Hebreus 11

E Nut Ka Meer Mang Ka Mokpom To A Gunngar (SUA) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 To a re to te, “kmor mnam mor mang E Nut,” ka pun ta vle ti te, kam ho mi ktua serppak hak mang E Nut te, En ner ho mi ktua mitom karo tnangal ruk ngota nho mkor En mang ngar. Ii, ka pun ta vle kat te, o tnangal ruk endruk ngot lo si vokom mar vop orom nguaro kerok, vanangko ngom kael mar oguo ktar ko pum nguaro kerok enangthe ngot her mi vokom mar lsir he.
1 A fé é o fundamento da esperança, é uma certeza a respeito do que não se vê.
2 Va her vgum a papat to arhe ngolmialaol ruk tennik ngam her matnge vgum o vnek kam sim kut kor mnam mar mang E Nut he kmokpom kar ge, he E Nut nma hover ngaro munik vgum tok arhe.
2 Foi ela que fez a glória dos nossos, antepassados.
3 Ii, ko ngot kor mnam mor mang E Nut he kmokpom kar he ka mnor mang te, o tgoluk tgus kuon ma volkha, endruk ngot kais kam vokom mar orom nguaro kerok, E Nut ther el ka re he kueng ngar he, orom o tgoluk ruk ngot lo kais kam vokom mar.
3 Pela fé reconhecemos que o mundo foi formado pela palavra de Deus e que as coisas visíveis se originaram do invisível.
4 Va tennik e Abel ta nngiar ngang E Nut orom ka nngiar, he ka nngiar to endo ta ya kir kim knopia to e Kaen ka nngiar her vgum ko e Abel tkor mnam en mang E Nut he kmokpom kar to le ka nngiar ngang orom tok. He enang tok, E Nut tle khover e Abel ka munik kam mon en la mmok ko pum kalo keik mnam a kolkha to E Nut ta ngatkal mang e Abel ko ta nngiar ngang en tok. He tete e Abel tsi yor, vanangko karo papat ruk kmor mnam en mang E Nut ngma keknen ngang ngor ge.
4 Pela fé Abel ofereceu a Deus um sacrifício bem superior ao de Caim, e mereceu ser chamado justo, porque Deus aceitou as suas ofertas. Graças a ela é que, apesar de sua morte, ele ainda fala.
5 Va her vgum ko e Inok tkor mnam en mang E Nut he kmokpom kar tok kat, E Nut thigiang he kol ka grap orom ngoguon ma volkha, vanangko tlo yor mo mmie vop. Ii, va o mia ngat sia riring mo mmie ko E Nut tpet petgim mar. Vanangko ktar mang ko E Nut tlo pet petgim mar vop, E Nut thover ka munik kat, her gi vgum ko thigiang E Nut orom karo papat ruk kmor mnam en mang En he kmokpom kar tok.
5 Pela fé Henoc foi arrebatado, sem ter conhecido a morte: e não foi achado, porquanto Deus o arrebatou; mas a Escritura diz que, antes de ser arrebatado, ele tinha agradado a Deus {Gn 5,24}.
6 Ko E Nut tlo kais hak kam higiang a mhel to tlo kor mnam en mang En he lua mokpom kar e, ekam ko endo tre kmaol rkieng E Nut, naka ktar kor mnam en mang En te, tmia vle, yek E Nut nam mrua khenam En mruo ngang a mhel to endo ko nak sovet kmel riring En kam mnor mang.
6 Ora, sem fé é impossível agradar a Deus, pois para se achegar a ele é necessário que se creia primeiro que ele existe e que recompensa os que o procuram.
7 Va e Noa kat, en tkor mnam en mang E Nut he kmokpom kar tok kat ko tlo si vokom a kus to E Nut tengorang en mang, vanangko e Noa tgorang E Nut he kngan vgum to le kaeharom a langail to klalaut kam sulgim ka valngan orom ge. Ii, e Noa tkor mnam en mang E Nut tok, he E Nut tmon en la mmok ko pum kalo keik. He enang tok, e Noa ta kol E Nut ka tnangal ko mkor E Nut her gi vgum ko tkor mnam en mang En he kmokpom kar tok. Vanangko o mia ruk ngta vle kia kus, E Nut tmonik kim a yor ngang ngar, her gi vgum a kus to endo gi E Noa tkor mnam en mang E Nut mang.
