Gênesis 32
Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs NAA
1 Yakobbo b̯uyaali naakwemuka wu bbaawe, yaarombi̱ri̱ bamalayika ba Ruhanga.
1 Também Jacó seguiu o seu caminho, e anjos de Deus foram encontrar-se com ele.
2 B̯u̱yaabaweeni̱, yaakoba yati, “Gigi gyogyo kampu gya Ruhanga.” Kasi kiikaru ki̱kyo yaakyeta Mahai̱nai̱mu̱.
2 Quando Jacó os viu, disse: — Este é o acampamento de Deus. E deu àquele lugar o nome de Maanaim.
3 Yakobbo yaatu̱mi̱ri̱ bakwenda bamwebembere kugyenda hali waab̯u Esau̱. Esau̱ yei̱calenge mu nsi gya Sei̱ri̱, mwihanga lya Edomu̱.
3 Então Jacó enviou mensageiros adiante de si a Esaú, seu irmão, à terra de Seir, território de Edom.
4 Yaabaragi̱ri̱i̱ri̱ nabaweera bakobe yati: “Mukama wange Esau̱, gyagya Yakobbo mwiru waamu, nceeri̱ ninyicala na Labbani̱ ku̱doosya na hataati̱.
4 E lhes deu esta ordem: — Assim vocês falarão a meu senhor Esaú: “O seu servo Jacó manda dizer isto: ‘Como estrangeiro morei com Labão, em cuja companhia fiquei até agora.
5 Hataati̱ ndi neitungu lyange nka nte, ndogoyi̱, ntaama, mbu̱li̱ na baheereza badulu na bakali̱. Ntu̱mi̱ri̱ bakuweere we mukama wange, aleke ongiire mbabazi̱.”
5 Tenho bois, jumentos, rebanhos, servos e servas. Envio este comunicado a meu senhor, para encontrar favor na sua presença.’”
6 Bakwenda baaku̱bi̱ri̱ hali Yakobbo baamuweera nibakoba yati, “Twadwerereeri̱ weenyu̱ Esau̱, ali na badulu nku̱mi̱ inei, ali̱mu̱kwi̱za aleke mu̱rombe nayo.”
6 Os mensageiros voltaram a Jacó, dizendo: — Fomos até o seu irmão Esaú. Também ele está vindo para se encontrar com o senhor, e quatrocentos homens estão com ele.
7 Yakobbo yaati̱i̱ni̱ri̱ kandi yeelalikiira hoi̱. Yaabagani̱i̱ryemwo mirundi mibiri mu bantu bayaali nabo, magana ga ntaama, mbu̱li̱ hamwei̱ na ngamira.
7 Então Jacó teve medo e ficou angustiado. Dividiu em dois grupos o povo que estava com ele, e também os rebanhos, os bois e os camelos.
8 Yaateekerezengi̱ nti, “Kakubba Esau̱ aru̱mba kicweka ki̱mwei̱, kikusigalaho kyakusobora kukena.”
8 Pois pensou: “Se Esaú vier e atacar um grupo, o outro grupo escapará.”
9 Yakobbo yaasabi̱ri̱ naakoba yati, “Ai̱ Ruhanga wa bbaabba I̱bbu̱rahi̱mu̱, Ruhanga wa bbaabba I̱saka, Mukama, we munyakumbwera yati, ‘Weemuka kwamwenyu̱, mu banyaruganda baamu. Nkwi̱za kukukoora bintu birungi,’
9 E Jacó orou: — Deus de meu pai Abraão e Deus de meu pai Isaque, ó
10 ti̱nsemereeri̱ ku̱nzolokya ngonzi zinene na b̯wesigwa b̯wensei̱ b̯u̱wolokeerye muheereza waamu, kubba nyaali na mubbeere gusa b̯unyaali ninkwambuka Yorodaani, bei̱tu̱ hataati̱ ndi na ncungu ibiri za bantu hamwei̱ na bisolo.
10 sou indigno de todas as misericórdias e de toda a fidelidade que tens usado para com o teu servo. Pois com apenas o meu cajado atravessei este Jordão; já agora sou dois grupos.
11 Beiraba nkwesengereze onjune, kuruga mu mikono mya mwi̱ra wange Esau̱, kubba nku̱ti̱i̱na asobora kwi̱za ku̱ndu̱mba hamwei̱ nei̱ka lyange.
