2 Coríntios 7
Hẽwandam Hiek (NOAH) vs NAA
1 Magua, Cristo gaaimua k'odamnaan, magta Hẽwandamau maach dʌ̈i haju ha sim. Maguata maachin nem k'aigbamjã pʌawia k'ĩirjug k'aigbamjã hisegnaa dich morta sʌrk'aju haai nʌm. Magnaa Hẽwandam dau na pekau wauju hök'önaa warag hi simjö wajap'a hajuuta hẽk'aju haai nʌm.
1 Portanto, meus amados, tendo tais promessas, purifiquemo-nos de toda impureza, tanto da carne como do espírito, aperfeiçoando a nossa santidade no temor de Deus.
2 Keena, mʌ hiek hũrbat: mua pãar heem k'ʌʌn dʌ̈i ni hãbam dʌ̈ijã hat'uucha k'aba ni hãbjã mua k'aibag wauba, ni Hẽwandam hiek chaar k'abam jaauwia hãbjã mua k'ũgurba chitʌm.
2 Pedimos que vocês nos acolham em seu coração. Não tratamos ninguém com injustiça, não prejudicamos ninguém, não exploramos ninguém.
3 Mua mag chirʌm chan mag mua pãach dʌ̈i mag chirʌm k'ĩirju naawaita mag chirʌm habam. Mʌchdëu na pãrag jaau chirarrjö chadcha mʌchdëu pãar daupii wai chitaawai, jãga hak'iin mʌchta warag pãar haar mawia hich mag pãar dʌ̈i chirsik'am. Mag hãba wënʌrrʌmua hãba k'ëchju hawiajã mʌ hich mag pãar dʌ̈i chitak'am, mʌch t'ãar heeta pãach t'um p'ë wai chitʌmjö haajeewai.
3 Não falo para condenar vocês. Porque eu já disse que vocês estão em nosso coração para, juntos, morrermos e vivermos.
4 Pãrag mua bʌ̃ʌrjã nem meerba jaau chitʌm, magua pãar gaaimua mʌch honee chirʌmjã meerba jaau chitʌm. Chadcha jãg pãach wajap'a wënʌrrʌm gaaimuata pãrau mʌ k'ĩir jãsenk'a nʌmjö haajem. Mʌʌn chadcha p'it'urnaa dau haugjã haaujeeb pari honee chirʌm.
4 Estou sendo bem franco com vocês e tenho muito orgulho de vocês. Sinto-me grandemente confortado e transbordo de alegria em meio a toda a nossa tribulação.
5 Macedonia durr mʌch barchëtarr haigmua chan bʌ̃ʌrjã jua hʌ̃yaa k'augba chiraajem, p'it'uurga haawai; mʌg hiek jaau nʌm gaaimuajã hõrau hidëu maach k'ajap sĩuba haajem; mag nʌm dʌ̈i hĩchab chik'amnau pãar dʌ̈i jãga hajuutaa jãagjem k'ai ha k'ĩirju chirʌʌ haajeejim.
5 Porque, quando chegamos à Macedônia, não tivemos nenhum alívio. Pelo contrário, em tudo fomos atribulados: lutas por fora, temores por dentro.
6 Pari hich Hẽwandamauta hõor hök'ĩirjuu k'it'ëem k'ʌʌnjã deeu k'ĩirdam honee hapiejeewai Tito barbaichëm gaaimua Hẽwandamau mʌchjã hagjö k'ĩirdam honee hapijim.
6 Porém Deus, que consola os abatidos, nos consolou com a chegada de Tito.
7 Pari mag sĩi hi barbaichëm gaaimuapai k'aba, mag nʌm dʌ̈i hĩchab hichdëujã pãar hoot'urwia pãar higmamua maach jʌ̃gaagaa jaaubaicheewaita chadcha mʌ honee haadëjim. Hi hiek mag pãrau mʌ hoom k'õchaaga nʌm haajem. Mag nʌm dʌ̈i pãachjã hök'ĩirjuu naajem haajem, pãach haar jãg problema wai narr gaaimua mʌjã mau hök'ĩirjuu chirarr hũrwia. Mag pãrau mʌ hëugar hiek'aajem k'ʌʌn dʌ̈ijã jũrr mʌ kõit hiek'aajem haajem ha jaaubaicheewaita warag mʌ honeeubaadëjim.
