Daniel 2

Tjukurpa Palya (PJT) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Nipaka-nitjanya panya mayatja puḻka nyinangi yiya kutjara. Munu palulanguṟu paluṟu munga kutjupangka ngarira tjukurmanu kutjupa kutjupa munu wankaringkula nyinara puṯu kuliningi, “Ai, nyaaṉa panyatja nyangu?” Munu munga nyara palula paluṟu puṯulta kunkunaringi.
1 No segundo ano do seu reinado, Nabucodonosor teve uns sonhos que o deixaram perturbado e sem poder dormir.
2 Munu wati panya Nipaka-nitjalu aḻṯingu wati ngangkaṟi tjuṯa, munu wati ayinayiningku palyalpai tjuṯa, wati nintipuka tjuṯa kuḻu palulakutu pitjala tjukurmankunytja panya palunya utiṟa wangkanytjaku.
2 Então o rei mandou chamar os magos, os encantadores, os feiticeiros e os caldeus, para que lhe dissessem o que ele havia sonhado. Eles vieram e se apresentaram diante do rei.
3 Munu wati panya tjuṯa pitjanyangka paluṟu tjanala wangkangu alatji, “Ngayuluṉa kutjupa kutjupa mulapa tjukurtjunu munu nyangaṉa wankaringkula nyinara puṯu alatjiṯu kulini. Wanyuṉiya utiṟa tjakultjura ngayulu nyanga tjukurmankunytja.”
3 Ele lhes disse: — Tive um sonho e fiquei perturbado, querendo saber que sonho foi esse.
4 Kaya wati panya paluṟu tjana mayatjangka panya wangkangu tjanampa wangkangku Aṟa-mayikangku. Nyanga alatjiya wangkangu, “Mayatjan wiṟu mulapa. Nyuntumpala mukuringanyi mayatja nganampa tiṯutjara nyinanytjaku. Palu wanyulanya nyuntu nyanga tjukurmankunytja waraṟa tjakultjura, kala palulanguṟu nyuntula utiṟa wangkaku.”
4 Os caldeus disseram ao rei em aramaico: — Que o rei viva eternamente! Conte o sonho a estes seus servos, e daremos a interpretação.
5 Ka mayatjangku panya tjanala wangkangu, “Wiya, ngayulu mukuringanyi nyura kuwari ngayulu panya nyakunytjanya tjakultjunkunytjaku munuṉiya palulanguṟulta utiṟa wangka. Wiyangkampa ngayuku tjaultji tjuṯangku nyuranya kaṯaṟa minya-minyaṟa wiyalku munu nyurampa ngura kuḻu piḻuntankuku.
5 Mas o rei respondeu aos caldeus: — Uma coisa é certa: se não me contarem o sonho e a sua interpretação, vocês serão despedaçados, e as casas de vocês serão reduzidas a ruínas.
6 Palu nyura ngayula tjukaṟurungku utiṟa tjakultjunkunyangkampaṉa ngayulu nyuranya wiṟunmankuku munuṉa nyuranya wiṟu tjuṯa ungkula pukuḻmankuku. Uwa, utingkuṉiya wangka, panya ngayulu tjukurmankunytja.”
6 Mas, se me contarem o sonho e a sua interpretação, vocês receberão de mim dádivas, prêmios e grandes honras. Portanto, contem-me o sonho e a sua interpretação.
7 Kaya wati panya ngangkaṟi tjuṯangku mayatjangka piṟuku wangkangu, “Mayatjan wiṟu! Wanyulanya tjakultjura nyuntu panya tjukurmankunytja, kala palulanguṟulta nyuntula utiṟa wangkaku. Nyaan wanyu tjukurmanu?”
7 Os caldeus responderam pela segunda vez: — Que o rei conte o sonho a estes seus servos, e nós lhe daremos a interpretação.
8 — ausente —
8 O rei respondeu: — Bem percebo que vocês estão querendo ganhar tempo, porque sabem que o que eu disse está resolvido,
9 — ausente —
9 isto é, se não me contarem o sonho, todos vocês receberão a mesma sentença. Vocês combinaram dizer palavras mentirosas e perversas na minha presença, esperando que a situação mude. Portanto, contem-me o sonho, e saberei que vocês podem me dar a interpretação.
