Romanos 4
KARIƝƐƐGƐ ƝƆMƐƐ NIVONƆ (MYK) vs NAA
1 Ayiwa, Ibirayima wemu wu ɲɛ wèe sefɛlɛ wèe shi wu wo kabaŋa na ge, yekɛ wèe di da jo wee shizhaa na wɛ? Dii Kilɛ dʼa wu wii sipyitiimɛ wɛ?
1 Que diremos, então, a respeito de Abraão, nosso pai segundo a carne? O que foi que ele conseguiu?
2 Ibirayima wo kapyegee nizaaŋaa da bi Kilɛ pye wʼa wu jate sipyitiimɛ, wu bi da já wuyɛ pɛlɛ. Ga kaɲuŋɔ ɲɛ wu mu wʼa wuyɛ pɛlɛ Kilɛ ɲaha tàan wɛ.
2 Porque, se Abraão foi justificado por obras, tem do que se orgulhar, porém não diante de Deus.
3 Yekɛ Kilɛ Kafila wu dʼa jo wɛ? Wʼa jo na:
3 Pois o que diz a Escritura? Ela diz: “Abraão creu em Deus, e isso lhe foi atribuído para justiça.”
4 Yee ya li cɛ na kapyebye ya yaa ni wu saraa ni. Saraa we wʼa daa ge, wee ɲɛ ma wo wɛ, wu labye wu wo saraa wu ɲɛ were.
4 Ora, para quem trabalha, o salário não é considerado como favor, mas como dívida.
5 Ga, sipya wemu ya wu kapyegee nizaaŋaa pye wu tadaŋa wɛ, Kilɛ we wʼa jurumupyii wii sipyitiimɛɛ ge, wu bu dà yɛ wee na, Kilɛ na wu jate sipyitiimɛ wu nʼa daa wu wuu na.
5 Mas, para quem não trabalha, porém crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é atribuída como justiça.
6 Kilɛ wʼa sipya jateni sipyitiimɛ, lee ya byi weefɔɔ yɛ pyaa wo kapyegee nizaaŋaa wuu na-ɛ dɛ! Kilɛ wo saama pemu weefɔɔ ma da ge, saannaa Dawuda ya jo pee shizhaa na na:
6 E é assim também que Davi declara ser bem-aventurado aquele a quem Deus atribui justiça, independentemente de obras.
7 «Kilɛ ya piimu wo saliya kyɛɛgɛrɛ yafa pu mu,
7 Davi disse: “Bem-aventurados aqueles cujas transgressões são perdoadas, e cujos pecados são cobertos;
8 Kafɔɔ ya sipya
8 bem-aventurado aquele a quem o Senhor jamais atribuir pecado.”
9 Ayiwa, piimu pʼa cekɔɔnrɔ pye ge, pee yɛ pʼa yaa ni Kilɛ wo saama pu ni laa, kelee ta cekɔnbaalaa pu bɛ pʼa yaa ni pu ni? Wèe ya yi jo nimɛ na: «Ibirayima ya dà Kilɛ na, a Kilɛ di wu jate sipyitiimɛ wu nʼa daa wu wuu na.»
9 Esta bem-aventurança vem apenas sobre os circuncisos ou será que ela vem também sobre os incircuncisos? Porque dizemos: “A fé foi atribuída a Abraão para justiça.”
10 Tuun wekɛ ni lee dʼa pye wɛ? Wu nigɔnxhɔgɔ na laa, wu nigɔnbaa wo? Nakaara baa wu nigɔnbaa wo Kilɛ ya jate sipyitiimɛ.
10 Como, pois, lhe foi atribuída? Estando ele já circuncidado ou sendo ainda incircunciso? Não foi no regime da circuncisão, mas quando ele ainda não havia sido circuncidado.
11 Lee kadugo na a tee cekɔɔnrɔ tʼi ɲɛri fɛ Ibirayima mu, fɛ pemu ya li shɛɛ na Kilɛ ya wu jate sipyitiimɛ wu nʼa daa wu wuu na, na ta wu sanha cekɔɔnrɔ pye-e ge. Lee funŋɔ ni Ibirayima ya pye nʼa daa fɛɛ nigɔnbaalaa bɛɛri wo sefɔɔ, kɔnhɔ pee bɛ di jate sipyitiimɛɛ.
11 E Abraão recebeu o sinal da circuncisão como selo da justiça da fé que teve quando ainda não havia sido circuncidado. E isto para que ele viesse a ser o pai de todos os que creem, embora não circuncidados, a fim de que a justiça fosse atribuída também a eles.
12 Piimu pʼa cekɔɔnrɔ pye ge, pee bɛɛri bɛ wo sefɔɔ wu ɲɛ wii nʼa daa kabaŋa na. Lee kɔri ɲɛ piimu ya ta li da cekɔɔnrɔ ti yɛ na-ɛ ge, ga fo piimu pʼa Kilɛ koo li co nʼa daa funŋɔ ni, ba wù sefɛlɛ Ibirayima ya li co cogana lemu na, na wu yaha kɔnbaa wɛ ge.
12 Ele é também pai da circuncisão, isto é, daqueles que não são apenas circuncisos, mas também andam nas pisadas da fé que teve Abraão, nosso pai, antes de ser circuncidado.
13 Kilɛ ya kariɲɛɛgɛ ɲɔmɛɛ lɔ Ibirayima ni wu yaseye mu na koŋɔ na ba bye pu wogo. Lee ɲɔmɛɛ le ya ta lɔ saliya wu koo li ɲaari wu wuu na-ɛ dɛ. Ga wu nʼa daa wu wuu na Kilɛ ya wu jate sipyitiimɛ. Lee wuu na lee ɲɔmɛɛ lʼa lɔ wu mu.
