Lucas 15

Bepaŋ'Walaŋ Folofolok Kobuli (NOP) vs ARC

Sair da comparação
ARC Almeida Revista e Corrigida 2009
1 Heleniŋ me kadakaniŋ titiŋ hekidi Jesu medeŋiŋ nadine bugiŋ.
1 E chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Kaŋ Falisi tiŋa Yodoko Mede hinale heki adi kaŋ nadikadaka tiŋa indiŋ yogiŋ, “Me yadi me kadakaniŋ titiŋ yehimaneeŋ yeniutumbalak.”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Unduŋ yogiŋ kaŋ Jesudi yoyout mede indiŋ yeniŋguk.
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 “Hidi’walaaniŋ nebek niŋdi binek dompa 100 yabudokoluwek ala kubugoŋ niŋ filune dediŋ tibek? Dompa 99 u deit tiiŋneŋ uŋgoŋ biyabuŋa noli u lohiyaugeyauge
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e não vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 kaŋ nagila kaluwaŋŋiŋ foloŋ kameeŋ nadifo tiŋa nagila buŋa yopmaŋ busuwawetik.
5 E, achando-a, a põe sobre seus ombros, cheio de júbilo;
6 Busuwaaŋ noliŋiye mede kameyembu buune yenimbetik, ‘Nu dompane niŋ filak agaŋ tubumintaaŋ nadifo tilat doktiŋa hinaŋ wapum tinim.’”
6 e, chegando à sua casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque perdida.
7 Jesudi unduŋ yoŋa indiŋ yeniŋguk, “Indiŋ hanimbe nadineŋ. Me fofohi 99 aditok kunum gineŋ nadifo tiyemiiŋ iŋgoŋ me niŋ kadakaniŋ titiŋdi weleŋ tubutakalelak aditok adi nadifo loloŋnit hinek tiiŋ.”
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Be tam niŋ adi 10 siliŋ boihatibek kaŋ kubugoŋ niŋ filek kaŋ tam u dediŋ tibek? Adi kamaŋ galiŋa yoli yohomuŋ tiŋa baigoŋ lohiŋa kaŋ tibetik.
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até
9 Tiŋa noliŋiye yenimbune buune yenimbek, ‘Nu muneeŋne niŋ filak u agaŋ kaŋ tiŋat doktiŋa nadifo tilat ale hinaŋ tinim.’
9 E, achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 “Undugoŋ hinek Bepaŋ’walaŋ aŋelo heki adi me kadakaniŋ titiŋ niŋdi weleŋ tubutakaleeŋ udanelak doktiŋa adi nadifo wapum tiiŋ.”
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Unduŋ yoŋa tomboyoula indiŋ yeniŋguk, “Me niŋ hatiluguk adi mihiŋiyat lufomuk.
11 E disse:
12 Ala Moneŋiŋdi beu indiŋ niŋguk, ‘Me baŋ, bomboŋ nutok u kamiŋ danenambeŋ.’
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte da fazenda que por eles a fazenda.
13 Unduŋ nimbune danemiŋguk, kaŋ muniniŋ hatiŋa muneeŋ bomboŋŋiŋ moŋgola yokwet bikabuŋa uguk. Kwet niŋkade kweetniŋ hinek wooŋ, muneeŋŋiŋ nadi mu tiŋa kaka hinek kudapmaguk.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua e ali desperdiçou a sua fazenda, vivendo dissolutamente.
14 “Kaŋ nai uŋaniŋ nanaŋe map wapum hinek mintaguk kaŋ adi nanaŋenit mokit, hogok hatifit tuguk.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 Unduŋ doktiŋa me uŋaniŋ niŋ wooŋ kaune tipilapilaye kwanai titiŋdok yoŋa niŋkulune wooŋ makaye nanaŋe yemyem tuluguk.