10 Kaya wati panya nintipuka tjuṯangku mayatjangka wangkangu, “Wiya, panya nyuntu kutjun ninti nyuntu pala tjukurmankunytjitjaku. Palu nyuntu utiṟa wangkanytja wiyangkampa nganaṉa puṯu kulini. Wiṟungku wanyu kulila, panya ngura manta winkingkayanku wati nintipuka uwankara palu puṟunypaṯu nyinanyi. Kaya ngura winkingka mayatja uwankarangku ngangkaṟi tjuṯangka nyanga palu puṟunypa tjapilpai wiya.
10 Os caldeus responderam na presença do rei: — Não há nenhum mortal sobre a face da terra que possa fazer o que o rei exige. Nunca houve um rei, por maior e mais poderoso que fosse, que tenha exigido semelhante coisa de um mago, encantador ou caldeu.
11 Nganaṉala uwankara ngurpa nyuntu panya tjukurpa nyakunytjitjaku. Tjinguṟu nganampa god tjuṯangku kutju nintingku nyuntula tjakultjunkuku, palu god paluṟu tjana panya nganaṉala tjungu nyinanytja wiya.”
11 Isso que o rei exige é difícil, e não há ninguém que o possa revelar diante do rei, a não ser os deuses, e estes não moram entre os mortais.
12 — ausente —
12 Ao ouvir isto, o rei ficou tão irado e furioso, que mandou matar todos os sábios da Babilônia.
13 — ausente —
13 Saiu o decreto, segundo o qual os sábios deviam ser mortos. Foram buscar também Daniel e os seus companheiros, para que fossem mortos.
14 Ka panya Nipaka-nitjaku tjaultji tjuṯa ngaṟangi palunya aṯunymankunytjikitja, ka palumpa tjanampa mayatja nyinangi wati ini Aṟiyakanya. Ka Nipaka-nitjalu palula wangkangu tjaultji tjuṯatjara warmaḻarira ankula nintipuka tjuṯa munu ngangkaṟi tjuṯa kuḻu pungkula iluntankunytjaku.
14 Então Daniel, com cautela e prudência, foi falar com Arioque, chefe da guarda do rei, que tinha saído para matar os sábios da Babilônia.
15 “Wiṟu ngana, tjakultjuraṉi. Nyaanguṟu mayatja Nipaka-nitjalu nyuntunya wangkangu nganaṉanya nintipuka uwankara iluntankunytjaku ngangkaṟi tjuṯa kuḻu? Nyangatja aṟa palya wiya, kura.”
15 Daniel perguntou a Arioque, encarregado do rei: — Por que esse decreto do rei é tão urgente? Então Arioque explicou o caso a Daniel.
16 Ka Danieltu kulintjatjanu mapalku anu mayatja panya Nipaka-nitjalakutu, munu wirkaṟa palula wangkangu, “Tjaultji panya tjuṯa markula, kaṉa ankula tjukutjuku nyinara kuliṟa maḻaku pitjala nyuntulalta utiṟa tjakultjunkuku nyuntu panya tjukurmankunytjitja.” Ka mayatjangku panya palyanmanu munu tjaultji tjuṯa markuṉu.
16 Daniel foi falar com o rei, para pedir que lhe desse tempo, e ele revelaria ao rei a interpretação.
17 Ka palulanguṟu Danieltu ngurakutu ankula aṟa panya uwankara tjakultjunu wati panya palumpa maḻpa maṉkurta Ananayala, Mitjayilta munu Atjaṟayala.
17 Então Daniel foi para casa e explicou a situação a Hananias, Misael e Azarias, seus companheiros,
18 Munu paluṟu tjanala wangkangu, “Wanyula tjapila nganampa panya God ilkaṟitjangka nganampa ngaḻṯuringkunytjaku munu Nipaka-nitjalu tjukurmankunytja ngayula utintjaku, kaṉa Godala kulintjatjanungku ankula mayatjangka panya wangkara utila, kalanya pungkunytja wiyangku wantima wati panya nintipuka tjuṯa munu ngangkaṟi tjuṯa kuḻu, kala uwankara wankaṟu nyinaku.” Munuya mulapaṯu Godala tjapiningi. |src="co01347b.TIF" size="col" loc="p" ref="2:18"
18 para que pedissem misericórdia ao Deus do céu sobre este mistério, a fim de que Daniel e os seus companheiros não fossem mortos com o resto dos sábios da Babilônia.
