Lucas 18

Tenango Otomi NT (OTN_WBT) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Bi hyɛcra̱ hya̱ bi xihyø ja̱'i̱ ra̱ Jesús. Bi xännba̱ yø ja̱'i̱ ngue jatho za̱nt'a̱ da̱ mat'Oja̱, hi̱nha di gohyø mmʉi.
1 E contou-lhes também uma parábola sobre o dever de orar sempre, e nunca desfalecer,
2 Bi 'yɛ̱mbʉya: ―Nu̱p'ʉ ja n'na ra̱ hni̱ni̱, mi̱ 'bʉp'ʉ n'na ra̱ ts'ʉt'abi ngue hi̱ngui̱ su̱ rá̱ mmi̱c'ɛ̱i̱ui, ni̱ xi̱nga̱ gue Oja̱ di su̱.
2 Dizendo: Havia numa cidade um certo juiz, que nem a Deus temia, nem respeitava o homem.
3 Nu̱'a̱ ra̱ hni̱ni̱'a̱ p'ʉya, xquet'a̱ mi̱ 'bʉp'ʉ n'na ra̱ 'danxu̱ ngue njandyatho pap'ʉ 'bʉhra̱ ts'ʉt'abi ngue äpra̱ ts'ʉt'abi rá̱ nsʉiui.
3 Havia também, naquela mesma cidade, uma certa viúva, que ia ter com ele, dizendo: Faze-me justiça contra o meu adversário.
4 Nu̱na̱ ra̱ ts'ʉt'abi, bi̱ ma njammi̱ pa ngue hi̱ngui̱ ørpa̱ ma̱su̱ na̱ ra̱ 'danxu̱. Pɛ m'mɛfa p'ʉya, bi 'yɛ̱na̱: “Nu̱gä hi̱ndí̱ su̱gä Oja̱, ni̱ xi̱nga̱ guehma̱ mmi̱c'ɛ̱i̱'be dí su̱.
4 E por algum tempo não quis atendê-la; mas depois disse consigo: Ainda que não temo a Deus, nem respeito os homens,
5 A nu̱yá, para ngue hi̱nni̱ mantho di xu̱na̱nyagä ua na̱ ra̱ 'dansu̱, ma ga̱ ørpa̱ ra̱ ts'ʉt'abi, n'namhma̱ ngue ya hi̱nni̱ mantho da̱ ɛ̱hɛ̱ di xu̱na̱nyagui”.
5 Todavia, como esta viúva me molesta, hei de fazer-lhe justiça, para que enfim não volte, e me importune muito.
6 Bi sigue bi 'yɛ̱nna̱ Jesús: ―Guehna̱ ra̱ hya̱ bi̱ ma̱nna̱ ts'ʉt'abi ngue ra̱ ts'oc'ɛ̱i̱ na̱ya.
6 E disse o Senhor: Ouvi o que diz o injusto juiz.
7 Xi Oja̱ ya, ¿ua hi̱nda̱ 'yørpa̱bi̱ ra̱ ts'ʉt'abi ya yø ja̱'i̱ xa̱ huanhni̱, i̱ nzofo ra̱ pa ra̱ xu̱i̱? Xi'mø bi zofo, ¿ua hi̱nga̱ 'be xta̱ mäts'i?
7 E Deus não fará justiça aos seus escolhidos, que clamam a ele de dia e de noite, ainda que tardio para com eles?
8 Dí xi'a̱hʉ ngue n'na zihma̱ntho da̱ mäts'i. Nu̱'mø bi zøhra̱ N'yohʉ di 'yɛ̱ ma̱hɛ̱ts'i̱, ¿ua da̱ di̱nyø ja̱'i̱ di ɛ̱c'ɛ̱i̱ ua ja ra̱ xi̱mhäi?
8 Digo-vos que depressa lhes fará justiça. Quando porém vier o Filho do homem, porventura achará fé na terra?
9 Ma̱hømbi̱ hyɛj ma̱n'na ra̱ hya̱ bi xihyø ja̱'i̱ ra̱ Jesús, porque 'bʉhyø ja̱'i̱ ɛ̱na̱ ngue ma̱n'na xa̱nho ngue mi̱'da yø mmi̱c'ɛ̱i̱ui. Bi 'yɛ̱mbyø ja̱'i̱ p'ʉya:
9 E disse também esta parábola a uns que confiavam em si mesmos, crendo que eram justos, e desprezavam os outros:
10 ―Yoho yø n'yohʉ bi̱ ma bá̱ mat'Oja̱ p'ʉ ja ra̱ ni̱ja̱. Nu̱'a̱ n'na nc'ɛ̱i̱, ra̱ fariseo'a̱. Nu̱'a̱ ma̱n'na nc'ɛ̱i̱ p'ʉya, ra̱ ngʉthäi'a̱.
