Daniel 2

Tjukurpa Palya (PJT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Nipaka-nitjanya panya mayatja puḻka nyinangi yiya kutjara. Munu palulanguṟu paluṟu munga kutjupangka ngarira tjukurmanu kutjupa kutjupa munu wankaringkula nyinara puṯu kuliningi, “Ai, nyaaṉa panyatja nyangu?” Munu munga nyara palula paluṟu puṯulta kunkunaringi.
1 No segundo ano de seu reinado, Nabucodonosor teve sonhos que lhe perturbaram a tal ponto o espírito, que perdeu o sono.
2 Munu wati panya Nipaka-nitjalu aḻṯingu wati ngangkaṟi tjuṯa, munu wati ayinayiningku palyalpai tjuṯa, wati nintipuka tjuṯa kuḻu palulakutu pitjala tjukurmankunytja panya palunya utiṟa wangkanytjaku.
2 Mandou chamar os escribas, os mágicos, os feiticeiros e os caldeus para lhe fazerem a interpretação. Estes vieram apresentar-se diante do rei.
3 Munu wati panya tjuṯa pitjanyangka paluṟu tjanala wangkangu alatji, “Ngayuluṉa kutjupa kutjupa mulapa tjukurtjunu munu nyangaṉa wankaringkula nyinara puṯu alatjiṯu kulini. Wanyuṉiya utiṟa tjakultjura ngayulu nyanga tjukurmankunytja.”
3 Tive um sonho, disse-lhes, e meu espírito se consome à procura do significado.
4 Kaya wati panya paluṟu tjana mayatjangka panya wangkangu tjanampa wangkangku Aṟa-mayikangku. Nyanga alatjiya wangkangu, “Mayatjan wiṟu mulapa. Nyuntumpala mukuringanyi mayatja nganampa tiṯutjara nyinanytjaku. Palu wanyulanya nyuntu nyanga tjukurmankunytja waraṟa tjakultjura, kala palulanguṟu nyuntula utiṟa wangkaku.”
4 Os caldeus responderam ao rei {em língua aramaica}: Senhor, longa vida ao rei! Narra teu sonho para que teus servos dêem a interpretação.
5 Ka mayatjangku panya tjanala wangkangu, “Wiya, ngayulu mukuringanyi nyura kuwari ngayulu panya nyakunytjanya tjakultjunkunytjaku munuṉiya palulanguṟulta utiṟa wangka. Wiyangkampa ngayuku tjaultji tjuṯangku nyuranya kaṯaṟa minya-minyaṟa wiyalku munu nyurampa ngura kuḻu piḻuntankuku.
5 O rei disse aos caldeus: para mim é coisa decidida: se não me explicardes o conteúdo do sonho bem como sua significação, sereis estraçalhados e vossas casas reduzidas a um montão de imundícies.
6 Palu nyura ngayula tjukaṟurungku utiṟa tjakultjunkunyangkampaṉa ngayulu nyuranya wiṟunmankuku munuṉa nyuranya wiṟu tjuṯa ungkula pukuḻmankuku. Uwa, utingkuṉiya wangka, panya ngayulu tjukurmankunytja.”
6 Mas se me revelardes tanto o conteúdo quanto a significação do sonho, recebereis de mim donativos, presentes e grandes testemunhos de honra. Portanto, dizei-me meu sonho e o que ele significa.
7 Kaya wati panya ngangkaṟi tjuṯangku mayatjangka piṟuku wangkangu, “Mayatjan wiṟu! Wanyulanya tjakultjura nyuntu panya tjukurmankunytja, kala palulanguṟulta nyuntula utiṟa wangkaku. Nyaan wanyu tjukurmanu?”
7 De novo responderam: Que o rei narre o sonho a seus servos e nós faremos a interpretação.
8 — ausente —
8 Sei agora perfeitamente, continou o rei, que procurais ganhar tempo, porque sabeis que estou bem decidido
9 — ausente —
9 a aplicar-vos a dita sentença, se não me revelardes o conteúdo de meu sonho. Estais combinados a mentir-me e a enganar-me, esperando que as circunstâncias mudem. Vamos, dizei-me o que sonhei e eu saberei se sois capazes de dar a interpretação.
