Atos 27
KARIƝƐƐGƐ ƝƆMƐƐ NIVONƆ (MYK) vs ACF
1 Tuun wemu ni lʼa shɛ na wèe pu jé kɔɔgbɔhɔ ki ni wʼà se Itali fiige ki ni ge, a pʼi Pɔli ni kasolemɛɛ pii bɛ kan sɔrɔsii ɲuŋɔfɔɔ wa mu. Wee mɛgɛ ɲɛ na Zhuliyusi. Wee wu bye Oromɛ saannaa ɲuŋɔfɔɔ wu wo sɔrɔsii kuruŋɔ ki ɲuŋɔfɔɔ.
1 E, como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo, e alguns outros presos, a um centurião por nome Júlio, da coorte augusta.
2 A wèe di jé Adiramiti shɛɛn wo kɔɔgbɔhɔ ka ni na se Azi fiige ki kabaŋa yíri. A Masedɔni fiige shɛn wa di binnɛ kari ni wèe ni, wee mɛgɛ ɲɛ na Arisitaaki. Wu kulo di ɲɛ na Tesaloniki.
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio, de Tessalônica.
3 Kee caŋa ki ɲimuguro ti na wèe ya nɔ Sidɔn kulo li ni. Zhulusi bi saama pa pye Pɔli na. Wu bi koro yaha Pɔli mu wʼa se wʼa foro wu naɲiinɛɛ na, kɔnhɔ wu da wu mago ɲɔ yaŋmuyɔ taa pu mu.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 Ba wèe ya yìri wà wɛ, a kafɛɛgɛ kʼi ganha na jirini wèe na. A wèe di doro Sipɛrɛ fiige ki kabanugo kafɛɛgɛ ki ɲaha na.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 A wèe di mɛhɛ na se wá kɔɔgbɔhɔ ki ni, na shɛ doro Silisi fiige ke, ni Panfili fiige ki kabanugo. A wèe di shɛ nɔ Mira kulo li ni, lee ɲɛ Lisi fiige ki ni.
5 E, tendo atravessado o mar, ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 A sɔrɔsii ɲuŋɔfɔɔ wu Alɛkizandiri shɛɛn wo kɔɔgbɔhɔ ka ɲa wee xuu wu ni, kee bi gaaŋi Itali fiige ki ni. A wu wèe le kee ni.
6 E, achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 Wèe ya cabyaa niɲɛhɛŋɛɛ pye lɔhɔ ki ɲuŋɔ ni, kɔɔgbɔhɔ ki na gaaŋi kasɛɛgɛ na. Wèe ya sii kanha xuuni na na nɔ Kinide shizhaa na. Kafɛɛgɛ ki bi she wèe da ga shɛ ɲaha na wɛ, a wèe di doro Kɛrɛti fiige ki kabanugo kafɛɛgɛ ki ɲaha na na kari Salimoni kulo li shizhaa.
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmone.
8 Wèe niganhaya yʼa toro wee xuu wu ni. A wèe di shɛ nɔ xuu wa ni, wee mɛgɛ ɲɛ na: «Kɔrɔgɔ tayeresaaŋa». Kulo la ɲɛ wà wee xuu wu tàan na Lazi.
8 E, consteando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamando Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laséia.
9 Wèe bi taatuunnɔ torogo wùyɛ na xɔ lee ni. A Yawutuu pu wo suun leduun wu doro na wèe yaha lee ni, fo na pa wiire ti tuun wu pye wʼa tɛɛŋɛ. A kɔɔgbɔhɔ ki baa wu ɲɛri nimɛ farati. Lee na Pɔli bi sipyii pu sɔnmi na:
9 E, passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois, também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 «Na naɲiinɛɛ, nɛ li ɲa jo lʼa ɲɛri farati. Li wa da ba da kɔɔgbɔhɔ ki ni ki funŋɔ yaŋmuyɔ ye yɛ na-ɛ dɛ! Ga wèe piimu bɛ pu wa ki ni ge, wèe bɛ munahaa ki wa li ni.»
10 Dizendo-lhes: Senhores, vejo que a navegação há de ser incômoda, e com muito dano, não só para o navio e carga, mas também para as nossas vidas.
11 Ga sɔrɔsii ɲuŋɔfɔɔ wu ya ta Pɔli jomɔ pu wii yaaga wɛ. Bani wee bi dà kɔɔgbɔhɔ ki paavɔɔ ni ki kafɔɔ na na toro Pɔli tàan.
