Lucas 15

Ẽwandam Iek (NOAE) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Biek ãb Jesuu jãga Ẽwandamau õor peerdʉajẽ a jaau sim aig, gobiernoog dëbpaar paar nʉm jëeujem khʉʉn khapan bëe thʉnaajim aajem, chi pekau dapnaanpa, i iek ũraan.
1 Aproximavam-se de Jesus os publicanos e os pecadores para ouvi-lo.
2 Magbaawai chi ajapha Ẽwandamau Moiseeg iek phãpitarr ʉʉrkhaajem khʉʉn, maimua ag iek jawaag athee chi machnaan dʉ̈imua Jesús igwia, —I dën mʉg wounau chan pekau pöm sĩsidʉm khʉʉn awiajã isegba ich jãg warag am dʉ̈i thach khö nʉrraajem anaajim aajem.
2 Os fariseus e os escribas murmuravam: Este homem recebe e come com pessoas de má vida!
3 Magbaawai ichdëu am mag iekha nʉm ũrwia, mʉg nem ĩgkhaadam jaaumamua amag magjim aajem:
3 Então lhes propôs a seguinte parábola:
4 —Khanim nemjö mʉg nʉm aig ãbmua cien ovejas wai sim, maimua ãb okhoobaadeewai, ¿khaíuta tagam khʉʉn dö wajaug ee phëpʉawia mag okhoo khitʉmdam jʉraan mabaju khai? ajim anʉm. Keen, par maadëu dich nemchaai aawai baaubam aigjã ookha khitʉʉ abarju.
4 Quem de vós que, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Maimua mag baau athaawai, ¿khaíuta sĩi onegau dich nemchaaidam ud aibëebaju khai? ajim anʉm.
5 E depois de encontrá-la, a põe nos ombros, cheio de júbilo,
6 Maimua di aig pachëwiajã, ¿khaíuta ich khapkhʉʉn dʉ̈i ich di dakha naajem khʉʉnpa thʉ̈rkhanaa, “Keen, mʉ onee chirʉm, mʉch oveja okhootarrdam oo athaawai” abaju khai?
6 e, voltando para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Regozijai-vos comigo, achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Keena, ich jãgta aajemgui ajim anʉm ĩchab ʉ̈gtharjã: Ar õor khapan amach ajaug thöwia Ẽwandam dʉ̈icha wënʉrrʉm aajem khʉʉn gaaimua onee aju khãyau, pekau pömkham khʉʉn eem ãb khãijã ich khaibag isegwia Ẽwandam ich thãar ee atham ed ʉ̈gtharmpeenjã onee aphöbaadeejemgui ajim anʉm ĩchab.
7 Digo-vos que assim haverá maior júbilo no céu por um só pecador que fizer penitência do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Maimua ĩchab mʉg jaaujim aajem: ’Khanim nemjö ʉʉi ãb simua phatkhon chi dau daí appai diez wai sim, maimua mag eem ãb khãijã okhoobaadeewai, ¿chijãg ʉʉirauta bʉ̈ʉrjã ich phatkhon jʉrba ich mag sĩuju khai? Par jãgan irua ag bʉ̈rre lámpara paanaa, dijã thũapwia, nem pʉaba jʉr sĩi awia, baau athajugui ajim anʉm.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma delas, não acende a lâmpada, varre a casa e a busca diligentemente, até encontrá-la?
9 Maimua mag baau athaawai, ¿chijãg ʉʉirauta ich khapeen ich di dakha naajem khʉʉn thʉ̈rkha auwia, “Keena, ĩsin mʉʉn onee ʉm, mʉch phatkhondam okhoo wai ʉarr baau athaawai” abaju khai? ajim anʉm.
9 E tendo-a encontrado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Regozijai-vos comigo, achei a dracma que tinha perdido.
10 Magnaa ich Jesuupai, Ich jãgta ʉ̈gtharjã ĩchab Ẽwandam chognaan onee aphöbaadeejemgui ajim anʉm, ar woun ãb khãijã ich khaibag isegwia khĩirjug ajapham jʉrwia Ẽwandam ich thãar ee atham ed.
10 Digo-vos que haverá júbilo entre os anjos de Deus por um só pecador que se arrependa.
11 Maimua jãga Ẽwandamau õrau ich iigwai isegba aajem khap amkhĩir, Jesuu mag ich aig bëetarr khʉʉnag mʉg nem ĩgkhaajã ĩgkhajim aajem ĩchab:
11 Disse também: Um homem tinha dois filhos.
12 Khãai ãb chi iewaa chi ẽudeemua ich ayag, “Tata, pʉ meebaadeewai marau jʉ̈aju nem warre magan mʉrʉg mʉch jua ee dee chirbá” ajim anʉm. Magbaawai jöoirau chadcha amag jigbaadëjim aajem, amachpierr.
