Marcos 5
ULwitikano uLupya (NDH) vs NAA
1 UYeesu na bhamanyili bhaake bhakalobhoka nu kufika ku isiila inine ilya sumbi ughwa Ghalilaayi, mu chiisu icha Bhaghelaasi.
1 Jesus e os discípulos chegaram à outra margem do mar, à terra dos gerasenos.
2 Bhwo uYeesu iika mu bhwato, nakalinga umundu yumo yuuyo akakolighwa ni mbepo imbiibhi, akafuma ku mapumba nu kubhuuka pakukomaana nu Yeesu.
2 Ao desembarcar, logo um homem possuído de espírito imundo veio dos túmulos ao encontro de Jesus.
3 Umundu uyo akiikalagha ku mapumba. Akabha na maka leka, atakabhaapo umundu naayumo ughwa kumupinya nalinga kwo kubhombela iminyololo.
3 Esse homem vivia nos túmulos, e ninguém podia prendê-lo, nem mesmo com correntes.
4 Utubhalilo utwingi bhakamupinyagha ni mbingu ni minyololo, poope akalatulanianga fyoshi. Soona atakabhaapo umundu naayumo ughwa maka agha kumupoota.
4 Porque, tendo sido muitas vezes preso com correntes e cadeias, as cadeias foram quebradas por ele, e as correntes foram despedaçadas. E ninguém conseguia dominá-lo.
5 Amashiku ghooshi pamuusi na pabhushiku, umundu ughwa mbepo yula akashunguulilagha ku mapumba na mu tughamba, akayweghagha leka, soona akiibheghanianga na mayondo.
5 Andava sempre, de noite e de dia, gritando por entre os túmulos e pelos montes, ferindo-se com pedras.
6 Bhwo aamubhona uYeesu pabhutali, akamukindilila nu kufughamila pandaashi papaake.
6 Quando, de longe, viu Jesus, correu e prostrou-se diante dele,
7 — ausente —
7 gritando em alta voz: — O que você quer comigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Por Deus, peço-lhe que não me atormente!
8 — ausente —
8 Ele disse isto, porque Jesus tinha dito a ele: “Espírito imundo, saia desse homem!”
9 UYeesu akayibhuusha akati, “Kali, ingamu yaako ghwe ghwini?” Imbepo yila yikamwamula yikati, “Ingamu yangu nee Leghiyooni, kwo kuti, tuli bhingi.”
9 Então Jesus lhe perguntou: Ele respondeu: — Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Po imbepo imbiibhi yila yikamusuuma ngaani uYeesu ukuti manye ashikiishange mu chiisu chila.
10 E pediu-lhe com insistência que não os mandasse para fora do país.
11 Bhwo isho shikubhombighwa, pabhutali panandi ghukabhaapo umutiimo umukulu ughwa ngulubhe shiisho shikalyanga mu bhwilomuka ubhwa kaghamba.
11 Ora, uma grande manada de porcos estava pastando ali pelo monte.
12 Po imbepo imbiibhi shila shikamusuuma uYeesu shikati, “Tukukusuuma utwitikishe twingile mu ngulubhe shila.”
12 E os espíritos imundos pediram a Jesus: — Mande-nos para os porcos, para que entremos neles.
13 Po uYeesu akashiitikisha. Imbepo imbiibhi shila shikatiilaamwo mu mundu yula nu kuya kwingila mu mutiimo ughwa ngulubhe shila. Umutiimo ghula ghukabha ni ngulubhe abhoelufu bhabhili (2,000). Ingulubhe shila shikakinda lubhilo mu bhwilomuka nu kughwila mwa sumbi nu kufwa shooshi.
13 E Jesus o permitiu. Então, saindo os espíritos imundos, entraram nos porcos. E a manada, que era cerca de dois mil, precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do mar, onde se afogaram.
14 Abhaliishi abha ngulubhe bhaabho bhakabhaapo pala, bhakakinda ukubhuuka mu twaya utukulu nu kushunguulila mu twaya utunandi ukulingaania shooshi shiisho bhakashibhona. Bhwo abhandu bhaapulika, bhakiisa pakutesha shiisho shikabhoneka.
14 Os que tratavam dos porcos fugiram e foram anunciá-lo na cidade e pelos campos. Então o povo saiu para ver o que tinha acontecido.
15 Bhwo bhaafika kwa Yeesu, abhandu bhala bhakamwagha umundu yula yuuyo akabha aakoliighwe ni mbepo imbiibhi iikiile, afwalite imyenda, ali na mahala ghaake ghooshi, po bhakooghopa leka.
15 Aproximando-se de Jesus, viram o endemoniado, o que antes estava dominado pela legião, assentado, vestido, em perfeito juízo; e temeram.
