Atos 27
Malagano ga Ambi (MWE) vs NTLH
1 Bhai ikaamulishweje kuti tujende ku Italia na meli, a Pauli na bhaatabhwanga bhananji gubhabhishilwenje muulinda gwa a Juliashi bhaaliji bhakulungwa bha bhaakomana ngondo bha shikundi shishemwa “Shikundi sha a Kaishali Augushito.”
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Gutukwelile meli ja ku Adilamito jaliji tayali kujabhula mwanja pitila mbwani ya shilambo sha ku Ashia, gututandwibhe mwanja. A Alishitako kopoka ku bhandunji bha ku Makedonia kukopoka ku Teshalonike paliji na uwe.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Pa malabhi gakwe gutuishe ku Shidoni na meli. A Juliashi gubhaatendele a Pauli mituka kwa kwaaleshelela bhajende kwa ashaambwiga ajabho bhakapegwe indu ibhapingaga.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Kujabhula penepo gutupite na mwanja, pabha mbungo jatendaga puga koposhela mmujo jetu, gutubhambalile mmbali ja ku Shilia.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Tukapiteje litanda likulu lya ku Kilikia na ku Pampilia, gutuishe ku Mila, shilambo sha Likia.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Kweneko bhakulungwa bha bhakomana ngondo bhala gubhajiimene meli jimo ja ku Alekishandilia jilipinga jabhula kwenda ku Italia, kwa nneyo gubhatukweshiye mwenemo.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Gutupite na mwanja gwetu mbolembole kwa mobha gamagwinji, kwa lajilila gutuishe tome na ku Nido. Pabha mbungo jatendaga kutuibhilila, gutupitile mmbali ja ku Kilete tome na ku Shalimone.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Gutupitile nnyenje jakwe kwa lajilila gutuishe mmbali jimo jishemwa “Bhandali ja Mmbone”, tome na shilambo sha Lashea.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Gakapiteje mobha gamagwinji, mpaka lyubha lya tabha gulipitile. Na mwanja gwa mmashi pugwaliji gwa jogoya. Bhai, a Pauli gubhaaleshiyenje bhalinkuti,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “Mmashileunji, ngunakuubhona aguno mwanja guno, upingabha gwa atali na shonanga, nngabha kwa mishigo na melipe, ikabhe nkali na gumi gwetu.”
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Ikabheje bhakulungwa bha manjola bhala gubhapilikanishiye kaje malobhe ga bhaalongoya meli na bhayene meli nileka pilikanishiya malobhe ga a Pauli.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Pabha jene bhandalijo jikatemiji pammbone pa tama mobha ga shipwepwe, bhandunji bhabhagwinji mmwanja mula gubhapinjilenje tujende na mwanja tukaishe ku Poenike monaga shiitendeshe, nitama kweneko mobha ga shipwepwe. Poenike ni bhandali ja ku Kilete jiloya kwibhanda kuliwila lyubha na kuntundu kuliwila lyubha.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Bhai, mbungo jammbone ja kopoka nnyuma jetu jikupundaga kupuga, gubhaganishiyenje kuti gubhatumbililenje gala shigatendeshe, gubhashoshiyenje nanga, gubhapitengenenje na mbwani tome na mbwani ja ku Kilete.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Ikabheje pangakabhika, mbungo japunda ja mbuti shimbunga jishemwa “Mbungo ja kashikashi,” kukopoka ku Kilete shilambo shitimbililwe na mashi.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Mbungo jikukomaga mmeli na pabha jikakombweleje kutaukangana najo gutujileshile jinokolwe na mbungo jila.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Gutupitile shangu shilambo shimo shitimbililwe na mashi shishemwa Kauda gutwikombolele kukweya ntumbwi, ikabheje kwa lajilila.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Bhakakweyanjeje gubhajitabhilenje meli jila kwa pishiya nngoji pai jakwe. Bhatendaga jogopanga kutitimila munng'anji nnyenje bhaali kumbwani ja ku Shiliti. Kwa nneyo gubhatuluyenje indu yaigwinji na ligubho lya tejela mbungo nikujileka meli jinokolwe na mbungo.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Shimbunga shikupundaga kupugakwa mashili na pa malabhi gakwe tukujailaga mmashi mishigo ja mmeli jila.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Lyubha lya tatu, gubhajailenje indu yaigwinji na ya kamulila maengo ya mmeli mula kwa makono gabhonji ashaayene.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Kwa mobha gamagwinji twangalibhona lyubha wala ndondwa, shimbunga gushipundile kupuga, mpaka gutuwile ntima ga tapulwa.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Na bhakatamanjeje mobha gamagwinji gwangali kulya shalya, a Pauli gubhajimi pakati jabhonji, gubhashite, “Mmakulungwanji, kaliji nkambilikanishiyenje ninngajabhula ku Kilete kula. Tukanalaje nneino na tukanapate ashi shonangashi.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Ikabheje nnaino ngunakunnjuganga, nkolanje ntima, pabha jakwa nkali mundu jumo munkumbi gwenunji shawe, ikabhe melipe shijiangabhanishe.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Pabha shilo sha lelo malaika jwa a Nnungu, a Nnnungu bhandendile nne kubha najwabho na bhungwatindibhalila ashinkujima tome na nne,
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 gwamalanjile. ‘Pauli unajogope! Unapinjikwa ujime kwa a Kaishali na kabhili a Nnungu kwa uguja gwabho bhashikupa bhandunji bhowe bhalongenenje na ugwe jwakwapi shawe.’
