Lucas 14

Hẽwandam Hiek (NOAH) vs BKJ

Sair da comparação
1 K'ãai hãb fariseonaan heem hãb hĩchab chi pörk'a simua Jesús hëeurrjim haajem, hich di haar hi dʌ̈i hãba t'ach k'oog. Mag hed sĩi jua hʌ̃ʌijem hed harr haawai hamachdëun hãba hirigta heerpapa haajeejim hanaabá, heeu dëgölp mag pöd bʌ̃ʌrjã nem wauju k'abam hedta bʌ̃ʌr k'ãijã jua peert'ʌ nem waubaawai magʌm gaaimua hi himeraa pʌr hawaag.
1 E aconteceu que, entrando ele na casa de um dos principais fariseus para comer pão no dia do shabat, eles o estavam observando.
2 Mag ham t'ach k'ö nʌm haig bëewi sĩejim haajem hĩchab, woun hãb k'a höhöodö k'itʌm.
2 E eis que estava ali diante dele um certo homem hidrópico.
3 Mag hoobaawai warag hiyʌ̈ʌ nʌmua Jesuu chi machnaanag jëeunaa hĩchab chi fariseonaanagjã jëeumamua, —¿Pãrau hoowai mʌg jua hʌ̃i nʌm hed hõor mor masim k'ʌʌn monaauju haai sĩ, wa monaauju haai k'aba sĩwi? hajim hanʌm.
3 E Jesus, respondendo, falou aos doutores da lei e aos fariseus, dizendo: É lícito curar no dia do shabat?
4 Mamʌ mag hamachig Jesuu jëeubarm hũr nʌmjã ni hãbmuajã jʌ̃ʌ habajierram hanaabá. Mag hamachig k'abamjö warag k'ĩuu habaawai mag chi k'a höhöodö k'itʌm hich haig t'ʌ̃rnaa, hi gaai pʌrbaawai monaaupʌ̈iwia, hirig, —Pʌ maju haai chirʌmgui hajim hanʌm.
4 E eles calaram-se. E tomando-o, ele o curou e o deixou ir;
5 Maimua jũrr hich dʌ̈i hãba t'ach k'oog haig narr k'ʌʌnag magjim hanʌm:
5 e perguntou-lhes, dizendo: Qual será de vós que, tendo um jumento ou boi que caindo em um poço, não o retira imediatamente no dia do shabat?
6 Mamʌ hich hiek hʌ̈k'amk'ĩir par hirua mag jëeu hohook'amjã ni hãbmuajã hi hiek hʌ̈k'abajim hanaabá.
6 E, novamente, eles não puderam lhe responder acerca dessas coisas.
7 Maimua Jesuu hoowai, jũrram k'ʌʌnau hamachig jaauba nʌm hee hamachdëuta sie hajapcharam jʌr haunaa nacha hohood haadeewai, chi t'ʌ̃rk'ʌʌipʌ̈iwia bëetarr k'ʌʌnag magjim hanʌm, ham wawimamua:
7 E ele propôs aos convidados uma parábola, reparando como eles escolhiam os principais lugares, dizendo-lhes:
8 —Dëgölp hãbmua k'ãijã hich jua pʌr nʌm p'iesta hee pãach t'ʌ̃r haauwai, hoob pãach k'ĩrau chan sie hajapcharamta hook'anaa pãachta pör garcha jupmiet hajim hanʌm. Magbam heeu mag sie pãach k'ãyau chi t'et'em k'ʌʌn hat'ee wai nʌm gaai k'ãijã pãach jupduk'am.
8 Quando tu fores convidado por algum homem para as bodas, não te assentes no primeiro lugar, para que não aconteça que esteja convidado um homem mais honrado do que tu,
9 Mag pãachta sie hajapcharam gaai hohoodö nʌm haig, chi jua pʌr chirʌm wounau bëewi pãrag “P'iidʌtk'abat, mʌg sie deeum k'ʌʌn hat'eemʌu” haicheewai, heeu dëgölp pãar k'ĩir naauwia jũrr hõor hëugarcha k'ĩir naa hohoodö haimaduk'am hajim hanʌm, tagam k'ʌʌn dak'ĩir.