10 Kaya wati panya nintipuka tjuṯangku mayatjangka wangkangu, “Wiya, panya nyuntu kutjun ninti nyuntu pala tjukurmankunytjitjaku. Palu nyuntu utiṟa wangkanytja wiyangkampa nganaṉa puṯu kulini. Wiṟungku wanyu kulila, panya ngura manta winkingkayanku wati nintipuka uwankara palu puṟunypaṯu nyinanyi. Kaya ngura winkingka mayatja uwankarangku ngangkaṟi tjuṯangka nyanga palu puṟunypa tjapilpai wiya.
10 Os caldeus deram ao rei esta resposta: Não há homem algum sobre a terra que possa fazer o que exige o rei. E, de fato, jamais rei algum, por maior e mais poderoso que tenha sido, pediu tamanha coisa a um escriba, mágico ou caldeu.
11 Nganaṉala uwankara ngurpa nyuntu panya tjukurpa nyakunytjitjaku. Tjinguṟu nganampa god tjuṯangku kutju nintingku nyuntula tjakultjunkuku, palu god paluṟu tjana panya nganaṉala tjungu nyinanytja wiya.”
11 A questão proposta pelo rei é difícil e ninguém poderia dar a solução ao rei, a não ser os deuses que estão excluídos do trato com os seres carnais.
12 — ausente —
12 Com isso, o rei encolerizou-se e, na sua fúria, deu ordem para matarem todos os sábios de Babilônia.
13 — ausente —
13 A sentença foi publicada e o massacre dos sábios começou. Procuravam Daniel e seus comapanheiros para matá-los,
14 Ka panya Nipaka-nitjaku tjaultji tjuṯa ngaṟangi palunya aṯunymankunytjikitja, ka palumpa tjanampa mayatja nyinangi wati ini Aṟiyakanya. Ka Nipaka-nitjalu palula wangkangu tjaultji tjuṯatjara warmaḻarira ankula nintipuka tjuṯa munu ngangkaṟi tjuṯa kuḻu pungkula iluntankunytjaku.
14 quando este dirigiu a Arioc, chefe da guarda do rei, que havia saído para executar todos os sábios babilônios, palavras cheias de prudência e sabedoria:
15 “Wiṟu ngana, tjakultjuraṉi. Nyaanguṟu mayatja Nipaka-nitjalu nyuntunya wangkangu nganaṉanya nintipuka uwankara iluntankunytjaku ngangkaṟi tjuṯa kuḻu? Nyangatja aṟa palya wiya, kura.”
15 Por que, perguntou-lhe, uma sentença tão severa da parte do rei? Arioc expôs-lhe o assunto,
16 Ka Danieltu kulintjatjanu mapalku anu mayatja panya Nipaka-nitjalakutu, munu wirkaṟa palula wangkangu, “Tjaultji panya tjuṯa markula, kaṉa ankula tjukutjuku nyinara kuliṟa maḻaku pitjala nyuntulalta utiṟa tjakultjunkuku nyuntu panya tjukurmankunytjitja.” Ka mayatjangku panya palyanmanu munu tjaultji tjuṯa markuṉu.
16 e logo Daniel decidiu-se ir ao rei, para pedir-lhe a concessão de uma prorrogação: daria então ao rei a interpretação {pedida}.
17 Ka palulanguṟu Danieltu ngurakutu ankula aṟa panya uwankara tjakultjunu wati panya palumpa maḻpa maṉkurta Ananayala, Mitjayilta munu Atjaṟayala.
17 Logo que voltou do rei, Daniel pôs a par do assunto seus companheiros Ananias, Misael e Azarias.
18 Munu paluṟu tjanala wangkangu, “Wanyula tjapila nganampa panya God ilkaṟitjangka nganampa ngaḻṯuringkunytjaku munu Nipaka-nitjalu tjukurmankunytja ngayula utintjaku, kaṉa Godala kulintjatjanungku ankula mayatjangka panya wangkara utila, kalanya pungkunytja wiyangku wantima wati panya nintipuka tjuṯa munu ngangkaṟi tjuṯa kuḻu, kala uwankara wankaṟu nyinaku.” Munuya mulapaṯu Godala tjapiningi. |src="co01347b.TIF" size="col" loc="p" ref="2:18"
18 Pediu-lhes para implorarem a misericórdia do Deus dos céus a respeito desse enigma, a fim de que não matassem Daniel e seus companheiros com o resto de Babilônia.
19 Ka munga pala palula Godalu Danielnga nintinu, ka wankaringkula nyangu munu tjukurpa uti kuliningi wati panya Nipaka-nitjalu tjukurmankunytja. Munu nyara palulanguṟu nintinnyangka Danieltu God ilkaṟitjanya pukuḻṯu mirawaṉira waḻkuṉu nyanga alatji wangkara,
19 O mistério foi então revelado a Daniel numa visão noturna. Pelo que, bendizendo o Deus dos céus,
20 “God, nyuntu panya nintipuka puḻka mulapa munun witulya puḻkatjara.