16 Po abhandu bhaabho bhakabhaapo nu kushibhona shooshi isho, bhakabhapangila abhandu abhanine shiisho shikabhoneka ku mundu yuuyo akabha aakoliighwe ni mbepo imbiibhi pamupeene ni nongwa isha ngulubhe shila.
16 Os que haviam presenciado os fatos contaram-lhes o que tinha acontecido ao endemoniado e também falaram a respeito dos porcos.
17 Po abhakaaya bhakamusuuma uYeesu ukuti atiileemwo mu chiisu chaabho.
17 E começaram a pedir com insistência que Jesus se retirasse da terra deles.
18 Bhwo akwingila mu bhwato, umundu yula yuuyo akakolighwa ni mbepo imbiibhi akamusuuma ukuti abhuukaghe pamupeene naghwe.
18 Quando Jesus estava entrando no barco, aquele que antes estava possuído pelos demônios pediu com insistência que Jesus o deixasse ficar com ele.
19 UYeesu atakamwitikisha ukubhuuka pamupeene naghwe, loole akamubhuula akati, “Bhuuka ku kaaya kaako na ku bhakamu bhaako, uye ubhabhuule imbombo shooshi shiisho uMalafyale uChaala aakubhombela na muumwo aakupelela ichisa.”
19 Jesus, porém, não o permitiu; ao contrário, ordenou-lhe:
20 Po umundu yula akabhuuka ku kaaya kaake na mu Ndekapooli, kwo kuti, “Utwaya kalongo (10),” nu kwanda ukufumusha imbombo ingulu shooshi shiisho uYeesu akamubhombela. Po abhandu bhooshi bhaabho bhakamupulikishanga, bhakaswighagha.
20 Então ele foi e começou a proclamar em Decápolis tudo o que Jesus lhe tinha feito; e todos se admiravam.
21 UYeesu na bhamanyili bhaake bhakiingila mu bhwato nu kulobhoka soona usumbi ukubhuuka ku isiila inine. Bhwo bhaafika ku isiila, ichilundilo ichikulu icha bhandu chikamushunguulila bhwo ali kulubhafu kwa sumbi.
21 Tendo Jesus voltado de barco para o outro lado, reuniu-se em volta dele uma grande multidão; e ele estava junto do mar.
22 Po akiisa pala umundu yumo yuuyo ingamu yaake akabha ghwi Yayilo. UYayilo akabha ghwe yumo mu bhalongoshi abha sinaghoghi. Bhwo aamubhona uYeesu, akiiponia pa tulundi twake.
22 Então chegou um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo, e, vendo-o, prostrou-se aos pés de Jesus
23 Akamusuuma uYeesu ngaani akati, “Ghwe Malafyale, umwana ghwangu umulindu mubhine leka, ali papiipi ukufwa. Ingukusuuma ghwise ubhiike utukono twako pamwanya papaake ukuti apole nu kwendelela ukubha mwumi.”
23 e lhe pediu com insistência: — Minha filhinha está morrendo; venha impor as mãos sobre ela, para que seja salva e viva.
24 Po uYeesu akaanda ukubhuuka pamupeene nu Yayilo kukaaya kaake. Ichilundilo ichikulu icha bhandu chikamukongagha nu kumufinya imbafu shooshi.
24 Jesus foi com ele. Uma grande multidão seguia Jesus, apertando-o de todos os lados.
25 Mu chilundilo icho, akabhaamwo umukolo yumo yuuyo akabha nu bhubhine ubhwa kufuma ibhanda ku fyinja kalongo na fibhili (12).
25 Estava ali certa mulher, que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia.
26 Umukolo yula akabha aataamighwa leka ku nongwa iya kubheeta ku bhaghanga abhingi nu kutaagha ichuuma chaake chooshi. Pamupeene nu kubhomba ulwo, poope ubhubhine bhwake bhutakapolagha, loole bhukoongelagha ukukinda kubhwandilo.
26 Ela havia padecido muito nas mãos de vários médicos e gastado tudo o que tinha, sem, contudo, melhorar de saúde; pelo contrário, piorava cada vez mais.
27 Umukolo yula akabha apulikite inongwa isha Yeesu, po akaanda ukuselengania ichilundilo icha bhandu ukuti eegheleshe umwenda ughwa Yeesu kunyuma,
27 Tendo ouvido a fama de Jesus, a mulher chegou por trás, no meio da multidão, e tocou na capa dele.
28 paapo akayugha mwene mu ndumbula yaake akati, “Linga naaghwegheleshaashe umwenda ghwake indiimbole.”