9 e, vindo o que convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este homem; e então com vergonha, tenhas de tomar um lugar inferior.
10 Magju k'ãai hãbmua k'ãijã hich jua pʌr nʌm p'iesta hee pãach t'ʌ̃r haauwai pãachta warm k'ʌʌn hëugarcharam sie gaai jupbat hajim hanaabá. Pãar mam hohoodö nʌm hoobaawai, chi jua pʌr chirʌm wounau pãrag, “Keena, jũrr mau na jupbahut” habaawai, chigag chuk'u pãachta warm k'ʌʌn na hohoodö haimaju.
10 Mas, quando fores convidado, vai e assenta-te no lugar inferior, para que, quando vier o que te convidou, ele possa te dizer: Amigo, sobe para cá. Então, terás honra diante dos que estiverem assentados contigo na mesa.
11 Mag, pãrag mag chirʌmʌn, har hamach t'öwia chik'am dʌ̈i hat'uucha haajem k'ʌʌnta jũrr mʌg hatag paawai ham Hẽwandamag chaigpa hoo sĩsidʌ haju. Maimua har mag hamach dʌ̈i hat'uu nʌm k'ʌʌn hichaaurjã magʌm haba sĩi warag serbiibamjö haajerr k'ʌʌnta jũrr mʌg hatag paawai Hẽwandamau warm k'ʌʌn k'ãyaujã hʌ̃rpai hapiju hajim haajem.
11 Porque, qualquer que se exaltar a si mesmo, será humilhado, e aquele que se humilhar a si mesmo, será exaltado.
12 Maimua hich t'ach k'ömk'ĩir t'ʌ̃rtarrag magjim hanʌm hich Jesuu: ’Deeu pʌch p'iejãb dʌ̈rrcha wauwia t'ach k'ömk'ĩir hõor t'ʌ̃ʌrwai hoob sĩi pʌch k'apk'ʌʌn happai t'ʌ̃rk'ʌyam hajim hanʌm, ni pʌch k'odnaan, ni sĩi t'ʌ̃r k'odpaim k'ʌʌn happaijã t'ʌ̃rba, ni sĩi p'atk'on paraam k'ʌʌn pʌch dʌ̈i hãba di dak'a naajem k'ʌʌn happaijã hoob t'ʌ̃rk'ʌyam. Pua magʌm k'ʌʌnta k'ĩirjuwia t'ʌ̃rk'ʌʌimʌn, magan hamaujã hagjö wauwia pʌ t'ʌ̃r hat'aawai deeu pʌrʌg p'agbarmjöta haju.
12 E ele disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar ou uma ceia, não chames os teus amigos, nem os teus irmãos, nem os teus parentes, nem os teus vizinhos ricos, para que não aconteça que eles também te tornem a convidar, e te seja recompensado.
13 Magju k'ãai pʌch p'iejãb pöm waupʌ̈iwia t'ach k'oog hõor t'ʌ̃ʌrwai dau hap'ʌʌm k'ʌʌndamta t'ʌ̃rbá hajim hanʌm: har bʌ̈ bisi wa juadam k'ãijã bisi k'it'ëem k'ʌʌn, har k'u t'ũuiba t'ũuiba k'it'ëem k'ʌʌn, wa har dau k'ĩsu k'it'ëem k'ʌʌn k'ãijã.
13 Mas, quando tu deres um banquete, chama os pobres, aleijados, mancos e cegos;
14 Pua mag k'it'ëem k'ʌʌn dʌ̈ita magmʌn, hamau chadcha pʌ dʌ̈i pöd hagjö habaju, mamʌ magtarr paar Hẽwandamauta jũrr pʌ honee hapiju. Har hi hiek hʌ̈k'a durrumua k'ëchtarr k'ʌʌn deeu hiiu p'iidʌ nʌm jaar, magtarr jũrran hichdëuta pʌrʌg p'agjugui ha jaaumajim haajem.