7 E não somente com a chegada dele, mas também pelo consolo que recebeu de vocês. Ele nos falou da saudade, do pranto e do zelo que vocês têm por mim, aumentando, assim, a minha alegria.
8 Har nacha mʌchdëu pãrag hẽsap deepʌ̈itarrau chadcha pãar k'ĩir naaupiju k'ap'ʌ chirarr haawai mʌchpa hök'ĩirjuu chirajim. Pãar chadcha k'ĩir naaujierrab mamʌ k'ũchpai hajim. Mamʌ hʌ̈u pãrau mʌchdëu jaaupʌ̈itarr hipierr pãach problema arreglaabarm hanʌm hũrwia
8 Porque, mesmo que eu tenha entristecido vocês com a minha carta, não me arrependo — embora já tenha me arrependido, pois vi que aquela carta os deixou tristes, ainda que por breve tempo.
9 hĩs deeu mʌchpa honee chirʌm. Majã mag pãar wajap k'ĩir naautarr gaaimua k'abam; mʌ honee chirʌmʌn, mag pãach k'ĩir naaubaawai deeu Hẽwandam dʌ̈i wajap'a nʌisim hanaawaita mʌ honee chirʌm. Mamʌ hĩs wajap'a k'ĩirjuawai chan bʌ̃ʌrjã pãar k'aigba k'abajim; wajapcharan hʌ̈u hich Hẽwandamauta mag hẽsap gaaimua pãar k'ĩir naaupijim, magbarmua hichdëu k'õsi simjö hamk'ĩir.
9 Mas agora me alegro, não porque vocês ficaram tristes, mas porque essa tristeza os levou ao arrependimento. Pois vocês foram entristecidos segundo Deus, para que, de nossa parte, não sofressem nenhum dano.
10 Har dich k'aibag gaaimua Hẽwandamau maach hök'ĩirjuu hapi sĩeb mamʌ, warag hirigta dich k'aibag t'um hisegpi jëeuwain hi dʌ̈i k'õinaa nʌisiejem. Magbarm haigmua k'ant'ee tag hök'ĩirjuu haju. Pari har sĩi hamach k'aibag gaaimuapai hök'ĩirjuu nʌmta hãsie hewag k'ĩirjuwia Hẽwandamagjã jëeubam chan pöd peerdʌbam.
10 Porque a tristeza segundo Deus produz arrependimento para a salvação, que a ninguém traz pesar; mas a tristeza do mundo produz morte.
11 Pãadë hoobat, jãg pãar hök'ĩirjuu narr jũrr jãgajĩ Hẽwandamau pãar dʌ̈i: Warr pãrau jãg woun k'aigba simjã hoobamjö wai naajim; pari hĩs pãrau hi dʌ̈i sĩi par daúa hooba chi hiekk'õr hëudʌ hauwia ya arreglaapʌ̈ijierram, pãachpata dʌ̈i k'aigba nʌm ham hugua. Chadcha pãrau jãg k'õchk'aba narr haawai dʌ̈i k'ĩir mas chi hiekk'õrjã hëudʌ haujierram. Jãgbarm haig chadcha pãrau Hẽwandam hök'ö nʌm hanʌm. Chadcha mag pãach hoon mapim k'õsi narr haawai chi mag hich bãaurr hũan dʌ̈i sĩerrjã mʌ barju nawe pãrau hi dʌ̈i sĩi par daúapai hoobajierram. Pãrau hi dʌ̈i mʌgbarmua bigaaum k'ʌʌnaujã pöd pãachdëujã pãach hipaarmua jãgpim k'õsi narr haawaita jãg sĩi hoo wai naajim haju k'aba nʌm.