28 Porque dizia: “Se eu apenas tocar na roupa dele, ficarei curada.”
29 Po bhwo eeghelesha, nakalinga ibhanda likuuma. Po umukolo yula akiibhona mu mubhili ghwake ukuti aapola.
29 E logo a hemorragia estancou, e ela sentiu no corpo que estava curada daquele mal.
30 Nakalinga, uYeesu akamanya ukuti amaka ghamu ghaatiila mu mubhili ghwake. Po akasanuka, akabhuusha akati, “Kali, ghwini yuuyo eeghelesha imyenda yangu?”
30 Jesus, reconhecendo imediatamente que dele havia saído poder, virando-se no meio da multidão, perguntou:
31 Abhamanyili bhaake bhakamwamula bhakati, “Ghwe Mumanyishi, nuughwe kuchibhona ichilundilo icha bhandu abhingi abha muumwo tukufinyana! Kali, tubhaghiile bhuleele ukumanya ukuti ghwini aakweghelesha?”
31 Os discípulos responderam: — O senhor está vendo que a multidão o aperta e ainda pergunta: “Quem me tocou?”
32 Loole uYeesu akakelengania kuno na kuno ukuti amubhone yuuyo aamweghelesha.
32 Ele, porém, olhava ao redor para ver quem tinha feito aquilo.
33 Umukolo yula akashaaghania ukuti abhandu indibhashimanye ukuti ghwe yuuyo amwegheleshiishe, akooghopa leka nu kubha nu lutende. Po akabhuuka nu kufughamila pandaashi pa Yeesu nu kuyugha ubhwanalooli bhwoshi.
33 Então a mulher, amedrontada e trêmula, ciente do que lhe havia acontecido, veio, prostrou-se diante de Jesus e declarou-lhe toda a verdade.
34 UYeesu akamubhuula akati, “Ghwe mulindu, ghwapola ku nongwa iya kuti kuunyiitika une. Bhuukagha ku lutengaano, ghwapola ubhubhine bhwako.”
34 Então Jesus lhe disse:
35 Bhwo uYeesu akaali ali pakuyugha, bhakiisa abhandu ukufuma kukaaya aka Yayilo, bhakamubhuula bhakati, “Ghwe songo, umwana ghwako umulindu aatuleka. Po manye ghwendelelaghe ukumutamya umumanyishi.”
35 Enquanto Jesus ainda falava, chegaram alguns da casa do chefe da sinagoga, dizendo: — A sua filha já morreu; por que você ainda incomoda o Mestre?
36 Loole bhwo uYeesu aabhapulika abhandu bhala akati, “Manye upaashange, endelelagha ukuunyiitika.”
36 Mas Jesus, sem levar em conta tais palavras, disse ao chefe da sinagoga:
37 UYeesu atakamwitikisha umundu naayumo ukukongana nabho, loole mwene uPeeteli, uYaakobhu nu Yoohani ughwamwabho ughwa Yaakobhu.
37 Jesus não permitiu que ninguém o acompanhasse, a não ser Pedro e os irmãos Tiago e João.
38 Bhwo bhaafika pakaaya aka songo yula, uYeesu akapulika umuywegho ughwa bhandu bhaabho bhakalilagha ku bhuswimaane ubhukulu.
38 Chegando à casa do chefe da sinagoga, Jesus viu o alvoroço, os que choravam e os que pranteavam muito.
39 Po uYeesu akiingila mu nyumba nu kubhuusha akati, “Kali, kooni mukuywegha nu kulila? Umulindu uyu atafwile, loole apitiileeshe.”
39 Ao entrar, disse:
40 Loole abheene bhakamuseka nu kumufuuya uYeesu. Po uYeesu akabhafumya bhooshi kuuse, akamwegha ughwise nu ngʼina ughwa mulindu yula na bhamanyili bhaake, bhakiingila mu nyumba muumwo umulindu yula akabha.
40 E riam-se dele. Mas Jesus, mandando que todos saíssem, levou consigo o pai e a mãe da criança e os que vieram com ele e entrou onde ela estava.
41 Po uYeesu akamukola akakono umulindu yula nu kumubhuula akati, “Talita kumi,” kwo kuti, “Mulindu, ingukubhuula, nyatuka.”
41 Tomando a criança pela mão, disse:
42 Nakalinga, umulindu yula akiima, akaanda ukughenda. Umulindu yula akabha ni fyinja kalongo na fibhili (12). Bhwo shaabhoneka shooshi isho, abhapaapi bhaake na bhandu bhaabho bhakabhaapo pala bhakaswigha leka.
42 Imediatamente a menina, que tinha doze anos, se levantou e começou a andar. Então todos ficaram muito admirados.
43 Po uYeesu akabhakaanisha ngaani ukuti manye bhamubhuulaghe umundu naayumo, soona akabhabhuula ukuti bhamupe umulindu yula ifindu ukuti alye.
43 Mas Jesus ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse. E mandou que dessem de comer à menina.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.