14 e tu serás abençoado; porque eles não podem te recompensar; pois tu serás recompensado na ressurreição dos justos.
15 Mag Jesús hiyʌ̈ʌ sim hũrwia, hãb hi dʌ̈i hãba t'ach k'ö sĩerrau hirig, —Hʌ̃gt'ar pawiajã hich mʌg cha maach nʌmjö Hẽwandam dʌ̈icha t'ach k'ö sim wounan chadcha hi honee hajugui hajim hanʌm.
15 E, ao ouvir estas coisas, um dos que estavam assentados com ele à mesa, disse-lhe: Abençoado é o que comer pão no reino de Deus.
16 Hichig magbaawai jũrr Jesuu hirig, —Mua pʌrʌg nem hĩgk'ak'imgui hajim hanʌm. Magnaa, Jöoi hãb sĩejim haajemgui hajim hanʌm. Mag jöoirau hõor k'apank'am k'ʌʌnag jaau wai sĩejim haajem, hichdëu p'iejãb pöm waubapäaiwai mak'ʌʌn t'um hich haig t'ach k'oon bëemk'ĩir.
16 Então, ele lhe disse: Certo homem fez uma grande ceia e convidou a muitos;
17 Maimua chadcha p'iejãb wauwia, ya t'ach k'öju hed haadeewai, chi patrón jöoirau hich chog pʌ̈ijim haajem, hich dʌ̈i hiek'atarr k'ʌʌn haar jaaubaimaawai t'ach k'oon bëemamk'ĩir.
17 e enviou seu servo, na hora da ceia, para dizer aos convidados: Vinde, pois todas as coisas estão preparadas.
18 Maimua mawia, chi chogau jajawagmampierr bëemaaugau, jũrr pogk'a jaaumaajeejim haajem, chi bëeju harr k'ʌʌnau. Nacha jaauwimatarr haiguimua magjim hanʌm: “Chaig hewaa jẽb për hautarr hoon maju chiraawai mʌ pöd mabam; hidëu hẽudeem hat'ee k'ërtarrau” hajim hanʌm.
18 E todos em consenso começaram a dar desculpas. O primeiro disse-lhe: Eu comprei um pedaço de terra, e preciso ir vê-lo; peço-te que me desculpes.
19 Maimua hãbak'ai haar jaaubaimaawai maguajã hagjö, “Mʌ pöd mabam, p'ak hemk'ooin diez heeu përk'a hautarr p'idag hee wai jẽraan p'ë harrju haawai. Jãgba hak'iin chadau mʌ mak'amgui” hajim hanʌm.
19 E outro disse: Eu comprei cinco juntas de bois, e vou examiná-las; peço-te que me desculpe.
20 Hich mag jajawagmamua hẽudeecharam haar jaaubaimaawai magua paawai magjim hanʌm: “Mʌ maju hajieb mamʌ, mʌch hʌʌi dʌ̈i hewaa pa chiraawai pöd mabajugui” hajim hanʌm.
20 E outro disse: Casei-me e, portanto, não posso ir.
21 Magbaawai mag chi hiek jaau chitarr woun deeu hich happai bëewi hichig warm k'ʌʌnau jaaumarrjöo jũrr hich patronag jaauchëjim haajem. Mag hũrbaawai jöoi k'ĩir machag t'ʌnʌmua magjim haajem, hich chogag: “Petá” hajim hanʌm, “deeu. Maimua jöpk'ar jũrr kaaijã hee har dau hap'ʌʌ k'it'ëem k'ʌʌn p'ë haipidú hajim hanʌm: har bʌ̈ bisi wa juadam k'ãijã bisi k'it'ëem k'ʌʌn, k'u t'ũuiba t'ũuiba k'it'ëem k'ʌʌn, maimua har dau k'ĩsu k'it'ëem k'ʌʌnpa.”