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre, do que no que dizia Paulo.
12 Wee xuu wu wo kɔrɔyɔ tayerege ki bi ɲɔ wiire tuun ni wɛ. Lee na, a pu niɲɛhɛmɛɛ di jo na pu la le pʼi yìri wee xuu wu ni, na li bi da já bye mu. A pʼi la le na gari Fɛnikisi ni, Kɛrɛti fiige ki kɔrɔyɔ yi tayerege ki ni, kɔnhɔ pʼi wiire ti tuun wu torogo wà. Wee xuu wu ɲaha ya tii camutomɔ pu na.
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para o lado do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Ba kafɛɛrɛ la ya yìri kanige cɛ wɛ, a pʼi lee ɲa, na ganha na giin na pee na já da gaaŋi. Tuuŋɔ nigbɔhɔ ke ki bi kɔɔgbɔhɔ ki yereŋɛ ge, a pʼi kee laha wà. A kɔɔgbɔhɔ kʼi ganha na gaaŋi ni pu ni Kɛrɛti fiige ki cɛ fɛni.
13 E, soprando o sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 Ga li ya ta mɔ wɛ, a kafɛɛgbɔhɔ ka di yìri kanige cɛ we ni. Kee kafɛɛgɛ ki mɛgɛ ki bye na «Urakilɔn.»
14 Mas não muito depois deu nela um pé de vento, chamado Euro-aquilão.
15 A kee kafɛɛgbɔhɔ kʼi kɔɔgbɔhɔ ki lɔ. Wèe ya já kafɛɛgɛ ki ɲaha kɔn ki lɔ na wɛ. A wèe di mɛhɛ wùyɛ yaha ki keŋɛ na.
15 E, sendo o navio arrebatado, e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 A kafɛɛgbɔhɔ kʼi ganha na gaaŋi ni wèe ni. A wèe di shɛ doro xuu wa ni suumɔ lɔhɔ ki niŋɛ ni kamɛnɛ cɛ, wee mɛgɛ ɲɛ na Koda. A wee xuu wu jé wèe ni kafɛɛgɛ ki tɛ ni. A wèe di kɔɔpure li kiragi kiragi fo na ba li ta leŋɛ kɔɔgbɔhɔ ki ni.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Clauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 Ba wèe ya lee kɔɔpure li leŋɛ kɔɔgbɔhɔ ki ni wɛ, na kɔɔgbɔhɔ ki pɔ ni mɛɛrɛ ni, kɔnhɔ ki ganha bu gyɛɛgi wɛ. Lee kadugo na, fàŋa ke ki bi kɔɔgbɔhɔ ki pye ki na gaaŋi ge, a pʼi kee tirige. Bani pu bi fyagi na kafɛɛgɛ ki ganha bu da zhɛ kɔɔgbɔhɔ ki yereŋɛ Libi fiige ki gbazhɛnhɛ ki ɲuŋɔ ni wɛ. A wèe di wùyɛ yaha kafɛɛgbɔhɔ ki mu ki na gaaŋi ni wù ni.
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Ga, a kafɛɛgɛ kʼi diin na gurulo wèe ni, fo li ya ta pa ɲɔ wɛ, kee caŋa ki ɲimuguro ti na, a pʼi kɔɔgbɔhɔ ki funŋɔ tuguro ta wolo na wá suumɔ lɔhɔ ki ni.
18 E, andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte aliviaram o navio.
19 Caŋa taanri wogo ki na, a kɔɔgbɔhɔ ki paavɔɔ wuyɛ pyaa di tuguro ta wolo wá sanha.
19 E ao terceiro dia nós mesmos, com as nossas próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Wèe ya cabyaa niɲɛhɛŋɛɛ pye, caŋa ɲii da voro wɛ, wɔrɔ bɛ di da voro piige wɛ. Kafɛɛgɛ ki saŋa ɲɛ na dɛnri yɛ! A wèe funŋɔ di bɛn fo wèe na giin jo wa shishiin da zhɔ wèe ni nige wɛ.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Kɔɔgbɔhɔ ki funŋɔ sipyii pu bi mɔ pu da li wɛ. A Pɔli di ba yìri yere pu niŋɛ ni na pu pye: «Na naɲiinɛɛ, yee bi yaa na nɛ jomɔ pu logo fo na wèe yaha Kɛrɛti ni, na diin wà. Lee da bi bye, pe kanhama pe, ni te kakara te bi da wèe ta wɛ.
