Atos 14
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs VC
1 Obe wɔ baabuo ni Ikonion kafɔɔ, Paulo ku Barnaba lakyɛ Yuda batii kasiisakɔ ka niawɛ ni ninfa. Obe wɔ baatɔkɔ ni Yuda batii ku Griki batii ɔlaa biene nwu, batii kpinwu kaamɛ lɛma lafũ ɔlaa nwu baanu.
1 Em Icônio, Paulo e Barnabé, segundo seu costume, entraram na sinagoga dos judeus e ali pregaram, de tal modo que uma grande multidão de judeus e de gregos se converteu à fé.
2 Kafɔɔ Yuda batii ba nintafũ Yaa ɔlaa nwu baanu nii, lakpee kakpɔkpɔtɔ di batii ba ninanle ni Yuda batii nntɛɛ, ni baataka baayila di Paulo ku Barnaba suoto nɛ.
2 Mas os judeus, que tinham permanecido incrédulos, excitaram os ânimos dos pagãos contra os irmãos.
3 Kafɔɔ batɔkyɛntɛ nwu lasiɛ di okpoo nwu kamɛ obe owo baabuɛ ɔlaa biene nwu ku ɔtɔ. Nioso Saate kafɔɔ lafe di suoto lɛma aabla sɛkpɛ se niabla ni ɔkpɛ kpinwu, diotuo alɛ sifutulɛ nɔɔ ɔlaa biene nwu nte ni nkpo.
3 Não obstante, eles se demoraram ali por muito tempo, falando com desassombro e confiança no Senhor, que dava testemunho à palavra da sua graça pelos milagres e prodígios que ele operava por mãos dos apóstolos.
4 Ni di okpoo nwu batii lasɛ di akyuu anyɔ, dikyuu ninwii latikanko Yuda batii, dikyuu nyɔɔfa kafɔɔ latikanko batɔkyɛntɛ nwu nɛ.
4 A população da cidade achava-se dividida: uns eram pelos judeus, outros pelos apóstolos.
5 — ausente —
5 Mas como se tivesse levantado um motim dos gentios e dos judeus, com os seus chefes, para os ultrajar e apedrejar,
6 — ausente —
6 ao saberem disso, fugiram para as cidades da Licaônia, Listra e Derbe e suas circunvizinhanças.
7 Baalaabuɛ ɔlaa biene nwu ninfa.
7 Ali pregaram o Evangelho.
8 Baakyɛ ni Listra, baanya osuɔtɔ onwii di nkpaa lakpi nwɔ asi ni kaasɔ. Diayɔ ni di dii le baalofo nwɔ nii, diidii aditaka akyɛ.
8 Em Listra vivia um homem aleijado das pernas, coxo de nascença, que nunca tinha andado.
9 Aasiɛ aanu Paulo ɔlaa biene wɔ aabuɛ nii. Paulo lanya alɛ, osuɔtɔ nwu ntoofũ ɔlaa nwu eenu baayɔɔsɔɔ ni ofiɛ, nioso aanyu nwɔ tuwĩi.
9 Sentado, ele ouvia Paulo pregar. Este, fixando nele os olhos e vendo que tinha fé para ser curado,
10 Paulo latɔkɔ nwɔ alɛ, “Taka fayila di nkpaa lɛfɔ suoto!” Ni di osuɔtɔ nwu layefe aataka aayila aakyako ɔkyɛ okyi nɛ.
10 disse em alta voz: Levanta-te direito sobre os teus pés! Ele deu um salto e pôs-se a andar.
11 Obe wɔ baatii dikudi nwu lanya lɛsaa le di Paulo labla nii, baayiisa kudu osie kanya baabuɛ di Likaonia sele kamɛ alɛ, “Afiɔ bale! Beekple batii bɛɛwa wo kamɛ!”
11 Vendo a multidão o que Paulo fizera, levantou a voz, gritando em língua licaônica: Deuses em figura de homens baixaram a nós!
12 Nioso baatika Barnaba leyooto alɛ Seus. Ni baatika Paulo kafɔɔ leyooto alɛ Herme, diekye nnwɔɔ niatɔɔkakatɛ.
12 Chamavam a Barnabé Zeus e a Paulo Hermes, porque era este quem dirigia a palavra.
13 Nioso afiɔ ya bɔɔlɛɛ ni Seus tɔtɛ di katɔkɔ nɔɔ nkaako ni okpoo lɔɔkɔ, layɔ banankyue ku atoto aawako alɛ nnwɔɔ ku batii nɔɔ bɔɔbata ole manta batɔkyɛntɛ nwu di okpoo kasukunya.
13 Um sacerdote de Zeus Propóleos trouxe para as portas touros ornados de grinaldas, querendo, de acordo com todo o povo, sacrificar-lhos.
14 Kafɔɔ obe wɔ di Paulo ku Barnaba lanu lɛsaa le di batii nwu lamiɛ alɛ bɔɔbla nii, baananfi awu lɛma baabɛbɛɛ, diekye batamiɛ alɛ batii nwu babla nkpo. Nioso baatoso baabuo baatii nwu kamɛ. Ni bayiisa kudu
14 Mas os apóstolos Barnabé e Paulo, ao perceberem isso, rasgaram as suas vestes e saltaram no meio da multidão:
15 baabuɛ alɛ, “Teete anɛ, be oso biɔbla nkpo? Awoo yi, batii bule fɛ aye! Buɔwa nfũ mmle bulɛ buɔbatɔkɔ ye ɔlaa biene nwu, alɛ biakyi mindiɛ asaa ya mmle ninanfĩ ni ɔbla, minwa Yaa wɔ ninkpe ni nkpa nfũ. Nnwɔɔ niɛbla osi ku kasɔ, lekpo ku asaa ya amuu ninsi ni kaamɛ!