10 Dois homens subiram ao templo, para orar; um, fariseu, e o outro, publicano.
11 Nu̱'a̱ ra̱ fariseo 'bäi ha ga̱ mmat'Oja̱, i ɛ̱na̱: “Ma̱ Oja̱'i̱, da̱di ja ma̱mma̱di̱'i̱ ngue nu̱gä hi̱ndí̱ øt'ä tengu̱tho ør'mi̱'da yø ja̱'i̱ ngue yø bɛ̱, yø ts'oc'ɛ̱i̱, yø 'yots'om'mäi. Ni̱ xi̱nga̱ gue'a̱ te ø'na̱ ra̱ ngʉthäi 'bäcua dí øt'ä.
11 O fariseu, estando em pé, orava consigo desta maneira: Ó Deus, graças te dou porque não sou como os demais homens, roubadores, injustos e adúlteros; nem ainda como este publicano.
12 Nu̱gä nyondi̱ n'na semana dí ɛt'ä ma̱ mmʉi. Nu̱'a̱ te dí ta̱ha̱, dí ha̱cra̱ diezmo da̱di u̱ni̱”, bi 'yɛ̱na̱.
12 Jejuo duas vezes na semana, e dou os dízimos de tudo quanto possuo.
13 Pɛ nu̱'a̱ ra̱ ngʉthäi p'ʉya, yap'ʉtho bá̱ m'mäi. Ni̱ xi̱nga̱ gue'a̱ di̱ nnøsma̱ya̱, sinoque mɛ̱nte pʉnná̱ ti̱ya̱ mɛ̱nte ɛ̱na̱: “Ma̱ Oja̱'i̱, da̱mi̱ huɛ̱ga̱gui̱. Nu̱gä ja ma̱ ts'oqui”, bi 'yɛ̱na̱.
13 O publicano, porém, estando em pé, de longe, nem ainda queria levantar os olhos ao céu, mas batia no peito, dizendo: Ó Deus, tem misericórdia de mim, pecador!
14 Dí xi'a̱hʉ, ngue nu̱'a̱ ra̱ ngʉthäi bá̱ ɛ̱hrá̱ ngu̱, pɛ ya bi hojpa̱bi̱ Oja̱. A nu̱na̱ ma̱n'na p'ʉya, hi̱n'na̱ na̱. Porque nu̱'a̱ nne ngue ma̱n'na di hnu̱ ma̱nsu̱, gue'a̱ ma̱n'na ts'ʉtho hnu̱ ma̱nsu̱'a̱. Pɛ nu̱'a̱ øt'e ngue hi̱ngui̱ hnu̱ ma̱nsu̱ p'ʉ ga̱ mbɛ̱ni̱, gue'a̱ ma̱n'natho hnu̱ ma̱nsu̱'a̱.
14 Digo-vos que este desceu justificado para sua casa, e não aquele; porque qualquer que a si mesmo se exalta será humilhado, e qualquer que a si mesmo se humilha será exaltado.
15 Bi zixyø ba̱si̱ yø ja̱'i̱ p'ʉ 'bʉhra̱ Jesús. I̱ nnepyø ja̱'i̱ ngue da̱ dospa̱ yø ya̱ yø ba̱si̱, 'nɛ̱ da̱ xi Oja̱ ngue di ja̱pyø ba̱si̱. Pɛ nu̱'mø mi̱ nu̱ ya yø xädi ra̱ Jesús, bi hɛjpa̱ yø ja̱'i̱ bá̱ zi yø ba̱si̱.
15 E traziam-lhe também meninos, para que ele lhes tocasse; e os discípulos, vendo isto, repreendiam-nos.
16 Pɛ nu̱na̱ ra̱ Jesús bi zonhyø ba̱si̱, bi 'yɛ̱mbi̱: ―Da̱mi̱ hyɛhmʉ yø ba̱si̱ da̱ thocua dí 'bʉi. Porque tengu̱tho yø ja̱'i̱ ya o rá̱ 'yɛ Oja̱, xquet'a̱ njarbʉtho ya yø ba̱si̱ ya.
