Atos 27

Malagano ga Ambi (MWE) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Bhai ikaamulishweje kuti tujende ku Italia na meli, a Pauli na bhaatabhwanga bhananji gubhabhishilwenje muulinda gwa a Juliashi bhaaliji bhakulungwa bha bhaakomana ngondo bha shikundi shishemwa “Shikundi sha a Kaishali Augushito.”
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Gutukwelile meli ja ku Adilamito jaliji tayali kujabhula mwanja pitila mbwani ya shilambo sha ku Ashia, gututandwibhe mwanja. A Alishitako kopoka ku bhandunji bha ku Makedonia kukopoka ku Teshalonike paliji na uwe.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Pa malabhi gakwe gutuishe ku Shidoni na meli. A Juliashi gubhaatendele a Pauli mituka kwa kwaaleshelela bhajende kwa ashaambwiga ajabho bhakapegwe indu ibhapingaga.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Kujabhula penepo gutupite na mwanja, pabha mbungo jatendaga puga koposhela mmujo jetu, gutubhambalile mmbali ja ku Shilia.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Tukapiteje litanda likulu lya ku Kilikia na ku Pampilia, gutuishe ku Mila, shilambo sha Likia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Kweneko bhakulungwa bha bhakomana ngondo bhala gubhajiimene meli jimo ja ku Alekishandilia jilipinga jabhula kwenda ku Italia, kwa nneyo gubhatukweshiye mwenemo.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Gutupite na mwanja gwetu mbolembole kwa mobha gamagwinji, kwa lajilila gutuishe tome na ku Nido. Pabha mbungo jatendaga kutuibhilila, gutupitile mmbali ja ku Kilete tome na ku Shalimone.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Gutupitile nnyenje jakwe kwa lajilila gutuishe mmbali jimo jishemwa “Bhandali ja Mmbone”, tome na shilambo sha Lashea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Gakapiteje mobha gamagwinji, mpaka lyubha lya tabha gulipitile. Na mwanja gwa mmashi pugwaliji gwa jogoya. Bhai, a Pauli gubhaaleshiyenje bhalinkuti,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Mmashileunji, ngunakuubhona aguno mwanja guno, upingabha gwa atali na shonanga, nngabha kwa mishigo na melipe, ikabhe nkali na gumi gwetu.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Ikabheje bhakulungwa bha manjola bhala gubhapilikanishiye kaje malobhe ga bhaalongoya meli na bhayene meli nileka pilikanishiya malobhe ga a Pauli.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Pabha jene bhandalijo jikatemiji pammbone pa tama mobha ga shipwepwe, bhandunji bhabhagwinji mmwanja mula gubhapinjilenje tujende na mwanja tukaishe ku Poenike monaga shiitendeshe, nitama kweneko mobha ga shipwepwe. Poenike ni bhandali ja ku Kilete jiloya kwibhanda kuliwila lyubha na kuntundu kuliwila lyubha.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Bhai, mbungo jammbone ja kopoka nnyuma jetu jikupundaga kupuga, gubhaganishiyenje kuti gubhatumbililenje gala shigatendeshe, gubhashoshiyenje nanga, gubhapitengenenje na mbwani tome na mbwani ja ku Kilete.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Ikabheje pangakabhika, mbungo japunda ja mbuti shimbunga jishemwa “Mbungo ja kashikashi,” kukopoka ku Kilete shilambo shitimbililwe na mashi.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Mbungo jikukomaga mmeli na pabha jikakombweleje kutaukangana najo gutujileshile jinokolwe na mbungo jila.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Gutupitile shangu shilambo shimo shitimbililwe na mashi shishemwa Kauda gutwikombolele kukweya ntumbwi, ikabheje kwa lajilila.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Bhakakweyanjeje gubhajitabhilenje meli jila kwa pishiya nngoji pai jakwe. Bhatendaga jogopanga kutitimila munng'anji nnyenje bhaali kumbwani ja ku Shiliti. Kwa nneyo gubhatuluyenje indu yaigwinji na ligubho lya tejela mbungo nikujileka meli jinokolwe na mbungo.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Shimbunga shikupundaga kupugakwa mashili na pa malabhi gakwe tukujailaga mmashi mishigo ja mmeli jila.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Lyubha lya tatu, gubhajailenje indu yaigwinji na ya kamulila maengo ya mmeli mula kwa makono gabhonji ashaayene.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Kwa mobha gamagwinji twangalibhona lyubha wala ndondwa, shimbunga gushipundile kupuga, mpaka gutuwile ntima ga tapulwa.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Na bhakatamanjeje mobha gamagwinji gwangali kulya shalya, a Pauli gubhajimi pakati jabhonji, gubhashite, “Mmakulungwanji, kaliji nkambilikanishiyenje ninngajabhula ku Kilete kula. Tukanalaje nneino na tukanapate ashi shonangashi.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Ikabheje nnaino ngunakunnjuganga, nkolanje ntima, pabha jakwa nkali mundu jumo munkumbi gwenunji shawe, ikabhe melipe shijiangabhanishe.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Pabha shilo sha lelo malaika jwa a Nnungu, a Nnnungu bhandendile nne kubha najwabho na bhungwatindibhalila ashinkujima tome na nne,