19 Ka munga pala palula Godalu Danielnga nintinu, ka wankaringkula nyangu munu tjukurpa uti kuliningi wati panya Nipaka-nitjalu tjukurmankunytja. Munu nyara palulanguṟu nintinnyangka Danieltu God ilkaṟitjanya pukuḻṯu mirawaṉira waḻkuṉu nyanga alatji wangkara,
19 Então o mistério foi revelado a Daniel numa visão de noite. Daniel bendisse o Deus do céu,
20 “God, nyuntu panya nintipuka puḻka mulapa munun witulya puḻkatjara.
20 dizendo: “Bendito seja o nome de Deus, de eternidade a eternidade, porque dele é a sabedoria e o poder!
21 Panya nyuntu mayatjangku mantatja ilkaṟitja uwankara tjunguṟa kanyini.
21 É ele quem muda o tempo e as estações, remove reis e estabelece reis; ele dá sabedoria aos sábios e entendimento aos inteligentes.
22 “Panya aṉangungku kutjupa kutjupa puṯu kulinnyangka nyuntu nintingku utilpai, kumpilitja tjuṯa.
22 Ele revela o profundo e o escondido; conhece o que está em trevas, e com ele mora a luz.
23 God, ngayulu nyuntunya mirawaṉira waḻkuṉi,
23 Ó Deus de meus pais, eu te agradeço e te louvo, porque me deste sabedoria e poder, e agora me revelaste o que te pedimos, porque nos fizeste saber este caso do rei.”
24 Palulanguṟulta Danielnga anu tjaultji panya tjuṯaku mayatjakutu wati panya Ariyakalakutu munu palula wangkangu, “Kulila! Ngangkaṟi munu nintipuka tjuṯa iluntankuwiyangku wantima. Wanyuṉi ma-kati mayatja Nipaka-nitjalakutu, kaṉa palula wangkara utilku paluṟu panya tjukurmankunytja.”
24 Por isso, Daniel foi falar com Arioque, a quem o rei tinha encarregado de exterminar os sábios da Babilônia. Daniel entrou e lhe disse: — Não mate os sábios da Babilônia! Leve-me à presença do rei, e revelarei ao rei a interpretação.
25 Ka Ariyakalu Danielnga kuwariṯu katingu mayatja Nipaka-nitjalakutu munu palula wangkangu, “Nyangatja wati panya nyuntu ngalya-katinytjanya ngura panya Judah-languṟu. Nyanga paluṟunta wangkara utilku nyuntu panya tjukurmankunytja.”
25 Então Arioque depressa levou Daniel à presença do rei e lhe disse: — Achei um dos filhos dos exilados de Judá, que revelará ao rei a interpretação.
26 Ka Nipaka-nitjalu Danielta tjapinu, “Mulapaṉin nyuntu ngayulu panya tjukurmankunytjanya tjakultjunkuku? Munuṉin palulanguṟu wangkara utilku?”
26 O rei perguntou a Daniel, cujo nome era Beltessazar: — Você é capaz de me contar o que vi no sonho e qual é a sua interpretação?
27 Ka Danieltu wangkangu, “Wati panya nintipuka uwankarangku tjukurpa nyangatja nyuntula puṯu utiṟa wangkangi, ngangkaṟi tjuṯangku, kililpi nyakupai tjuṯangku kuḻu.
27 Daniel respondeu na presença do rei: — O mistério que o rei exige, nem sábios, nem magos nem encantadores o podem revelar.
28 — ausente —
28 Mas há um Deus no céu, que revela os mistérios, pois fez saber ao rei Nabucodonosor o que vai acontecer nos últimos dias. O sonho e as visões que o senhor teve, quando estava em sua cama, são estes:
29 — ausente —
29 — Quando o senhor, ó rei, estava na sua cama, surgiram em sua mente pensamentos a respeito do que vai acontecer no futuro. Deus, que revela os mistérios, revelou ao senhor o que vai acontecer.
30 Palu nyuntu tjinguṟu ngayunya kulilku nintipuka-palku, palu wiya Godaluṉi ngayunya nintinu nyuntula wangkara utintjaku, nyuntu tjukaṟurungku kulintjaku.”
30 Quanto a mim, este mistério me foi revelado, não porque exista em mim mais sabedoria do que em todos os outros homens, mas para que a interpretação fosse revelada ao rei, e para que ele entenda o que passou pela sua mente.
31 Munu palulanguṟu Danieltu Nipaka-nitjalu tjukurmankunytja tjakultjunu alatji wangkara, “Watin mayatja wiṟu mulapa! Nyuntu panya nyangu tjukurpa wati-wati palyantja puḻka mulapa nyuntula kuranyu ngaṟanyangka, waṟa mulapa. Ka panya pitalytji puḻka mulapa irnyaṟa ngaṟangi, kan puḻkaṟa nguḻuringu.
