Hebreus 11
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NVT
1 Ofũ onu ninle alɛ disi otika osie kanya di asaa ya suoto buonyu osuku munta nii, buofũ buokpee bulɛ akpe nii, kuntɛ bulɔɔnya nya.
1 A fé mostra a realidade daquilo que esperamos; ela nos dá convicção de coisas que não vemos.
2 Saa yi, ofũ onu niata alɛ bawa loo labuo Yaa anu.
2 Pela fé, pessoas em tempos passados obtiveram aprovação.
3 Ofũ onu niɛta alɛ buofũ buokpee bulɛ Yaa lɛyɔ kanya nɔɔ kamɛ ɔlaa ɛɛbla kayi ka mmle kamuu. Lɛsaa le buɔnya ni yi, Yaa lɛbla ni eekyeko lɛsaa le munɔɔnya ni kamɛ.
3 Pela fé, entendemos que todo o universo foi formado pela palavra de Deus; assim, o que se vê originou-se daquilo que não se vê.
4 Ofũ onu kamɛ di Abel lata ole biene aata Yaa, kualenkee Kain ole. Ofũ onu nɔɔ niata alɛ aabuo Yaa anu fɛ otii wɔ ninte ni tinini, diekye Yaa omu niafũ nwɔ oleɔta nwu nkpo aabuɛ alɛ kuobuo nwɔ anu. Abel lakpi baa, kafɔɔ ofũ onu nɔɔ oso di ɔlaa nɔɔ lekple kute kuɔkakatɛ kunta wo miɛ.
4 Pela fé, Abel apresentou a Deus um sacrifício superior ao de Caim. Com isso, mostrou que era um homem justo, e Deus aprovou suas ofertas. Embora há muito esteja morto, ainda fala por meio de seu exemplo.
5 Ofũ onu niata alɛ Yaa lakpaa Enok aasifiko osi di obe wɔ akpe ni nkpa alɛ atakpi. Otii kuonwii ditasinnyɔɔ diidii kaakɔkaakɔ, diekye Yaa lakɛnkɛ nwɔ aasifiko osi. Fiɛ abakɛnkɛ nwɔ ansifiko nii, Kɔkpana Klekle Kukũ lebuɛ alɛ, aale otii wɔ niabuo ni Yaa anu osie kanya.
5 Pela fé, Enoque foi levado para o céu sem ver a morte; “ele desapareceu porque Deus o levou para junto de si”. Porque, antes de ser levado, ele era conhecido por agradar a Deus.
6 Otii kuonwii dilaafuo Yaa anu obuo nse anaa ofũ onu. Diekye dikaatɛ alɛ otii lele niɛwa Yaa nfũ, dikpe nii, eefũ eenu alɛ kubio Yaa nkpe, anta letota biene kafɔɔ anta batii ba niewolaa nwɔ ni osie kanya.
6 Sem fé é impossível agradar a Deus. Quem deseja se aproximar de Deus deve crer que ele existe e que recompensa aqueles que o buscam.
7 Ofũ onu niata alɛ Noa lanu Yaa kɔka di obe wɔ aatɔkɔ nwɔ alɛ, asaa ya ninayiwa kaayi ka mmle di otii diinya anya nii, kɔwa ɔbawa. Aakyɔɔ Yaa kotoko aawola oklo kplɛ wɔ di nnwɔɔ ku leyo nɔɔ kamɛ batii labuo baawɛ ni didiki. Ta ofũ onu nɔɔ wɔ mmle oso, kayi batii bamuu latofo alɛ beekpi lɛpɔɔ, nkpo oso di Yaa labuɛ di Noa suoto alɛ, ale otii wɔ ninte ni tinini nɛ.
7 Pela fé, Noé construiu uma grande embarcação para salvar sua família do dilúvio. Ele obedeceu a Deus, que o advertiu a respeito de coisas que nunca haviam acontecido. Pela fé, condenou o resto do mundo e recebeu a justiça que vem por meio da fé.
8 Ofũ onu niata alɛ Abraham lakyɔɔ Yaa kotoko di obe wɔ aalɛɛ nwɔ aatɔkɔ alɛ, adie atɔɔkyɛ kasɔ ka aabuɛ aatɛ alɛ abatɔɔ nii. Aadie di okpoo nɔɔ, aasifi di obe wɔ ananye bia nfũ oofe nii.
8 Pela fé, Abraão obedeceu quando foi chamado para ir à outra terra que ele receberia como herança. Ele partiu sem saber para onde ia.
9 Ofũ onu niata alɛ aasiɛ fɛle ɔfɔɔ di kasɔ ka di Yaa labuɛ aatɛ alɛ abatɔɔ nii. Aasiɛ di abula akpanta kamɛ fɛ mmle okle di Isak ku Yakob kafɔɔ lasiɛ nii. Kasɔ nwu suoto baasiɛ nii, mma di Yaa labuɛ aatɛ alɛ abata fiɛ.