11 Livra-me das mãos de meu irmão Esaú, porque temo que ele venha e ataque a mim e às mães com os filhos.
12 Bei̱tu̱ kandi i̱zu̱ka, wandaganisiirye nokaba nti, ‘Bezu̱ku̱lu̱ bange olibakora kurungi, bakanye nka musinyi gwa ku mutanda gutakusobora kubalwa hab̯wa b̯unene b̯wagwo.’ ”
12 Pois tu disseste: “Certamente serei bondoso com você e lhe darei uma descendência como a areia do mar, que, de tão numerosa, não se pode contar.”
13 I̱jolo lyolyo Yakobbo, yaakwati̱i̱rye Esau̱ waab̯u kisembu ku bintu biyaali nabyo.
13 Depois de passar ali aquela noite, Jacó separou do que tinha consigo um presente para o seu irmão Esaú:
14 Mu bi̱byo bintu hooho haalingi b̯uguma za mbu̱li̱ bi̱ku̱mi̱ bibiri, na mpaya maku̱mi̱ gabiri, ntaama zi̱kali̱ bi̱ku̱mi̱ bibiri na ntaama zidulu maku̱mi̱ gabiri.
14 duzentas cabras e vinte bodes, duzentas ovelhas e vinte carneiros,
15 Haabbamwo ngamira zi̱kwonkya maku̱mi̱ gasatu hamwei̱ na b̯wana b̯wazo, nte zi̱kali̱ maku̱mi̱ ganei, na nnumi i̱ku̱mi̱, ndogoyi̱ zi̱kali̱ maku̱mi̱ gabiri hamwei̱ na zidulu i̱ku̱mi̱.
15 trinta camelas de leite com as suas crias, quarenta vacas e dez touros, vinte jumentas e dez jumentinhos.
16 Gaga magana gensei̱, Yakobbo yaagakwati̱i̱rye baheereza baamwe. B̯uli igana yaalyahu̱kani̱a hab̯walyo. Yakobbo yaaweera baheereza baamwe naakoba yati, “Munyebembere mu̱bagani̱emwo magana nimweha mwanya.”
16 Entregou-os aos seus servos, cada rebanho à parte. Então disse aos servos: — Vão à minha frente e deixem espaço entre rebanho e rebanho.
17 Yakobbo yaaragi̱i̱ri̱ baheereza banyaakwebembera naakoba yati, “Kakubba mu̱romba Esau̱, akabab̯u̱ulya yati, ‘Muli bantu ba naani? Mukugyenda hanya? Mu̱ku̱li̱i̱sya magana ga naani?’
17 Ordenou ao primeiro servo, dizendo: — Quando Esaú, meu irmão, se encontrar com você e perguntar: “De quem você é, para onde você vai, de quem são estes animais que você vem trazendo?”,
18 Mumuweere nimukoba yati, ‘Bya mwiru waamu Yakobbo. Bili bisembu byatwekeeri̱ mukama waamwe Esau̱. Yo yankei ali̱mu̱kwi̱za i̱nyu̱ma lyetu̱.’ ”
18 responda: “São do seu servo Jacó. É um presente que ele está enviando ao meu senhor Esaú. E eis que ele mesmo vem vindo atrás de nós.”
19 Yakobbo yei̱ri̱ri̱ yaaweera baheereza banyaaku̱li̱batyanga igana lindi na banyakuhonderanga i̱nyu̱ma naakoba yati, “Kwokwo nanywe muweere Esau̱, b̯u̱mwakamu̱romba.”
19 Jacó ordenou também ao segundo, ao terceiro e a todos os que vinham conduzindo os rebanhos: — É assim que vocês devem falar com Esaú, quando se encontrarem com ele.
20 Kandi Yakobbo yaabaweereeri̱ kwo, yo nka kwali mu kwi̱za hei̱nyu̱ma lyab̯u hab̯wakubba Yakobbo yaatekerezenge ki̱doori̱ b̯u̱dwe kutwekera Esau̱ bisembu bimusemeze. B̯u̱bali̱romba asobore kumuganyira bafooke banywani.
20 Também dirão: “Eis que o seu servo Jacó vem vindo atrás de nós.” Porque Jacó pensava assim: “Eu o aplacarei com o presente que me antecede. Depois eu o verei pessoalmente e talvez ele me dê boa acolhida.”