15 E foi e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Uŋoŋ wooŋ makaye nanaŋe uŋakoŋ fiit nawit nadiŋa uguk. Iŋgoŋ u maaŋ kamehep timiŋgiŋ.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 “Unduŋ timimbune hanadikunakunale-tauyeŋ indiŋ naditomguk, ‘Batne’walaŋ kwanai-me hogohogok adi nanaŋe wapum hinek naiŋ, kaŋ nu mihiŋiŋ hinekdi iŋoŋ map kisaŋ hinek tilat.
17 E, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Unduŋ doktiŋa pilali batne’walaŋ wooŋ indiŋ nimbit, “O me baŋ, nu Bepaŋ sigilulum timiŋgut tiŋa du maaŋ sigilulum tigamuŋa kadakaniŋ tugut
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti.
19 doktiŋa nu du mihige hinek kotigoŋ mu nanimbu hatiluwaat. Kwanai mege hogok nanimbu hatiluwaat.”’
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus trabalhadores.
20 Unduŋ yoŋa pilali beu kawe uguk.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 Kaŋ mihiŋiŋdi yoguk, ‘Me baŋ, nu Bepaŋ be du hidi sigilulum tihamuŋa kadakaniŋ tugut doktiŋa nu du mihige hinek kotigoŋ mu nanimbu hatiluwaat.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Unduŋ niŋguk iŋgoŋ beu adi tipilapilaye mihiŋiye yeniŋguk, ‘Pilap hinek wooŋ dahidahi fofooŋ niŋ tineŋ, haluntuk niŋ tineŋ eŋ kayoŋnamokop moŋgotneŋ. Unduŋ moŋgola buŋa tinahukulimineŋ.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão e sandálias nos pés,
23 Tiŋa wooŋ makau mihiniŋ folooŋnit hinek uŋak ulune hinaŋ wapum tinim.
23 e trazei o bezerro cevado, e matai-
24 Mihine i agaŋ kumuŋgukneniŋ udanelak, tiŋa agaŋ fikuk iŋgoŋ tubumintayam doktiŋa hinaŋ tinim.’ Unduŋ yoŋa hinaŋ tububihikiŋ.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 “Unduŋ ha-tulune Tuwo adi kade gineŋ hatiguk ala udaneeŋ buŋa yot tubudulaaŋ nadilune kap miyeeŋ tonadifo tigiŋ.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e, quando veio e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Nadiŋa tipilapilaye-me niŋ katinimbu uune niŋguk, ‘U maŋgoŋ tiŋa toiŋ?’
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 “Unduŋ nimbune yoguk, ‘Kwayage koti kulemaŋgoŋ udaneeŋ buŋak kaŋ bahadi wendoktiŋa nadifooŋ makau mihiniŋ folooŋnit ulaŋa helak.’
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 “Unduŋ nimbune nadiŋa kwihita tiŋa yot maaneŋ mu foune beudi buŋa yot maaneŋ fofoŋdok niŋkulemaguk. Kaŋ mihiŋiŋdi weleŋ kudup daune niŋguk,
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. E, saindo o pai, instava com ele.
29 ‘I kaweŋ, nu guletgulet hatitabam hogohogok adi me kwanai tuwaŋit mokit adi tiiŋ dabugoŋ tigamulat. Tiŋa mede wobu nemu tigamulat iŋgoŋ du meme bedikwambundaaŋ kabe nemu nambune notneye dut hina nadifo tugumun.
29 Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo
30 Iŋgoŋ mihigedi bomboŋge moŋgo wooŋ talitam heki dut hatiŋa tubudapmaaŋ buŋak kaŋ makau mihiniŋ folooŋnit hinek ula hinaŋ ya nadifo toiŋ.’
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou a tua fazenda com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 “Unduŋ yobune beudi indiŋ niŋguk, ‘Mihine, du adi helemahelemaŋ nukut iŋgoŋ hatilaŋ doktiŋa nemenemek hogohogok u dutok.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas
32 Kaŋ kwayage adi agaŋ kumuŋgukneŋniŋ udaneŋak be fikukneniŋ tubumintayam doktiŋa hinaŋ wapum tiŋa nadifo tinene utumbawek.’”
32 Mas era justo alegrarmo- porque este teu irmão estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.