Daniel 2
Tjukurpa Palya (PJT) vs NTLH
1 Nipaka-nitjanya panya mayatja puḻka nyinangi yiya kutjara. Munu palulanguṟu paluṟu munga kutjupangka ngarira tjukurmanu kutjupa kutjupa munu wankaringkula nyinara puṯu kuliningi, “Ai, nyaaṉa panyatja nyangu?” Munu munga nyara palula paluṟu puṯulta kunkunaringi.
1 No segundo ano de Nabucodonosor como rei da Babilônia, ele teve uns sonhos que o deixaram tão preocupado, que não podia dormir.
2 Munu wati panya Nipaka-nitjalu aḻṯingu wati ngangkaṟi tjuṯa, munu wati ayinayiningku palyalpai tjuṯa, wati nintipuka tjuṯa kuḻu palulakutu pitjala tjukurmankunytja panya palunya utiṟa wangkanytjaku.
2 Então mandou chamar os sábios, os adivinhos, os feiticeiros e os astrólogos, para que eles explicassem os sonhos. Quando chegaram e se apresentaram diante do rei,
3 Munu wati panya tjuṯa pitjanyangka paluṟu tjanala wangkangu alatji, “Ngayuluṉa kutjupa kutjupa mulapa tjukurtjunu munu nyangaṉa wankaringkula nyinara puṯu alatjiṯu kulini. Wanyuṉiya utiṟa tjakultjura ngayulu nyanga tjukurmankunytja.”
3 ele lhes disse: — Tive um sonho que me deixou muito preocupado e não vou ficar sossegado enquanto não souber o que ele quer dizer.
4 Kaya wati panya paluṟu tjana mayatjangka panya wangkangu tjanampa wangkangku Aṟa-mayikangku. Nyanga alatjiya wangkangu, “Mayatjan wiṟu mulapa. Nyuntumpala mukuringanyi mayatja nganampa tiṯutjara nyinanytjaku. Palu wanyulanya nyuntu nyanga tjukurmankunytja waraṟa tjakultjura, kala palulanguṟu nyuntula utiṟa wangkaku.”
4 Eles disseram ao rei na língua aramaica : — Que o rei viva para sempre! Pedimos que o senhor nos conte o sonho e aí nós lhe diremos o que ele quer dizer.
5 Ka mayatjangku panya tjanala wangkangu, “Wiya, ngayulu mukuringanyi nyura kuwari ngayulu panya nyakunytjanya tjakultjunkunytjaku munuṉiya palulanguṟulta utiṟa wangka. Wiyangkampa ngayuku tjaultji tjuṯangku nyuranya kaṯaṟa minya-minyaṟa wiyalku munu nyurampa ngura kuḻu piḻuntankuku.
5 Mas o rei respondeu: — Eu já resolvi que vocês têm de me contar o sonho e também explicar o que ele quer dizer. Se não puderem fazer isso, vocês serão todos cortados em pedaços, e as suas casas serão completamente arrasadas.
6 Palu nyura ngayula tjukaṟurungku utiṟa tjakultjunkunyangkampaṉa ngayulu nyuranya wiṟunmankuku munuṉa nyuranya wiṟu tjuṯa ungkula pukuḻmankuku. Uwa, utingkuṉiya wangka, panya ngayulu tjukurmankunytja.”
6 Mas, se me contarem o sonho e explicarem o que ele quer dizer, eu lhes darei presentes, prêmios e muitas honras. Portanto, digam o que foi que eu sonhei e o que o sonho quer dizer.
7 Kaya wati panya ngangkaṟi tjuṯangku mayatjangka piṟuku wangkangu, “Mayatjan wiṟu! Wanyulanya tjakultjura nyuntu panya tjukurmankunytja, kala palulanguṟulta nyuntula utiṟa wangkaku. Nyaan wanyu tjukurmanu?”
7 E todos os sábios disseram de novo: — Conte o senhor o sonho, e aí nós lhe diremos o que ele quer dizer.
8 — ausente —
8 Mas o rei insistiu: — Eu sei o que vocês estão fazendo. Estão é procurando ganhar tempo porque sabem que já resolvi
9 — ausente —
9 que, se vocês não me contarem o sonho, vou dar a todos o mesmo castigo. Vocês já combinaram me enganar com mentiras e falsidades, esperando que a situação mude. Contem-me o sonho, e então eu saberei que também poderão explicar o que ele quer dizer.