20 Daniel expressou-se como segue: Bendito seja o nome de Deus de eternidade em eternidade, porque a ele pertencem a sabedoria e o poder!
21 Panya nyuntu mayatjangku mantatja ilkaṟitja uwankara tjunguṟa kanyini.
21 É ele quem faz mudar os tempos e as circunstâncias; é ele quem depõe os reis e os enaltece; é ele quem dá sabedoria aos sábios e talento aos inteligentes.
22 “Panya aṉangungku kutjupa kutjupa puṯu kulinnyangka nyuntu nintingku utilpai, kumpilitja tjuṯa.
22 É ele quem revela os profundos e secretos mistérios, quem conhece o que está mergulhado nas trevas, junto ao qual habita a luz.
23 God, ngayulu nyuntunya mirawaṉira waḻkuṉi,
23 Ó Deus de meus pais, eu vos exalto e vos louvo, porque vós me destes a prudência e a força, e porque vós nos manifestastes o que vos pedimos, revelando-nos o sonho do rei.
24 Palulanguṟulta Danielnga anu tjaultji panya tjuṯaku mayatjakutu wati panya Ariyakalakutu munu palula wangkangu, “Kulila! Ngangkaṟi munu nintipuka tjuṯa iluntankuwiyangku wantima. Wanyuṉi ma-kati mayatja Nipaka-nitjalakutu, kaṉa palula wangkara utilku paluṟu panya tjukurmankunytja.”
24 Depois disso, Daniel foi procurar Arioc, a quem o rei tinha incumbido do massacre dos sábios de Babilônia. E falou-lhe assim: Não mandes matar os sábios de Babilônia. Introduze-me à presença do rei para que eu lhe dê a explicação.
25 Ka Ariyakalu Danielnga kuwariṯu katingu mayatja Nipaka-nitjalakutu munu palula wangkangu, “Nyangatja wati panya nyuntu ngalya-katinytjanya ngura panya Judah-languṟu. Nyanga paluṟunta wangkara utilku nyuntu panya tjukurmankunytja.”
25 Arioc apressou-se em conduzir Daniel junto ao rei, dizendo-lhe: Achei, entre os deportados da Judéia, um homem que dará ao rei a explicação desejada.
26 Ka Nipaka-nitjalu Danielta tjapinu, “Mulapaṉin nyuntu ngayulu panya tjukurmankunytjanya tjakultjunkuku? Munuṉin palulanguṟu wangkara utilku?”
26 O rei dirigiu a palavra a Daniel {que tinha o cognome de Baltazar}: És realmente capaz, disse-lhe, de desvendar-me o sonho que tive e fornecer-me a interpretação?
27 Ka Danieltu wangkangu, “Wati panya nintipuka uwankarangku tjukurpa nyangatja nyuntula puṯu utiṟa wangkangi, ngangkaṟi tjuṯangku, kililpi nyakupai tjuṯangku kuḻu.
27 O mistério cuja revelação o rei pede, respondeu Daniel ao rei, nem os sábios, nem os mágicos, nem os feiticeiros, nem os astrólogos são capazes de revelar-lhos.
28 — ausente —
28 Mas no céu existe um Deus que desvenda os mistérios, o qual quis revelar ao rei Nabucodonosor o que deve suceder no decorrer dos tempos. Eis, portanto, teu sonho e as visões que se apresentaram a teu espírito quando estavas em teu leito.
29 — ausente —
29 Senhor, os pensamentos que vieram ao teu espírito, enquanto estavas em teu leito, são previsões do futuro: aquele que revela os mistérios mostrou-te o futuro.
30 Palu nyuntu tjinguṟu ngayunya kulilku nintipuka-palku, palu wiya Godaluṉi ngayunya nintinu nyuntula wangkara utintjaku, nyuntu tjukaṟurungku kulintjaku.”
30 Quanto a mim, se esse mistério me foi desvendado, não é que haja mais sabedoria em mim do que nos outros homens, mas para eu dar ao rei a interpretação, a fim de que se faça luz nos pensamentos do teu coração.
