Gênesis 32
Ndagaanu Gihyaka (RUB) vs ACF
1 Yakobbo b̯uyaali naakwemuka wu bbaawe, yaarombi̱ri̱ bamalayika ba Ruhanga.
1 Jacó também seguiu o seu caminho, e encontraram-no os anjos de Deus.
2 B̯u̱yaabaweeni̱, yaakoba yati, “Gigi gyogyo kampu gya Ruhanga.” Kasi kiikaru ki̱kyo yaakyeta Mahai̱nai̱mu̱.
2 E Jacó disse, quando os viu: Este é o exército de Deus. E chamou aquele lugar Maanaim.
3 Yakobbo yaatu̱mi̱ri̱ bakwenda bamwebembere kugyenda hali waab̯u Esau̱. Esau̱ yei̱calenge mu nsi gya Sei̱ri̱, mwihanga lya Edomu̱.
3 E enviou Jacó mensageiros adiante de si a Esaú, seu irmão, à terra de Seir, território de Edom.
4 Yaabaragi̱ri̱i̱ri̱ nabaweera bakobe yati: “Mukama wange Esau̱, gyagya Yakobbo mwiru waamu, nceeri̱ ninyicala na Labbani̱ ku̱doosya na hataati̱.
4 E ordenou-lhes, dizendo: Assim direis a meu senhor Esaú: Assim diz Jacó, teu servo: Como peregrino morei com Labão, e me detive lá até agora;
5 Hataati̱ ndi neitungu lyange nka nte, ndogoyi̱, ntaama, mbu̱li̱ na baheereza badulu na bakali̱. Ntu̱mi̱ri̱ bakuweere we mukama wange, aleke ongiire mbabazi̱.”
5 E tenho bois e jumentos, ovelhas, e servos e servas; e enviei para o anunciar a meu senhor, para que ache graça em teus olhos.
6 Bakwenda baaku̱bi̱ri̱ hali Yakobbo baamuweera nibakoba yati, “Twadwerereeri̱ weenyu̱ Esau̱, ali na badulu nku̱mi̱ inei, ali̱mu̱kwi̱za aleke mu̱rombe nayo.”
6 E os mensageiros voltaram a Jacó, dizendo: Fomos a teu irmão Esaú; e também ele vem para encontrar-te, e quatrocentos homens com ele.
7 Yakobbo yaati̱i̱ni̱ri̱ kandi yeelalikiira hoi̱. Yaabagani̱i̱ryemwo mirundi mibiri mu bantu bayaali nabo, magana ga ntaama, mbu̱li̱ hamwei̱ na ngamira.
7 Então Jacó temeu muito e angustiou-se; e repartiu o povo que com ele estava, e as ovelhas, e as vacas, e os camelos, em dois bandos.
8 Yaateekerezengi̱ nti, “Kakubba Esau̱ aru̱mba kicweka ki̱mwei̱, kikusigalaho kyakusobora kukena.”
8 Porque dizia: Se Esaú vier a um bando e o ferir, o outro bando escapará.
9 Yakobbo yaasabi̱ri̱ naakoba yati, “Ai̱ Ruhanga wa bbaabba I̱bbu̱rahi̱mu̱, Ruhanga wa bbaabba I̱saka, Mukama, we munyakumbwera yati, ‘Weemuka kwamwenyu̱, mu banyaruganda baamu. Nkwi̱za kukukoora bintu birungi,’
9 Disse mais Jacó: Deus de meu pai Abraão, e Deus de meu pai Isaque, o Senhor, que me disseste: Torna-te à tua terra, e a tua parentela, e far-te-ei bem;
10 ti̱nsemereeri̱ ku̱nzolokya ngonzi zinene na b̯wesigwa b̯wensei̱ b̯u̱wolokeerye muheereza waamu, kubba nyaali na mubbeere gusa b̯unyaali ninkwambuka Yorodaani, bei̱tu̱ hataati̱ ndi na ncungu ibiri za bantu hamwei̱ na bisolo.
10 Menor sou eu que todas as beneficências, e que toda a fidelidade que fizeste ao teu servo; porque com meu cajado passei este Jordão, e agora me tornei em dois bandos.
11 Beiraba nkwesengereze onjune, kuruga mu mikono mya mwi̱ra wange Esau̱, kubba nku̱ti̱i̱na asobora kwi̱za ku̱ndu̱mba hamwei̱ nei̱ka lyange.