21 E, vindo aquele servo, anunciou essas coisas ao seu senhor. Então, o dono da casa, irritado, disse ao seu servo: Sai depressa pelas ruas e becos da cidade e traze aqui os pobres, e os aleijados, e os coxos, e os cegos.
22 Mag jaaubaawai chi chogau mawia, hichdëu jaaupʌ̈itarrjö hawia, deeu barchëwia magjim haajem, hich patronag: “Mua t'um pʌchdëu jaautarrjö habarm. Mamʌ magʌmjã hagt'a hõor k'apaana dʌ̈rr haju simgui” hajim hanʌm.
22 E disse o servo: Senhor, está feito como tu ordenaste, e ainda há lugar.
23 Magbaawai hich jöoirau deeu magjim hanʌm, hich chogag: “Jũrr p'öbör higaau mawia parhooba har hich jãg dau hap'ʌʌ k'it'ëem k'ʌʌn t'um pʌchdëu hoomam p'ë haipidú” hajim hanʌm, “warre hõrau di dʌ̈rrk'aba sĩwaag. Pʌch hiek hʌ̈k'aba habaawai hamag t'um hajap'a jaaumamua hichiita mua ham mʌch dʌ̈i t'ach k'ömk'ĩirta t'ʌ̃rk'ʌʌi chirʌm habá” hajim hanʌm.
23 E disse o senhor ao servo: Sai pelas estradas e sendas, e obriga-os a entrar, para que a minha casa possa estar cheia.
24 Ya maadëu k'ap'ʌ nʌm, har nacha t'ʌ̃rwia bëeba harr k'ʌʌnau chan hamau bʌ̃ʌrjã mʌ t'ach hisĩebajugui hajim hanʌm, chi nacha t'ʌ̃rtarr k'ʌʌn higwia.
24 Porque eu vos digo: Que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Mag Jesús mam dʌ̈i hi hẽudee hõor pöoma wëtmajim haajem. Mag hich hẽudee wëtum k'ʌʌnag magjim hanʌm:
25 E iam com ele grandes multidões; e, voltando-se, disse-lhes:
26 —Hãbmua k'ãijã mʌ dʌ̈i hogdʌba nʌrraju k'ĩirju simta k'ũchpaijã hich dënnaan k'a hogdʌmap'a wa hich hʌʌi, hich chaain, hich k'odnaan k'ãijã hogdʌmap'anaa hich dau hap'ʌʌ haju k'ãijã k'ĩirju sim chan, pöd mʌ dʌ̈i k'apeer k'aju k'aba simgui hajim hanʌm.
26 Se algum homem vier a mim, e não aborrecer a seu pai, e mãe, e esposa, e filhos, e irmãos, e irmãs, sim, e também a sua própria vida, ele não pode ser meu discípulo.
27 Har chi mʌ dʌ̈i nʌrram k'õsi simuan warre hich p'it'urg hau nʌrrajujã k'ap'ʌ haju haai simgui hajim hanʌm, mʌ gaaimua chik'amnau hich t'õoju k'ap'ʌ hawiajã hich mag mʌ bʌ̈ hogdʌba nʌrraju haawai. Mag hãwatbaju chan, parta hidëu k'õs mʌ dʌ̈i nʌrrʌm hajugui hajim hanʌm.
27 E quem não carregar a sua cruz, e não vir após mim, não pode ser meu discípulo.
28 Magnaa hamag, ’¿Chijãg wounauta hich di hëwaagpaawai nacha k'ĩirju sĩi habaju k'ai hajim hanʌm, k'an nemta p'ë hauju, k'achpai higju, wa p'atk'on k'ãijã dʌ̈rr k'aba habaawai pöd nem higju t'um p'ë haubaju k'ãijã k'ap haag?
28 Porque qual de vós, querendo edificar uma torre, não se assenta primeiro para calcular o seu custo, para ver se tem o suficiente para acabá-la?