16 Mas Jesus, chamando-os para si, disse: Deixai vir a mim os meninos, e não os impeçais, porque dos tais é o reino de Deus.
17 Ma̱jua̱ni̱ dí xi'a̱hʉ ngue n'na ra̱ ja̱'i̱ hi̱ngra̱ 'yøde tengu̱tho n'na ra̱ ba̱si̱ ngue ra̱ 'yøde, hi̱nda̱ zä da̱ zo rá̱ 'yɛ Oja̱.
17 Em verdade vos digo que, qualquer que não receber o reino de Deus como menino, não entrará nele.
18 Nu̱na̱ n'na ra̱ n'yohʉ 'bɛt'o ngue yø judío bi 'yørpa̱ ra̱ nt'änni̱ ra̱ Jesús. Bi 'yɛ̱mbi̱: ―Ague grá̱ hoga̱ xännba̱te, ¿te 'bɛ'a̱ ja ngue ga̱ øt'e n'namhma̱ ngue Oja̱ di 'dacra̱ 'da'yo te para za̱ntho? ―bi 'yɛ̱mbi̱.
18 E perguntou-lhe um certo príncipe, dizendo: Bom Mestre, que hei de fazer para herdar a vida eterna?
19 Mi̱ da̱hra̱ Jesús, bi 'yɛ̱mbi̱: ―¿Ua guí pa̱di̱ te guí̱ mma̱nya, ngue guí ɛ̱ngui̱ xa̱nhogä? Porque hønsɛ Oja̱ xa̱nho.
19 Jesus lhe disse: Por que me chamas bom? Ninguém há bom, senão um, que é Deus.
20 Ua hi̱nguí̱ pa̱di̱ hanja'ʉ yø hya̱ di̱ ma̱nda Oja̱ ngue ɛ̱na̱: “'Yo grá̱ 'yots'om'mäi. 'Yo grá̱ hyote. 'Yo grá̱ bɛ̱. 'Yo to guí sännba̱ ra̱ fɛhni̱. Da̱mi̱ su̱ ni̱ papá, da̱mi̱ su̱ ni̱ mamá” ―bi 'yɛ̱mbi̱.
20 Sabes os mandamentos: Não adulterarás, não matarás, não furtarás, não dirás falso testemunho, honra a teu pai e a tua mãe.
21 Nu̱'a̱ ra̱ n'yohʉ p'ʉya, bi 'yɛ̱na̱: ―Nu̱ya yø hya̱ guí xicya, ya gä xtá̱ øt'e asta̱ gue'mø ma̱rá̱ ngüɛgui.
21 E disse ele: Todas essas coisas tenho observado desde a minha mocidade.
22 Nu̱na̱ ra̱ hya̱ bi̱ ma̱mp'ʉya, mi̱ 'yøhra̱ Jesús, bi 'yɛ̱mbi̱: ―Di 'bɛhma̱n'na ra̱ hya̱ ja ngue gui 'yøt'e. Da̱mi̱ pä te gä guí pɛts'i, gui u̱nna̱ mɛ̱nyu̱ yø hyoya. Nu̱'mø gá̱ 'yøt'a̱ya, ya bí ja ni̱ mmɛti ma̱hɛ̱ts'i̱ p'ʉya. Bá̱ ɛ̱ p'ʉya, ga̱ mmɛp'ʉ nná̱ magä ―bi 'yɛ̱mbi̱.
22 E quando Jesus ouviu isto, disse-lhe: Ainda te falta uma coisa; vende tudo quanto tens, reparte-o pelos pobres, e terás um tesouro no céu; vem, e segue-me.
23 Nu̱na̱ ra̱ n'yohʉ, nu̱'mø mi̱ 'yøhna̱ ra̱ hya̱ sifi, ma̱mbi du̱drá̱ mmʉi, porque ma̱rá̱ ndømmɛ̱mmɛti.
23 Mas, ouvindo ele isto, ficou muito triste, porque era muito rico.
24 Mi̱ nu̱ ra̱ Jesús ngue bi du̱ rá̱ mmʉi ra̱ mmɛ̱mmɛti, bi 'yɛ̱mbyø xädi p'ʉya: ―Xa̱ndøn hɛ̱nni̱tho ha di̱ n'u̱nyø mmɛ̱mmɛti ngue da̱ zo rá̱ 'yɛ Oja̱.