10 Kaya wati panya nintipuka tjuṯangku mayatjangka wangkangu, “Wiya, panya nyuntu kutjun ninti nyuntu pala tjukurmankunytjitjaku. Palu nyuntu utiṟa wangkanytja wiyangkampa nganaṉa puṯu kulini. Wiṟungku wanyu kulila, panya ngura manta winkingkayanku wati nintipuka uwankara palu puṟunypaṯu nyinanyi. Kaya ngura winkingka mayatja uwankarangku ngangkaṟi tjuṯangka nyanga palu puṟunypa tjapilpai wiya.
10 Os sábios deram ao rei esta resposta: — Não há ninguém no mundo que seja capaz de fazer o que o senhor quer. Nunca houve nenhum rei, por mais forte e poderoso que fosse, que tivesse exigido uma coisa dessas dos seus sábios, adivinhos ou astrólogos.
11 Nganaṉala uwankara ngurpa nyuntu panya tjukurpa nyakunytjitjaku. Tjinguṟu nganampa god tjuṯangku kutju nintingku nyuntula tjakultjunkuku, palu god paluṟu tjana panya nganaṉala tjungu nyinanytja wiya.”
11 O que o senhor está querendo é impossível. Não existe quem possa atender o seu pedido, a não ser os deuses, e eles não moram com a gente aqui na terra.
12 — ausente —
12 O rei ficou tão furioso, que mandou matar todos os sábios da Babilônia.
13 — ausente —
13 A ordem foi publicada, e então foram buscar Daniel e os seus companheiros para que eles também fossem mortos.
14 Ka panya Nipaka-nitjaku tjaultji tjuṯa ngaṟangi palunya aṯunymankunytjikitja, ka palumpa tjanampa mayatja nyinangi wati ini Aṟiyakanya. Ka Nipaka-nitjalu palula wangkangu tjaultji tjuṯatjara warmaḻarira ankula nintipuka tjuṯa munu ngangkaṟi tjuṯa kuḻu pungkula iluntankunytjaku.
14 Daniel foi procurar Arioque, o chefe da guarda do rei, que tinha recebido ordem para matar todos os sábios da Babilônia. Com muito jeito e cuidado,
15 “Wiṟu ngana, tjakultjuraṉi. Nyaanguṟu mayatja Nipaka-nitjalu nyuntunya wangkangu nganaṉanya nintipuka uwankara iluntankunytjaku ngangkaṟi tjuṯa kuḻu? Nyangatja aṟa palya wiya, kura.”
15 Daniel perguntou a Arioque: — Por que foi que o rei deu uma ordem tão dura assim? Arioque explicou o que havia acontecido.
16 Ka Danieltu kulintjatjanu mapalku anu mayatja panya Nipaka-nitjalakutu, munu wirkaṟa palula wangkangu, “Tjaultji panya tjuṯa markula, kaṉa ankula tjukutjuku nyinara kuliṟa maḻaku pitjala nyuntulalta utiṟa tjakultjunkuku nyuntu panya tjukurmankunytjitja.” Ka mayatjangku panya palyanmanu munu tjaultji tjuṯa markuṉu.
16 Então Daniel foi falar com o rei, e este concordou em esperar, a fim de dar tempo a Daniel para explicar o sonho.
17 Ka palulanguṟu Danieltu ngurakutu ankula aṟa panya uwankara tjakultjunu wati panya palumpa maḻpa maṉkurta Ananayala, Mitjayilta munu Atjaṟayala.
17 Depois, Daniel foi para casa e contou tudo aos seus amigos Ananias, Misael e Azarias.
18 Munu paluṟu tjanala wangkangu, “Wanyula tjapila nganampa panya God ilkaṟitjangka nganampa ngaḻṯuringkunytjaku munu Nipaka-nitjalu tjukurmankunytja ngayula utintjaku, kaṉa Godala kulintjatjanungku ankula mayatjangka panya wangkara utila, kalanya pungkunytja wiyangku wantima wati panya nintipuka tjuṯa munu ngangkaṟi tjuṯa kuḻu, kala uwankara wankaṟu nyinaku.” Munuya mulapaṯu Godala tjapiningi. |src="co01347b.TIF" size="col" loc="p" ref="2:18"
18 Daniel disse que orassem ao Deus do céu, pedindo que tivesse pena deles e lhes mostrasse o que aquele sonho misterioso queria dizer, a fim de que Daniel e os seus amigos não morressem junto com os outros sábios da Babilônia.
