Lucas 14

Hẽwandam Hiek (NOAH) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 K'ãai hãb fariseonaan heem hãb hĩchab chi pörk'a simua Jesús hëeurrjim haajem, hich di haar hi dʌ̈i hãba t'ach k'oog. Mag hed sĩi jua hʌ̃ʌijem hed harr haawai hamachdëun hãba hirigta heerpapa haajeejim hanaabá, heeu dëgölp mag pöd bʌ̃ʌrjã nem wauju k'abam hedta bʌ̃ʌr k'ãijã jua peert'ʌ nem waubaawai magʌm gaaimua hi himeraa pʌr hawaag.
1 Certo sábado, Jesus foi comer na casa de um líder fariseu, onde o observavam atentamente.
2 Mag ham t'ach k'ö nʌm haig bëewi sĩejim haajem hĩchab, woun hãb k'a höhöodö k'itʌm.
2 Estava ali um homem com o corpo muito inchado.
3 Mag hoobaawai warag hiyʌ̈ʌ nʌmua Jesuu chi machnaanag jëeunaa hĩchab chi fariseonaanagjã jëeumamua, —¿Pãrau hoowai mʌg jua hʌ̃i nʌm hed hõor mor masim k'ʌʌn monaauju haai sĩ, wa monaauju haai k'aba sĩwi? hajim hanʌm.
3 Jesus perguntou aos fariseus e aos especialistas da lei: “A lei permite ou não curar no sábado?”.
4 Mamʌ mag hamachig Jesuu jëeubarm hũr nʌmjã ni hãbmuajã jʌ̃ʌ habajierram hanaabá. Mag hamachig k'abamjö warag k'ĩuu habaawai mag chi k'a höhöodö k'itʌm hich haig t'ʌ̃rnaa, hi gaai pʌrbaawai monaaupʌ̈iwia, hirig, —Pʌ maju haai chirʌmgui hajim hanʌm.
4 Eles nada responderam, e Jesus tocou no homem enfermo, o curou e o mandou embora.
5 Maimua jũrr hich dʌ̈i hãba t'ach k'oog haig narr k'ʌʌnag magjim hanʌm:
5 Depois, perguntou a eles: “Qual de vocês, se seu filho ou seu boi cair num buraco, não se apressará em tirá-lo de lá, mesmo que seja sábado?”.
6 Mamʌ hich hiek hʌ̈k'amk'ĩir par hirua mag jëeu hohook'amjã ni hãbmuajã hi hiek hʌ̈k'abajim hanaabá.
6 Mais uma vez, não puderam responder.
7 Maimua Jesuu hoowai, jũrram k'ʌʌnau hamachig jaauba nʌm hee hamachdëuta sie hajapcharam jʌr haunaa nacha hohood haadeewai, chi t'ʌ̃rk'ʌʌipʌ̈iwia bëetarr k'ʌʌnag magjim hanʌm, ham wawimamua:
7 Quando Jesus observou que os convidados para o jantar procuravam ocupar os lugares de honra à mesa, deu-lhes este conselho:
8 —Dëgölp hãbmua k'ãijã hich jua pʌr nʌm p'iesta hee pãach t'ʌ̃r haauwai, hoob pãach k'ĩrau chan sie hajapcharamta hook'anaa pãachta pör garcha jupmiet hajim hanʌm. Magbam heeu mag sie pãach k'ãyau chi t'et'em k'ʌʌn hat'ee wai nʌm gaai k'ãijã pãach jupduk'am.
8 “Quando você for convidado para um banquete de casamento, não ocupe o lugar de honra. E se chegar algum convidado mais importante que você?
9 Mag pãachta sie hajapcharam gaai hohoodö nʌm haig, chi jua pʌr chirʌm wounau bëewi pãrag “P'iidʌtk'abat, mʌg sie deeum k'ʌʌn hat'eemʌu” haicheewai, heeu dëgölp pãar k'ĩir naauwia jũrr hõor hëugarcha k'ĩir naa hohoodö haimaduk'am hajim hanʌm, tagam k'ʌʌn dak'ĩir.
