Romanos 7
Tjukurpa Palya (PJT) vs VC
1 Walytja tjuṯa! Nyura tjukurpa Mosenya ungkunytjitjaku ninti nyinara nyangatja kulila, panya tjukurpa palunyala puṯu palyalku ilura wiyaringkunytjatjanungku, palu nganaṉa wanka nyinaralpi kutju palyalpai. Panya paintjitja tjuṯa ngaṟanyi aṉangu tjuṯangku wangaṉarangku kuliṟa tjukaṟuru nyinanytjaku. Palu panya aṉangu ilunyangkampa tjukurpa nyanga paintjitja tjuṯangku palunya wituwituntja wiyaringu piṟuku kuliṟa palyantjaku.
1 Ignorais, irmãos {falo aos que têm conhecimentos jurídicos}, que a lei só tem domínio sobre o homem durante o tempo que vive?
2 — ausente —
2 Assim, a mulher casada está sujeita ao marido pela lei enquanto ele vive; mas, se o marido morrer, fica desobrigada da lei que a ligava ao marido.
3 — ausente —
3 Por isso, enquanto viver o marido, se se tornar mulher de outro homem, será chamada adúltera. Porém, morrendo o marido, fica desligada da lei, de maneira que, sem se tornar adúltera, poderá casar-se com outro homem.
4 — ausente —
4 Assim, meus irmãos, também vós estais mortos para a lei, pelo sacrifício do corpo de Cristo, para pertencerdes a outrem, àquele que ressuscitou dentre os mortos, a fim de que demos frutos para Deus.
5 Panya ngaṉmanytjula walytjangku kuliṟa kura tjuṯa palyalkatingi. Nganaṉa ninti nyinangi tjukurpa Mosenya Godalu ungkunytjitjaku, panya tjukurpa nyara paluṟulanya painingi tjukaṟuru kutju nyinanytjaku. Palu iwara nyanga Moseku waṉaṟa nganaṉa puṯu tjukurpa paintjitja tjuṯa tjukaṟurungku arkaṟa palyaningi wiṟu nyinanytjikitjangku munula kura tjuṯaku puḻkaṟa mukuringangi munula puṯu wantingi. Ka nyanga palulanguṟu nganampa ngaṟangi Godalu nganaṉanya paiṟa iyantjaku ngura kurakutu.
5 De fato, quando estávamos na carne, as paixões pecaminosas despertadas pela lei operavam em nossos membros, a fim de frutificarmos para a morte.
6 Uwa mulapa panyala Moseku tjukurpa kutju kuliṟa puṯu Godala tjunguringangi. Palu kuwarila iwara panya palunya wantikatingu panya Godalulanya mantjiṟa tjunu iwara kuwaritjangka Christanya nganampa ilunytjitjanguṟu. Panya iwara ngaṉmanyitjangka ankunyangka tjukurpa Mosenya ungkunytjitjangku nganaṉanya puṯu tjukaṟuruningi Godanya tjukaṟurungku waṉantjaku. Panya tjukurpa nyiringka walkatjunkunytjitjanguṟu nganaṉa puṯu wangaṉarangku kuliṟa palyaningi. Palu kuwari nganaṉa iwara kuwaritjangka ankunyangka Jesulu nganaṉanya mayatjangku kanyini, ka Kurunpa Miḻmiḻṯu nganaṉanya nintini Godanya tjukaṟurungku waṉantjaku.
6 Agora, mortos para essa lei que nos mantinha sujeitos, dela nos temos libertado, e nosso serviço realiza-se conforme a renovação do Espírito e não mais sob a autoridade envelhecida da letra.