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Kwa nneyo mmashileunji nng'angalanje! Pabha ngunakwaakulupalila a Nungu kuti ibhamalanjile ila shiibhe nneyo peyo.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Ikabheje mbungo shijitunokole nnyenje shilambo shitimbililwe na mashi shino.”
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Shilo sha lyubha lya likumi limo na nsheshe jikapujeje mbungo, tulinokolelwa akuno na kukuno nnitanda likulu lya Adilia. Tome na pakati shilo bhatumishi bha mmeli mula gubhabhweninji mbuti tunabhandishila litaka.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Kwa nneyo gubhatolilenje nngoji nitabhila shindu shatopa, nilinga mashi mugapelile, nibhona kutaliya kwa makono makumi nsheshe. Bhakajendangananjeje kashoko gubhalinjilenje kabhili gubhapatilenje shindu sha makono makumi gatatu.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Kwa jogopa kutitimila mmaganga gamakulungwa, gubhatuluyenje nanga nsheshe ya kunyuma ja meli, gubhajujilenje kushe shangu.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Bhatumishi bha mmeli mula gubhapinjilenje kutoloka, bhalituluyanga ntumbwi gwa kwitapulila mmashi, kwitembanga mbuti bhakwenda tuluyanga nanga ja mmujo.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Ikabheje a Pauli gubhaabhalanjile bhakulungwa bha manjola na ashimanjola bhabho, “Bhanganyanjibha bhakatamanje nkati meli nkatapulwanga.”
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Bhai ashimanjola bhala gubhaikitenje migoji jatabhilwe muntumbwi jila, gubhauleshilenje utolwe na mashi.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Tome na kumashelo, a Pauli gubhaashondelesheyenje bhowenji bhalyanganje shalya, bhalinkuti, “Lelo lyubha lya likumi limo na nsheshe nninginji nkulolela gwangali kulya shoshowe.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Bhai, ngunakunshondelesheyanga nnianganje shalya shishintapulanje. Pabha nkali luumbo lwa mu ntwe ukamundu jojowe lukaobha.”
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 A Pauli bhakamaliyeje kubheleketa genego gubhatolile nkate, gubhatendile eja kwa a Nnungu bhowe bhalikwaabhonanga, gubhagabhile gubhatandwibhe kulya.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Penepo gubhatagwilwenje ntima na bhowenji gubhalilenje shalya ashaayene.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Na mmeli mula putwaaliji tubhandu mmia pa bhili na makumi shabha na shita.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Bhakalyanganjeje nijukuta, gubhapunguyenje nshigo gwa meli kwa jaa ngano mmashi.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Kukasheje, bhatumishi bha mmeli mula bhangashimanyanga shilambo shila, ikabhe gubhalibhweninji litingo limo nnyenje bhaali, gubhabhalanjilenenje bhajimikanje meli kweneko, monaga shiikomboleshe.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Kwa nneyo gubhakutulenje nanga nikwiileka nnitanda likulu na kabhili gubhagopolenje migoji ja tabhila nkongo gwa longosheya meli, gubhatabhilenje ligubho lina lya tejela mbungo nkupinga meli jijende shammujo, gubhaloshiyenje kunyenje bhaali.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Ikabheje gubhaikengenenje pugaimana mabhutuka gabhili ga bhaali, meli gujititimile. Mmujo ja meli mukutitimilaga nnitaka gujitemi gwangali kutenganyika. Kunyuma meli kukutandubhaga kutemeka ipande ligongo lya komwa na mabhimbili.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Ashimanjola gubhapinjilenje kwaabhulaganga bhatabhwa bhowe, nkujogopa bhanajojelelanga mpaka kunyenje bhaali nitolokanga.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Ikabheje bhakulungwa bha manjola bhala bhashinkutumbilila kwaatapula a Pauli, gubhaalimbiyenje bhanatendanje gubhatumbilenje gala. Gubhatumile bhaakombolanga kujojelela, bhatandubhanje kutumbushila mmashi bhajojelelanje mpaka kulitaka,
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 bhananji bhakagulanje bhaikamulilanje mmbao eu mwipande ina ya meli. Shana nneyo tubhowe gutuishe kulitaka tubhabhakoto.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.