7 Pela fé na palavra de Deus, Noé foi avisado a respeito de acontecimentos imprevisíveis; cheio de santo temor, construiu a arca para salvar a sua família. Pela fé ele condenou o mundo e se tornou o herdeiro da justificação mediante a fé.
8 Va e Ebrehem kat, en tkor mnam en mang E Nut he kmokpom kar tok kat. Ko tlo si mnor mang a ni mhe to msim to E Nut tvaeng en kam ngae kun mnam, he nang en kam kol koknaik ko mkor E Nut, vanangko tgia ngan vgum E Nut tok kat he ka mlom orom karo tgoluk he kngae ge.
8 Foi pela fé que Abraão, obedecendo ao apelo divino, partiu para uma terra que devia receber em herança. E partiu não sabendo para onde ia.
9 Ii, tgi kor mnam en mang E Nut he kngam rengmat ko mnam a mhe to E Nut tel ka tnangal ngang mang he. He ko tok, nma vle enang a hirtek kun mnam a mhe to ko yok. Ii, ko nma ngam o rambel ruk orom o it ngo kaenatok, gi enang khal to e Isak va kaes to e Yakop ko nginma ngam mar kmonit kun mnam mar tok kat. Ko ennginduk ngint her kol E Nut ka tnangal to endo ko mkor E Nut gi enang e Ebrehem tok kat.
9 Foi pela fé que ele habitou na terra prometida, como em terra estrangeira, habitando aí em tendas com Isaac e Jacó, co-herdeiros da mesma promessa.
10 Ii, e Ebrehem tkor mnam en mang E Nut mang ka tnangal to endo he kngae tok, ekam ko ta nho mkor E Nut kmel en kun mnam E Nut ka rengmat msim, endo E Nut mruo tnonho ekam he kngam kuon ma volkha kam vle ngnik ngnik.
10 Porque tinha a esperança fixa na cidade assentada sobre os fundamentos {eternos}, cujo arquiteto e construtor é Deus.
11 Ii, va e Ebrehem si en a ho hipun hak, va ktavlom tgia mait kat, vanangko E Nut tgi kaenserpagam en, he nang ktavlom kmel ka vrek mang en her gi vgum ko e Ebrehem tkor mnam en mang E Nut ka tnangal to tel ngang te, E Nut ka serppak tmi kut kais kam mitom ka tnangal to endo kmeharom gi enang ko thavae.
11 Foi pela fé que a própria Sara cobrou o vigor de conceber, apesar de sua idade avançada, porque acreditou na fidelidade daquele que lhe havia prometido.
12 He ekam tok, e Ebrehem en tsi re kam yor, va si en a mhel to atgiang, vanangko her en arhe endo ta plam a valngan to orom o mia ngarlakhor ruk ngat kais mang o ketor ruk kuon ma volkha. Ii, karo mia ngarlakhor ngat kais kat mang a vui ko va mou, ko o mia ngat lo kais hak kam him mar kam mnor mang ngar te, mar aner.
12 Assim, de um só homem quase morto nasceu uma posteridade tão numerosa como as estrelas do céu e inumerável como os grãos de areia da praia do mar.
13 O mia ruk endri ko her monik mo, mar tgus ngat kor mnam mar mang E Nut he kmokpom kar kam ngae kais ko ngat her yor he. Ii, ngat yor, nang lo vokom o tgoluk ruk E Nut tel karo tnangal ngang ngar ormar e. Nove, mar mruo ngat mrua havae mang ngar mruo te, mar o gi vrong hirtek va o takpun ruk mo mmie. He ekam tok, ngat gi kael o tnangal ruk endruk oguo ktar ko pum ngaro kerok kmor mnam mar mang E Nut mang ngar he ksirei mang E Nut te, ner mi kaikkiem karo rhek ruk tel karo tnangal ngang ngar ormar, kmitom mar, mar kam pis lmien koknaik yek, vanangko ngta vle malhagenmok mang ngar vop.
13 Foi na fé que todos {nossos pais} morreram. Embora sem atingir o que lhes tinha sido prometido, viram-no e o saudaram de longe, confessando que eram só estrangeiros e peregrinos sobre a terra {Gn 23,4}.
14 Ii, o mia ruk ngam mrua havae mang ngar tok, ngma khenam mar mruo ma mmok te, ngama nho mkor E Nut kmel mar kun mnam ngarta rengmat langto ko yok kuon ma volkha kam kol ngang ngar mruo.