11 Livra-me, peço-te, da mão de meu irmão, da mão de Esaú; porque eu o temo; porventura não venha, e me fira, e a mãe com os filhos.
12 Bei̱tu̱ kandi i̱zu̱ka, wandaganisiirye nokaba nti, ‘Bezu̱ku̱lu̱ bange olibakora kurungi, bakanye nka musinyi gwa ku mutanda gutakusobora kubalwa hab̯wa b̯unene b̯wagwo.’ ”
12 E tu o disseste: Certamente te farei bem, e farei a tua descendência como a areia do mar, que pela multidão não se pode contar.
13 I̱jolo lyolyo Yakobbo, yaakwati̱i̱rye Esau̱ waab̯u kisembu ku bintu biyaali nabyo.
13 E passou ali aquela noite; e tomou do que lhe veio à sua mão, um presente para seu irmão Esaú:
14 Mu bi̱byo bintu hooho haalingi b̯uguma za mbu̱li̱ bi̱ku̱mi̱ bibiri, na mpaya maku̱mi̱ gabiri, ntaama zi̱kali̱ bi̱ku̱mi̱ bibiri na ntaama zidulu maku̱mi̱ gabiri.
14 Duzentas cabras e vinte bodes; duzentas ovelhas e vinte carneiros;
15 Haabbamwo ngamira zi̱kwonkya maku̱mi̱ gasatu hamwei̱ na b̯wana b̯wazo, nte zi̱kali̱ maku̱mi̱ ganei, na nnumi i̱ku̱mi̱, ndogoyi̱ zi̱kali̱ maku̱mi̱ gabiri hamwei̱ na zidulu i̱ku̱mi̱.
15 Trinta camelas de leite com suas crias, quarenta vacas e dez novilhos; vinte jumentas e dez jumentinhos;
16 Gaga magana gensei̱, Yakobbo yaagakwati̱i̱rye baheereza baamwe. B̯uli igana yaalyahu̱kani̱a hab̯walyo. Yakobbo yaaweera baheereza baamwe naakoba yati, “Munyebembere mu̱bagani̱emwo magana nimweha mwanya.”
16 E deu-os na mão dos seus servos, cada rebanho à parte, e disse a seus servos: Passai adiante de mim e ponde espaço entre rebanho e rebanho.
17 Yakobbo yaaragi̱i̱ri̱ baheereza banyaakwebembera naakoba yati, “Kakubba mu̱romba Esau̱, akabab̯u̱ulya yati, ‘Muli bantu ba naani? Mukugyenda hanya? Mu̱ku̱li̱i̱sya magana ga naani?’
17 E ordenou ao primeiro, dizendo: Quando Esaú, meu irmão, te encontrar, e te perguntar, dizendo: De quem és, e para onde vais, e de quem são estes diante de ti?
18 Mumuweere nimukoba yati, ‘Bya mwiru waamu Yakobbo. Bili bisembu byatwekeeri̱ mukama waamwe Esau̱. Yo yankei ali̱mu̱kwi̱za i̱nyu̱ma lyetu̱.’ ”
18 Então dirás: São de teu servo Jacó, presente que envia a meu senhor, a Esaú; e eis que ele mesmo vem também atrás de nós.
19 Yakobbo yei̱ri̱ri̱ yaaweera baheereza banyaaku̱li̱batyanga igana lindi na banyakuhonderanga i̱nyu̱ma naakoba yati, “Kwokwo nanywe muweere Esau̱, b̯u̱mwakamu̱romba.”
19 E ordenou também ao segundo, e ao terceiro, e a todos os que vinham atrás dos rebanhos, dizendo: Conforme a esta mesma palavra falareis a Esaú, quando o achardes.
20 Kandi Yakobbo yaabaweereeri̱ kwo, yo nka kwali mu kwi̱za hei̱nyu̱ma lyab̯u hab̯wakubba Yakobbo yaatekerezenge ki̱doori̱ b̯u̱dwe kutwekera Esau̱ bisembu bimusemeze. B̯u̱bali̱romba asobore kumuganyira bafooke banywani.
20 E direis também: Eis que o teu servo Jacó vem atrás de nós. Porque dizia: Eu o aplacarei com o presente, que vai adiante de mim, e depois verei a sua face; porventura ele me aceitará.