11 Vejam quanto cuidado produziu em vocês o fato de serem entristecidos segundo Deus! Que defesa, que indignação, que temor, que saudade, que zelo, que desejo de punir o culpado! Em tudo vocês se mostraram inocentes neste assunto.
12 Mua jãg pãrag hẽsap gaai p'ã deepʌ̈itarr chan, jã chan sĩi chi mag hich bãaurr hũan dʌ̈i sĩerr happaita ayudam k'õchgau k'aba ni chi haai hat'eepaijã k'abajim. Mua jãg hẽsap p'ã deepʌ̈itarran, jãan Hẽwandam dak'ĩirjã chadcha pãrau mʌ hiek hʌ̈k'aju wa hʌ̈k'abaju k'ap hamk'ĩir hajim. Magua mag p'ãawaijã, hamau mʌ k'õsi nʌmʌn mʌ hipierraa haju ha chirajim, pãar higwia mʌch hödegpai. Pari mua k'ap'ʌ chirajim, pãrau chadcha mʌ k'õsi naawai mʌch hipierraa haju.
12 Portanto, embora eu tenha escrito aquela carta, não foi por causa daquele que fez o mal, nem por causa daquele que sofreu a afronta, mas para que fosse manifesto entre vocês, diante de Deus, o cuidado que vocês têm por nós.
13 Mag pãach garmuajã mʌ k'õsi nʌm gaaimua chadcha mʌ honee chirʌm. Pari hʌ̃rcha mʌ honee harran, Titojã pãrau wajap'a pãach hee wai naawia hĩchab hi k'ĩir honee hapitarr gaaimuata mʌchjã honee hajim.
13 Foi por isso que nos sentimos consolados. E, acima desta nossa consolação, muito mais nos alegramos pelo contentamento de Tito, porque todos vocês trouxeram refrigério ao espírito dele.
14 Titoou pãar hoon maju nawe pãar Hẽwandam dʌ̈i wajap'a nʌm ya mua hirig jaau wai chirajim. Mʌchdëu hirig jaautarrjö chadcha pãar hich mag wajap'a nʌm hanaawai hʌ̈u pãrau mʌ k'ĩir naaupibajierram. Pãrau k'ap'ʌ nʌm, mʌ pãar haar chiraajeewai warm k'ʌʌn higwiajã mua sëuk'a nem jaauba haajeejim. Maagwaita pãar higwi mag mʌch honee chirʌm Titoog jaau chirarrjã chadcha hich hag hee höbërjim.
14 Porque, se falei a ele com certo orgulho a respeito de vocês, não fiquei envergonhado. Pelo contrário, como tudo que falamos a vocês era verdade, também os elogios que, na presença de Tito, fizemos a respeito de vocês se mostraram verdadeiros.
15 Magtarr haawai mag mʌchdëu jaau chirarrjö hich daúacha hoobat'uurwaita pãar haarmua bëeu hi honee sĩeichëjim. Jãg pãachdëu hirua nem k'õsimjöta waum k'õchgau hich dʌ̈i wajap'a harr k'ĩirju nʌm dʌ̈i jãga hichdëu nem jaauwaijã pãachdëu hi hipierraa naajĩ ha k'ĩirjubaadeewaita hichjã warag hʌ̃rcha pãar gaaimua honee sĩejem.
15 E o grande afeto que ele tem por vocês aumenta cada vez mais, quando ele se lembra da obediência de todos vocês, de como o receberam com temor e tremor.
16 Magua hĩs chadau pãrau chadcha mʌch k'õsinaa mʌch hipierraa hab k'aba hipierraa nʌm k'ap'ʌ chiraawai chadcha mʌ honee chirʌm.
16 Alegro-me porque, em tudo, posso confiar em vocês.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.