21 Nahab̯waki̱kyo Yakobbo yaatu̱mi̱ri̱ badulu hamwei̱ na bisembu byamwe bigyende mu̱mei̱so ku̱romba Esau̱. Bei̱tu̱ yo yaaleeri̱ mu heema mu kicweka ki̱kyo.
21 Assim, mandou os presentes à sua frente. Ele, porém, ficou aquela noite no acampamento.
22 I̱jolo lyolyo Yakobbo yaabyokeerye lugyendu, yaagyenda na bakalwe babiri, baheereza bakali̱ babiri na baana baamwe i̱ku̱mi̱ noomwei̱, yambuka mugira gubakweta Yabboki̱.
22 Naquela mesma noite, Jacó se levantou, tomou suas duas mulheres, suas duas servas e seus onze filhos e transpôs o vau do Jaboque.
23 B̯u̱yaambu̱ki̱i̱rye makaa gaamwe, yambu̱ki̱i̱rye na bintu byensei̱ biyaali nabyo.
23 Reuniu todos e fez com que passassem o ribeiro. Também fez passar tudo o que lhe pertencia.
24 Kasi Yakobbo yaasigala yankei. Mudulu yaamu̱lwani̱sya hab̯wa kasu̱mi̱ kalei mpaka na mambya.
24 Jacó ficou sozinho, e um homem lutava com ele, até o romper do dia.
25 Mudulu b̯u̱yaaweeni̱ takusobora ku̱si̱ngu̱ra Yakobbo, mudulu yaamukuuta ha nyuŋunyu i̱ku̱ha lya Yakobbo lyahyotoka.
25 Vendo este que não podia com Jacó, tocou-lhe na articulação da coxa, de modo que a junta da coxa de Jacó se deslocou, na luta com o homem.
26 Bei̱ceeri̱ nibalwana kasi mudulu yaaweera Yakobbo yati, “Ndeka ngyende, hab̯wakubba b̯wi̱re b̯u̱keeri̱.” Bei̱tu̱ Yakobbo yaamwi̱ri̱ri̱mwo naakoba yati, “Nkukuleka kwahi, ku̱doosya ompeeri̱ mu̱gi̱sa.”
26 Então o homem disse: — Deixe-me ir, pois já rompeu o dia. Jacó respondeu: — Não o deixarei ir se você não me abençoar.
27 Kasi mudulu yaamu̱b̯u̱u̱lya naakoba yati, “Ibara lyamu weewe naani?” Yakobbo yei̱ri̱ri̱mwo yati, “Gyagya Yakobbo.”
27 Então o homem perguntou: — Como você se chama? Ele respondeu: — Jacó.
28 Mudulu yaamuweera naakoba yati, “Tibakyakakweta Yakobbo, bei̱tu̱ baakwetanga I̱saleeri̱, hab̯wakubba olweni̱ na Ruhanga kandi waalwana na bantu, bei̱tu̱ osi̱ngu̱u̱ri̱.”
28 Então disse: — Seu nome não será mais Jacó, e sim Israel, pois você lutou com Deus e com os homens e prevaleceu.
29 Mwomwo Yakobbo yaamuweera yati, “Beiraba, mbwera ibara lyamu.”
29 Jacó disse: — Por favor, diga-me como você se chama. Ele respondeu: — Por que você pergunta pelo meu nome? E o abençoou ali.
30 Nahab̯waki̱kyo, Yakobbo yeeta ki̱kyo kiikaru ibara Peni̱eri̱, naakoba yati, “Mbweni̱ Ruhanga mei̱so na mei̱so kandi nyaakena ku̱kwa.”
30 Jacó deu àquele lugar o nome de Peniel, pois disse: “Vi Deus face a face, e a minha vida foi salva.”
31 Ha yaaru̱gi̱ri̱ Peni̱eri̱, lyoba lyali litakahuluka b̯u̱hu̱lu̱ki̱, yaali naaku̱ci̱nki̱bba, hab̯wakubba nyuŋunyu gyamu̱dyengi̱.
31 Nasceu-lhe o sol, quando ele atravessava Peniel. E mancava por causa da coxa.
32 Ku̱doosya hataati̱, Bei̱saleeri̱, tibadya nnyama gya kisolo gya ha nyuŋunyu.
32 Por isso, os filhos de Israel não comem, até hoje, o nervo do quadril, na articulação da coxa, porque o homem tocou a articulação da coxa de Jacó no nervo do quadril.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 32, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.