Atos 27

Malagano ga Ambi (MWE) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Bhai ikaamulishweje kuti tujende ku Italia na meli, a Pauli na bhaatabhwanga bhananji gubhabhishilwenje muulinda gwa a Juliashi bhaaliji bhakulungwa bha bhaakomana ngondo bha shikundi shishemwa “Shikundi sha a Kaishali Augushito.”
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Gutukwelile meli ja ku Adilamito jaliji tayali kujabhula mwanja pitila mbwani ya shilambo sha ku Ashia, gututandwibhe mwanja. A Alishitako kopoka ku bhandunji bha ku Makedonia kukopoka ku Teshalonike paliji na uwe.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Pa malabhi gakwe gutuishe ku Shidoni na meli. A Juliashi gubhaatendele a Pauli mituka kwa kwaaleshelela bhajende kwa ashaambwiga ajabho bhakapegwe indu ibhapingaga.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Kujabhula penepo gutupite na mwanja, pabha mbungo jatendaga puga koposhela mmujo jetu, gutubhambalile mmbali ja ku Shilia.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Tukapiteje litanda likulu lya ku Kilikia na ku Pampilia, gutuishe ku Mila, shilambo sha Likia.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Kweneko bhakulungwa bha bhakomana ngondo bhala gubhajiimene meli jimo ja ku Alekishandilia jilipinga jabhula kwenda ku Italia, kwa nneyo gubhatukweshiye mwenemo.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Gutupite na mwanja gwetu mbolembole kwa mobha gamagwinji, kwa lajilila gutuishe tome na ku Nido. Pabha mbungo jatendaga kutuibhilila, gutupitile mmbali ja ku Kilete tome na ku Shalimone.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Gutupitile nnyenje jakwe kwa lajilila gutuishe mmbali jimo jishemwa “Bhandali ja Mmbone”, tome na shilambo sha Lashea.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Gakapiteje mobha gamagwinji, mpaka lyubha lya tabha gulipitile. Na mwanja gwa mmashi pugwaliji gwa jogoya. Bhai, a Pauli gubhaaleshiyenje bhalinkuti,
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 “Mmashileunji, ngunakuubhona aguno mwanja guno, upingabha gwa atali na shonanga, nngabha kwa mishigo na melipe, ikabhe nkali na gumi gwetu.”
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Ikabheje bhakulungwa bha manjola bhala gubhapilikanishiye kaje malobhe ga bhaalongoya meli na bhayene meli nileka pilikanishiya malobhe ga a Pauli.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Pabha jene bhandalijo jikatemiji pammbone pa tama mobha ga shipwepwe, bhandunji bhabhagwinji mmwanja mula gubhapinjilenje tujende na mwanja tukaishe ku Poenike monaga shiitendeshe, nitama kweneko mobha ga shipwepwe. Poenike ni bhandali ja ku Kilete jiloya kwibhanda kuliwila lyubha na kuntundu kuliwila lyubha.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Bhai, mbungo jammbone ja kopoka nnyuma jetu jikupundaga kupuga, gubhaganishiyenje kuti gubhatumbililenje gala shigatendeshe, gubhashoshiyenje nanga, gubhapitengenenje na mbwani tome na mbwani ja ku Kilete.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Ikabheje pangakabhika, mbungo japunda ja mbuti shimbunga jishemwa “Mbungo ja kashikashi,” kukopoka ku Kilete shilambo shitimbililwe na mashi.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Mbungo jikukomaga mmeli na pabha jikakombweleje kutaukangana najo gutujileshile jinokolwe na mbungo jila.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Gutupitile shangu shilambo shimo shitimbililwe na mashi shishemwa Kauda gutwikombolele kukweya ntumbwi, ikabheje kwa lajilila.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Bhakakweyanjeje gubhajitabhilenje meli jila kwa pishiya nngoji pai jakwe. Bhatendaga jogopanga kutitimila munng'anji nnyenje bhaali kumbwani ja ku Shiliti. Kwa nneyo gubhatuluyenje indu yaigwinji na ligubho lya tejela mbungo nikujileka meli jinokolwe na mbungo.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Shimbunga shikupundaga kupugakwa mashili na pa malabhi gakwe tukujailaga mmashi mishigo ja mmeli jila.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Lyubha lya tatu, gubhajailenje indu yaigwinji na ya kamulila maengo ya mmeli mula kwa makono gabhonji ashaayene.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Kwa mobha gamagwinji twangalibhona lyubha wala ndondwa, shimbunga gushipundile kupuga, mpaka gutuwile ntima ga tapulwa.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Na bhakatamanjeje mobha gamagwinji gwangali kulya shalya, a Pauli gubhajimi pakati jabhonji, gubhashite, “Mmakulungwanji, kaliji nkambilikanishiyenje ninngajabhula ku Kilete kula. Tukanalaje nneino na tukanapate ashi shonangashi.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Ikabheje nnaino ngunakunnjuganga, nkolanje ntima, pabha jakwa nkali mundu jumo munkumbi gwenunji shawe, ikabhe melipe shijiangabhanishe.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Pabha shilo sha lelo malaika jwa a Nnungu, a Nnnungu bhandendile nne kubha najwabho na bhungwatindibhalila ashinkujima tome na nne,
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 gwamalanjile. ‘Pauli unajogope! Unapinjikwa ujime kwa a Kaishali na kabhili a Nnungu kwa uguja gwabho bhashikupa bhandunji bhowe bhalongenenje na ugwe jwakwapi shawe.’