24 E, vendo Jesus que ele ficara muito triste, disse: Quão dificilmente entrarão no reino de Deus os que têm riquezas!
25 Ya fa̱di̱ ngue ra̱ cameyo, hi̱nja̱m'mø da̱ zä da̱ thop'ʉ ja rá̱ xa̱gu̱ n'na ra̱ 'yofani̱. Pɛ ma̱n'na xa̱ndøn hɛ̱nni̱tho ngue n'na ra̱ mmɛ̱mmɛti di̱ n'u̱ni̱ da̱ zo rá̱ 'yɛ Oja̱.
25 Porque é mais fácil entrar um camelo pelo fundo de uma agulha do que entrar um rico no reino de Deus.
26 Mi̱ 'yøhyø xädi na̱ ra̱ hya̱ bi̱ ma̱nna̱ Jesús, di̱ n'yɛ̱mbi̱: ―Rá̱ nzɛgui ya hi̱njonni̱ ja̱'i̱ da̱ zä di̱ nya̱nná̱ te ya'mø ―di̱ n'yɛ̱mbi̱.
26 E os que ouviram isto disseram: Logo quem pode salvar-se?
27 Ra̱ Jesús bi sigue bi 'yɛ̱mbi̱: ―Nu̱'a̱ ngue yø ja̱'i̱tho, hi̱nda̱ zä te da̱ 'yøt'e. Pɛ Oja̱, hi̱nte hɛ̱mbi̱.
27 Mas ele respondeu: As coisas que são impossíveis aos homens são possíveis a Deus.
28 Nu̱na̱ ra̱ Bɛdu bi 'yɛ̱mbi̱: ―Nu̱gähe, ya xtá̱ sohme p'ʉ te gä dí pɛshe ngue dí tɛn'na̱he.
28 E disse Pedro: Eis que nós deixamos tudo e te seguimos.
29 Mi̱ da̱hra̱ Jesús, bi 'yɛ̱mbi̱: ―Ma̱jua̱ni̱ dí xi'a̱hʉ, ngue nu̱ to gä xpá̱ nzohyø ngu̱, xpá̱ nzohrá̱ papá 'nɛ̱hrá̱ mamá, xpá̱ nzohyø n'yohʉ, xpá̱ nzohyø xisu, xpá̱ nzohyø ba̱si̱, ngue ørpa̱ rá̱ 'bɛfi Oja̱,
29 E ele lhes disse: Na verdade vos digo que ninguém há, que tenha deixado casa, ou pais, ou irmãos, ou mulher, ou filhos, pelo reino de Deus,
30 pɛ mɛ̱nte 'bʉcua ja ra̱ xi̱mhäi ra̱ ja̱'i̱, nu̱'a̱ ga̱ ngu̱'a̱ te xpá̱ nzogui, ma̱n'natho xa̱ngu̱'a̱ te da̱ di̱ni̱. Ra̱ pa di 'yɛ̱p'ʉ p'ʉya, di t'u̱nna̱ te para za̱ntho.
30 Que não haja de receber muito mais neste mundo, e na idade vindoura a vida eterna.
31 Bi zica̱ n'nanni̱'ʉ 'dɛ'ma̱ yoho yø xädi ra̱ Jesús, bi 'yɛ̱mbi̱: ―A nu̱yá, ya nná̱ mähä Jerusalén. Nu̱p'ʉ, ja da̱ni̱ njap'ʉ'a̱ te gä bi 'yotyø pønga̱hya̱ Oja̱, ngue te da̱ thohra̱ N'yohʉ bí 'yɛ̱ ma̱hɛ̱ts'i̱.