19 Ka munga pala palula Godalu Danielnga nintinu, ka wankaringkula nyangu munu tjukurpa uti kuliningi wati panya Nipaka-nitjalu tjukurmankunytja. Munu nyara palulanguṟu nintinnyangka Danieltu God ilkaṟitjanya pukuḻṯu mirawaṉira waḻkuṉu nyanga alatji wangkara,
19 Naquela noite, Daniel teve uma visão, e nela Deus mostrou o que o sonho queria dizer. Então Daniel agradeceu a Deus,
20 “God, nyuntu panya nintipuka puḻka mulapa munun witulya puḻkatjara.
20 dizendo: “Que o nome de Deus seja louvado para sempre, pois dele são a sabedoria e o poder!
21 Panya nyuntu mayatjangku mantatja ilkaṟitja uwankara tjunguṟa kanyini.
21 É ele quem faz mudar os tempos e as estações; é ele quem põe os reis no poder e os derruba; é ele quem dá sabedoria aos sábios e inteligência aos inteligentes.
22 “Panya aṉangungku kutjupa kutjupa puṯu kulinnyangka nyuntu nintingku utilpai, kumpilitja tjuṯa.
22 Ele explica mistérios e segredos e conhece o que está escondido na escuridão, pois com ele mora a luz.
23 God, ngayulu nyuntunya mirawaṉira waḻkuṉi,
23 Ó Deus dos meus antepassados, eu te agradeço e te louvo, pois me deste sabedoria e poder. Tu respondeste à nossa oração, nos mostrando o que o rei quer saber.”
24 Palulanguṟulta Danielnga anu tjaultji panya tjuṯaku mayatjakutu wati panya Ariyakalakutu munu palula wangkangu, “Kulila! Ngangkaṟi munu nintipuka tjuṯa iluntankuwiyangku wantima. Wanyuṉi ma-kati mayatja Nipaka-nitjalakutu, kaṉa palula wangkara utilku paluṟu panya tjukurmankunytja.”
24 Aí Daniel foi procurar Arioque, o oficial que tinha recebido ordem do rei para matar os sábios da Babilônia. Daniel disse: — Arioque, não mate os sábios. Leve-me para falar com o rei, e eu explicarei o sonho que ele teve.
25 Ka Ariyakalu Danielnga kuwariṯu katingu mayatja Nipaka-nitjalakutu munu palula wangkangu, “Nyangatja wati panya nyuntu ngalya-katinytjanya ngura panya Judah-languṟu. Nyanga paluṟunta wangkara utilku nyuntu panya tjukurmankunytja.”
25 Arioque levou Daniel depressa para o lugar onde o rei estava e lhe disse: — Está aqui comigo um dos judeus que trouxemos como prisioneiros e ele vai explicar o sonho que o senhor teve.
26 Ka Nipaka-nitjalu Danielta tjapinu, “Mulapaṉin nyuntu ngayulu panya tjukurmankunytjanya tjakultjunkuku? Munuṉin palulanguṟu wangkara utilku?”
26 O rei perguntou a Daniel, que também era chamado de Beltessazar: — Você pode contar o meu sonho e explicar o que ele quer dizer?
27 Ka Danieltu wangkangu, “Wati panya nintipuka uwankarangku tjukurpa nyangatja nyuntula puṯu utiṟa wangkangi, ngangkaṟi tjuṯangku, kililpi nyakupai tjuṯangku kuḻu.
27 Daniel respondeu: — Não há sábios, adivinhos, feiticeiros nem astrólogos que possam dar a explicação que o senhor está exigindo.
28 — ausente —
28 Mas há um Deus no céu, que explica mistérios. Foi por meio do sonho que ele fez o senhor saber o que vai acontecer no futuro. E agora, ó rei, eu vou explicar o sonho e as visões que o senhor teve enquanto dormia.
29 — ausente —
29 — O senhor estava deitado na sua cama e começou a pensar a respeito do futuro. E aquele que explica mistérios mostrou ao senhor o que vai acontecer.
30 Palu nyuntu tjinguṟu ngayunya kulilku nintipuka-palku, palu wiya Godaluṉi ngayunya nintinu nyuntula wangkara utintjaku, nyuntu tjukaṟurungku kulintjaku.”
30 E eu recebi a explicação do mistério, não porque seja o mais sábio de todos os homens, mas a fim de que o senhor saiba o sentido do sonho que teve e o que querem dizer os pensamentos que passaram pela sua mente, ó rei.
31 Munu palulanguṟu Danieltu Nipaka-nitjalu tjukurmankunytja tjakultjunu alatji wangkara, “Watin mayatja wiṟu mulapa! Nyuntu panya nyangu tjukurpa wati-wati palyantja puḻka mulapa nyuntula kuranyu ngaṟanyangka, waṟa mulapa. Ka panya pitalytji puḻka mulapa irnyaṟa ngaṟangi, kan puḻkaṟa nguḻuringu.