29 Magjã k'ĩirjubanaa, heeu dëgölp di hëuju haadëwia, dibʌ̈ happai k'ãijã juk'a sĩuwia, pöd hëu hauba hich mag werba sĩuk'iin, bigaaum k'ʌʌnau hich k'ĩircha k'ãijã hi wauwia hirig,
29 Para não acontecer que, depois de haver posto os alicerces, e não sendo capaz de acabá-la, todos os que a virem comecem a escarnecer dele,
30 “Mʌg wounaun par di hëu haubajuuta sĩi dibʌ̈ happai jãg hidëu k'õs juk'abaadëjim” hajugui hajim hanʌm. Hich jãg di hëwaagpaawai k'ĩirjuajemjöta k'ĩirjuju haai simgui hajim hanʌm mʌ dʌ̈i nʌrraagjã, dich dau hap'ʌʌ haju k'ap'ʌ simjã magʌm higba warag magʌm hãwat nʌrraag.
30 dizendo: Este homem começou a edificar e não foi capaz de acabar.
31 Magnaa deeum ejemplo higwia, ’Wa magbam k'ai, ¿k'anim reita deeum hagjö hichjö reik'a sim dʌ̈i juurhi hee hich wërbʌan maju nawe k'ĩirju sĩi habaju k'ai hajim hanʌm, hajap k'ap haag? Hirua k'ap'ʌ simgui hajim hanʌm, warmua soldaaun k'apanag veinte mil wai sĩewai hichdëu diez milpai wai sim. Mag juurhi hee maju nawe, ¿hirua k'ĩirju haubaju k'ai, mag hich soldaaun magcha k'apan k'aba durrum dʌ̈i warm k'ʌʌn k'apan t'ʌnʌm haar wërbʌan petaawai hichdëu pödbaju?
31 Ou qual é o rei que, indo guerrear contra outro rei, não se assenta primeiro a se aconselhar se com dez mil é capaz de sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Hirua mag k'ĩirjumʌn, hagt'a warm dʌ̈i t'ẽuju nawe, warp nʌwe k'aug haujugui hajim hanʌm, hichdëu pödbaju. Magbaawai hirua hich soldaaun warm k'ʌʌn haar chogpʌ̈iju, mak'ʌʌnau chaigpabaimaawai wërbʌju harrjã wërbʌba warag k'õinaa nʌisieg.
32 Do contrário, estando o outro ainda longe, ele envia embaixadores e pede condições de paz.
33 Hich hagjöta haajemgui hajim hanʌm hĩchab mʌ dʌ̈i k'apeerk'aagjã. Mʌʌta nacha pãrau hʌ̃rcha k'õsinaa mʌg jẽb gaaim nem pãachdëu k'õsim t'um hisegbam chan, pöd mʌ k'apeen haju k'aba nʌmgui hajim hanaabá.
33 Assim, pois, qualquer de vós que não renunciar a tudo quanto tem, não pode ser meu discípulo.
34 Mag hamach nem hisegmap'am k'ʌʌn higwi hiek'ak'agmamua hĩchab, ’T'ak'aran chadcha nem hajap'amʌugui hajim hanʌm; mamʌ mag sim nak'a haadëk'iin, ¿k'ant'ee serbiiju? Pöd bʌ̃ʌrjã hagua nem p'öju k'aba,
34 Sal é bom; mas, se ele perder o sabor, com que se há de temperar?
35 ni jẽb p'ʌichichag dʌ̈i waaurëunaa nemjĩir bʌ̈ k'uagjã serbiiba sĩsiju. Mag serbiiba sĩsiewai sĩi barpʌ̈ijugui hajim hanaabá. Hich jãgaugui hajim hanʌm hĩchab har mʌ hiek hʌ̈k'amaaugau hamach nem k'õchag t'um hisegba nʌm k'ʌʌnjã. Keena, jʌ̃g hʌ̃rʌʌnaa cha mua jaau chirʌm hajap'a hũrbat ha jaaumajim haajem, hich Jesuu.
35 Nem servirá para a terra, nem para adubo; mas homens lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, que ouça.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.