9 E, mesmo quando chegou à terra que lhe havia sido prometida, viveu ali pela fé, pois era como estrangeiro, morando em tendas. Assim também fizeram Isaque e Jacó, que herdaram a mesma promessa.
10 Abraham labla nle mmle diekye aatoonyu osuku aatɔɔta okpoo wɔ di Yaa omu lebudi, eelolaa nwu ni ku lɛsɔse le ninkpe ni osie.
10 Abraão esperava confiantemente pela cidade de alicerces eternos, planejada e construída por Deus.
11 Ofũ onu niata alɛ Abraham labakple obi ote nu aafe lebe, di obe wɔ kafɔɔ di Sara dilabasinfuo ni babi olofo. Diekye aafũ Yaa wɔ niabuɛ ɔlaa aatɛ nwɔ ni aanu alɛ, ánkyi di ɔlaa nɔɔ kamaa.
11 Pela fé, até mesmo Sara, embora estéril e idosa, pôde ter um filho. Ela creu que Deus era fiel para cumprir sua promessa.
12 Nu di Abraham wɔ mmle laloo okpi, kafɔɔ nnwɔɔ kamɛ di banantii kpinwu ladie fɛle awɛntrɛbi lɛpɔ di osi ku lekpo ɔtɛnsia manamafuo ni oloo ɔka diidii.
12 E, assim, uma nação inteira veio desse homem velho e sem vigor, uma nação numerosa como as estrelas do céu e incontável como a areia da praia.
13 Batii ba mmle bamuu lasiɛ nkpa ku ofũ onu baalaadu obe wɔ baakpi nii. Asaa ya di Yaa labuɛ aatɛ ma nii, kɔnɛɛ lɛma ditakpanko. Kafɔɔ baanya nya fanfanfa baablɛfɛsa nnɛɛ baatɛ alɛ dii babafũ nya. Baadiki baabuɛ kafɔɔ alɛ, bafɔɔ ku osuku bakyɛntɛ bale kaasɔ ka mmle suoto.
13 Todos eles morreram na fé e, embora não tenham recebido todas as coisas que lhes foram prometidas, as avistaram de longe e de bom grado as aceitaram. Reconheceram que eram estrangeiros e peregrinos neste mundo.
14 Batii ba niabuɛ ni sɛlaa se mmle okle yi, boodiki mantuo klekle alɛ, boonyu osuku manta mma bamu kasɔ ka ninle ma ni kale.
14 Evidentemente, quem fala desse modo espera ter sua própria pátria.
15 Nse fɛ mantoobu disi di kasɔ ka baakye nii yi, nse baakple baasifi nfa.
15 Se quisessem, poderiam ter voltado à terra de onde saíram,
16 Kafɔɔ kasɔ ka niefĩ kalenke ni baatoonyu osuku baatɔɔta. Nka ninle Yaa sɛka kalekɔ okpoo nwu nɛ. Nkpo oso sinunsɔ dilɔɔkpɛ Yaa alɛ baalɛɛ nwɔ alɛ Yaa lɛma nɛ. Diekye eelolaa okpoo dibinte ɛɛtɛ ma.
16 mas buscavam uma pátria superior, um lar celestial. Por isso Deus não se envergonha de ser chamado o Deus deles, pois lhes preparou uma cidade.
17 Ofũ onu niata alɛ Abraham latuna alɛ ɔɔyɔ obi nɔɔ Isak anta ole anta Yaa di obe wɔ aasɔ nwɔ aanyu nii. Obi nwu suoto di Yaa labuɛ ɔlaa aatɛ alɛ abata Abraham nɛ. Kafɔɔ aatuna alɛ ɔɔyɔ obi nwu nkpo onwii anta ole anta Yaa.
17 Pela fé, Abraão, ao ser posto à prova, ofereceu Isaque como sacrifício. Abraão, que havia recebido as promessas, estava disposto a sacrificar seu único filho,
18 Yaa latɔkɔ nwɔ alɛ, “Isak nwu nkpo suoto fabawɛ banantii ba ɔlaa latɔkɔ fɔ latɛ ni nɛ.”
18 embora Deus lhe tivesse dito: “Isaque é o filho de quem depende sua descendência”.
19 Abraham lafũ aanu alɛ, Yaa mafuo bakpi ɔsɛnkɛsa, mansiɛ nkpa. Nwaako, buafuo obuɛ bulɛ, odiki di Yaa ladiki Isak aakyeko bakpi kamɛ aata Abraham.
19 Concluiu que, se Isaque morresse, Deus tinha poder para trazê-lo de volta à vida. E, em certo sentido, recebeu seu filho de volta dos mortos.