31 Munu palulanguṟu Danieltu Nipaka-nitjalu tjukurmankunytja tjakultjunu alatji wangkara, “Watin mayatja wiṟu mulapa! Nyuntu panya nyangu tjukurpa wati-wati palyantja puḻka mulapa nyuntula kuranyu ngaṟanyangka, waṟa mulapa. Ka panya pitalytji puḻka mulapa irnyaṟa ngaṟangi, kan puḻkaṟa nguḻuringu.
31 Senhor: contemplavas, e eis que uma grande, uma enorme estátua erguia-se diante de ti; era de um magnífico esplendor, mas de aspecto aterrador.
32 Panya paluṟu kata kaulnguṟu palyantja, munu pilpirpa miṉa tjiilpanguṟu palyantja, munu tjuni kaṟilpa tjunta kuḻu puṟantjinguṟu palyantja.
32 Sua cabeça era de fino ouro, seu peito e braços de prata, seu ventre e quadris de bronze,
33 Munu tjaḻpa ayananguṟu palyantja, munu tjina ayananguṟu tjuḻpirta tjunguṟa palyantja.
33 suas pernas de ferro, seus pés metade de ferro e metade de barro.
34 “Munu panyan nyangu puḻi murpu katu kaṯakatinyangka, ka panya puḻi taaṉpa puḻka ngalya-punkaṟa wati-wati panya tjina atuṟa pilkiṟa minya-minyaṉu. Ka nyangatja aṉangungku palyantja wiya.
34 Contemplavas {essa estátua} quando uma pedra se descolou da montanha, sem intervenção de mão alguma, veio bater nos pés, que eram de ferro e barro, e os triturou.
35 Ka palulanguṟu wati-wati panya paluṟu uwankara kaṯakatira minya-minyaringu, kata panya kaulnguṟu palyantja, pilpirpa miṉa tjiilpanguṟu palyantja, munu tjuni kaṟilpa tjunta kuḻu puṟantjinguṟu palyantja, tjaḻpa ayananguṟu palyantja uwankara minya-minyaringkula ulpururingu. Ka waḻpangku ulpuru palunya uwankara waṉingu, panya aṉangungku uṉinypa kaṉinnyangka unytjunytju waḻpangku waṉira wililytjingalpai, palu puṟunypa. Ka palula maḻangka puḻi panya taaṉpa paluṟu puḻka mulararira puḻi murpuringu munu manta winkilta tjutuṉu.
35 Então o ferro, o barro, o bronze, a prata e o ouro foram com a mesma pancada reduzidos a migalhas, e, como a palha que voa da eira durante o verão, foram levados pelo vento sem deixar traço algum, enquanto que a pedra que havia batido na estátua tornou-se uma alta montanha, ocupando toda a região.
36 “Alatji panyan nyuntu tjukurmankula nyangu, kaṉa kuwari tjukurpa panya palunya nyuntula utiṟa wangkanyi.
36 Eis o sonho. Agora vamos dar ao rei a interpretação.
37 Kan nyuntu mayatja puḻka mulapa mayatja kutjupa tjuṯangka waintaṟa. Panya Godalunta puḻkaṟa witulyanu munu kuṉpuṉu.
37 Senhor: tu que és o rei dos reis, a quem o Deus dos céus deu realeza, poder, força e glória;
38 Nyuntu aṉangu ngura winkitjaku mayatja nyinanyi, kuka tjuṯaku, munu tjuḻpu tjuṯaku kuḻu, uwankaraku. Munu panyan kuwari tjukurpa nyangu wati-wati kata kaulnguṟu palyantja – kata nyara paluṟu nyuntunya nintini mayatja puḻka mulapa nyinanytja. Palu ngula nyuntu wiyaringkula iluku.
38 a quem ele deu o domínio, onde quer que habitem, sobre os homens, os animais terrestres e os pássaros do céu, tu és a cabeça de ouro.
39 Panya nyangun pilpirpa munu miṉa tjiilpanguṟu palyantja – nyara paluṟu nintini mayatja kutjupa nyuntula aṟangka maḻangka nyinakatinytjaku kuṉpu wiya nguwanpa.
39 Depois de ti surgirá um outro reino menor que o teu, depois um terceiro reino, o de bronze, que dominará toda a terra.
40 Munu panyan nyangu tjuni kaṟilpa tjunta kuḻu puṟantjinguṟu palyantja – nyara paluṟu nintini mayatja kutjupa ngapartji nyinakatinytjaku manta winkiku mayatja. Munu panyan nyangu tjaḻpa ayananguṟu palyantja – nyara paluṟu nintini piṟuku mayatja kutjupa ngapartji nyinakatinytjaku kuṉpu mulapa ayana puṟunypa panya uwankara upirmankupai. Mayatja nyara paluṟu panya tjaultji tjuṯatjarangku mayatja ngaṉmanyitja uwankara wiyalku.
