Gênesis 37
Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs NVT
1 Yakobbo yei̱ceeri̱ mu nsi gya Kanani̱ ha bbaawe I̱saka yei̱calengi̱.
1 Jacó passou a morar na terra de Canaã, onde seu pai tinha vivido como estrangeiro.
2 Bibi byobyo binyakubbaho ha mu̱gi̱ gwa Yakobbo.
2 Este é o relato de Jacó e sua família. Quando José tinha 17 anos, cuidava dos rebanhos de seu pai. Trabalhava com seus meios-irmãos, os filhos de Bila e Zilpa, mulheres de seu pai, e contava para seu pai algumas das coisas erradas que seus irmãos faziam.
3 I̱saleeri̱ yendyengi̱ Yozefu̱ kukira baana baamwe bandi bensei̱, hab̯wakubba yooyo yaali mwana waamwe wa mu b̯u̱gu̱lu̱u̱su̱. Yaamu̱su̱ngi̱i̱ri̱ kilwalu kirungi.
3 Jacó amava José mais que a qualquer outro de seus filhos, pois José havia nascido quando Jacó era idoso. Por isso, certo dia Jacó encomendou um presente especial para José: uma linda túnica.
4 Bei̱tu̱ baab̯u b̯u̱baaweeni̱ nti bbaawaab̯u akwendya hoi̱ Yozefu̱ kukira bo, baanoba Yozefu̱ batakei̱re ku̱mu̱bazi̱ri̱i̱rya kurungi.
4 Os irmãos de José, por sua vez, o odiavam, pois o pai deles o amava mais que a todos os outros filhos. Não eram capazes de lhe dizer uma única palavra amigável.
5 Kiro ki̱mwei̱, Yozefu̱ yaalooti̱ri̱ kilooto, b̯u̱yaaki̱soboleeri̱ baab̯u, baamunobera ki̱mwei̱.
5 Certa noite, José teve um sonho e, quando o contou a seus irmãos, eles o odiaram ainda mais.
6 Yozefu̱ yaakoba yati, “Mwetegeerye mbaweere kilooto kinyalooti̱ri̱:
6 “Ouçam este sonho que tive”, disse ele.
7 Twakali mu musiri nitukubboha biza bya nganu, kikuhuniriza kiza kyange kyamaari̱ gabyoka nikyemeera tengerete, kandi biza byenyu̱ byakyelogoleerya ni̱byetu̱lu̱ka hansi kuntamwo ki̱ti̱i̱ni̱sa.”
7 “Estávamos no campo, amarrando feixes de trigo. De repente, meu feixe se levantou e ficou em pé, e seus feixes se juntaram ao redor do meu e se curvaram diante dele!”
8 Mwomwo baab̯u baamu̱b̯u̱u̱lya nibakoba yati, “Okutekereza olibba mukama weetu̱, otuleme?” Nahab̯waki̱kyo, baamu̱nobeeri̱ ki̱mwei̱ na kukirahoona makadei, hab̯wa bilooto na bigambu byamwe.
8 Seus irmãos responderam: “Você imagina que será nosso rei? Pensa mesmo que nos governará?”. E o odiaram ainda mais por causa de seus sonhos e da maneira como os contava.
9 Hei̱nyu̱ma, yei̱ra yaaloota kilooto kindi, nakyo yaakisoboora baab̯u naakoba yati, “Nyab̯u̱u̱ni̱i̱rye nyaaloota kilooto kindi, ha murundi gugu, lyoba, mweri̱ na nzota i̱ku̱mi̱ na gi̱mwei̱, ni̱byetu̱lu̱ka hansi kuntamwo ki̱ti̱i̱ni̱sa.”
9 Pouco tempo depois, José teve outro sonho e, mais uma vez, contou-o a seus irmãos. “Ouçam, tive outro sonho”, disse ele. “O sol, a lua e onze estrelas se curvavam diante de mim!”
10 Bei̱tu̱ b̯u̱yaaki̱soboleeri̱ bbaawe, I̱saleeri̱ yeegebeerwe de nka Yakobbo, na baab̯u, bbaawe yaamucomera naakoba yati, “Ki̱kyo kilooto, oloti̱ri̱ kya mu̱li̱ngo kyani? Okutekereza gya, mmaawu na beenyu̱ tukugyenda kwetu̱lu̱ka hansi kukutamwo ki̱ti̱i̱ni̱sa?”
10 Dessa vez, contou o sonho não apenas aos irmãos, mas também ao pai, que o repreendeu, dizendo: “Que sonho é esse? Por acaso eu, sua mãe e seus irmãos viremos e nos curvaremos até o chão diante de você?”.
11 Baab̯u baamu̱kwati̱i̱rwe i̱hali̱, bei̱tu̱ bbaawe yei̱ceeri̱ naatekerezanga hoi̱ ha ki̱kyo kilooto.
11 Os irmãos de José ficaram com inveja dele, mas seu pai se perguntou qual seria o significado dos sonhos.
12 Kiro ki̱mwei̱, baab̯u Yozefu̱ baagyendi̱ri̱ ku̱li̱i̱sya ntaama za bbaawaab̯u mu nsi gya Sekemu̱.
12 Pouco depois, os irmãos de José levaram os rebanhos de seu pai para pastar junto de Siquém.
13 I̱saleeri̱ yeeti̱ri̱ Yozefu̱ yaamuweera naakoba yati, “Beenyu̱ bali̱mu̱ku̱li̱i̱sya ntaama mu Sekemu̱, i̱za nkutumeyo.”