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 gwamalanjile. ‘Pauli unajogope! Unapinjikwa ujime kwa a Kaishali na kabhili a Nnungu kwa uguja gwabho bhashikupa bhandunji bhowe bhalongenenje na ugwe jwakwapi shawe.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Kwa nneyo mmashileunji nng'angalanje! Pabha ngunakwaakulupalila a Nungu kuti ibhamalanjile ila shiibhe nneyo peyo.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Ikabheje mbungo shijitunokole nnyenje shilambo shitimbililwe na mashi shino.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Shilo sha lyubha lya likumi limo na nsheshe jikapujeje mbungo, tulinokolelwa akuno na kukuno nnitanda likulu lya Adilia. Tome na pakati shilo bhatumishi bha mmeli mula gubhabhweninji mbuti tunabhandishila litaka.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Kwa nneyo gubhatolilenje nngoji nitabhila shindu shatopa, nilinga mashi mugapelile, nibhona kutaliya kwa makono makumi nsheshe. Bhakajendangananjeje kashoko gubhalinjilenje kabhili gubhapatilenje shindu sha makono makumi gatatu.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Kwa jogopa kutitimila mmaganga gamakulungwa, gubhatuluyenje nanga nsheshe ya kunyuma ja meli, gubhajujilenje kushe shangu.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Bhatumishi bha mmeli mula gubhapinjilenje kutoloka, bhalituluyanga ntumbwi gwa kwitapulila mmashi, kwitembanga mbuti bhakwenda tuluyanga nanga ja mmujo.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Ikabheje a Pauli gubhaabhalanjile bhakulungwa bha manjola na ashimanjola bhabho, “Bhanganyanjibha bhakatamanje nkati meli nkatapulwanga.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Bhai ashimanjola bhala gubhaikitenje migoji jatabhilwe muntumbwi jila, gubhauleshilenje utolwe na mashi.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Tome na kumashelo, a Pauli gubhaashondelesheyenje bhowenji bhalyanganje shalya, bhalinkuti, “Lelo lyubha lya likumi limo na nsheshe nninginji nkulolela gwangali kulya shoshowe.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Bhai, ngunakunshondelesheyanga nnianganje shalya shishintapulanje. Pabha nkali luumbo lwa mu ntwe ukamundu jojowe lukaobha.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 A Pauli bhakamaliyeje kubheleketa genego gubhatolile nkate, gubhatendile eja kwa a Nnungu bhowe bhalikwaabhonanga, gubhagabhile gubhatandwibhe kulya.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Penepo gubhatagwilwenje ntima na bhowenji gubhalilenje shalya ashaayene.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Na mmeli mula putwaaliji tubhandu mmia pa bhili na makumi shabha na shita.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Bhakalyanganjeje nijukuta, gubhapunguyenje nshigo gwa meli kwa jaa ngano mmashi.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Kukasheje, bhatumishi bha mmeli mula bhangashimanyanga shilambo shila, ikabhe gubhalibhweninji litingo limo nnyenje bhaali, gubhabhalanjilenenje bhajimikanje meli kweneko, monaga shiikomboleshe.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Kwa nneyo gubhakutulenje nanga nikwiileka nnitanda likulu na kabhili gubhagopolenje migoji ja tabhila nkongo gwa longosheya meli, gubhatabhilenje ligubho lina lya tejela mbungo nkupinga meli jijende shammujo, gubhaloshiyenje kunyenje bhaali.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Ikabheje gubhaikengenenje pugaimana mabhutuka gabhili ga bhaali, meli gujititimile. Mmujo ja meli mukutitimilaga nnitaka gujitemi gwangali kutenganyika. Kunyuma meli kukutandubhaga kutemeka ipande ligongo lya komwa na mabhimbili.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Ashimanjola gubhapinjilenje kwaabhulaganga bhatabhwa bhowe, nkujogopa bhanajojelelanga mpaka kunyenje bhaali nitolokanga.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Ikabheje bhakulungwa bha manjola bhala bhashinkutumbilila kwaatapula a Pauli, gubhaalimbiyenje bhanatendanje gubhatumbilenje gala. Gubhatumile bhaakombolanga kujojelela, bhatandubhanje kutumbushila mmashi bhajojelelanje mpaka kulitaka,
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 bhananji bhakagulanje bhaikamulilanje mmbao eu mwipande ina ya meli. Shana nneyo tubhowe gutuishe kulitaka tubhabhakoto.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.