Lucas 14
Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs VC
1 Aitam tapanono wayahina Iesu omo am wayahina aitam tau veimea ya manua nihenina. Ka tau vi‑manua‑nana aitam Parisi. Ka tupwai Parisi yai yoko nui imamaei, ka taui Iesu idune‑vi‑anai, iuna yai nuanua Iesu ya dewa goyona ivaniahei.
1 Jesus entrou num sábado em casa de um fariseu notável, para uma refeição; eles o observavam.
2 Ka avaha ianamanei aitam tau kwanakwanaha nui imamaei, ka nimana ka aena nononei. Ka tau kwanakwanahana Iesu matana mamaei.
2 Havia ali um homem hidrópico.
3 Wayahina, Iesu ya vi‑tanai Parisi yai yoko wayahia, kadu veimea a tau anamana wayahia deina, ivona, “Medeina unuanua? Aka veimea awaeheka tomotau kavo‑vi‑aiaiei ividoha auyewa tapanono wayahina, o kadi veimea dewana vito‑potaka?”
3 Jesus dirigiu-se aos doutores da lei e aos fariseus: É permitido ou não fazer curas no dia de sábado?
4 Ka taui eha ita‑nau‑pate ya vi‑tanai‑nana wayahina. Wayahina, Iesu tau kwanakwanahana tana‑wapia, ka a kwanaha vo‑vi‑aiaiei. Akaka vi‑tunei ine ya megeia.
4 Eles nada disseram. Então Jesus, tomando o homem pela mão, curou-o e despediu-o.
5 Iakwa, e Iesu magigino Parisi wayahia, e vonei, ivona, “Itomi yami dewa medeina? Aituhu aitam natunatumi ipeu gubana auyewa tapanono wayahina, nau‑wawanimi uvo‑kwayavoni una‑ivaitei, utaini, a? O aituhu aitam yami vahitau, aseV deina, o bulumakauV, ipeu gubana auyewa tapanono wayahina, kadu nau‑wawanimi uvo‑kwayavoni una‑ivaitei, utaini, a?”
5 Depois, dirigindo-se a eles, disse: Qual de vós que, se lhe cair o jumento ou o boi num poço, não o tira imediatamente, mesmo em dia de sábado?
6 Ka eha aitam Parisi taui yai yoko wayahia ana pata na‑nau‑pata Iesu ya vonana wayahina. Iuna avaha ianamanei yana vona vivane tunutunuhina.
6 A isto nada lhe podiam replicar.
7 Ka am‑nana nihenina Iesu tupwai tomotau yai dewa dueyei, vivane tuta tuta yai nuanua pai manuena ahiahina wayahina imanuena, ka yaiai pai manuena goyona wayahina imanuena. Wayahina, aitam vona tana‑minikuna venei, e viwavenei, ivona,
7 Observando também como os convivas escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes a seguinte parábola:
8 “Aituhu aitam koiaka honem pai am kanibutu wayahina, eha nau‑wawanim ena‑vane pai manuena ahiahina tomotau mataia wayahina, e tau toniwaga kanibutu nepena emanuena. Iuna eha etꞌ‑anamane‑vidoha. Kaiwadi, munia, aitam onoto ananina na‑omo, ka aituhu tauna ana wava wamke am wava vane‑tawanei, aviani edewei?
8 Quando fores convidado às bodas, não te sentes no primeiro lugar, pois pode ser que seja convidada outra pessoa de mais consideração do que tu,
9 Tuta eha ani‑hoina na‑iakwa wayahina, e tau toniwagana kanibutu veimeyem ena‑novo, e tauna onoto ananina nꞌ‑awaehei nepena na‑manuena, ka taum ena‑opu pai manuena ononotoi vovoui wayahia, ka ini‑yauyau evaniahei tomotau habuhabui mataia deinake.
9 e vindo o que te convidou, te diga: Cede o lugar a este. Terias então a confusão de dever ocupar o último lugar.
10 Wayahina, aituhu aitam koiaka honem kanibutu wayahina, nau‑wawanim pai manuena pai nau‑yehata evi‑nua‑dadani wayahim, eha pai manuena naona. Ka munia, aituhu tau toniwaga kanibutu vaniaham, e tauna vonem, ‘O, au niau, kaiwa ananina! Emini ena‑vane pai manuena ahiahina nepeua.’ Ka yam dewa‑haiawa nui awa‑vidovidoha evaniahei tomotau habuhabui mataia deinake.
10 Mas, quando fores convidado, vai tomar o último lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, passa mais para cima. Então serás honrado na presença de todos os convivas.
11 Avonemi deina iuna aituhu aviyaivia inua‑vane, apaina ini‑yauyau ivaniahei mani tomotau mataia. Kate aituhu aviyaivia inua‑opu, apaina awa‑vidovidoha ivaniahei mani tomotau mataia.”