31 — O senhor, ó rei, estava olhando e viu uma grande estátua. Esta, que era imensa e de extraordinário esplendor, estava em pé, bem na sua frente; e a aparência dela era terrível.
32 Panya paluṟu kata kaulnguṟu palyantja, munu pilpirpa miṉa tjiilpanguṟu palyantja, munu tjuni kaṟilpa tjunta kuḻu puṟantjinguṟu palyantja.
32 A cabeça era de ouro puro, o peito e os braços eram de prata, o ventre e os quadris eram de bronze;
33 Munu tjaḻpa ayananguṟu palyantja, munu tjina ayananguṟu tjuḻpirta tjunguṟa palyantja.
33 as pernas eram de ferro, e os pés eram em parte de ferro e em parte de barro.
34 “Munu panyan nyangu puḻi murpu katu kaṯakatinyangka, ka panya puḻi taaṉpa puḻka ngalya-punkaṟa wati-wati panya tjina atuṟa pilkiṟa minya-minyaṉu. Ka nyangatja aṉangungku palyantja wiya.
34 Enquanto o senhor estava olhando, uma pedra foi cortada sem auxílio de mãos humanas, atingiu a estátua nos pés de ferro e de barro e os despedaçou.
35 Ka palulanguṟu wati-wati panya paluṟu uwankara kaṯakatira minya-minyaringu, kata panya kaulnguṟu palyantja, pilpirpa miṉa tjiilpanguṟu palyantja, munu tjuni kaṟilpa tjunta kuḻu puṟantjinguṟu palyantja, tjaḻpa ayananguṟu palyantja uwankara minya-minyaringkula ulpururingu. Ka waḻpangku ulpuru palunya uwankara waṉingu, panya aṉangungku uṉinypa kaṉinnyangka unytjunytju waḻpangku waṉira wililytjingalpai, palu puṟunypa. Ka palula maḻangka puḻi panya taaṉpa paluṟu puḻka mulararira puḻi murpuringu munu manta winkilta tjutuṉu.
35 O ferro, o barro, o bronze, a prata e o ouro foram despedaçados no mesmo instante, e se fizeram como a palha das eiras no verão. O vento os levou, e deles não se viu mais nenhum vestígio. Mas a pedra que atingiu a estátua se tornou uma grande montanha, que encheu toda a terra.
36 “Alatji panyan nyuntu tjukurmankula nyangu, kaṉa kuwari tjukurpa panya palunya nyuntula utiṟa wangkanyi.
36 — Este é o sonho; e também a sua interpretação diremos ao rei.
37 Kan nyuntu mayatja puḻka mulapa mayatja kutjupa tjuṯangka waintaṟa. Panya Godalunta puḻkaṟa witulyanu munu kuṉpuṉu.
37 O senhor, ó rei, que é rei de reis, a quem o Deus do céu conferiu o reino, o poder, a força e a glória;
38 Nyuntu aṉangu ngura winkitjaku mayatja nyinanyi, kuka tjuṯaku, munu tjuḻpu tjuṯaku kuḻu, uwankaraku. Munu panyan kuwari tjukurpa nyangu wati-wati kata kaulnguṟu palyantja – kata nyara paluṟu nyuntunya nintini mayatja puḻka mulapa nyinanytja. Palu ngula nyuntu wiyaringkula iluku.
38 em cujas mãos foram entregues os filhos dos homens, onde quer que eles habitem, e os animais do campo e as aves do céu, para que dominasse sobre todos eles, o senhor, ó rei, é a cabeça de ouro.
39 Panya nyangun pilpirpa munu miṉa tjiilpanguṟu palyantja – nyara paluṟu nintini mayatja kutjupa nyuntula aṟangka maḻangka nyinakatinytjaku kuṉpu wiya nguwanpa.
39 — Depois do senhor, se levantará outro reino, inferior ao seu; e um terceiro reino, de bronze, que terá domínio sobre toda a terra.
40 Munu panyan nyangu tjuni kaṟilpa tjunta kuḻu puṟantjinguṟu palyantja – nyara paluṟu nintini mayatja kutjupa ngapartji nyinakatinytjaku manta winkiku mayatja. Munu panyan nyangu tjaḻpa ayananguṟu palyantja – nyara paluṟu nintini piṟuku mayatja kutjupa ngapartji nyinakatinytjaku kuṉpu mulapa ayana puṟunypa panya uwankara upirmankupai. Mayatja nyara paluṟu panya tjaultji tjuṯatjarangku mayatja ngaṉmanyitja uwankara wiyalku.