14 Dizendo isto, declaravam que buscavam uma pátria.
15 Ii, kua mien te, ngam mrua khenam mar mruo tok, ko enangthe ngpa pat mang o rengmat ruk ngat ottek mnam mar mo mmie enangthe ngta vle ngang ngar mruo te, ngaro mhetor mruo msim, va ngap kais kam riring a ngaelaut tang mar kam kat kaeknik mnam mar kat gi.
15 E se se referissem àquela donde saíram, ocasião teriam de tornar a ela...
16 Vanangko ngate lua pat tok e. Nove, ngam kle va kael ngaro papat mang a rengmat to kuon ma volkha ha, endo ta ya kir kim o gi vrong rengmat ruk mo mmie. He ekam tok, E Nut nam lua leep pum mar, mar kam mon Endo ngma totu pum orom En. Ii, ngot kais kam mnor te, nam lua leep pum mar tok, ekam ko ther ngam a rengmat langto ngang ngar kuon ma volkha he.
16 Mas não. Eles aspiravam a uma pátria melhor, isto é, à celestial. Por isso, Deus não se dedigna de ser chamado o seu Deus; de fato, ele lhes preparou uma cidade.
17 — ausente —
17 Foi pela sua fé que Abraão, submetido à prova, ofereceu Isaac, seu único filho,
18 — ausente —
18 depois de ter recebido a promessa e ouvido as palavras: Uma posteridade com o teu nome te será dada em Isaac {Gn 21,12}.
19 Ii, e Ebrehem teharom tok, ekam ko karo papat ngta serppak te, E Nut tkais kam hover e Isak petgim ka nnak ge. He kmikkiem a ngothoi to tok, e Isak ther mia vle enangthe, E Nut thover petgim ka nnak he, ko tre kam gia yor ko tok he.
19 Estava ciente de que Deus é poderoso até para ressuscitar alguém dentre os mortos. Assim, ele conseguiu que seu filho lhe fosse devolvido. E isso é um ensinamento para nós!
20 Mare, va e Isak tkor mnam en mang E Nut he kmokpom kar kat he le kngamyammok mang klo hal ruk e Yakop va e Iso, he nang min kam vokom E Nut ka tnangal koknaik kat.
20 Foi inspirado pela fé que Isaac deu a Jacó e a Esaú uma bênção em vista de acontecimentos futuros.
21 Va e Yakop kat tkor mnam en mang E Nut he kmokpom kar tok kat, ko tie ko ta re kam yor, ta por kim ka kop he kngamyammok mang khal to e Yosep klo hal ruk alomin tgus kat. Ii, tngamyammok mang ngin kam totu pum E Nut enang tok.
21 Foi pela fé que Jacó, estando para morrer, abençoou cada um dos filhos de José e venerou a extremidade do seu bastão.
22 Va e Yosep kat tkor mnam en mang E Nut he kmokpom kar. Ko tie ko ta re kam yor kat, ta rere ngang kaornopeik kam ktar kpavap mang o Yuda ko ngara veet kmottek mnam a mhe to e Isip. Va ta smia keknen ngang ngar mang karo sogi kat ko pekam ko nak yor, mar kam lol kmottek ormar kat.
22 Foi pela fé que José, quando estava para morrer, fez menção da partida dos filhos de Israel e dispôs a respeito dos seus despojos.
23 Va e Moses kteit va knan ngint kor mnam min mang E Nut he kmokpom kar kat, ko knan tkol va ngint lo gorang a pos to mkor o Isip nga taven, endo kmim o gunsvel tgus e. Ngint her kle gia tuvgom e Moses kam ngae kais mo kenho ruk korlotge. Ngint tuvgom tok, ekam ko ngat vokom e Moses te, en tlo vle enang o vrong gunsvel akuruk e. Tho mi kut vle yok gi.
23 Foi pela fé que os pais de Moisés, vendo nele uma criança encantadora, o esconderam durante três meses e não temeram o edito real.
24 Va e Moses ta laut to kor mnam en mang E Nut he kmokpom kar kat ko tlua svil o mia kam mon en te, o Isip nga taven ka kvek khal e.
24 Foi pela fé que Moisés, uma vez crescido, renunciou a ser tido como filho da filha do faraó,
25 Nove, ta kle va mur el en mruo ma kernonhommok kam kaum kar E Nut karo mia mruo, he nang o Isip kam kol a regesal mang en, enang ngar tok kat. Ii, tmur el en mruo ma kernonhommok kar mar tok, nang lua svil kam kaum kar o Isip nga taven mar, en kam lua sirei kam rum karo svil mang o kerkeknen ruk ngam lua vle lhok e.