21 E, havendo já muito que não se comia, então Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó senhores, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perda.
22 Ga yemu nʼa da jo yi mu nimɛ ge, wù lowagaa ta, yaaga wa da wa ta wɛ, kɔɔgbɔhɔ ki yɛ kʼa da ba gyɛɛgi.»
22 Mas agora vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 A Pɔli di pu pye sanha: «Kilɛ wemu wo kapyeŋɛɛ nɛ byi, na ɲɛ bɛ wee wo ge, wee wo mɛlɛkɛ wa ya wuyɛ shɛ nɛ na piige ki ni,
23 Porque esta mesma noite o anjo de Deus, de quem eu sou, e a quem sirvo, esteve comigo,
24 na nɛ pye: ‹Pɔli ma ganha bu fya wɛ, fo ma bu nɔ Oromɛ saannaa ɲuŋɔfɔɔ Sezari yíri. Lee wuu na, sipyaa sipya wu ɲɛ ni ma ni kɔɔgbɔhɔ ki ni ge, Kilɛ na mu ni pee bɛɛri shɔ wu saama pu funŋɔ ni.›
24 Dizendo: Paulo, não temas; importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 Lee wuu na, yi yi logoo waha na naɲiinɛɛ. Nɛ dà li na jo mɛlɛkɛ wʼa yekɛ jo ge, jo Kilɛ na li pye nakaara baa.
25 Portanto, ó senhores, tende bom ânimo; porque creio em Deus, que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 Ga kɔɔgbɔhɔ ki na ba shɛ gyɛɛgi ni wèe ni kʼi wèe wá fiige ka ni suumɔ lɔhɔ ki niŋɛ ni.»
26 É contudo necessário irmos dar numa ilha.
27 Ayiwa, na kɔɔgbɔhɔ ki yaha ki na se na guroo ni wèe ni kafɛɛgɛ ki keŋɛ ni Adiriyatiki Suumɔ Logbɔhɔ ki na, wèe piige kɛ ni shishɛɛrɛ wogo ki na, ba ɲiŋɛ kʼa pa ɲi wɛ, a kɔɔgbɔhɔ ki paavɛɛ pʼi ganha na giin na wèe ya nɔ xɔ suumɔ lɔhɔ ki kogoŋɔ ki na.
27 E, quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de um e outro lado no mar Adriático, lá pela meia-noite suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 A pʼi wee xuu wu wo lɔhɔ ki taanna, na ki jogi wu ta mɛtɛrɛlɛɛ kɛlɛɛ taanri ni gbarashuun. A pʼi shɛ sanha ɲaha na jɛri, na lɔhɔ ki jogi wu ta wee xuu wu ni mɛtɛrɛlɛɛ kɛlɛɛ shuun ni gbarataanri.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; e, passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 Pu bi fyagi na kɔɔgbɔhɔ ki ganha ba shɛ kiyɛ kuu faaga ka na wɛ. Lee wuu na tuutabaaya yemu yi bi kɔrɔgɔ ki yereŋɛ ge, a pʼi yee shishɛɛrɛ lɔ na wá lɔhɔ ki ni kɔɔgbɔhɔ ki kadugo yíri. A pʼi diin wà, na ɲiga ki sige kanha kʼi mugi.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 Na sipyii pu yaha kɔɔgbɔhɔ ki ni, a ki kapyebyii pʼi kɔɔpure li yeege taha lɔhɔ ki ɲuŋɔ ni, na puyɛ pye kanna tuuŋɔ ka pu da yaha kɔɔgbɔhɔ ki kadugo yíri na ta pu funŋɔ di ɲɛ pʼi baa.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio, e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Ba Pɔli ya lee ɲa wɛ, a wu sɔrɔsii ɲuŋɔfɔɔ we ni sɔrɔsii pusamaa pye: «Kɔɔgbɔhɔ ki kapyebyii pu bye pʼi ya tiin ki ni naha wɛ, yʼa da zhɔ wɛ.»
31 Disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 A sɔrɔsii pʼi sɔɔ Pɔli jomɔ pu na a pʼi kɔɔpure li mɛɛrɛ ti kɔn, na li shan suumɔ lɔhɔ ki ni.