31 — O senhor teve uma visão na qual viu uma estátua enorme, de pé, bem na sua frente. A estátua era brilhante, mas metia medo.
32 Panya paluṟu kata kaulnguṟu palyantja, munu pilpirpa miṉa tjiilpanguṟu palyantja, munu tjuni kaṟilpa tjunta kuḻu puṟantjinguṟu palyantja.
32 A cabeça era de ouro puro, o peito e os braços eram de prata, a barriga e os quadris eram de bronze,
33 Munu tjaḻpa ayananguṟu palyantja, munu tjina ayananguṟu tjuḻpirta tjunguṟa palyantja.
33 as pernas eram de ferro, e os pés eram metade de ferro e metade de barro.
34 “Munu panyan nyangu puḻi murpu katu kaṯakatinyangka, ka panya puḻi taaṉpa puḻka ngalya-punkaṟa wati-wati panya tjina atuṟa pilkiṟa minya-minyaṉu. Ka nyangatja aṉangungku palyantja wiya.
34 Enquanto o senhor estava olhando, uma pedra se soltou de uma montanha, sem que ninguém a tivesse empurrado. A pedra caiu em cima dos pés da estátua e os despedaçou.
35 Ka palulanguṟu wati-wati panya paluṟu uwankara kaṯakatira minya-minyaringu, kata panya kaulnguṟu palyantja, pilpirpa miṉa tjiilpanguṟu palyantja, munu tjuni kaṟilpa tjunta kuḻu puṟantjinguṟu palyantja, tjaḻpa ayananguṟu palyantja uwankara minya-minyaringkula ulpururingu. Ka waḻpangku ulpuru palunya uwankara waṉingu, panya aṉangungku uṉinypa kaṉinnyangka unytjunytju waḻpangku waṉira wililytjingalpai, palu puṟunypa. Ka palula maḻangka puḻi panya taaṉpa paluṟu puḻka mulararira puḻi murpuringu munu manta winkilta tjutuṉu.
35 Imediatamente, o ferro, o barro, o bronze, a prata e o ouro viraram pó, como o pó que se vê no verão quando se bate o trigo para separá-lo da palha. O vento levou tudo embora, sem deixar nenhum sinal. Mas a pedra cresceu e se tornou uma grande montanha, que cobriu o mundo inteiro.
36 “Alatji panyan nyuntu tjukurmankula nyangu, kaṉa kuwari tjukurpa panya palunya nyuntula utiṟa wangkanyi.
36 — Foi este o sonho, e agora vou explicá-lo para o senhor.
37 Kan nyuntu mayatja puḻka mulapa mayatja kutjupa tjuṯangka waintaṟa. Panya Godalunta puḻkaṟa witulyanu munu kuṉpuṉu.
37 Ó rei, o senhor é o mais poderoso de todos os reis, e foi o Deus do céu quem o fez rei; ele lhe deu poder, autoridade e honra.
38 Nyuntu aṉangu ngura winkitjaku mayatja nyinanyi, kuka tjuṯaku, munu tjuḻpu tjuṯaku kuḻu, uwankaraku. Munu panyan kuwari tjukurpa nyangu wati-wati kata kaulnguṟu palyantja – kata nyara paluṟu nyuntunya nintini mayatja puḻka mulapa nyinanytja. Palu ngula nyuntu wiyaringkula iluku.
38 Ele deu ao senhor o domínio em todo o mundo sobre os seres humanos, os animais e as aves. O senhor é a cabeça feita de ouro.
39 Panya nyangun pilpirpa munu miṉa tjiilpanguṟu palyantja – nyara paluṟu nintini mayatja kutjupa nyuntula aṟangka maḻangka nyinakatinytjaku kuṉpu wiya nguwanpa.
39 Depois do seu reino haverá outro, que não será tão poderoso como o seu; e depois desse reino haverá ainda outro, um reino de bronze, que dominará o mundo inteiro.
40 Munu panyan nyangu tjuni kaṟilpa tjunta kuḻu puṟantjinguṟu palyantja – nyara paluṟu nintini mayatja kutjupa ngapartji nyinakatinytjaku manta winkiku mayatja. Munu panyan nyangu tjaḻpa ayananguṟu palyantja – nyara paluṟu nintini piṟuku mayatja kutjupa ngapartji nyinakatinytjaku kuṉpu mulapa ayana puṟunypa panya uwankara upirmankupai. Mayatja nyara paluṟu panya tjaultji tjuṯatjarangku mayatja ngaṉmanyitja uwankara wiyalku.