40 Um quarto reino será forte como o ferro: do mesmo modo que o ferro esmaga e tritura tudo, da mesma maneira ele esmagará e pulverizará todos os outros.
41 — ausente —
41 Os pés e os dedos, parte de terra argilosa de modelar, parte de ferro, indicam que esse reino será dividido: haverá nele algo da solidez do ferro, já que viste ferro misturado ao barro.
42 — ausente —
42 Mas os dedos, metade de ferro e metade de barro, mostram que esse reino será ao mesmo tempo sólido e frágil.
43 Ka nyuntu ninti panya ayana puṯu tjuḻpirpangka tjungu ngaṟapai, pala palu puṟunypa mayatja paluṟu tjana puṯu tjungu ngaṟaku munuya mauṉṯalpa mauṉṯalpa nyinaku kuṉpu wiya.
43 Se viste o ferro misturado ao barro, é que as duas partes se aliarão por casamentos, sem porém se fundirem inteiramente, tal como o ferro que não se amalgama com o barro.
44 — ausente —
44 No tempo desses reis, o Deus dos céus suscitará um reino que jamais será destruído e cuja soberania jamais passará a outro povo: destruirá e aniquilará todos os outros, enquanto que ele subsistirá eternamente.
45 — ausente —
45 Foi o que pudeste ver na pedra deslocando-se da montanha sem a intervenção de mão alguma, e reduzindo a migalhas o ferro, o bronze, o barro, a prata e o ouro. Deus, que é grande, dá a conhecer ao rei a sucessão dos acontecimentos. O sonho é bem exato, e sua interpretação é digna de fé.
46 Ka Nipaka-nitjalu Danielta kulintjatjanungku palula kuranyu tultjungaṟakatira palunya waḻkuṉu. Munu wangkangu palumpa wati waṟka tjuṯangka paṉṯi wiṟu, mai kuḻu Danielnga katira ungkunytjaku.
46 Nesse instante, o rei Nabucodonosor atirou-se de rosto em terra, prostrado diante de Daniel; depois ordenou que lhe fossem oferecidos oblações e perfumes.
47 Munu paluṟu Danielta wangkangu, “Mulapa nyuntumpa God puḻka mulapa, god kutjupa uwankarangka waintarinytja. Paluṟu manta winkitjaku mayatja nyinanyi, ka panya mayatja mantatja tjuṯa nyinanyi paluṟu kutjungku tjunkunytjitja. Paluṟu mulapa kumpilitja utilpai, panya paluṟunta nyuntunya nintinu ngayulu tjukurmankunytja, kaṉin wiṟungku ngayula utiṟa tjakultjunu.”
47 Dirigindo-se a Daniel, disse o rei: Vosso Deus é verdadeiramente o Deus dos deuses, o Senhor dos reis; é também o revelador dos mistérios, já que pudeste revelar este.
48 Munu mayatja panya paluṟu Danielnga mayatja kuranyitja tjunu, munu wiṟu tjuṯa palunya ungu. Munu paluṟu wangkangu ngura manta Papilannga mayatjarira palyanyku palumpa kanyintjaku munu nintipuka tjuṯa, ngangkaṟi tjuṯa kuḻu mayatjarira kanyintjaku.
48 O rei elevou Daniel em dignidade, deu-lhe numerosos e ricos presentes; constituiu-o governador de toda a província de Babilônia e o tornou chefe supremo de todos os sábios de Babilônia.
49 Ka Danieltu Nipaka-nitjala tjapinu palumpa maḻpa maṉkurku ini panya Tjataṟakaku, Mitjakaku, Pinikauku tjanampa tjunguringkula palunya alpamilantjaku. Ka mulapaṯu tjananya mayatja tjunu Danielta itingka tjungu nyinara waṟkarinytjaku. Ka palulanguṟu Danielnga Nipaka-nitjaku waḻingka nyinangi munu palunya alpamilaningi aṉangu winki palyanyku kanyintjaku ngura nyanga Papilanta munu ngura ititja tjuṯangka kuḻu.
49 Daniel pediu ao rei e confiou a Sidrac, Misac e Abdênago a administração da província de Babilônia. E Daniel permaneceu na corte real.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Daniel 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.