11 Porque todo aquele que se exaltar será humilhado, e todo aquele que se humilhar será exaltado.
12 Vonana iakwa, e Iesu tau vi‑manua‑nana honei, e vonei, ivona,
12 Dizia igualmente ao que o tinha convidado: Quando deres alguma ceia, não convides os teus amigos, nem teus irmãos, nem os parentes, nem os vizinhos ricos. Porque, por sua vez, eles te convidarão e assim te retribuirão.
13 Kate avonem, aituhu avi tuta aniani enau‑vevewanei, nau‑wawanim taui payapayayai, ka tau bwanubwanui, ka tau penapena, ka kadu tau mata‑goyogoyo ehonehonei iomomo, e nui uamam.
13 Mas, quando deres uma ceia, convida os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos.
14 Baina tanopia taui eha ai pata ina‑nau‑patam. Wayahina, apaina, auyewana tau tunutunuhina imini‑havine wayahina, akanai Yaubada ana heta na‑nau‑patam yam dewa ahiahina wayahina.”
14 Serás feliz porque eles não têm com que te retribuir, mas ser-te-á retribuído na ressurreição dos justos.
15 Ka aitam onoto nui iamam avaha Iesu ya vonana nononi, e tauna Iesu vonei, ivona, “Aituhu aviyaivia ai pata inu Yaubada ya pai veimea nihenina, ka aituhu Yaubada awaehei nui iamam, akanai tomotaui nau‑iaiava ananina ivaniahei deina.”
15 A estas palavras, disse a Jesus um dos convidados: Feliz daquele que se sentar à mesa no Reino de Deus!
16 Wayahina, Iesu onoto‑nana ya vonana vona‑nau‑patei aitam vona tana‑minikuna wayahina, e ivona,
16 Respondeu-lhe Jesus: Um homem deu uma grande ceia e convidou muitas pessoas.
17 Ka avaha ya tau paisewa aniani ivo‑vi‑aiaia, tauna ya tau mataeda vi‑tunei ine tomotaui wayahia, e mataedai deina, ‘Unꞌ‑omo, ka aninina unꞌ‑am. Iuna avaha ivo‑vi‑aiaia, ka tauna potapotami.’
17 E à hora da ceia, enviou seu servo para dizer aos convidados: Vinde, tudo já está preparado.
18 Kate habuhabui ivona ikoi. Wayahina, mani vona ka mani vona ivonevonei. Aitam wayahia tau mataeda‑nana vonei, ivona, ‘O, ataina yauke tano vovouna avi‑maiei, ka nau‑wawaniu ataina ana‑ne, e tano‑nana adueyei medeina. Wayahina, eha au pata aninina wayahina anꞌ‑omo.’
18 Mas todos, um a um, começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um terreno e preciso sair para vê-lo; rogo-te me dês por escusado.
19 Ka kadu aitam wayahia tau mataeda‑nana vonei, ivona, ‘O, ataina yauke bulumakauV ai yau 10 avi‑maiei, ka nau‑wawaniu ataina ana‑nei, e apaisewa‑dadani. Wayahina eha au pata anꞌ‑omo.’
19 Disse outro: Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; rogo-te me dês por escusado.
20 Ka kadu aitam wayahia tau mataeda‑nana vonei, ivona, ‘O, ataina yauke vovou atavine. Wayahina eha au pata anꞌ‑omo.’
20 Disse também um outro: Casei-me e por isso não posso ir.
21 Wayahina, tau mataeda‑nana mavina ya kauvea wayahina, ka mataedei, ivona, ‘Bada, habuhabui ivona ikoi. Eha yai nuanua.’
21 Voltou o servo e referiu isto a seu senhor. Então, irado, o pai de família disse a seu servo: Sai, sem demora, pelas praças e pelas ruas da cidade e introduz aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 Akaka ya tau mataeda‑nana ine dewei deinake, ka munia mavina omo ka ivona, ‘Bada, avaha tomotau‑naia ahonei iomoi, ka yam manua eha ita‑nau‑vi‑anai. Pai manuena tupwai imamaei ataina.’
22 Disse o servo: Senhor, está feito como ordenaste e ainda há lugar.
23 Wayahina, kauvea‑nana kadu ivona, ‘Ena‑ne meagai kikitui wayahia, ka etawana aitamoata aitamoata nihenia enaunau‑nene, ka aituhu aviyaivia edueyei, enau‑vi‑nehanehai inꞌ‑omo aninina wayahina. Iuna yau nuanua yau manua inau‑vi‑anai.