13 Então Jacó disse a José: “Seus irmãos estão cuidando das ovelhas em Siquém. Apronte-se, e eu o enviarei até eles”. “Estou pronto para ir”, respondeu José.
14 Bbaawe yaamwi̱ri̱ri̱mwo naakoba yati, “Gyenda owone beenyu̱ nka kubali, na ntaama nka kuzili, oi̱re ombwere.” Nahahwo bbaawe yaamu̱tu̱mi̱ri̱ yaaruga mu kihanga kya Hebbu̱rooni̱, yaagyenda Sekemu̱.
14 “Vá ver como estão seus irmãos e os rebanhos”, disse Jacó. “E traga-me notícias deles.” Jacó o enviou, e José viajou de sua casa no vale de Hebrom até Siquém.
15 Yozefu̱ b̯u̱yaadoori̱ Sekemu̱ mu mali̱i̱si̱i̱ryo, yaarombayo mudulu wondi. Yogwo mudulu yaagi̱i̱rye Yozefu̱ naaku̱pu̱mpu̱u̱ta yaamu̱b̯u̱u̱lya naakoba yati, “Oku̱toolya kyani?”
15 Quando José chegou a Siquém, um homem da região notou que ele andava perdido pelos campos. “O que você está procurando?”, perguntou o homem.
16 Yozefu̱ yaamwi̱ri̱ri̱mwo naakoba yati, “Nku̱toolya beetu̱. Nku̱kwesengereerya, mbwera cali baku̱li̱i̱si̱i̱rya ntaama.”
16 “Estou procurando meus irmãos”, respondeu José. “O senhor sabe onde eles estão cuidando dos rebanhos?”
17 Mudulu yaamwi̱ri̱ri̱mwo naakoba yati, “Haha baaru̱gi̱ri̱ho, nyaabeegwi̱ri̱ nibakukoba yati, ‘Tugyende Dosani̱.’ ”
17 O homem lhe disse: “Sim, eles foram embora daqui, mas eu os ouvi dizer: ‘Vamos a Dotã’”. Então José foi atrás de seus irmãos e os encontrou em Dotã.
18 B̯u̱baamu̱weeni̱ naacaali hadei, atakabadwerereeri̱, bakora rukwe ku̱mwi̱ta.
18 Quando os irmãos de José o viram, o reconheceram de longe. Antes que ele se aproximasse, planejaram uma forma de matá-lo.
19 Baaweeragana nibakoba yati, “Muloota bilooto ngogwo ei̱zi̱ri̱.
19 “Lá vem o sonhador!”, disseram uns aos outros.
20 Kaka kooko kasu̱mi̱ ka ku̱mwi̱ta tumugume mu ki̱i̱na, hei̱nyu̱ma twakoba kisolo kya mwirungu kyamu̱di̱i̱ri̱. Kasi tuwone mugasu gwa bilooto byamwe.”
20 “Vamos matá-lo e jogá-lo numa dessas cisternas. Diremos a nosso pai: ‘Um animal selvagem o devorou’. Então veremos o que será dos seus sonhos!”
21 Bei̱tu̱ Lu̱bbeeni̱ b̯u̱yeegwi̱ri̱ rukwe lwa baab̯u kwi̱ta Yozefu̱, yaalwani̱sya kumujuna. Yaaweera baab̯u naakoba yati, “Tu̱tamwi̱ta.”
21 Mas, quando Rúben ouviu o plano, tratou de livrar José. “Não o matemos”, disse ele.
22 Lu̱bbeeni̱ yei̱ri̱ri̱ yaabaweera naakoba yati, “Mutakisura kubbwoma ibbanga lyamwe, hakiri mumugume mu ki̱i̱na kya mwirungu, bei̱tu̱ mutamukora kabii kensei̱ ha mubiri gwamwe.” Kinyakumuha kubaza ki̱kyo, yendyengi̱ amu̱honi̱e lu̱ku̱u̱, amwemu̱kye hali bbaawe nali mwomi.
22 “Por que derramar sangue? Joguem-no nesta cisterna vazia aqui no deserto e não toquemos nele.” Rúben planejava resgatar José e levá-lo de volta ao pai.
23 Yozefu̱ b̯u̱yaadoori̱ hali baab̯u, bamusomolamwo kilwalu kyamwe kirungi kiyaali alweri̱.
23 Assim, quando José chegou, os irmãos lhe arrancaram a linda túnica que ele estava usando,
24 Baamutwala bamuguma mwi̱zu̱ba litalimwo meezi̱.
24 o agarraram e o jogaram na cisterna vazia, ou seja, sem água.
