Atos 22

KARIƝƐƐGƐ ƝƆMƐƐ NIVONƆ (MYK) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 «Na tii ni na cebooloo, yi logo na ɲɔ na. Nʼa da ba jo nimɛ na li shɛ yee na jo nɛ ta kakuunɔ la shishiin pye wɛ.»
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Ba sipyii pʼa Pɔli ɲa wu na yu puyɛ pyaa wo jomɔ pu ni wɛ, a pʼi nɔhɔdaan jomɔ pu bɛɛri ɲɔ yaha, na fɛhɛ kpan. A Pɔli di jo:
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 «Yawutu nɛ ɲɛ. Nɛ se Tarisi kulo li ni, Silisi fiige ki ni. Ga Zheruzalɛmu ni nɛ lɛ naha. Nɛ kalaa to wu bye Gamaliyɛli. Wee wʼa nɛ kemɛ kalaa na bɛ ni wù sefɛlɛɛ pu wo saliya wu keree ni. Kafugo bye nɛ bɛ ni fo xuuni Kilɛ-shaa li funŋɔ ni ba yee bɛ wa mɛ niɲaa wɛ.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Nɛ bɛ wu bi Yesu koo li wo sipyii pu kana, fo na pii gbuu pu ni. Nɛ bi le koo le ɲaarivɛɛ coni cèe fara namaa na, na pu puu na leni kaso ni.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Saraya ɲaha shɔɔnrivɛɛ wo ɲuŋɔfɔgbɔ we, ni nɔhɔlɛɛ ɲahagbaa fɛɛ wo kuruŋɔ ke, pee wa na sɛɛrɛɛ le kaa le na. Nɛ bi sɛmɛ ta bɛ pu mu, na gaaŋi di zhɛ gan Damasi kulo li wo Yawutuu pu mu, kɔnhɔ di bu shɛ Damasi ni, na shɛ nʼa daa fɛɛ pii ta wà, di pee bɛ co di pu pɔ, di ba ni pu ni Zheruzalɛmu ni, kɔnhɔ kanhama di ba nɔ pu na.»
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 «Ayiwa, na nɛ yaha nɛ na gaaŋi koo li ni, na ba shɛ dɛɛŋɛ Damasi na cafugo ki na. Taapile ni a kpɛɛngbɔhɔ ka di yìri fugba we ni, na ba ɲí na nɛ maha.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 A nɛ wolo to ɲiŋɛ na, na mujuu la logo na: ‹Sɔli, Sɔli, ɲaha na mʼa na kana mɛ wɛ?›
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 A nɛ yegeŋɛ pye jo: ‹Mʼi ɲɛ jɔgɔ wɛ, Kafɔɔ?› A wu nɛ pye: ‹Nɛ ɲɛ Nazarɛti shɛɛn Yesu, nɛ mu wa gana mɛ.›
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Ayiwa, sipyii piimu pu bye ni nɛ ni ge, pee kunni ya kpɛɛngbɔhɔ ki ɲa, ga we wu bi yu ni nɛ ni ge pu ya ta weefɔɔ wo mujuu li logo wɛ.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 A nɛ yegeŋɛ pye jo: ‹Kafɔɔ, lekɛ nɛ dʼa yaa na pye wɛ?› A Kafɔɔ di nɛ pye: ‹Yìri mʼa jé Damasi kanha ki ni, Kilɛ funŋɔ wa ma lemu pye ge, lee na zhɛ jo ma mu.›
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Kpɛɛngɛ ki bi pɛlɛ pɛlɛgana lemu na ge, a nɛ bye nɛ ɲaa nige wɛ. Sipyii piimu pu bye ni nɛ ni ge, a pee di na nɛ co keŋɛ na na jé kanha ki ni.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 «Lee bi ná wa ta Damasi ni wee mɛgɛ ɲɛ na Anaɲasi. Kilɛ ɲìi faara sipya wu bye wii fo xuuni, na ɲaari na sahaŋi ni Musa wo saliya wu keree ki bɛɛri ni. Damasi kulo li Yawutuu pu bɛɛri bi wu mɛsaaŋa yu,
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 A wee di ba nɛ fɛni, na ba yere nɛ taan, na jo: ‹Na ceborona Sɔli, ma ɲìi ki mugi mʼa wii!› Taapile ni, a nɛ ɲìi kʼi mugi, a nɛ wii na wu niyerege ɲa.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 A wu nɛ pye: ‹Wèe sefɛlɛɛ pu wo Kilɛ wu wʼa mu ɲaha bulo, kɔnhɔ mʼa wu ɲidaan cɛ. Wemu wʼa tii ge, mʼa wee ɲa, mʼa wu ɲɔ jomɔ bɛ logo.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Bani ma na ba bye wu sɛɛri. Mʼa keree kiimu ɲa na kiimu logo ge, ma na ba kee wo yɛrɛ pyi sipyii pusamaa bɛɛri mu.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Wee tuun wu ni nimɛ, ma ganha bu diin na kaa latii ma da da sigee wɛ. Yìri mʼa batize, ma wo jurumu wu yafa ma mu Yesu mɛgɛ ki gbɔɔrɔ ni.›
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 «A nɛ guri pa Zheruzalɛmu ni. Na nɛ yaha Kilɛ-ɲɛrɛgɛ na Kilɛ-pɛɛŋɛ pugbɔhɔ ki ni, a Kilɛ di kashɛɛ la shɛ nɛ na.
