1 I od toga drhće srce moje,
2 Slušajte dobro gromovni glas Njegov
3 Pod sva nebesa pušta ga,
4 Za njom riče grom, grmi glasom veličanstva svog,
5 Divno Bog grmi glasom svojim,
6 Govori snegu: Padni na zemlju;
7 Zapečaćava ruku svakom čoveku,
8 Tada zver ulazi u jamu,
9 S juga dolazi oluja,
10 Od dihanja Božijeg postaje led,
11 I da se natapa zemlja, nateruje oblak,
12 I on se obrće i tamo i amo
13 Čini da se nađe ili za kar ili za zemlju ili za dobročinstvo.
14 Čuj to, Jove,
15 Znaš li kako ih On uređuje
16 Znaš li kako vise oblaci?
17 Kako ti se haljine ugreju
18 Jesi li ti s Njim razapinjao nebesa,
19 Nauči nas šta ćemo Mu reći;
20 Hoće li Mu ko pripovediti šta bih ja govorio?
21 Ali sada ne mogu ljudi gledati u svetlost kad sjaji na nebu,
22 Sa severa dolazi kao zlato;
23 Svemoguć je, ne možemo Ga stignuti;
24 Zato Ga se boje ljudi;