25 preferindo participar da sorte infeliz do povo de Deus, a fruir dos prazeres culpáveis e passageiros.
26 Ii, e Moses tmur pat kun mnam en mruo te, tho mi kut ya hak kam kaum kar a valngan to Endo E Nut Thim Orom Ka Msasaen nak pal mnam, he nang o mia kam ngam a leep kuon mang en tok, nang tlo vua ya en kam kaum kar o Isip he ktuur mnam o Isip ngaro gol, nang kle khuo mang karo singni koknaik. Ii, tmur pat kun mnam en mruo tok, ekam ko ther el ka keik to nera kol koknaik yek oguo ktar ko pum kalo keik.
26 Com os olhos fixos na recompensa, considerava os ultrajes por amor de Cristo como um bem mais precioso que todos os tesouros dos egípcios.
27 Ii, tkor mnam en mang E Nut ka tnangal he lua gorang o Isip nga taven karo resik ngang ko tngae ottek mnam a mhe to e Isip. Tottek he kmatnge vgum o vnek ruk ko ma kalputmok ekam ko tkael o tnangal ruk mkor E Nut to o mia ngat lo is kam vokom oguo ktar ko pum kalo keik he kvokom mar te, ngta vle malhagenmok mang ngar vop.
27 Foi pela fé que deixou o Egito, não temendo a cólera do rei, com tanta segurança como estivesse vendo o invisível.
28 Va e Moses tkor mnam en mang E Nut he kmokpom kar kat ko thera pakvom kmem a pnes to o Yuda ngma mon te, A Engyel Tvarpaam O Yuda Ngaro Molpou. Ii, tkor mnam en mang E Nut tok, he kvorang a sipsip karo gidiel kuo mang o ngtek ruk ko vo gudor ruk mkor o Yuda ngaro rektor kmikkiem E Nut karo rhek ruk endruk kam tokim a koot to nam kaim o mia kngam mar o yoror, kam lo kaim o Yuda ngaro molpou.
28 Foi pela fé que mandou celebrar a Páscoa e aspergir {os portais} com sangue, para que o anjo exterminador dos primogênitos poupasse os dos filhos de Israel.
29 Va o Yuda ngat kor mnam mar mang E Nut he kmokpom kar tok kat ko ngta nvar a tonglou to ngma mon te, A Tonglou To A Svel gi enangthe ngat kenker a ngaelaut. Vanangko o Isip ngat re kam nvar enang tok kat, va a mou tvuvvuom mar ngatngae.
29 Foi pela fé que os fez atravessar o mar Vermelho, como por terreno seco, ao passo que os egípcios que se atreveram a persegui-los foram afogados.
30 Va e Yosua mar ngat kor mnam mar mang E Nut he kmokpom kar kat ko ngat kairkakleim a rengmat to e Yeriko mo kolkhek ruk aktiek hori orom alomin he a rengmat to endo ka hennek tgi mrua rpuo.
30 Foi pela fé que desabaram as muralhas de Jericó, depois de rodeadas por sete dias.
31 Va a vlom to e Rehap, endo nam mur kaenen ka vok ngang lurokol ta ngatkal mang alo Yuda ruk ngint vaik kun ma mmek mnam lYeriko, min kam smia keketar mar. He ekam tok, tlo yor kar endruk ngata kerngnek vgum E Nut her vgum ko tkor mnam en mang E Nut he kmokpom kar tok kat arhe.
31 Foi pela fé que Raab, a meretriz, não pereceu com aqueles que resistiram, por ter dado asilo aos espias.
32 Va o mia ngarlavurgem vop ko kais kam rere mang ngar ko ngat kor mnam mar mang E Nut he kmokpom kar tok kat, vanangko nong a ngaekam ngang dok kam keknen ngang nguk mang ngar ruk e Gidion, e Barak, e Samson, e Yepta, e Devit, e Samuel va o propet kat e.
32 Que mais direi? Faltar-me-á o tempo, se falar de Gedeão, Barac, Sansão, Jefté, Davi, Samuel e dos profetas.
33 Ko endri kar nglenar akuruk kat ngat kor mar mnam mar mang E Nut he kmokpom kar. Ko akuruk ngat kaus kar o vrong rhek kir kim ngaro serppak. Ii, akuruk ngat kir kim mar to le kya mang ngar kam smia nho mang ngar. Ii, her endruk ngat mi kol a mmie ka mhe to E Nut tel karo tnangal ngang ngarores mang arhe. Va akuruk ngat kaus kar o ngaemslang ruk ngat vua serppak kat, endruk ngma monrik te, o laion he kir kim mar kat.