20 Ofũ onu niata alɛ Isak lawii Yakob ku Esau lɛyɔɔ aata kayi kamaa batii ba okle babale nii.
20 Pela fé, Isaque prometeu bênçãos para o futuro de seus filhos, Jacó e Esaú.
21 Ofũ onu niata alɛ obe wɔ di Yakob nfɛ kokpi nii, awii Yosef babi lɛyɔɔ onwii onwii, aatansa Yaa, ni aakpɛ di ɔkyɛnwoso nɔɔ suoto nɛ.
21 Pela fé, Jacó, prestes a morrer, abençoou cada um dos filhos de José e se curvou para adorar, apoiado em seu cajado.
22 Ofũ onu niata alɛ obe wɔ di Yosef nfɛ kokpi nii, aakakatɛ aakyeko di Israel batii odie di Egipte kasɔ suoto. Ni aakpee ma kufiofa mmle okle baabla ni akufi nɔɔ ya nimate ni di ɔkya kamɛ nɛ.
22 Pela fé, José, no fim da vida, declarou com toda a confiança que os israelitas deixariam o Egito e deu ordens para que cuidassem de seus ossos.
23 Ofũ onu niata alɛ Mose balofotɛ nɔɔ lawofasa nwɔ awɛntɛ atiɛ di obe wɔ baalofo nwɔ ni kamaa. Baanya alɛ obi wɔ ninkɔlɛ ni onyu ale. Nioso batayɛkɛ alɛ bɔɔwaalɛ Egipte kasɔ nwu nkpo ɔka kufiofa.
23 Pela fé, os pais de Moisés o esconderam por três meses tão logo ele nasceu, pois viram que a criança era linda e não tiveram medo de desobedecer ao decreto do rei.
24 Ofũ onu niata alɛ obe wɔ di Mose lamuɔ nii, aasĩ alɛ, batanlɛɛ nwɔ Ɔka Farao obi sankobi obi.
24 Pela fé, Moisés, já adulto, recusou ser chamado filho da filha do faraó,
25 Aatuna alɛ oofe diibuo kamɛ ku Yaa babi, alɛ aanya suoto lɛyɔɔ di okpile ɔbla kamɛ di obe kakui kamɛ.
25 preferindo ser maltratado junto com o povo de Deus a aproveitar os prazeres transitórios do pecado.
26 Mose lanya alɛ, sinunsɔ se babakpee nwɔ ni ta Kristo oso lefũ kɔya dilenke lɛsaawɛ le ninte ni di Egipte kasɔ suoto. Diekye aatoonyu osuku aatɔɔta letota biene le abafũ ankyeko ni Yaa nfũ.
26 Considerou melhor sofrer por causa do Cristo do que possuir os tesouros do Egito, pois tinha em vista sua grande recompensa.
27 Ofũ onu niata alɛ Mose ladie di Egipte kasɔ suoto alɛ, atayɛkɛ Ɔka Farao ɔblɔ wɔ abanya nii. Aayila osie kanya fɛle aatɔɔnya Yaa wɔ di anu loo dilɔɔnya nii.
27 Pela fé, saiu do Egito sem medo da ira do rei e prosseguiu sem vacilar, como quem vê aquele que é invisível.
28 Ofũ onu niata alɛ Mose lataasa Okpi Diisi Ofe ɔsaabla, ku ntɔ be aata baawiwii ni di kayokontũ biala suoto alɛ, Yaa Tɔkyɛntɛ wɔ niaklee ni kukpi dilaalo Israel batii babi suɔtɔbi kasale kuonwii di Egipte kasɔ suoto.
28 Pela fé, ordenou que o povo de Israel celebrasse a Páscoa e aspergisse com sangue os batentes das portas, para que o anjo da morte não matasse seus filhos mais velhos.
29 Ofũ onu niata alɛ Israel batii lafuo lekpo sɛɛlɛ nwu ɔtaalɛ fɛle kasɔ kosole suoto bakyɛ. Kafɔɔ obe wɔ di Egipte batii lamiɛ alɛ bɔɔtaalɛ nii, lekpo nwu nkpo layɔ ma fɛɛ.
29 Pela fé, o povo de Israel atravessou o mar Vermelho, como se estivesse em terra seca. Quando os egípcios tentaram segui-los, morreram todos afogados.
30 Ofũ onu niata alɛ Yeriko okpoo siyiyiɛ kplɛ nwu nkpo labiɛ di obe wɔ di Israel batii lakyɛ baakyi sĩ ni ayi akuɛnsĩ.
30 Pela fé, o povo marchou ao redor de Jericó durante sete dias, e suas muralhas caíram.
31 Ofũ onu niata alɛ batalo sɔnɔkpeetɛ Rahab fɛ mmle okle baalo ni batokopĩtɛ ba niasĩ ni Yaa. Diekye aatuna aafũ Israel batii ba baakpee alɛ balaala ni kasɔ nwu nkpo ninfa baasoosa di ɔkyɛ nɔɔ.