7 Kala nyanga palulanguṟu yaaltji kulilku tjukurpa Godalu Mosenya ungkunytjitja? Nyara paluṟu wanyu kura? Wiya, nyaratja kura wiya. Moseku tjukurpa palya alatjiṯu ngaṟanyi, panya tjukurpa paluṟu ngayunya pailpai kaṉa kulilpai, “Munta-uwa, Godalu nyanga palunya pailpai.” Wanyuṉa unytjungku tjukurpa nyangatja wangkama utintjikitjangku. Panya Moseku tjukurta Godalu wangkara paintja nyanga alatji ngaṟanyi, |src="CN01994B.TIF" size="col" loc="p" ref="7:7"
7 Que diremos, então? Que a lei é pecado? De modo algum. Mas eu não conheci o pecado senão pela lei. Porque não teria idéia da concupiscência, se a lei não dissesse: Não cobiçarás {Ex 20,17}.
8 Palu panya ngaṉmanypa ngayulu tjukurku ngurpa nyinangi palya-palku, ka kura nyara paluṟu ngaṟangi alatjiṯu ngayula unngu. Kaṉa palulanguṟu tjukurpa panya palunya kulinu, munuṉa painnyangka kuliṟa ngayulu kura panya palunya puṯu wantingi, panya kulintja ngayuku ngaṟangi alatjiṯu walytjatjaraku mukuringkunytjaku. Palu tjinguṟuṉa tjukurpa kulintja wiya ngurpa nyinarampa ngayuluṉatju kura kulintja wiya ngurpa alatjiṯu nyinama.
8 Foi o pecado, portanto, que, aproveitando-se da ocasião que lhe foi dada pelo preceito, excitou em mim todas as concupiscências; porque, sem a lei, o pecado estava morto.
9 — ausente —
9 Quando eu estava sem a lei, eu vivia; mas, sobrevindo o preceito, o pecado recobrou vida,
10 — ausente —
10 e eu morri. Assim o mandamento, que me devia dar a vida, conduziu-me à morte.
11 Panya ngayulu kuliningi alatji, “Moseku tjukurpa ngaṟanyi ngayulu kuliṟa tjukaṟuru nyinanytjaku.” Palu wiya, ngayulu kuliṟa puṯu tjukaṟuru nyinangi, panya tjukurpa nyara paluṟu ngayulu kura tjuṯa palyantja kutju utinu, ka nyara palulanguṟu Godalu ngayunya ngurkantankunytjaku ngaṟangi alatjiṯu. Palu ngayulu tjukurku nintiringkula alatji kuliningi, “Wanyu kaṉatju tjukurpa nyangatja wangaṉarangku kulinma wanka mulapa nyinanytjikitjangku.” Alatjiṉa kuliningi ngunti panya ngayulu puṯu wangaṉarangku kuliningi munuṉa kura palyaṟa tjukurpa palunya kuraningi, ka ngayunya iluntankunytjaku ngaṟangi.
11 Porque o pecado, aproveitando da ocasião do mandamento, seduziu-me, e por ele me levou à morte.
12 Panya tjukurpa Godalu Mosenya ungkunytjitja puḻka mulapa ngaṟanyi wiṟu alatjiṯu, munulanya nintini tjukaṟuru wiṟuṟa nyinanytjaku.
12 Por conseguinte, a lei é santa e o mandamento é santo, e justo, e bom...
13 Ka tjukurpa nyanga wiṟunguṟu wanyu ngayunya iluntankunytjaku ngaṟanyi? Wiya, ngayulu kura palyantjitjanguṟu kutju ngayunya iluntankunytjaku ngaṟanyi, tjukurnguṟu wiya. Panya tjukurpa nyanga wiṟungku nintini ngayulu kura palyantja uwankara, kaṉa nintingku kulini, “Mulapa ngayulu kura palyaṟa Godala tungunpunganyi, kaṉi ngayunya iluntankunytjaku ngaṟanyi alatjiṯu ngayulu kura palyantjitjanguṟu.”
13 Então o que é bom tornou-se causa de morte para mim? De certo que não. Foi o pecado que, para se mostrar realmente pecado, acarretou para mim a morte por meio do que é bom, a fim de que, pelo mandamento, o pecado se fizesse excessivamente pecaminoso.
14 Nganaṉa ninti panya Moseku tjukurpa wiṟu mulapa panya Godalu wangkanytja. Palu ngayulu aṉangu mantatja munuṉa iwara kurangka tiṯutjara ananyi munuṉa puṯu palunya wantikatinyi.