33 Graças à sua fé conquistaram reinos, praticaram a justiça, viram se realizar as promessas. Taparam bocas de leões,
34 Va akuruk, o mia ngat ngam mar kuo kia paei he a paei tvurvur klik, vanangko tlo em mar. Va akuruk, o mia ngat re kam krong ngar orom o mus, vanangko E Nut tmur hong ngar pum a kernonhommok to endo. Akuruk E Nut thortgem mar, ko tesgun ngam lo vua serppak, vanang koknaik E Nut tenserpagam mar kam vle lserppak kam kle kngae kaus lserppak hak kar ngaro imuo ruk o vrong rhek he kir kim mar kam pet mar petgim a mhe to ngat kaus mang.
34 extinguiram a violência do fogo, escaparam ao fio de espada, triunfaram de enfermidades, foram corajosos na guerra e puseram em debandada exércitos estrangeiros.
35 Va lraip ruk ngles ngat yor, ngata kta lol mar ko mkor o propet, he o propet ngat hover ngles petgim ngaro nnak kam kat kaekon mar ngang ngaortek.
35 Devolveram vivos às suas mães os filhos mortos. Alguns foram torturados, por recusarem ser libertados, movidos pela esperança de uma ressurreição mais gloriosa.
36 Ii, va o mia akuruk ko ngat kor mnam mar mang E Nut he kmokpom kar, nglenar ngma kaerer ngaro lpetuk ngang ngar kam kenhor mang ngar va kirmekon a khap mnam mar. Vanang akuruk ko ngat kor mnam mar mang E Nut he kmokpom kar, o mia ngta kleng ngaro singni orom o sen he kaenpasiker mar kun mnam a hengor kam vle ko tok kngae kngae kat.
36 Outros sofreram escárnio e açoites, cadeias e prisões.
37 Va akuruk ko ngat kor mnam mar mang E Nut he kmokpom kar, o mia ngat lalaem akuruk orom o krek kngam mar o yoror. Va ngata pokim akuruk ngaro pkor kngam mar nglomin va ngta krong akuruk orom o mus kngam mar o yoror kat. Va akuruk ngma tu kim o tgoluk tgus mo mmie mekam mekam. Va o mia ngama koskalil orom akuruk kam kol a regesal mang ngar kat. Ii, her endri arhe akuruk ngam kaegenkar o sipsip va o got ngaro ir he kngongae orom mar,
37 Foram apedrejados, massacrados, serrados ao meio, mortos a fio de espada. Andaram errantes, vestidos de pele de ovelha e de cabra, necessitados de tudo, perseguidos e maltratados,
38 ko ngam gi vrong punpa ngpang ngar ko ma gi kalputmok, va ko kio vlik, va ko mnam o nhotor va ko mnam o krek ngaro ngnorok kat. Ii, o mia ruk mo mmie, endruk ngat lo kor mnam mar mang E Nut he lua mokpom kar ngam si vle kar E Nut karo mia ri enang tok, vanangko o mia ruk mo mmie ngat lo eveep iser E Nut karo mia mruo hak.
38 homens de que o mundo não era digno! Refugiaram-se nas solidões das montanhas, nas cavernas e em antros subterrâneos.
39 Ii, E Nut karo mia ruk endruk tgus ngat kor mnam mar mang E Nut va E Nut tsi hover ngaro mnok ekam tok, vanangko nong tang mnam mar hak tmi vokom o tnangal ruk E Nut telik ngang ngar ge.
39 E, no entanto, todos estes mártires da fé não conheceram a realização das promessas!
40 Nove, ko E Nut ta ktar her el ka papat to kam mi kut el ka mokpom to a gunngar kun pgegom En kar mor ri tete, endo ta ya kir kim ka mokpom to tel tennik. Ko tmi kut el ka papat tok, kam tarkanang ka ngaeha to orom mar ruk tennik orom mor ruk tete, he nang mor tgus kam kaum ka vle la mmok ko pum kalo keik her vgum a mokpom to E Nut tmi kut el kun pgegom En kar mor tete.
40 Porque Deus, que tinha para nós uma sorte melhor, não quis que eles chegassem sem nós à perfeição {da felicidade}.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.