40 Depois, virá um quarto reino, e este será forte como o ferro, que quebra e despedaça tudo. E assim como o ferro quebra tudo, esse reino destruirá completamente todos os outros reinos do mundo.
41 — ausente —
41 Na estátua que o senhor viu, os pés e os dedos dos pés eram metade de ferro e metade de barro. Isso quer dizer que esse reino será dividido, mas terá alguma coisa da força do ferro; pois, como o senhor viu, o ferro estava misturado com barro.
42 — ausente —
42 Os dedos dos pés eram metade de ferro e metade de barro; isso quer dizer que o reino, por um lado, será forte, mas, por outro, será fraco.
43 Ka nyuntu ninti panya ayana puṯu tjuḻpirpangka tjungu ngaṟapai, pala palu puṟunypa mayatja paluṟu tjana puṯu tjungu ngaṟaku munuya mauṉṯalpa mauṉṯalpa nyinaku kuṉpu wiya.
43 O senhor, ó rei, viu que o ferro estava misturado com barro, e isso quer dizer que os reis procurarão unir os seus reinos por meio de casamentos. Mas como o ferro e o barro não se unem, assim também esses reinos não ficarão unidos.
44 — ausente —
44 No tempo desses reis, o Deus do céu fará aparecer um reino que nunca será destruído, nem será conquistado por outro reino. Pelo contrário, esse reino acabará com todos os outros e durará para sempre.
45 — ausente —
45 É isso o que quer dizer a pedra que o rei viu soltar-se da montanha, sem que ninguém a tivesse empurrado, e que despedaçou a estátua feita de ferro, bronze, prata, barro e ouro. O Grande Deus está revelando ao senhor o que vai acontecer no futuro. Foi este o sonho que o senhor teve, e esta é a explicação certa.
46 Ka Nipaka-nitjalu Danielta kulintjatjanungku palula kuranyu tultjungaṟakatira palunya waḻkuṉu. Munu wangkangu palumpa wati waṟka tjuṯangka paṉṯi wiṟu, mai kuḻu Danielnga katira ungkunytjaku.
46 Então o rei Nabucodonosor se ajoelhou diante de Daniel, e encostou o rosto no chão, e depois ordenou que fossem apresentados a Daniel sacrifícios e incenso.
47 Munu paluṟu Danielta wangkangu, “Mulapa nyuntumpa God puḻka mulapa, god kutjupa uwankarangka waintarinytja. Paluṟu manta winkitjaku mayatja nyinanyi, ka panya mayatja mantatja tjuṯa nyinanyi paluṟu kutjungku tjunkunytjitja. Paluṟu mulapa kumpilitja utilpai, panya paluṟunta nyuntunya nintinu ngayulu tjukurmankunytja, kaṉin wiṟungku ngayula utiṟa tjakultjunu.”
47 E ele disse a Daniel: — O Deus que vocês adoram é, de fato, o mais poderoso de todos os deuses e é o Senhor de todos os reis. Eu sei que é ele quem explica mistérios, pois você me explicou este sonho misterioso.
48 Munu mayatja panya paluṟu Danielnga mayatja kuranyitja tjunu, munu wiṟu tjuṯa palunya ungu. Munu paluṟu wangkangu ngura manta Papilannga mayatjarira palyanyku palumpa kanyintjaku munu nintipuka tjuṯa, ngangkaṟi tjuṯa kuḻu mayatjarira kanyintjaku.
48 Em seguida, o rei colocou Daniel como alta autoridade do reino e lhe deu também muitos presentes de valor. Ele pôs Daniel como governador da província da Babilônia e o fez chefe de todos os sábios do país.
49 Ka Danieltu Nipaka-nitjala tjapinu palumpa maḻpa maṉkurku ini panya Tjataṟakaku, Mitjakaku, Pinikauku tjanampa tjunguringkula palunya alpamilantjaku. Ka mulapaṯu tjananya mayatja tjunu Danielta itingka tjungu nyinara waṟkarinytjaku. Ka palulanguṟu Danielnga Nipaka-nitjaku waḻingka nyinangi munu palunya alpamilaningi aṉangu winki palyanyku kanyintjaku ngura nyanga Papilanta munu ngura ititja tjuṯangka kuḻu.
49 A pedido de Daniel, o rei pôs Sadraque, Mesaque e Abede-Nego como administradores da província da Babilônia; mas Daniel ficou na corte real.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Daniel 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.