15 Homens, clamavam eles, por que fazeis isso? Também nós somos homens, da mesma condição que vós, e pregamos justamente para que vos convertais das coisas vãs ao Deus vivo, que fez o céu, a terra, o mar e tudo quanto neles há.
16 Saa yi, Yaa ladiɛ nnle mmuu batii kaasɔ ka mmle, baabla lɛsaa le ninlɛ ma nii.
16 Ele permitiu nos tempos passados que todas as nações seguissem os seus caminhos.
17 Kafɔɔ obe lele oodiki antuo di asaa biene nɔɔ ɔbla suoto, diotuo alɛ nwaako akpe nii. Obe lele, asaa nkpe oonyumasa ye ni sifutulɛ nɔɔ. Anta ye kanto obe lele ku alesaa kubi ku alesaa di obe kanya, ku suoto lɛyɔɔ kafɔɔ siitu lee kamɛ.”
17 Contudo, nunca deixou de dar testemunho de si mesmo, por seus benefícios: dando-vos do céu as chuvas e os tempos férteis, concedendo abundante alimento e enchendo os vossos corações de alegria.
18 Nu baatɔkɔ ma sɛlaa se mmle simuu, diawɛ ma osie fiɛ baatii ba mmle ladiɛ oleɔta lɛma nwu ɔta ɔta ma.
18 Apesar dessas palavras, não foi sem dificuldade que contiveram a multidão de sacrificar a eles.
19 Kafɔɔ Yuda batii bawo lakye Antiokia di Pisidia kɔmɛ suoto ku Ikonion baawa baabamunikĩisa batii nwu disibu, baata baasafɔ Paulo afuɔ baawududusɔɔ kaasɔ baadieko di okpoo nwu kamɛ, diekye baabu alɛ atookpi.
19 Sobrevieram, porém, alguns judeus de Antioquia e de Icônio que persuadiram a multidão. Apedrejaram Paulo e, dando-o por morto, arrastaram-no para fora da cidade.
20 Kafɔɔ obe wɔ di bafũbanutɛ ba niawɛ ni ninfa labamana nwɔ baakyi nii, aakple aataka aasifi okpoo nwu kamɛ. Kaale lasɛ nii, nnwɔɔ ku Barnaba baasifi Derbe okpoo.
20 Os discípulos o rodearam. Ele se levantou e entrou na cidade. No dia seguinte, partiu com Barnabé para Derbe.
21 Paulo ku Barnaba labuɛ ɔlaa biene nwu di Derbe. Obe wɔ baawɛ ni bafũbanutɛ bawo kpinwu ninfa baakple baasifi Listra ku Ikonion ku Antiokia di Pisidia.
21 Depois de ter pregado o Evangelho à cidade de Derbe, onde ganharam muitos discípulos, voltaram para Listra, Icônio e Antioquia {da Pisídia}.
22 Baakpee bafũbanutɛ nwu osie, baakpee ma kafɔɔ otu alɛ bakle ofũ onu lɛma ku nwaako obuɛ. Baatɔkɔ ma kafɔɔ alɛ, “Dikpe nii buofe di abuo kpinwu kamɛ fiɛ buobuo Yaa Sɛka Kalekɔ nwu.”
22 Confirmavam as almas dos discípulos e exortavam-nos a perseverar na fé, dizendo que é necessário entrarmos no Reino de Deus por meio de muitas tribulações.
23 Paul ku Barnaba ladiki batunletɛ baata nsiisakɔ nwu mmuu, baapɛ ɔlaa baata Yaa, baanii kanya. Ni baayɔ ma baakpee di Saate wɔ beefũ beenu ni nnɛɛ kamɛ nɛ.
23 Em cada igreja instituíram anciãos e, após orações com jejuns, encomendaram-nos ao Senhor, em quem tinham confiado.
24 Batoofe ni di sekpoo se ninkpe ni di Pisidia beeloo nii, baawa di Panfilia kasɔ suoto.
24 Atravessaram a Pisídia e chegaram a Panfília.
25 Baabuɛ ɔlaa biene nwu kafɔɔ di Perge fiɛ baasifi Atalia.
25 Depois de ter anunciado a palavra do Senhor em Perge, desceram a Atália.
26 Nfa baasiɛ oklo baafe di ntu osi baakple baawa Antiokia nɛ. Lɛba le di bufũbanutɛ nwu layɔ ma baakpee ni di Saate nnɛɛ kamɛ baata ni ɔkpɛ wɔ batalaloo ni ɔbla.
26 Dali navegaram para Antioquia {da Síria}, de onde tinham partido, encomendados à graça de Deus para a obra que estavam a completar.
27 Baabuo ni Antiokia, baalɛɛ bafũbanutɛ ba niawɛ ni bamuu baasiisa dikudi, ni baabɔ ma osuku wɔ beekye ni amanniɛ nɛ. Baatɔkɔ ma kafɔɔ asaa ya amuu di Saate lafe di suoto lɛma aabla nii ku mmle okle aasɛkɛtɛ osuku aata ni batii ba ninanle ni Yuda batii baafũ Yaa ɔlaa baanu nii.
27 Ali chegados, reuniram a igreja e contaram quão grandes coisas Deus fizera com eles, e como abrira a porta da fé aos gentios.
28 Ninfɛ baasiɛ di Antiokia di bafũbanutɛ nwu nfũ baaklɛ nɛ.
28 Demoraram-se com os discípulos longo tempo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.