9 O anfitrião virá e dirá: ‘Dê o seu lugar a esta pessoa’, e você, envergonhado, terá de sentar-se no último lugar da mesa.
10 Magju k'ãai hãbmua k'ãijã hich jua pʌr nʌm p'iesta hee pãach t'ʌ̃r haauwai pãachta warm k'ʌʌn hëugarcharam sie gaai jupbat hajim hanaabá. Pãar mam hohoodö nʌm hoobaawai, chi jua pʌr chirʌm wounau pãrag, “Keena, jũrr mau na jupbahut” habaawai, chigag chuk'u pãachta warm k'ʌʌn na hohoodö haimaju.
10 “Em vez disso, ocupe o lugar menos importante à mesa. Assim, quando o anfitrião o vir, dirá: ‘Amigo, temos um lugar melhor para você!’. Então você será honrado diante de todos os convidados.
11 Mag, pãrag mag chirʌmʌn, har hamach t'öwia chik'am dʌ̈i hat'uucha haajem k'ʌʌnta jũrr mʌg hatag paawai ham Hẽwandamag chaigpa hoo sĩsidʌ haju. Maimua har mag hamach dʌ̈i hat'uu nʌm k'ʌʌn hichaaurjã magʌm haba sĩi warag serbiibamjö haajerr k'ʌʌnta jũrr mʌg hatag paawai Hẽwandamau warm k'ʌʌn k'ãyaujã hʌ̃rpai hapiju hajim haajem.
11 Pois os que se exaltam serão humilhados, e os que se humilham serão exaltados”.
12 Maimua hich t'ach k'ömk'ĩir t'ʌ̃rtarrag magjim hanʌm hich Jesuu: ’Deeu pʌch p'iejãb dʌ̈rrcha wauwia t'ach k'ömk'ĩir hõor t'ʌ̃ʌrwai hoob sĩi pʌch k'apk'ʌʌn happai t'ʌ̃rk'ʌyam hajim hanʌm, ni pʌch k'odnaan, ni sĩi t'ʌ̃r k'odpaim k'ʌʌn happaijã t'ʌ̃rba, ni sĩi p'atk'on paraam k'ʌʌn pʌch dʌ̈i hãba di dak'a naajem k'ʌʌn happaijã hoob t'ʌ̃rk'ʌyam. Pua magʌm k'ʌʌnta k'ĩirjuwia t'ʌ̃rk'ʌʌimʌn, magan hamaujã hagjö wauwia pʌ t'ʌ̃r hat'aawai deeu pʌrʌg p'agbarmjöta haju.
12 Então Jesus se voltou para o anfitrião e disse: “Quando oferecer um banquete ou jantar, não convide amigos, irmãos, parentes e vizinhos ricos. Eles poderão retribuir o convite, e essa será sua única recompensa.
13 Magju k'ãai pʌch p'iejãb pöm waupʌ̈iwia t'ach k'oog hõor t'ʌ̃ʌrwai dau hap'ʌʌm k'ʌʌndamta t'ʌ̃rbá hajim hanʌm: har bʌ̈ bisi wa juadam k'ãijã bisi k'it'ëem k'ʌʌn, har k'u t'ũuiba t'ũuiba k'it'ëem k'ʌʌn, wa har dau k'ĩsu k'it'ëem k'ʌʌn k'ãijã.
13 Em vez disso, convide os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos.
14 Pua mag k'it'ëem k'ʌʌn dʌ̈ita magmʌn, hamau chadcha pʌ dʌ̈i pöd hagjö habaju, mamʌ magtarr paar Hẽwandamauta jũrr pʌ honee hapiju. Har hi hiek hʌ̈k'a durrumua k'ëchtarr k'ʌʌn deeu hiiu p'iidʌ nʌm jaar, magtarr jũrran hichdëuta pʌrʌg p'agjugui ha jaaumajim haajem.