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 A nɛ Kafɔɔ ɲa, a wu nɛ pye: ‹Tɔgaaya lɔ, mʼa foro Zheruzalɛmu ni, bani jomɔ bɛɛri ma da ba jo naha nɛ shizhaa na ge, sipya wa shishiin wa da gbara pu na ma mu wɛ.›
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 A nɛ wu pye: ‹Kafɔɔ, puyɛ pyaa wa li cɛ na nɛ wu bi ma ɲaari na Kilɛ-pɛɛŋɛ piyɛyɛ yi sahaŋi, na nʼa daa fɛɛ pu coni na pu sani, na pu leni kaso ni.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Ali Ecɛni we wu bi mu jomɔ pu yu ge, pu bi wee gbuu tuun wemu ni ge, nɛyɛ pyaa ki bɛ bye wà. Nɛ bi sɔɔ li na jo pu Ecɛni gbo. Nɛyɛ pyaa kʼa bi Ecɛni gbovɛɛ pu fadeye yi co pu mu.›
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Wee tuun wu ni a Kafɔɔ di nɛ pye: ‹Yìri, di ma tun shi watii mu taliige ni.›»
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Sipyii pu bɛɛri bi niwegee shan na Pɔli kafila wu nuri, fo na shɛ nɔ pe jomɔ pe na. Ga ba wʼa pa ɲɔ le yɛ pee jomɔ pu ni wɛ, a sipyii pʼi ganha na xhuulo na yu: «Ke sipyituugo ke ya yaa na ki gbo! We ya yaa pu wu yaha ɲìi na bada wɛ!»
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 A pʼi ganha na sɛlɛ, na pu fadeye wolo na yee figi fugba we ni, na gbazhɛnhɛ kori na waa fugba wu ni.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Ba sɔrɔsii pu wo ɲuŋɔfɔgbɔ wʼa lee ɲa mu wɛ, a wu sɔrɔsii pu pye na pu jé ni Pɔli ni sɔrɔsii pu wo pugbɔhɔ ki ni. Wʼa lemu pye sipyii pʼi sɛlɛ mɛ wu na ge, pʼi wu kpɔn ni susɔlɔɔ ni fo wu bu shɛ lee jo,
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Ga tuun wemu ni pu bi Pɔli puu pʼi wu kpɔn ge, sɔrɔsii ɲuŋɔfɔɔ we wu bye wu tàan ge, a Pɔli di wee pye: «Na bɛ ni saliya wu ni, lʼa saha nago yee pu Oromɛ shɛn kpɔn ni susɔlɔɔ ni wu kiiri kɔnbaa gɛ?»
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Ba sɔrɔsii ɲuŋɔfɔɔ wʼa yee logo wɛ, a wu gari sɔrɔsii pu wo ɲuŋɔfɔgbɔ wu yíri na shɛ wu pye: «Ɲaha mʼa giin di bye mɛ wɛ? We ná we, Oromɛ shɛn wu ɲɛ wii!»
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 A sɔrɔsii pu wo ɲuŋɔfɔgbɔ wuyɛ pyaa di shɛ Pɔli yege na: «Oromɛ shɛn yɛ pyaa mu ɲɛ ya?» A Pɔli di wu ɲɔ shɔ na: «Uun.»
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 A sɔrɔsii pu wo ɲuŋɔfɔgbɔ wu jo: «Wari niɲɛhɛmɛ nɛ saraa na na já pye Oromɛ shɛn.» A Pɔli di wu pye: «Nɛ dʼa sii se Oromɛ shɛn do!»
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Ba Pɔli ya pee jomɔ pu jo wɛ, piimu pu bi da wu kpɔn, pʼi wu karamu fo wu jo ge, a pee bɛɛri di jaaga laha wu tàan. A sɔrɔsii pu wo ɲuŋɔfɔgbɔ wu bɛ di fya, bani wee wu bi jo na pu Pɔli pɔ na ta Pɔli di ɲɛ Oromɛ shɛn cii yɛ pyaa.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Ayiwa, kaa lekɛ na Yawutuu pʼa bi Pɔli jaagi ge, sɔrɔsii pu wo ɲuŋɔfɔgbɔ wu funŋɔ bye wu lee tii cɛ. Lee wuu na wʼa tuduro yaha shɛ kee caŋa ki ɲimuguro, na pu saraya ɲaha shɔɔnrivɛɛ ɲuŋɔfɛɛ|saraya ɲaha shɔɔnrivɛɛ ɲuŋɔfɔɔ ni kiirikɔɔn kuruŋɔ ki sipyii pu bɛɛri yiri pinnɛ. Lee kadugo na a pʼi pɔɔrɔ ti sanha Pɔli na, na gari ni wu ni, na shɛ wu yereŋɛ pu niŋɛ ni.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.