40 O quarto reino será forte como o ferro; pois o ferro quebra e despedaça tudo; como o ferro quebra todas as coisas, assim esse reino fará em pedaços e destruirá todos os outros.
41 — ausente —
41 — Quanto aos pés e aos dedos dos pés que o senhor viu, que eram em parte de barro de oleiro e em parte de ferro, isto significa que esse será um reino dividido. Contudo, haverá nele alguma coisa da firmeza do ferro, porque o senhor viu o ferro misturado com barro.
42 — ausente —
42 Como os dedos dos pés eram em parte de ferro e em parte de barro, assim, por um lado, o reino será forte e, por outro, será frágil.
43 Ka nyuntu ninti panya ayana puṯu tjuḻpirpangka tjungu ngaṟapai, pala palu puṟunypa mayatja paluṟu tjana puṯu tjungu ngaṟaku munuya mauṉṯalpa mauṉṯalpa nyinaku kuṉpu wiya.
43 Quanto ao ferro misturado com o barro que o senhor viu, isto significa que procurarão se misturar por meio de casamentos, mas não se ligarão um ao outro, assim como o ferro não se mistura com o barro.
44 — ausente —
44 Mas, nos dias desses reis, o Deus do céu levantará um reino que jamais será destruído e que não passará a outro povo. Esse reino despedaçará e consumirá todos esses outros reinos, mas ele mesmo subsistirá para sempre,
45 — ausente —
45 assim como o rei viu que do monte foi cortada uma pedra, sem auxílio de mãos humanas, e ela despedaçou o ferro, o bronze, o barro, a prata e o ouro. O Grande Deus revelou ao rei o que vai acontecer no futuro. Certo é o sonho, e fiel é a sua interpretação.
46 Ka Nipaka-nitjalu Danielta kulintjatjanungku palula kuranyu tultjungaṟakatira palunya waḻkuṉu. Munu wangkangu palumpa wati waṟka tjuṯangka paṉṯi wiṟu, mai kuḻu Danielnga katira ungkunytjaku.
46 Então o rei Nabucodonosor se inclinou e se prostrou com rosto em terra diante de Daniel. Ordenou que oferecessem a Daniel uma oferta de cereais e incenso.
47 Munu paluṟu Danielta wangkangu, “Mulapa nyuntumpa God puḻka mulapa, god kutjupa uwankarangka waintarinytja. Paluṟu manta winkitjaku mayatja nyinanyi, ka panya mayatja mantatja tjuṯa nyinanyi paluṟu kutjungku tjunkunytjitja. Paluṟu mulapa kumpilitja utilpai, panya paluṟunta nyuntunya nintinu ngayulu tjukurmankunytja, kaṉin wiṟungku ngayula utiṟa tjakultjunu.”
47 O rei disse a Daniel: — Certamente o Deus que vocês adoram é o Deus dos deuses e o Senhor dos reis. Ele é quem revela os mistérios, pois você foi capaz de revelar este mistério.
48 Munu mayatja panya paluṟu Danielnga mayatja kuranyitja tjunu, munu wiṟu tjuṯa palunya ungu. Munu paluṟu wangkangu ngura manta Papilannga mayatjarira palyanyku palumpa kanyintjaku munu nintipuka tjuṯa, ngangkaṟi tjuṯa kuḻu mayatjarira kanyintjaku.
48 Então o rei engrandeceu Daniel e lhe deu muitos e grandes presentes. Ele o pôs como governador de toda a província da Babilônia. Também o fez chefe supremo de todos os sábios da Babilônia.
49 Ka Danieltu Nipaka-nitjala tjapinu palumpa maḻpa maṉkurku ini panya Tjataṟakaku, Mitjakaku, Pinikauku tjanampa tjunguringkula palunya alpamilantjaku. Ka mulapaṯu tjananya mayatja tjunu Danielta itingka tjungu nyinara waṟkarinytjaku. Ka palulanguṟu Danielnga Nipaka-nitjaku waḻingka nyinangi munu palunya alpamilaningi aṉangu winki palyanyku kanyintjaku ngura nyanga Papilanta munu ngura ititja tjuṯangka kuḻu.
49 A pedido de Daniel, o rei pôs Sadraque, Mesaque e Abede-Nego como administradores da província da Babilônia; mas Daniel permaneceu na corte do rei.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Daniel 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.