14 Assim, na ressurreição dos justos, você será recompensado por ter convidado aqueles que não podiam lhe retribuir”.
15 Mag Jesús hiyʌ̈ʌ sim hũrwia, hãb hi dʌ̈i hãba t'ach k'ö sĩerrau hirig, —Hʌ̃gt'ar pawiajã hich mʌg cha maach nʌmjö Hẽwandam dʌ̈icha t'ach k'ö sim wounan chadcha hi honee hajugui hajim hanʌm.
15 Ao ouvir isso, um homem que estava à mesa com Jesus exclamou: “Feliz será aquele que participar do banquete no reino de Deus!”.
16 Hichig magbaawai jũrr Jesuu hirig, —Mua pʌrʌg nem hĩgk'ak'imgui hajim hanʌm. Magnaa, Jöoi hãb sĩejim haajemgui hajim hanʌm. Mag jöoirau hõor k'apank'am k'ʌʌnag jaau wai sĩejim haajem, hichdëu p'iejãb pöm waubapäaiwai mak'ʌʌn t'um hich haig t'ach k'oon bëemk'ĩir.
16 Jesus respondeu com a seguinte parábola: “Certo homem preparou um grande banquete e enviou muitos convites.
17 Maimua chadcha p'iejãb wauwia, ya t'ach k'öju hed haadeewai, chi patrón jöoirau hich chog pʌ̈ijim haajem, hich dʌ̈i hiek'atarr k'ʌʌn haar jaaubaimaawai t'ach k'oon bëemamk'ĩir.
17 Quando estava tudo pronto, mandou seu servo dizer aos convidados: ‘Venham, o banquete está pronto’.
18 Maimua mawia, chi chogau jajawagmampierr bëemaaugau, jũrr pogk'a jaaumaajeejim haajem, chi bëeju harr k'ʌʌnau. Nacha jaauwimatarr haiguimua magjim hanʌm: “Chaig hewaa jẽb për hautarr hoon maju chiraawai mʌ pöd mabam; hidëu hẽudeem hat'ee k'ërtarrau” hajim hanʌm.
18 Mas todos eles deram desculpas. Um disse: ‘Acabei de comprar um campo e preciso inspecioná-lo. Peço que me desculpe’.
19 Maimua hãbak'ai haar jaaubaimaawai maguajã hagjö, “Mʌ pöd mabam, p'ak hemk'ooin diez heeu përk'a hautarr p'idag hee wai jẽraan p'ë harrju haawai. Jãgba hak'iin chadau mʌ mak'amgui” hajim hanʌm.
19 Outro disse: ‘Acabei de comprar cinco juntas de bois e quero experimentá-las. Sinto muito’.
20 Hich mag jajawagmamua hẽudeecharam haar jaaubaimaawai magua paawai magjim hanʌm: “Mʌ maju hajieb mamʌ, mʌch hʌʌi dʌ̈i hewaa pa chiraawai pöd mabajugui” hajim hanʌm.
20 Ainda outro disse: ‘Acabei de me casar e não posso ir’.
21 Magbaawai mag chi hiek jaau chitarr woun deeu hich happai bëewi hichig warm k'ʌʌnau jaaumarrjöo jũrr hich patronag jaauchëjim haajem. Mag hũrbaawai jöoi k'ĩir machag t'ʌnʌmua magjim haajem, hich chogag: “Petá” hajim hanʌm, “deeu. Maimua jöpk'ar jũrr kaaijã hee har dau hap'ʌʌ k'it'ëem k'ʌʌn p'ë haipidú hajim hanʌm: har bʌ̈ bisi wa juadam k'ãijã bisi k'it'ëem k'ʌʌn, k'u t'ũuiba t'ũuiba k'it'ëem k'ʌʌn, maimua har dau k'ĩsu k'it'ëem k'ʌʌnpa.”