25 B̯ubaali nibakudya, baabyokeerye mei̱so baawona lugologombo lwa Bei̱si̱mai̱ri̱, nibakuruga Gi̱ryadi̱ nibali na ngamira zeetweki̱ri̱ b̯ubbaani, b̯u̱ku̱wu̱nya na mugaaju nibali mu muhanda gwab̯u, nibakubitwala Mi̱si̱ri̱.
25 Mais tarde, quando se sentaram para comer, viram ao longe uma caravana de camelos vindo em sua direção. Era um grupo de negociantes ismaelitas, que transportavam especiarias, bálsamo e mirra de Gileade para o Egito.
26 Yu̱da yaab̯u̱u̱li̱i̱rye baab̯u naakoba yati, “Kyamugasu ki kwi̱ta weetu̱, ntukabisa nsita?
26 Judá disse a seus irmãos: “O que ganharemos se matarmos nosso irmão e encobrirmos o crime?
27 Hakiri tu̱mu̱tu̱ndi̱sye Bei̱si̱mai̱ri̱, tutamukoraho kabii, kubba nayo ali weetu̱, ali mubiri neibbanga lyetu̱.” Kandi de, baab̯u bei̱ki̱ri̱i̱ze.
27 Em vez de matá-lo, vamos vendê-lo aos negociantes ismaelitas. Afinal, ele é nosso irmão, sangue do nosso sangue!”. Seus irmãos concordaram.
28 Basu̱u̱b̯u̱zi̱ Bami̱dyani̱ b̯ubaalingi nibakurabaho, baab̯u Yozefu̱ baamutoola mu ki̱i̱na, baamutunda hali Bei̱si̱mai̱ri̱ ha muhendu gwa bicweka bya feeza maku̱mi̱ gabiri, Bei̱si̱mai̱ri̱ baatwala Yozefu̱ mu Mi̱si̱ri̱.
28 Então, quando os ismaelitas, que eram negociantes midianitas, se aproximaram, os irmãos de José o tiraram da cisterna e o venderam para eles por vinte peças de prata. E os negociantes o levaram para o Egito.
29 Lu̱bbeeni̱ b̯u̱yei̱ri̱ri̱ ha ki̱i̱na akaagya Yozefu̱ atalimwo, yaatemwi̱ri̱ ngoye zaamwe.
29 Algum tempo depois, Rúben voltou para tirar José da cisterna. Quando descobriu que seu irmão não estava lá, rasgou as roupas.
30 Yeeri̱ri̱ hali baab̯u yaabaweera naakoba yati, “Musigazi katali mu ki̱i̱na, gya hataati̱ nkwate gwa hanya?”
30 Voltou a seus irmãos e lamentou-se: “O menino sumiu! E agora, o que farei?”.
31 Nahahwo baasaari̱ mbu̱li̱, baasenga kilwalu kirungi kya Yozefu̱ baakijub̯uka mwibbanga.
31 Então os irmãos mataram um bode e mergulharam a túnica de José no sangue do animal.
32 Kilwalu kiki baaki̱tweri̱ hali bbaawaab̯u nibakoba yati, “Tu̱komi̱ri̱ kilwalu kiki, banza oki̱li̱ngani̱e owone kyakabba nikili kya mu̱tabani̱ waamu.”
32 Enviaram a linda túnica para o pai, com a seguinte mensagem: “Veja o que encontramos. Não é a túnica de seu filho?”.
33 Yakobbo yaaki̱lengeeri̱ yaakoba yati, “Kilwalu kiki kwo kya mwana wange. Mu mananu Yozefu̱ kisolo kili na kubba kyamu̱di̱i̱ri̱, kandi kyamusabbasabbula mu bipacu!”
33 O pai a reconheceu de imediato e disse: “Sim, é a túnica de meu filho. Um animal selvagem o deve ter devorado. Com certeza José morreu despedaçado!”.
34 Nahab̯waki̱kyo, Yakobbo yaatemwi̱ri̱ bilwalu byamwe, yaalwala bi̱goye bikuhala, yaamaari̱ biro binene naacakalira mwana waamwe.
34 Jacó rasgou suas roupas e vestiu-se de pano de saco. Por longo tempo, lamentou profundamente a morte do filho.
35 Batabani̱ na bahara baamwe bensei̱, baagereeryeho ku̱mu̱tati̱i̱rya, bei̱tu̱ atakatatiire, mwomwo yaakoba yati, “Haahi, nkulira ku̱doosya b̯undihondera mwana wange kuzumu.” Bbaawe yei̱ceeri̱ naaliranga mu̱tabani̱ waamwe.
35 A família toda tentou consolá-lo, mas ele se recusava. “Descerei à sepultura lamentando a morte de meu filho”, dizia, e continuou a lamentar-se.
36 Mu kasu̱mi̱ kakwo Bami̱dyani̱ baalingi bamaari̱ kutunda Yozefu̱ mu nsi gya Mi̱si̱ri̱, baamu̱tu̱ndi̱ri̱ hali Poti̱fa mu̱handu̱ wa bali̱ndi̱ ba Faraaho.
36 Enquanto isso, os negociantes midianitas chegaram ao Egito, onde venderam José a Potifar, oficial e capitão da guarda do faraó.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 37, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.