Apocalipse 14
KARIƝƐƐGƐ ƝƆMƐƐ NIVONƆ (MYK) vs ARA
1 Lee kadugo na a nɛ wii na Dubyapige ki niyerege ɲa Siyɔn faaboboŋɔ ki na. Sipyii piimu pʼa bye ni ki ni ge, pee ɲɛ kabɔfoŋɔɔ xhuu nigin ni kɛlɛɛ shishɛɛrɛ ni shishɛɛrɛ (144.000) Dubyapige ki mɛgɛ ni ki To wu mɛgɛ bi ka pee sipyii pu gbahaa na.
1 Olhei, e eis o Cordeiro em pé sobre o monte Sião, e com ele cento e quarenta e quatro mil, tendo na fronte escrito o seu nome e o nome de seu Pai.
2 A nɛ mujuu la logo na yìri fugba we ni, lee ɲɛ ba logbɔhɔ fɔɔ ni Kilɛ-sɛlɛnɛ nigbɔɔ ɲɛ wɛ. Lee mujuu li bi nɔhɔ pye ba konikpɔɔn konɔyɔ mɛhɛɛ ɲɛ wɛ.
2 Ouvi uma voz do céu como voz de muitas águas, como voz de grande trovão; também a voz que ouvi era como de harpistas quando tangem a sua harpa.
3 Pee bi masɔŋɔ yofoŋɔ cee saanra koro li ɲahagbaa na, ni ɲìi yaŋmuyɔ shishɛɛrɛ we, ni nɔhɔlɛɛ pu ɲaha tàan. Wa shishiin ya ta já kee yogo ke taanni, ni sipyii kabɔfoŋɔɔ xhuu nigin ni kɛlɛɛ shishɛɛrɛ ni shishɛɛrɛ (144.000) wu yɛ bɛ wɛ. Pee piimu ɲuyɔ Kilɛ ya wuu koŋɔ ki na ge.
3 Entoavam novo cântico diante do trono, diante dos quatro seres viventes e dos anciãos. E ninguém pôde aprender o cântico, senão os cento e quarenta e quatro mil que foram comprados da terra.
4 Pee ya ta fɔɔnrɔ kaa pye ɲa ni cee ni wɛ, bani pee ya pu yɛ mara yaha fɛfɛɛrɛ ni. Dubyapige ki ba se xuu bɛɛri ni, pee na daha yaha ki fɛni. Pee ya ɲuwuuro ta na foro sipyii pu niŋɛ ni, kɔnhɔ pʼi bye saraga na wolo kan Kilɛ ni Dubyapige ki mu ba yashiiye ɲɛ wɛ.
4 São estes os que não se macularam com mulheres, porque são castos. São eles os seguidores do Cordeiro por onde quer que vá. São os que foram redimidos dentre os homens, primícias para Deus e para o Cordeiro;
5 Pee ya ta kafinɛyɛ jo ɲa bada wɛ. Jaagi baa sipyii pu ɲɛ pii.
5 e não se achou mentira na sua boca; não têm mácula.
6 Lee kadugo na a nɛ mɛlɛkɛ wa ɲa wu na yìri na beele fugba lii lii we ni. Kilɛ wo Jozaama nixhɔbaama pu bye wu mu na yu ɲiŋɛ ki sipyii pu bɛɛri mu: fiiye yi bɛɛri, ni shi wu bɛɛri, ni shi jomɔ pu bɛɛri, ni kpɔnhɔɔ ki bɛɛri.
6 Vi outro anjo voando pelo meio do céu, tendo um evangelho eterno para pregar aos que se assentam sobre a terra, e a cada nação, e tribo, e língua, e povo,
7 A wu jo ni mujuugbɔɔ ni na: «Yi fya Kilɛ na, yʼi wu pɛlɛ bani tuun wemu ni wʼa da kiiri kɔn sipyiire ti na ge, wee ya nɔ xɔ. Yʼa fugba ni ɲiŋɛ, ni suumɔ lɔhɔ, ni lobulowegee ki yaavɔɔ wu pɛlɛ.»
7 dizendo, em grande voz: Temei a Deus e dai-lhe glória, pois é chegada a hora do seu juízo; e adorai aquele que fez o céu, e a terra, e o mar, e as fontes das águas.
8 Mɛlɛkɛ shuun wo wu wʼa taha nizhiimɛ wu na ge, a wee di jo: «Babilɔni kugbɔɔ lʼa ja! Lʼa sii ja! Lʼa shi wu bɛɛri yaha wʼa gba li dɔdɔɔrɔ duvɛnkuumɔ wu ni.»
8 Seguiu-se outro anjo, o segundo, dizendo: Caiu, caiu a grande Babilônia que tem dado a beber a todas as nações do vinho da fúria da sua prostituição.
9 A mɛlɛkɛ taanri wo wu daha wu fɛni, na jo ni mujuugbɔɔ ni na: «Wemu wʼa yacoŋɔ ke ni ki jaa wu pɛlɛ ge, ki fɛ dʼa kpɔn wu gbaa kelee wu keŋɛ na ge,
9 Seguiu-se a estes outro anjo, o terceiro, dizendo, em grande voz: Se alguém adora a besta e a sua imagem e recebe a sua marca na fronte ou sobre a mão,
10 wee bɛ na gba Kilɛ wo loyire li wo duvɛn wu ni, wʼa duvɛn nizuribaaga sogi le wu loyire cɛɛgbuu li ni. Weefɔɔ na ba ganha na ni kirimu ni, fɛfɛɛrɛ mɛlɛkɛɛ pee ni Dubyapige ki ɲaha tàan.