21 “O servo voltou e informou a seu senhor o que tinham dito. Ele ficou furioso e ordenou: ‘Vá depressa pelas ruas e becos da cidade e convide os pobres, os aleijados, os cegos e os mancos’.
22 Mag jaaubaawai chi chogau mawia, hichdëu jaaupʌ̈itarrjö hawia, deeu barchëwia magjim haajem, hich patronag: “Mua t'um pʌchdëu jaautarrjö habarm. Mamʌ magʌmjã hagt'a hõor k'apaana dʌ̈rr haju simgui” hajim hanʌm.
22 Depois de cumprir essa ordem, o servo informou: ‘Ainda há lugar para mais gente’.
23 Magbaawai hich jöoirau deeu magjim hanʌm, hich chogag: “Jũrr p'öbör higaau mawia parhooba har hich jãg dau hap'ʌʌ k'it'ëem k'ʌʌn t'um pʌchdëu hoomam p'ë haipidú” hajim hanʌm, “warre hõrau di dʌ̈rrk'aba sĩwaag. Pʌch hiek hʌ̈k'aba habaawai hamag t'um hajap'a jaaumamua hichiita mua ham mʌch dʌ̈i t'ach k'ömk'ĩirta t'ʌ̃rk'ʌʌi chirʌm habá” hajim hanʌm.
23 Então o senhor disse: ‘Vá pelas estradas do campo e junto às cercas entre as videiras e insista com todos que encontrar para que venham, de modo que minha casa fique cheia.
24 Ya maadëu k'ap'ʌ nʌm, har nacha t'ʌ̃rwia bëeba harr k'ʌʌnau chan hamau bʌ̃ʌrjã mʌ t'ach hisĩebajugui hajim hanʌm, chi nacha t'ʌ̃rtarr k'ʌʌn higwia.
24 Pois nenhum dos que antes foram convidados provará do meu banquete’”.
25 Mag Jesús mam dʌ̈i hi hẽudee hõor pöoma wëtmajim haajem. Mag hich hẽudee wëtum k'ʌʌnag magjim hanʌm:
25 Uma grande multidão seguia Jesus, que se voltou para ela e disse:
26 —Hãbmua k'ãijã mʌ dʌ̈i hogdʌba nʌrraju k'ĩirju simta k'ũchpaijã hich dënnaan k'a hogdʌmap'a wa hich hʌʌi, hich chaain, hich k'odnaan k'ãijã hogdʌmap'anaa hich dau hap'ʌʌ haju k'ãijã k'ĩirju sim chan, pöd mʌ dʌ̈i k'apeer k'aju k'aba simgui hajim hanʌm.
26 “Se alguém que me segue amar pai e mãe, esposa e filhos, irmãos e irmãs, e até mesmo a própria vida, mais que a mim, não pode ser meu discípulo.
27 Har chi mʌ dʌ̈i nʌrram k'õsi simuan warre hich p'it'urg hau nʌrrajujã k'ap'ʌ haju haai simgui hajim hanʌm, mʌ gaaimua chik'amnau hich t'õoju k'ap'ʌ hawiajã hich mag mʌ bʌ̈ hogdʌba nʌrraju haawai. Mag hãwatbaju chan, parta hidëu k'õs mʌ dʌ̈i nʌrrʌm hajugui hajim hanʌm.
27 E, se não tomar sua cruz e me seguir, não pode ser meu discípulo.
28 Magnaa hamag, ’¿Chijãg wounauta hich di hëwaagpaawai nacha k'ĩirju sĩi habaju k'ai hajim hanʌm, k'an nemta p'ë hauju, k'achpai higju, wa p'atk'on k'ãijã dʌ̈rr k'aba habaawai pöd nem higju t'um p'ë haubaju k'ãijã k'ap haag?
28 “Quem começa a construir uma torre sem antes calcular o custo e ver se possui dinheiro suficiente para terminá-la?