32 Então os soldados cortaram os cabos do batel, e o deixaram cair.
33 Ɲimuguɲɔ wu na, a Pɔli di pu bɛɛri pye na pu li; A wu jo: «Niɲaa ɲɛ wèe caŋa kɛ ni shishɛɛrɛ wogo yee funyɔ na pɛn, wa shishiin bɛ di sanha li wɛ.
33 E, entretanto que o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais, e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 Lee wuu na nʼa yi ɲɛɛri jo yi la le yiyɛ ni yʼi li. Bani yee mago wu wa lee na kɔnhɔ yʼi bye ɲii na, yi li cɛ bɛ na wa ɲuzhikana bɛ wa da biin yi ni le koo na wɛ.»
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Ba Pɔli ya yee jo xɔ wɛ, na buuri lɔ, na baraga taha Kilɛ na pu bɛɛri ɲii na, na wa kɔn xa.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos; e, partindo-o, começou a comer.
36 Ba sipyii pusamaa ya lee ɲa wɛ, a pu bɛ logoo di waha, a pu bɛ di li.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Wèe piimu bɛɛri pu bye kɔɔgbɔhɔ ki ni ge, wèe bɛɛri bye sipyii xhuu shuun ni kɛlɛɛ gbarashuun ni gbaara (276).
37 E éramos ao todo, no navio, duzentas e setenta e seis almas.
38 Tuun wemu ni pu bɛɛri ya li na din ge, shinma we wu bye kɔɔgbɔhɔ ki ni ge, a pʼi wee wo suumɔ lɔhɔ ki ni kɔnhɔ kɔɔgbɔhɔ kʼi faha.
38 E, refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Ba ɲiga kʼa mugi wɛ, xuu wemu ni kɔɔgbɔhɔ ki bye ge, ki kapyebyii pu ya ta pu taceŋɛ ta wee xuu wu na wɛ. A pʼi loguuro la ɲa ɲiwaga ka di ɲɛ wee xuu wu ni. A pʼi jo na wà pu da zhɛ ni kɔɔgbɔhɔ ki ni, na li bi da já bye.
39 E, sendo já dia, não conheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia, e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 Lee na a pʼi tuutabaaya yi sanha laha kɔɔgbɔhɔ ki na na yaha lɔhɔ ki ni. Tige kemu kʼa ma kɔɔgbɔhɔ ki ɲaha ɲɛri ge, a pʼi kee bɛ wo mɛɛrɛ ti sanha. Lee kadugo na a pʼi kɔɔgbɔhɔ ki ɲahagbaa faŋa ki yirige yereŋɛ, kɔnhɔ kafɛɛgɛ kʼi da pu ŋmunuŋɔ da se suumɔ lɔhɔ ki kogoŋɔ ki na.
40 E, levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Ga, a kɔɔgbɔhɔ kʼi shɛ diin gbazhɛnhɛ ki ɲuŋɔ ni loguugoo shuun wa niŋɛ ni. A kɔɔgbɔhɔ ki ɲahagbaa lʼi shɛ jé wà gbazhɛnhɛ ka ni, na jɔnri wà taɲɛhɛŋɛ baa. A lokuruyo di ganha na ma na ki kadugo yíri wu kpɔɔn, fo na wu kyɛɛgi.
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Sɔrɔsii pu bi giin pʼi kasolemɛɛ pu gbo, kɔnhɔ pu ganha bu da do do lɔhɔ ki ni, pʼi ɲa pu foro pʼi baa wɛ.
42 Então a idéia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 Ga sɔrɔsii ɲuŋɔfɔɔ wu funŋɔ bye pu Pɔli gbo wɛ. Lee wuu na wu ya ta sɔɔ sɔrɔsii pu wo nijoyo yi na wɛ. A wu jo na piimu pʼa lɔhɔ cɛ ge, na pee pu fɛnhɛ to to lɔhɔ ki ni, pʼi ɲa foro suumɔ lɔhɔ ki ni.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar, e se salvassem em terra;
44 Na pusamaa di dugi kɔɔgbɔhɔ ki kɔrɔyɔ ya na, kelee kɔɔjaya ya na pʼa gaaŋi. Mu pʼa pye a pu bɛɛri di nɔ suumɔ lɔhɔ ki kogoŋɔ ki na yaaga ya wa ta wɛ.
44 E os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra a salvo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.