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Kwa nneyo mmashileunji nng'angalanje! Pabha ngunakwaakulupalila a Nungu kuti ibhamalanjile ila shiibhe nneyo peyo.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Ikabheje mbungo shijitunokole nnyenje shilambo shitimbililwe na mashi shino.”
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Shilo sha lyubha lya likumi limo na nsheshe jikapujeje mbungo, tulinokolelwa akuno na kukuno nnitanda likulu lya Adilia. Tome na pakati shilo bhatumishi bha mmeli mula gubhabhweninji mbuti tunabhandishila litaka.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Kwa nneyo gubhatolilenje nngoji nitabhila shindu shatopa, nilinga mashi mugapelile, nibhona kutaliya kwa makono makumi nsheshe. Bhakajendangananjeje kashoko gubhalinjilenje kabhili gubhapatilenje shindu sha makono makumi gatatu.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Kwa jogopa kutitimila mmaganga gamakulungwa, gubhatuluyenje nanga nsheshe ya kunyuma ja meli, gubhajujilenje kushe shangu.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Bhatumishi bha mmeli mula gubhapinjilenje kutoloka, bhalituluyanga ntumbwi gwa kwitapulila mmashi, kwitembanga mbuti bhakwenda tuluyanga nanga ja mmujo.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Ikabheje a Pauli gubhaabhalanjile bhakulungwa bha manjola na ashimanjola bhabho, “Bhanganyanjibha bhakatamanje nkati meli nkatapulwanga.”
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Bhai ashimanjola bhala gubhaikitenje migoji jatabhilwe muntumbwi jila, gubhauleshilenje utolwe na mashi.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Tome na kumashelo, a Pauli gubhaashondelesheyenje bhowenji bhalyanganje shalya, bhalinkuti, “Lelo lyubha lya likumi limo na nsheshe nninginji nkulolela gwangali kulya shoshowe.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Bhai, ngunakunshondelesheyanga nnianganje shalya shishintapulanje. Pabha nkali luumbo lwa mu ntwe ukamundu jojowe lukaobha.”
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 A Pauli bhakamaliyeje kubheleketa genego gubhatolile nkate, gubhatendile eja kwa a Nnungu bhowe bhalikwaabhonanga, gubhagabhile gubhatandwibhe kulya.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Penepo gubhatagwilwenje ntima na bhowenji gubhalilenje shalya ashaayene.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Na mmeli mula putwaaliji tubhandu mmia pa bhili na makumi shabha na shita.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Bhakalyanganjeje nijukuta, gubhapunguyenje nshigo gwa meli kwa jaa ngano mmashi.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Kukasheje, bhatumishi bha mmeli mula bhangashimanyanga shilambo shila, ikabhe gubhalibhweninji litingo limo nnyenje bhaali, gubhabhalanjilenenje bhajimikanje meli kweneko, monaga shiikomboleshe.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Kwa nneyo gubhakutulenje nanga nikwiileka nnitanda likulu na kabhili gubhagopolenje migoji ja tabhila nkongo gwa longosheya meli, gubhatabhilenje ligubho lina lya tejela mbungo nkupinga meli jijende shammujo, gubhaloshiyenje kunyenje bhaali.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Ikabheje gubhaikengenenje pugaimana mabhutuka gabhili ga bhaali, meli gujititimile. Mmujo ja meli mukutitimilaga nnitaka gujitemi gwangali kutenganyika. Kunyuma meli kukutandubhaga kutemeka ipande ligongo lya komwa na mabhimbili.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Ashimanjola gubhapinjilenje kwaabhulaganga bhatabhwa bhowe, nkujogopa bhanajojelelanga mpaka kunyenje bhaali nitolokanga.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Ikabheje bhakulungwa bha manjola bhala bhashinkutumbilila kwaatapula a Pauli, gubhaalimbiyenje bhanatendanje gubhatumbilenje gala. Gubhatumile bhaakombolanga kujojelela, bhatandubhanje kutumbushila mmashi bhajojelelanje mpaka kulitaka,
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 bhananji bhakagulanje bhaikamulilanje mmbao eu mwipande ina ya meli. Shana nneyo tubhowe gutuishe kulitaka tubhabhakoto.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.