya renuwaŋakikike gha varɨ ma vamidike e valɨvaŋgake iyake, nevole ghamba kururu e ghen. Bigibigike wolaghɨye ne u giya e ghino, ne ya wonjogha e ghen wan tenɨt lo vowo.”
22 E esta pedra que tenho posto por coluna será casa de Deus; e de tudo quanto me deres, certamente te darei o dízimo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 28, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.