31 Pela fé, a prostituta Raabe não foi morta com os habitantes de sua cidade que se recusaram a obedecer, pois ela acolheu em paz os espiões.
32 Ɔmɛnlaa kaple ntɔkɔ ye? Obe nnaa, nse ntɔbakakatɛ di Gideon ku Barak ku Samson ku Yefta ku Dawid ku Samuel ku Yaa ɔlaa babuɛtɛtɛ suoto.
32 Quanto mais preciso dizer? Levaria muito tempo para falar sobre a fé que Gideão, Baraque, Sansão, Jefté, Davi, Samuel e os profetas tiveram.
33 Ofũ onu niata alɛ batii ba mmle bawo lalenkee sɛka nlekɔ di kakpɛ kamɛ. Bawo kafɔɔ lata batii labla asaa di osuku kanya. Bawo kafɔɔ nnɛɛ lakpanko Yaa ɔlaa wɔ aabuɛ aatɛ alɛ ababla ni suoto. Bawo kafɔɔ lamaasa bakplɛle nnya.
33 Pela fé, eles conquistaram reinos, governaram com justiça e receberam promessas. Fecharam a boca de leões,
34 Ni baawo kafɔɔ laniisa ɔtɔ kplɛ wɔ natoofiɛ ni bembembe, ni baadie di balo lɛma nnɛɛ kamɛ nɛ. Batii ba mmle bamuu lɛma bia osie batawɛ, kafɔɔ Yaa lakpee ma osie, baabakple basientɛ di kakpɛ kamɛ, baalenkee bakpɛtɛ bamba.
34 apagaram chamas de fogo e escaparam de morrer pela espada. Sua fraqueza foi transformada em força. Tornaram-se poderosos na batalha e fizeram fugir exércitos inteiros.
35 Ofũ onu niata alɛ basanko lakple baafũ babilɛma ba niakple baataka ni baakpi kamɛ. Batii bamba kafɔɔ latuna baabla ma amumu, baasĩ alɛ, batandiki ma leeyo katenkɔ dialaase di obe wɔ baakpi nii. Baatuna baabla nle mmle diekye, baafũ baanu alɛ babawɛ nkpa fɔle be nikɔwa ni, dilɛ dilenke ni miɛ nle be mmle.
35 Mulheres receberam de volta seus queridos que haviam morrido. Outros, porém, foram torturados, recusando-se a ser libertos, e depositaram sua esperança na ressurreição para uma vida melhor.
36 Batii bawo, batii wo lɛma lama ma, baapɛ ma kafɔɔ. Batii bawo kafɔɔ baapɛ akpo, baalaatɛ ma laayo.
36 Alguns foram alvo de zombaria e açoites, e outros, acorrentados em prisões.
37 Baasafɔ batii bawo afuɔ, baabɛ bawo kafɔɔ ku sɔɔ di akyuu anyɔ. Baalo bawo kafɔɔ ku apa. Bawo, bafoso ku batie akũ baatoonyukũ baatookyi, diekye bapiitɛ baale osie kanya. Batii labla bawo amumu ku disi osie, osie kanya.
37 Alguns morreram apedrejados, outros foram serrados ao meio, e outros ainda, mortos à espada. Alguns andavam vestidos com peles de ovelhas e cabras, necessitados, afligidos e maltratados.
38 Ta dibiene lɛma oso batawɛ lɛba nwaa baasiɛ di kayi ka mmle batii kamɛ. Nioso baakyɛ baatookyi sɛfaafuu ku abokote kamɛ fɛ bafɔɔ. Baasiɛ kafɔɔ di sifuɔntuu kamɛ ku atuɛ kaasɔ kamɛ.
38 Este mundo não era digno deles. Vagaram por desertos e montes, escondendo-se em cavernas e buracos na terra.
39 Batii ba mmle bamuu lefũ leyooto biene ta ofũ onu lɛma oso. Kafɔɔ kuonwii lɛma kɔnɛɛ ditakpanko lɛsaa le ɔlaa di Yaa labuɛ aatɛ ma nii.
39 Todos eles obtiveram aprovação por causa de sua fé; no entanto, nenhum deles recebeu tudo que havia sido prometido.
40 Diekye Yaa ntɔɔbla disibu le niɛtaka katoo dilenke ni ɛɛtɛ ɛɛta wo. Lɛsaa le oso ɛɛbla ni nkpo ninle alɛ, diediki awo buɔbakyakaa ma di suoto fiɛ ababla awo ba dudu munwo nimmu.
40 Pois Deus tinha algo melhor preparado para nós, de modo que, sem nós, eles não chegassem à perfeição.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.