13 A promessa de que seria herdeiro do mundo não veio a Abraão ou à sua descendência por meio da lei, e sim por meio da justiça da fé.
14 Li da bi yaha nago fo ma na ma saliya wu koo ɲaari, mʼa na taa ta lee ɲɔmɛɛ le ni, wee tuun wu ni nʼa daa wu bi da bye kaɲuŋɔ baa. Ɲɔmɛɛ li bɛ na bye tawaga wuu.
14 Pois, se os da lei é que são os herdeiros, anula-se a fé e cancela-se a promessa.
15 Bani Kilɛ wo loyire le Musa wo saliya wʼa zhaan yɛ wèe ɲuŋɔ ni, bani sipyii bɛɛri pʼa wee saliya we kyɛɛgi. Ga saliya bu bye wu ɲɛ xuu wemu ni wɛ, wa ya wu gyɛɛgi kaa yu wà wɛ.
15 Porque a lei suscita a ira; mas onde não há lei, também não há transgressão.
16 Lee wuu na Kilɛ ya le ɲɔmɛɛ le lɔ wèe mu nʼa daa wu gbɔɔrɔ ni. Wu wo niimɛ wu gbɔɔrɔ ni wʼa lee loolodaa le kan wèe mu ma ni, kɔnhɔ lʼi bye Ibirayima wo kadugo ki bɛɛri wuu. Lee na piimu pʼa saliya wu koo ɲaari ge, le loolodaa le ya ta kan pee yɛ mu wɛ. Ga sipya bɛɛri wʼa dà Kilɛ na ba Ibirayima ɲɛ-ɛ ge, pee bɛɛri bɛ mu le loolodaa le ya kan. Wèe bɛɛri wo sefɛlɛ wu ɲɛ Ibirayima.
16 Essa é a razão por que provém da fé, para que seja segundo a graça, a fim de que a promessa seja garantida para toda a descendência, não somente à descendência que está no regime da lei, mas também à descendência que tem a fé que Abraão teve — porque Abraão é pai de todos nós,
17 Ba lʼa ka Kilɛ Kafila wu ni wɛ, na Kilɛ ya jo: «Nʼa ma pye shi niɲɛhɛmɛ sefɔɔ.» Ayiwa, wù sefɛlɛ wu ɲɛ wii Kilɛ ɲaha tàan, bani wʼa dà Kilɛ na, wee wemu wʼa xuu pu ɲɛni ge. Yaŋmuyɔ yemu ɲɛ koŋɔ na wɛ, wu ma jo yɛ yee bɛ yi pye, yʼa bye.
17 como está escrito: “Eu o constituí por pai de muitas nações” — diante daquele em quem Abraão creu, o Deus que vivifica os mortos e chama à existência as coisas que não existem.
18 Ayiwa, na li ta tadaŋa bye bɛ nige Ibirayima na wu pya ta wɛ, Kilɛ ya yemu jo wu mu ge, a wu dà yi na, na yee pye wu tadaŋa. Lee na wʼa pye «shi niɲɛhɛmɛ sefɔɔ» ba Kilɛ ya yi jo wɛ na: «Ma yaseye na ba ɲɛhɛ.»
18 Abraão, esperando contra a esperança, creu, para vir a ser pai de muitas nações, segundo lhe havia sido dito: “Assim será a sua descendência.”
19 Ayiwa, Kilɛ ya ye jo tuun wemu ni ge, lee bi Ibirayima ta wʼa lɛ xɔ, bani wʼa bi yee xhuu nigin (100) shishiin ta pya baa. Wu shɔ Sara bɛ bi wu pya ze ɲuŋɔ ye xɔ. Ga lee la ya yafiin bɛ wolo wu nʼa daa wu ni wɛ.
19 E, sem enfraquecer na fé, levou em conta o seu próprio corpo já amortecido, tendo ele quase cem anos, e a esterilidade do ventre de Sara.
20 Wu ya ta wuyɛ kaala Kilɛ wo ɲɔmɛɛ li na wɛ. Ga, a la yɛrɛ di ganha na faraa wu nʼa daa wu na, fo wu na Kilɛ sɔni.
20 Não duvidou, por incredulidade, da promessa de Deus; mas, pela fé, se fortaleceu, dando glória a Deus,
21 Ibirayima bi li cɛ nakaara baa, na Kilɛ ya ɲɔmɛɛ lemu lɔ wee mu ge, na se wa wu ni na li ɲɔ fa.
21 estando plenamente convicto de que Deus era poderoso para cumprir o que havia prometido.
22 Wee nʼa daa wu wuu na «Kilɛ ya wu jate sipyitiimɛ.»
22 Assim, também isso lhe foi atribuído para justiça.
23 Ga pee jomɔ pe pʼa ka na: «Kilɛ ya wu jate sipyitiimɛ» ge, pee ya ta ka Ibirayima yɛ nigin wuu na-ɛ dɛ!
23 E as palavras “lhe foi atribuído” foram escritas não somente por causa dele,
24 Wèe bɛ wuu na pʼa ka. Kilɛ wemu wʼa wù Kafɔɔ Yesu ɲɛ na yeege xu ni ge, wèe piimu pʼa dà lee na ge, wèe ya yaa na pa jate sipyitiimɛɛ Kilɛ ɲaha tàan.
24 mas também por nossa causa, visto que a nós igualmente nos será atribuído, a saber, a nós que cremos naquele que ressuscitou dentre os mortos a Jesus, nosso Senhor,
25 Kilɛ ya wu pye saraga, wʼa xu wèe wo jurumu wu wuu na, na ɲɛ na foro xu ni, kɔnhɔ wèe di da jateni sipyitiimɛɛ Kilɛ ɲaha tàan.
25 o qual foi entregue por causa das nossas transgressões e ressuscitou para a nossa justificação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.