29 Magjã k'ĩirjubanaa, heeu dëgölp di hëuju haadëwia, dibʌ̈ happai k'ãijã juk'a sĩuwia, pöd hëu hauba hich mag werba sĩuk'iin, bigaaum k'ʌʌnau hich k'ĩircha k'ãijã hi wauwia hirig,
29 Pois, se completar apenas os alicerces e ficar sem dinheiro, todos rirão dele,
30 “Mʌg wounaun par di hëu haubajuuta sĩi dibʌ̈ happai jãg hidëu k'õs juk'abaadëjim” hajugui hajim hanʌm. Hich jãg di hëwaagpaawai k'ĩirjuajemjöta k'ĩirjuju haai simgui hajim hanʌm mʌ dʌ̈i nʌrraagjã, dich dau hap'ʌʌ haju k'ap'ʌ simjã magʌm higba warag magʌm hãwat nʌrraag.
30 dizendo: ‘Esse aí começou a construir, mas não conseguiu terminar!’.
31 Magnaa deeum ejemplo higwia, ’Wa magbam k'ai, ¿k'anim reita deeum hagjö hichjö reik'a sim dʌ̈i juurhi hee hich wërbʌan maju nawe k'ĩirju sĩi habaju k'ai hajim hanʌm, hajap k'ap haag? Hirua k'ap'ʌ simgui hajim hanʌm, warmua soldaaun k'apanag veinte mil wai sĩewai hichdëu diez milpai wai sim. Mag juurhi hee maju nawe, ¿hirua k'ĩirju haubaju k'ai, mag hich soldaaun magcha k'apan k'aba durrum dʌ̈i warm k'ʌʌn k'apan t'ʌnʌm haar wërbʌan petaawai hichdëu pödbaju?
31 “Ou que rei iria à guerra sem antes avaliar se seu exército de dez mil poderia derrotar os vinte mil que vêm contra ele?
32 Hirua mag k'ĩirjumʌn, hagt'a warm dʌ̈i t'ẽuju nawe, warp nʌwe k'aug haujugui hajim hanʌm, hichdëu pödbaju. Magbaawai hirua hich soldaaun warm k'ʌʌn haar chogpʌ̈iju, mak'ʌʌnau chaigpabaimaawai wërbʌju harrjã wërbʌba warag k'õinaa nʌisieg.
32 E, se concluir que não, o rei enviará uma delegação para negociar um acordo de paz enquanto o inimigo está longe.
33 Hich hagjöta haajemgui hajim hanʌm hĩchab mʌ dʌ̈i k'apeerk'aagjã. Mʌʌta nacha pãrau hʌ̃rcha k'õsinaa mʌg jẽb gaaim nem pãachdëu k'õsim t'um hisegbam chan, pöd mʌ k'apeen haju k'aba nʌmgui hajim hanaabá.
33 Da mesma forma, ninguém pode se tornar meu discípulo sem abrir mão de tudo que possui.
34 Mag hamach nem hisegmap'am k'ʌʌn higwi hiek'ak'agmamua hĩchab, ’T'ak'aran chadcha nem hajap'amʌugui hajim hanʌm; mamʌ mag sim nak'a haadëk'iin, ¿k'ant'ee serbiiju? Pöd bʌ̃ʌrjã hagua nem p'öju k'aba,
34 “O sal é bom para temperar, mas, se perder o sabor, como torná-lo salgado outra vez?
35 ni jẽb p'ʌichichag dʌ̈i waaurëunaa nemjĩir bʌ̈ k'uagjã serbiiba sĩsiju. Mag serbiiba sĩsiewai sĩi barpʌ̈ijugui hajim hanaabá. Hich jãgaugui hajim hanʌm hĩchab har mʌ hiek hʌ̈k'amaaugau hamach nem k'õchag t'um hisegba nʌm k'ʌʌnjã. Keena, jʌ̃g hʌ̃rʌʌnaa cha mua jaau chirʌm hajap'a hũrbat ha jaaumajim haajem, hich Jesuu.
35 O sal sem sabor não serve nem para o solo nem para adubo; é jogado fora. Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.