10 também esse beberá do vinho da cólera de Deus, preparado, sem mistura, do cálice da sua ira, e será atormentado com fogo e enxofre, diante dos santos anjos e na presença do Cordeiro.
11 Na kemu kʼa pu kana ge, kee wurege bi yìri na duri gbee. Pu na ba bye ŋmɔnɔ baa caŋa fara piige na, pee piimu pʼa yacoŋɔ ke ni ki jaa wu pɛlɛ, yacoŋɔ ki fɛ dʼa kpɔn pu na ge.»
11 A fumaça do seu tormento sobe pelos séculos dos séculos, e não têm descanso algum, nem de dia nem de noite, os adoradores da besta e da sua imagem e quem quer que receba a marca do seu nome.
12 Kilɛ ya piimu pye fɛɛfɛɛ, pee di wu ɲɔmɛɛ coni, na daa Yesu na ge, pee pu loxulo ta.
12 Aqui está a perseverança dos santos, os que guardam os mandamentos de Deus e a fé em Jesus.
13 A nɛ mujuu la logo na yìri fugba we ni na: «Li ka, na co nimɛ na, sipyii piimu pʼa xhuli na pu yaha Kirisa wo kariɲɛɛgɛ ki ni ge, pee ɲɛ duba nagoo.» A Kilɛ Munaa li bɛ di jo: «Can wu ɲɛ wii, kɔnhɔ pʼi ba ŋmɔ pu kapyewagaa ki tàan. Bani pu kasaaŋaa ki bɛɛri kuduun wu wa pu na.»
13 Então, ouvi uma voz do céu, dizendo: Escreve: Bem-aventurados os mortos que, desde agora, morrem no Senhor. Sim, diz o Espírito, para que descansem das suas fadigas, pois as suas obras os acompanham.
14 A nɛ ɲahaŋa nivige ka ɲa sanha. Wa nidɛɛngɛ ki bye kee na ba sipya ɲɛ wɛ. Sanni ɲudɔnɔ ɲɛ wu ɲuŋɔ ni, ɲakɔɔngɔ ɲɔtanga wogo bɛ di ɲɛ wu keŋɛ ni.
14 Olhei, e eis uma nuvem branca, e sentado sobre a nuvem um semelhante a filho de homem, tendo na cabeça uma coroa de ouro e na mão uma foice afiada.
15 A mɛlɛkɛ watii di ba na yìri Kilɛ-pɛɛŋɛ pugbɔhɔ ki ni, na ba ɲahaŋa ki tiinvɔɔ wu pye ni mujuugbɔɔ ni na: «Ma ɲakɔɔngɔ ki lɔ, mʼa ɲiŋɛ ki yalɔɔrɔ ti lɔ, bani yalɔɔrɔ ti lɔduun wʼa nɔ. Ɲiŋɛ ki yalɔɔrɔ tʼa lɛ xɔ.»
15 Outro anjo saiu do santuário, gritando em grande voz para aquele que se achava sentado sobre a nuvem: Toma a tua foice e ceifa, pois chegou a hora de ceifar, visto que a seara da terra já amadureceu!
16 Wemu nidɛɛngɛ ki bye ɲahaŋa ki na ge, a wee di wu ɲakɔɔngɔ ki lɔ, na ɲiŋɛ ki yalɔɔrɔ ti lɔ.
16 E aquele que estava sentado sobre a nuvem passou a sua foice sobre a terra, e a terra foi ceifada.
17 A mɛlɛkɛ watii di yìri fugba wu ni Kilɛ-pɛɛŋɛ pugbɔhɔ ki ni, ɲakɔɔngɔ ɲɔtanga wogo di ɲɛ wu bɛ keŋɛ ni.
17 Então, saiu do santuário, que se encontra no céu, outro anjo, tendo ele mesmo também uma foice afiada.
18 A mɛlɛkɛ watii bɛ di foro saraya yi tawologo ki ni. Sefɛɛrɛ bye wee mu na na. Ɲakɔɔngɔ ɲɔtanga wogo kʼa bye wemu keŋɛ ni ge, a wu wee pye ni mujuugbɔɔ ni na: «Ma ɲakɔɔngɔ ɲɔtanga wogo ki lɔ, mʼa ɲiŋɛ ki ɛrɛzɛn|ɛrɛzɛn tige wu kɔn, bani wu nagoo pʼa lɛ xɔ.»
18 Saiu ainda do altar outro anjo, aquele que tem autoridade sobre o fogo, e falou em grande voz ao que tinha a foice afiada, dizendo: Toma a tua foice afiada e ajunta os cachos da videira da terra, porquanto as suas uvas estão amadurecidas!
19 A wee mɛlɛkɛ wu ɲakɔɔngɔ ki lɔ, na ɲiŋɛ ki ɛrɛzɛn nilɛ wu bɛɛri kɔn, na wu wá ɛrɛzɛn lɔhɔ tayaaga wegbɔhɔ ki ni, kee ɲɛ Kilɛ wo loyire le.
19 Então, o anjo passou a sua foice na terra, e vindimou a videira da terra, e lançou-a no grande lagar da cólera de Deus.
20 A pʼi ɛrɛzɛn wu tɔnhɔ ɛrɛzɛn lɔhɔ ki tayaaga ki ni kulo li kadugo. A shishan di foro ɛrɛzɛn wu ni, na fɔ́ ba lofomɔ ɲɛ wɛ, fo kiloo xhuu taanri (300) ɲɔhɔ. Pee shishan pu cogoŋɔ bi lɔ ɲiŋɛ na, na shɔngɔ taa fo ki kɔrɔfɛ we na.
20 E o lagar foi pisado fora da cidade, e correu sangue do lagar até aos freios dos cavalos, numa extensão de mil e seiscentos estádios.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.