12 O mais moço disse a seu pai: Meu pai, dá-me a parte da herança que me toca. O pai então repartiu entre eles os haveres.
13 Mag deetarr khur khãai khapancha khaba nʉm ee, ichig nem deetarr thum përkhʉʉipʉ̈iwia ag phatkhon dʉ̈i warre warp petajim aajem, deeum durr. Mamʉ mam pawia nem oobam gaai ichdëu gastaam aig phatkhon ãr gastaa sĩeimajim aajem.
13 Poucos dias depois, ajuntando tudo o que lhe pertencia, partiu o filho mais moço para um país muito distante, e lá dissipou a sua fortuna, vivendo dissolutamente.
14 Maimua mag phatkhon nem parhoobam gaai werba sĩi awia thum öbapʉ̈im ee ĩchab jãdau theega burrjim aajem, i sim durr. Maimua magbaadëm dʉ̈i ya ĩchab jãsogau mas aadëjim aajem.
14 Depois de ter esbanjado tudo, sobreveio àquela região uma grande fome e ele começou a passar penúria.
15 Jãsogau ich magbaadeewai woun ãb sĩerr aar mawia parhoobam phidagdam khãijã ichig deemkhĩir jëeuwimajim anʉm. Magbaa magua irig jaaupʉ̈ijim aajem, khũsnaan thʉamkhĩir.
15 Foi pôr-se ao serviço de um dos habitantes daquela região, que o mandou para os seus campos guardar os porcos.
16 Mag chadcha mawia khũsnaan thʉa oo chirʉmua jãsooga aawai chi khũsnaanag phathau deechë nʉm eemta dʉ̈i khöm iigjeejim anʉm, chi khũsnaanau khö nʉm dʉ̈i ãba, bʉ̈ʉr khãijã jãd thõo awaag. Mamʉ magʉmjã ãbmuajã irig “Ya magan khöjuma” aba aajeejim anʉm. |src="cn01759B.tif" size="span" copy="© 1978 David C. Cook Publishing Co." ref="LUK 15.16"
16 Desejava ele fartar-se das vagens que os porcos comiam, mas ninguém lhas dava.
17 Khãai ãb mag oo chirʉʉ awia thumaa khĩirjumamua ich wir aigpai magjim anʉm: “¡Ë! Mʉ aai di aar i piyonnaan bʉ̈ʉrjã khöju athee augchëba biwaa thʉnʉm ee, mʉchta mʉch khĩir lökgau jãdaúa mʉig mʉ thõo warrumgui” ajim anʉm.
17 Entrou então em si e refletiu: Quantos empregados há na casa de meu pai que têm pão em abundância... e eu, aqui, estou a morrer de fome!
18 “Mʉg chirabnaa mʉ majugui” ajim anʉm “mʉch aai aar. Maimua barimawia mua irig ‘Tata, chadcha mua Ẽwandam dakhĩir pekau wauwia pʉ dʉ̈ijã khaigba abarm’ aimaju.
18 Levantar-me-ei e irei a meu pai, e dir-lhe-ei: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti;
19 ‘Mag gaaimua warramjö pua mʉrʉg pʉch chaai aju khaba sim. Mʉrʉg iewaa aju khãyau sĩi mʉrʉg pʉch piyón abá; mʉ pʉ athee ich mag phidkha chitaju’ a iekhaimaju” khĩirju athajim anʉm.
19 já não sou digno de ser chamado teu filho. Trata-me como a um dos teus empregados.
20 ’Mag ich appai iyʉ̈ʉ oo sĩewia baubaadeeu chadcha ich aai aar petajim aajem. Mag mamua agtha di warphaa sĩwe chi ayau oo athajim anʉm, i chaaita dau aphʉʉ ur khitʉm. Magbaawai jöoi thãrau ãwatbajim aajem. Mag warag khaphig mawia ich chaai ö phʉʉr jõinaa khĩir ʉ̈ʉ aujim aajem.
20 Levantou-se, pois, e foi ter com seu pai. Estava ainda longe, quando seu pai o viu e, movido de compaixão, correu-lhe ao encontro, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Magbaawai chi chaairau ich ayag, “Tata, chadcha mua Ẽwandam dakhĩir pekau wauwia pʉ dʉ̈ijã khaigba abarmgui ajim anʉm. Mag gaaimua warramjö pua mʉrʉg pʉch chaai aju khaba chirʉm” ajim aajem ich ayag.