31 E, tomando consigo os doze, disse-lhes: Eis que subimos a Jerusalém, e se cumprirá no Filho do homem tudo o que pelos profetas foi escrito;
32 Di̱ ndäpyø ts'oc'ɛ̱i̱, ngue da̱ n'yɛmma̱hya̱, da̱ zʉi, da̱ zots'i.
32 Pois há de ser entregue aos gentios, e escarnecido, injuriado e cuspido;
33 Di ʉni̱, m'mɛfa p'ʉya, da̱ hyo. Pɛ rá̱ hyu̱ pa di bɛ̱nna̱te.
33 E, havendo-o açoitado, o matarão; e ao terceiro dia ressuscitará.
34 Nu̱'ʉ yø xädi hi̱mbi̱ di̱ni̱ hanja na̱ ra̱ hya̱ xifi. 'Be xi̱mbi̱ n'yo yø mmʉi'a̱ te ra̱ hya̱ bi xifi, porque nu̱ya yø hya̱ ya, xa̱nhɛ̱nni̱tho ha di fa̱di̱.
34 E eles nada disto entendiam, e esta palavra lhes era encoberta, não percebendo o que se lhes dizia.
35 Nu̱'mø ni̱ ma da̱ zømp'ʉ ja ra̱ hni̱ni̱ Jericó ra̱ Jesús, mi̱ hu̱p'ʉ ja ra̱ 'yu̱ n'na ra̱ xädä ngue äpra̱ mɛ̱nyu̱ yø ja̱'i̱ thop'ʉ.
35 E aconteceu que chegando ele perto de Jericó, estava um cego assentado junto do caminho, mendigando.
36 Mi̱ 'yøde ngue thogui xa̱ngu̱ yø ja̱'i̱, nu̱'a̱ ra̱ xädä p'ʉya bi 'yänni̱ hanja ngue thohyø ja̱'i̱.
36 E, ouvindo passar a multidão, perguntou que era aquilo.
37 Bi si p'ʉya, ngue nu̱na̱ ja ngue da̱ thop'ʉ hu̱di̱, guehna̱ ra̱ Jesús ra̱ mmɛ̱ngu̱ Nazaret.
37 E disseram-lhe que Jesus Nazareno passava.
38 Bi̱ mʉhra̱ mafi p'ʉya, bi 'yɛ̱mbi̱: ―Da̱mi̱ huɛ̱ga̱gui̱ ague Jesús, rá̱ mbom'mɛto'i ra̱ David ―bi 'yɛ̱mbi̱.
38 Então clamou, dizendo: Jesus, Filho de Davi, tem misericórdia de mim.
39 Nu̱'ʉ yø ja̱'i̱ ni̱ 'bɛt'o p'ʉya, di hɛjpi ngue hi̱ndi̱ mmafi. Pɛ ra̱ xädä, ɛ̱na̱ ma̱n'na nts'ɛdi ga̱ mafi, bi 'yɛ̱mbi̱: ―Da̱mi̱ huɛ̱ga̱gui̱ ague rá̱ mbom'mɛto'i ra̱ David.
39 E os que iam passando repreendiam-no para que se calasse; mas ele clamava ainda mais: Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
40 Bi̱ m'mähra̱ Jesús, bi̱ ma̱nda bá̱ ts'i ra̱ xädä. Nu̱'mø ni̱ ma da̱ zøp'ʉ 'bä p'ʉya, bi 'yɛ̱mbi̱:
40 Então Jesus, parando, mandou que lho trouxessem; e, chegando ele, perguntou-lhe,
41 ―¿Te guí̱ nne di̱ nja'i? Ra̱ xädä p'ʉya, bi 'yɛ̱na̱: ―Ague grá̱ Hmu̱, dí̱ nne ngue di̱ nzø ma̱ dä.
41 Dizendo: Que queres que te faça? E ele disse: Senhor, que eu veja.
42 Ra̱ Jesús bi 'yɛ̱mbra̱ xädä: ―Di̱ nzø ni̱ dä 'mø. Bi zä'i̱ ya ngue guí ɛ̱c'ɛ̱i̱gui̱ ngue jagä ra̱ ts'ɛdi ga̱ øthe'i.
42 E Jesus lhe disse: Vê; a tua fé te salvou.
43 Nu̱'a̱ ra̱ ora'a̱ p'ʉya, 'bexpi̱ nzø yø dä ra̱ xädä. Bi̱ mɛp'ʉ ni̱ ma ra̱ Jesús, pɛ di ja ma̱mma̱di̱ Oja̱. Nu̱ya gätho yø ja̱'i̱ bi̱ nu̱ te bi̱ nja, gä ɛ̱spa̱bi̱ Oja̱.
43 E logo viu, e seguia-o, glorificando a Deus. E todo o povo, vendo isto, dava louvores a Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.