23 O senhor ordenou: Sai pelos caminhos e atalhos e obriga todos a entrar, para que se encha a minha casa.
24 Ka vona ahiahina, tomotaui naona ahonei, eha aitam wayahia nui anꞌ‑am. Iuna taui ivihahaieu.’”
24 Pois vos digo: nenhum daqueles homens, que foram convidados, provará a minha ceia.
25 Ka aitam auyewa wayahina yoko ananina ivi‑muniei. Wayahina, Iesu magigino, e yokoia vonei, ivona,
25 Muito povo acompanhava Jesus. Voltando-se, disse-lhes:
26 “Aituhu aviyaivia wayahimia yami nuanua uvi‑muni‑waiwaieu, akanai taumi nau‑wawanimi yami dune‑nuanuai wayahiu yami dune‑nuanuai mani tomotau wayahi vane‑tawanei. Ka aituhu amamami, o ayoyomi, o awawami, o natunatumi, o vavaneimi, o novunovumi, o kadi itomi yawaimi udune‑nuanuaiei ananina, eha ami pata uvi‑muni‑waiwaieu. Aituhu yami nuanua uvi‑muni‑waiwaieu, akanai nau‑wawanimi taua au heta udune‑nuanuaieu ananina.
26 Se alguém vem a mim e não odeia seu pai, sua mãe, sua mulher, seus filhos, seus irmãos, suas irmãs e até a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Ka aituhu avi vita, o avi viha avenemi uvihahaiei, taumi eha ami pata uvi‑muni‑waiwaieu. Ka aituhu yami nuanua uvi‑muni‑waiwaieu, akanai nau‑wawanimi yawaimi habuhabuna unꞌ‑awaeheu a itoava yami aniga wayahina.
27 E quem não carrega a sua cruz e me segue, não pode ser meu discípulo.
28 Yami vi‑nua‑dadana tanoi wayahiu abou‑viwavei deina. Aituhu aitam wayahimia yam nuanua manua mamanaina eyonei pai dune‑vi‑avini wayahina, naona nau‑wawanim emanuena, ka enuanua tunuhina yoana patana wayahina. Iuna aituhu patana eha wayahima, akanai eha nau‑wawanim evi‑putu manua‑nana eyoneyone.
28 Quem de vós, querendo fazer uma construção, antes não se senta para calcular os gastos que são necessários, a fim de ver se tem com que acabá-la?
29 Aituhu patana eha wayahima, ka aituhu evi‑putu eyoneyone, apaina tomotau ivinepam, ivi‑waipoem. Iuna wamke eha am pata yam manua enau‑yehai.
29 Para que, depois que tiver lançado os alicerces e não puder acabá-la, todos os que o virem não comecem a zombar dele,
30 Ka tomotaui yai pai vinepa wayahina ivonavona, ‘Ia! Onoto taina udueyei vivane mwagemwagena. Iuna tauna vi‑putu ya manua yoneyone, ka eha ana pata na‑nau‑yehai.’
30 dizendo: Este homem principiou a edificar, mas não pode terminar.
31 Ka aitamoata deina, aituhu aitam kiniV ya nuanua tauna a havia vi‑nauei, tauna nau‑wawani naona manuena ka nuanua tunuhina ya tau nau‑havia ai yau wayahina. Ka aituhu ya tau nau‑havia ai yau 10,000 ka aituhu a havia ya tau nau‑havia ai yau 20,000, akanai eha nau‑wawani havia‑nana vi‑putu ivi‑naua. Iuna a havia bagibagi‑tawanei.
31 Ou qual é o rei que, estando para guerrear com outro rei, não se senta primeiro para considerar se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 Tauna eha ana pata na‑vane. Wayahina, tauna nau‑wawani tuyeha ya tau mataeda na‑venei, vi‑tunei ine a havia bana mamanaina wayahina. Ka nau‑wawani tuyehana nihenina a havia viamei aituhu memeanina taui wayahia, tuta gomagomanina inꞌ‑awaehei, eha ivi‑naua.
32 De outra maneira, quando o outro ainda está longe, envia-lhe embaixadores para tratar da paz.
33 Wayahina avonemi deina. Aituhu yami nuanua uvi‑muni‑waiwaieu, akanai taumi nau‑wawanimi naona umanuena, ka unuanua tunuhina patana wayahina. Nau‑wawanimi naona yami gugua habuhabuna, kadu yami nuanua habuhabuna uni‑tawanei, e munia ami pata uvi‑muni‑waiwaieu. Aituhu eha ami pata deina, eha nau‑wawanimi uvi‑putu uvi‑munieu.
33 Assim, pois, qualquer um de vós que não renuncia a tudo o que possui não pode ser meu discípulo.
34 Hawana a uta‑dadana ahiahina aniani wayahina. Ka aituhu hawana bagibagina iakwa, eha ana pata aniani na‑vo‑vi‑aiai. A paisewa avaha iakwa.
34 O sal é uma coisa boa, mas se ele perder o seu sabor, com que o recuperará?
35 Ka itomi nau‑wawanimi hawana goyona uhapone‑kavokavovo tanopia, haina deina.
35 Não servirá nem para a terra nem para adubo, mas lançar-se-á fora. O que tem ouvidos para ouvir, ouça!
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.