21 O filho lhe disse, então: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Mamʉ chi ayau dau aug khaugwia, magʉmjã igba, warag degag arrwia ich chognaanag, “Mʉ chaai athee khajũa chi ajapcharam jʉrwia jũapi sĩubat” ajim anʉm. “Maimua ĩchab sorrtikjã jũapinaa zapatjã chi ajapham jũapibapʉ̈it.
22 Mas o pai falou aos servos: Trazei-me depressa a melhor veste e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e calçado nos pés.
23 Magwia phakdam chi õtpaam authurwia thõobapʉ̈it” ajim anʉm, “maach thum ãba onee khö nʉmua phiesta wawaag.
23 Trazei também um novilho gordo e matai-o; comamos e façamos uma festa.
24 Pãrau oo nʉmgui ajim anʉm, mʉ chaai chi meem arrta deeu iiubarmjö abarm; bëebajupii narrta deeu barbaichëm” ajim anʉm. Mag, chadcha phiesta waujim aajem.
24 Este meu filho estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado. E começaram a festa.
25 ’Mamʉ maagwai ich jöoi iewaa chi naam, phidag ee sĩejim aajem. Maimua bëewia di dakha panaa ũr uraa aawai sĩi karris phophookham dʉ̈i tamburrpa bubujukham gaai jemkha khodthʉnʉm khaug athajim anʉm.
25 O filho mais velho estava no campo. Ao voltar e aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Mag ũrbaawai ich aai chog ãb thʉ̈rnaa, “¿Khan gaaimua agá eeupemjö mag thʉnarram?” a jëeujim aajem.
26 Chamou um servo e perguntou-lhe o que havia.
27 Magbaa chi chogau “Pʉ eeumta bëejimgui” ajim anʉm. “Mag ʉ̈u barbaicheewaita pʉ ayau phakdam chi sebaam wai narr thõopibajieb” ajim anʉm “phiesta wawaag.”
27 Ele lhe explicou: Voltou teu irmão. E teu pai mandou matar um novilho gordo, porque o reencontrou são e salvo.
28 Mamʉ ichig mag jaaubaawai warag meeukhawia dubmapha daaugajãrpai sĩsijim aajem. Magbaawai öbërchëwia chi ayau ithũu ich iewaag, “Dubtarrau iewaa” ajim anʉm.
28 Encolerizou-se ele e não queria entrar, mas seu pai saiu e insistiu com ele.
29 Mamʉ ichig magbaawai warag ich ayag, “Pʉdë ũrbá tata” ajim anʉm. “Mʉch erraawe bʉ̈ʉrjã pʉ aigmua ogdʉba, pʉ phidag ee mʉ phidkha chitaajem; pua nem jajaaukham ichaauraapaijã iekhaba chitʉmgui” ajim anʉm. “Mamʉ magʉmjã bʉ̈ʉrjã pua mʉrʉg chĩb chaaidam khãijã deeba aajem, mʉch khapeen dʉ̈i onee khömkhĩirjã.
29 Ele, então, respondeu ao pai: Há tantos anos que te sirvo, sem jamais transgredir ordem alguma tua, e nunca me deste um cabrito para festejar com os meus amigos.
30 Mag khãyau sĩi jãg pʉch phatkhon arrwia parhoob kachaloonaa ʉʉin dʉ̈ipa ãr gastaapʉ̈ithurtarr barbaicheewain chadau, pua phak chi sebaampa thõo chirabma” ajim anʉm, “i khömkhĩir.”
30 E agora, que voltou este teu filho, que gastou os teus bens com as meretrizes, logo lhe mandaste matar um novilho gordo!
31 Magbaa jöoirau jũrr ich iewaag magjim aajem: “Mamʉ pua khaphʉ chirabá” ajim anʉm, “chadcha pʉchta mʉ aigmua ogdʉba khitaajeewai mʉ nem mʉg thʉnʉm thum pʉch dën appai thʉnʉm.
31 Explicou-lhe o pai: Filho, tu estás sempre comigo, e tudo o que é meu é teu.
32 Mamʉ pua oo chirʉmgui” ajim anʉm, “pʉ eeum chi meem arrta phiidʉwi pierrumjö abarm; maach aigmua mawia tag bëebajupii narrta, ĩsta deeu pierrumgui” ajim anʉm. “Magua ĩs chadcha maadëu mʉgju aai naabahab ajim anʉm, i bëetarr gaaimua onee aag.”
32 Convinha, porém, fazermos festa, pois este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.