14 Sabemos, de fato, que a lei é espiritual, mas eu sou carnal, vendido ao pecado.
15 Palu yaaltjirikuṉa? Puṯuṉa kulini, panya ngayulu wiṟu palyantjikitja mukuringanyi, palu puṯuṉa palyaṉi. Munuṉa kura tjuṯa wantinytjikitjangku kulini, palu piṟukuṉa kura nyara palunya tjananya palyaṉi alatjiṯu.
15 Não entendo, absolutamente, o que faço, pois não faço o que quero; faço o que aborreço.
16 Panya ngayulu tjituṟu-tjituṟuripai kura palyaṟa munuṉa pala palulanguṟu kulilpai, “Mulapa Godaku tjukurpa tjukaṟuru ngaṟanyi, kaṉa ngayulu tungunpungkunytjatjanu uti tjituṟu-tjituṟurima.”
16 E, se faço o que não quero, reconheço que a lei é boa.
17 Palulanguṟuṉa kulini, “Ngayulu panya wiṟu palyantjikitja mukuringanyi, palu ngayula unngu kura ngaṟanyi, nyara paluṟuṉi kura palyantjaku wituṉi.”
17 Mas, então, não sou eu que o faço, mas o pecado que em mim habita.
18 Ngayulu ninti panya ngayula unngu palya ngaṟanytja wiya. Panya ngayulu mukuringanyi wiṟu palyantjikitja, palu kurangkuṉi angatjunanyi, kaṉa puṯu nguwanpa palyaṉi.
18 Eu sei que em mim, isto é, na minha carne, não habita o bem, porque o querer o bem está em mim, mas não sou capaz de efetuá-lo.
19 Ngayulu wiṟu palyantjikitja mukuringkula puṯu alatjiṯu palyaṉi, munuṉa kura tjuṯa wantinytjikitja mukuringanyi, palu palyaṉi alatjiṯuṉa puṯu wantira.
19 Não faço o bem que quereria, mas o mal que não quero.
20 Uwa, puṯu nguwanpaṉa kulini palyanyku nyinanytjikitjangku. Palu panya ngayula unngu kura ngaṟanyi, nyara paluṟuṉi kura palyantjaku rawangku wituwituṉi.
20 Ora, se faço o que não quero, já não sou eu que faço, mas sim o pecado que em mim habita.
21 Uwa, nyanga alatji ngayula tiṯutjara ngaṟanyi. Ngayulu wiṟu palyantjikitja mukuringanyi, palu kura kutju alatjiṯuṉa rawangku palyaṉi.
21 Encontro, pois, em mim esta lei: quando quero fazer o bem, o que se me depara é o mal.
22 Ngayulu kurunpa winki Godaku tjukurku puḻkaṟa pukuḻarinyi.
22 Deleito-me na lei de Deus, no íntimo do meu ser.
23 Palu tjukurpa palunyaṉa puṯu tjukaṟurungku palyaṉi. Panya ngayula unngu kura ngaṟanyi munuṉi nyara paluṟu wiṟu palyantjikitja mukuringkunyangka kuralpai. Panya kura munu palya, paluṟu pula ngayula unngu ngaṟanyi tiṯutjara munuṉi nyara paluṟu pula wituwitulpai, kaṉa wiṟu palyantjikitja mukuringkula puṯu palyaṉi, panya kurangkuṉi wituwitulpai kura kutju palyantjaku. Kaṉa puṯu nguwanpa wantipai.
23 Sinto, porém, nos meus membros outra lei, que luta contra a lei do meu espírito e me prende à lei do pecado, que está nos meus membros.
24 — ausente —
24 Homem infeliz que sou! Quem me livrará deste corpo que me acarreta a morte?...
25 — ausente —
25 Graças sejam dadas a Deus por Jesus Cristo, nosso Senhor! Assim, pois, de um lado, pelo meu espírito, sou submisso à lei de Deus; de outro lado, por minha carne, sou escravo da lei do pecado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.