21 Nahab̯waki̱kyo Yakobbo yaatu̱mi̱ri̱ badulu hamwei̱ na bisembu byamwe bigyende mu̱mei̱so ku̱romba Esau̱. Bei̱tu̱ yo yaaleeri̱ mu heema mu kicweka ki̱kyo.
21 Assim, passou o presente adiante dele; ele, porém, passou aquela noite no arraial.
22 I̱jolo lyolyo Yakobbo yaabyokeerye lugyendu, yaagyenda na bakalwe babiri, baheereza bakali̱ babiri na baana baamwe i̱ku̱mi̱ noomwei̱, yambuka mugira gubakweta Yabboki̱.
22 E levantou-se aquela mesma noite, e tomou as suas duas mulheres, e as suas duas servas, e os seus onze filhos, e passou o vau de Jaboque.
23 B̯u̱yaambu̱ki̱i̱rye makaa gaamwe, yambu̱ki̱i̱rye na bintu byensei̱ biyaali nabyo.
23 E tomou-os e fê-los passar o ribeiro; e fez passar tudo o que tinha.
24 Kasi Yakobbo yaasigala yankei. Mudulu yaamu̱lwani̱sya hab̯wa kasu̱mi̱ kalei mpaka na mambya.
24 Jacó, porém, ficou só; e lutou com ele um homem, até que a alva subiu.
25 Mudulu b̯u̱yaaweeni̱ takusobora ku̱si̱ngu̱ra Yakobbo, mudulu yaamukuuta ha nyuŋunyu i̱ku̱ha lya Yakobbo lyahyotoka.
25 E vendo este que não prevalecia contra ele, tocou a juntura de sua coxa, e se deslocou a juntura da coxa de Jacó, lutando com ele.
26 Bei̱ceeri̱ nibalwana kasi mudulu yaaweera Yakobbo yati, “Ndeka ngyende, hab̯wakubba b̯wi̱re b̯u̱keeri̱.” Bei̱tu̱ Yakobbo yaamwi̱ri̱ri̱mwo naakoba yati, “Nkukuleka kwahi, ku̱doosya ompeeri̱ mu̱gi̱sa.”
26 E disse: Deixa-me ir, porque já a alva subiu. Porém ele disse: Não te deixarei ir, se não me abençoares.
27 Kasi mudulu yaamu̱b̯u̱u̱lya naakoba yati, “Ibara lyamu weewe naani?” Yakobbo yei̱ri̱ri̱mwo yati, “Gyagya Yakobbo.”
27 E disse-lhe: Qual é o teu nome? E ele disse: Jacó.
28 Mudulu yaamuweera naakoba yati, “Tibakyakakweta Yakobbo, bei̱tu̱ baakwetanga I̱saleeri̱, hab̯wakubba olweni̱ na Ruhanga kandi waalwana na bantu, bei̱tu̱ osi̱ngu̱u̱ri̱.”
28 Então disse: Não te chamarás mais Jacó, mas Israel; pois como príncipe lutaste com Deus e com os homens, e prevaleceste.
29 Mwomwo Yakobbo yaamuweera yati, “Beiraba, mbwera ibara lyamu.”
29 E Jacó lhe perguntou, e disse: Dá-me, peço-te, a saber o teu nome. E disse: Por que perguntas pelo meu nome? E abençoou-o ali.
30 Nahab̯waki̱kyo, Yakobbo yeeta ki̱kyo kiikaru ibara Peni̱eri̱, naakoba yati, “Mbweni̱ Ruhanga mei̱so na mei̱so kandi nyaakena ku̱kwa.”
30 E chamou Jacó o nome daquele lugar Peniel, porque dizia: Tenho visto a Deus face a face, e a minha alma foi salva.
31 Ha yaaru̱gi̱ri̱ Peni̱eri̱, lyoba lyali litakahuluka b̯u̱hu̱lu̱ki̱, yaali naaku̱ci̱nki̱bba, hab̯wakubba nyuŋunyu gyamu̱dyengi̱.
31 E saiu-lhe o sol, quando passou a Peniel; e manquejava da sua coxa.
32 Ku̱doosya hataati̱, Bei̱saleeri̱, tibadya nnyama gya kisolo gya ha nyuŋunyu.
32 Por isso os filhos de Israel não comem o nervo encolhido, que está sobre a juntura da coxa, até o dia de hoje; porquanto tocara a juntura da coxa de Jacó no nervo encolhido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 32, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.