Lucas 14

Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Aitam tapanono wayahina Iesu omo am wayahina aitam tau veimea ya manua nihenina. Ka tau vi‑manua‑nana aitam Parisi. Ka tupwai Parisi yai yoko nui imamaei, ka taui Iesu idune‑vi‑anai, iuna yai nuanua Iesu ya dewa goyona ivaniahei.
1 Aconteceu num sábado que, entrando ele em casa de um dos principais dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Ka avaha ianamanei aitam tau kwanakwanaha nui imamaei, ka nimana ka aena nononei. Ka tau kwanakwanahana Iesu matana mamaei.
2 E eis que estava ali diante dele um certo homem hidrópico.
3 Wayahina, Iesu ya vi‑tanai Parisi yai yoko wayahia, kadu veimea a tau anamana wayahia deina, ivona, “Medeina unuanua? Aka veimea awaeheka tomotau kavo‑vi‑aiaiei ividoha auyewa tapanono wayahina, o kadi veimea dewana vito‑potaka?”
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei, e aos fariseus, dizendo: É lícito curar no sábado?
4 Ka taui eha ita‑nau‑pate ya vi‑tanai‑nana wayahina. Wayahina, Iesu tau kwanakwanahana tana‑wapia, ka a kwanaha vo‑vi‑aiaiei. Akaka vi‑tunei ine ya megeia.
4 Eles, porém, calaram-se. E, tomando-o, o curou e despediu.
5 Iakwa, e Iesu magigino Parisi wayahia, e vonei, ivona, “Itomi yami dewa medeina? Aituhu aitam natunatumi ipeu gubana auyewa tapanono wayahina, nau‑wawanimi uvo‑kwayavoni una‑ivaitei, utaini, a? O aituhu aitam yami vahitau, aseV deina, o bulumakauV, ipeu gubana auyewa tapanono wayahina, kadu nau‑wawanimi uvo‑kwayavoni una‑ivaitei, utaini, a?”
5 E respondendo-lhes disse: Qual será de vós o que, caindo-lhe num poço, em dia de sábado, o jumento ou o boi, o não tire logo?
6 Ka eha aitam Parisi taui yai yoko wayahia ana pata na‑nau‑pata Iesu ya vonana wayahina. Iuna avaha ianamanei yana vona vivane tunutunuhina.
6 E nada lhe podiam replicar sobre isto.
7 Ka am‑nana nihenina Iesu tupwai tomotau yai dewa dueyei, vivane tuta tuta yai nuanua pai manuena ahiahina wayahina imanuena, ka yaiai pai manuena goyona wayahina imanuena. Wayahina, aitam vona tana‑minikuna venei, e viwavenei, ivona,
7 E disse aos convidados uma parábola, reparando como escolhiam os primeiros assentos, dizendo-lhes:
8 “Aituhu aitam koiaka honem pai am kanibutu wayahina, eha nau‑wawanim ena‑vane pai manuena ahiahina tomotau mataia wayahina, e tau toniwaga kanibutu nepena emanuena. Iuna eha etꞌ‑anamane‑vidoha. Kaiwadi, munia, aitam onoto ananina na‑omo, ka aituhu tauna ana wava wamke am wava vane‑tawanei, aviani edewei?
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te assentes no primeiro lugar; não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
9 Tuta eha ani‑hoina na‑iakwa wayahina, e tau toniwagana kanibutu veimeyem ena‑novo, e tauna onoto ananina nꞌ‑awaehei nepena na‑manuena, ka taum ena‑opu pai manuena ononotoi vovoui wayahia, ka ini‑yauyau evaniahei tomotau habuhabui mataia deinake.
9 E, vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o derradeiro lugar.
10 Wayahina, aituhu aitam koiaka honem kanibutu wayahina, nau‑wawanim pai manuena pai nau‑yehata evi‑nua‑dadani wayahim, eha pai manuena naona. Ka munia, aituhu tau toniwaga kanibutu vaniaham, e tauna vonem, ‘O, au niau, kaiwa ananina! Emini ena‑vane pai manuena ahiahina nepeua.’ Ka yam dewa‑haiawa nui awa‑vidovidoha evaniahei tomotau habuhabui mataia deinake.
10 Mas, quando fores convidado, vai, e assenta-te no derradeiro lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante dos que estiverem contigo à mesa.
11 Avonemi deina iuna aituhu aviyaivia inua‑vane, apaina ini‑yauyau ivaniahei mani tomotau mataia. Kate aituhu aviyaivia inua‑opu, apaina awa‑vidovidoha ivaniahei mani tomotau mataia.”
11 Porquanto qualquer que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Vonana iakwa, e Iesu tau vi‑manua‑nana honei, e vonei, ivona,
12 E dizia também ao que o tinha convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não chames os teus amigos, nem os teus irmãos, nem os teus parentes, nem vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso recompensado.
13 Kate avonem, aituhu avi tuta aniani enau‑vevewanei, nau‑wawanim taui payapayayai, ka tau bwanubwanui, ka tau penapena, ka kadu tau mata‑goyogoyo ehonehonei iomomo, e nui uamam.
13 Mas, quando fizeres convite, chama os pobres, aleijados, mancos e cegos,
14 Baina tanopia taui eha ai pata ina‑nau‑patam. Wayahina, apaina, auyewana tau tunutunuhina imini‑havine wayahina, akanai Yaubada ana heta na‑nau‑patam yam dewa ahiahina wayahina.”
14 E serás bem-aventurado; porque eles não têm com que to recompensar; mas recompensado te será na ressurreição dos justos.
15 Ka aitam onoto nui iamam avaha Iesu ya vonana nononi, e tauna Iesu vonei, ivona, “Aituhu aviyaivia ai pata inu Yaubada ya pai veimea nihenina, ka aituhu Yaubada awaehei nui iamam, akanai tomotaui nau‑iaiava ananina ivaniahei deina.”
15 E, ouvindo isto, um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado o que comer pão no reino de Deus.
16 Wayahina, Iesu onoto‑nana ya vonana vona‑nau‑patei aitam vona tana‑minikuna wayahina, e ivona,
16 Porém, ele lhe disse: Um certo homem fez uma grande ceia, e convidou a muitos.
17 Ka avaha ya tau paisewa aniani ivo‑vi‑aiaia, tauna ya tau mataeda vi‑tunei ine tomotaui wayahia, e mataedai deina, ‘Unꞌ‑omo, ka aninina unꞌ‑am. Iuna avaha ivo‑vi‑aiaia, ka tauna potapotami.’
17 E à hora da ceia mandou o seu servo dizer aos convidados: Vinde, que já tudo está preparado.
18 Kate habuhabui ivona ikoi. Wayahina, mani vona ka mani vona ivonevonei. Aitam wayahia tau mataeda‑nana vonei, ivona, ‘O, ataina yauke tano vovouna avi‑maiei, ka nau‑wawaniu ataina ana‑ne, e tano‑nana adueyei medeina. Wayahina, eha au pata aninina wayahina anꞌ‑omo.’
18 E todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e importa ir vê-lo; rogo-te que me hajas por escusado.
19 Ka kadu aitam wayahia tau mataeda‑nana vonei, ivona, ‘O, ataina yauke bulumakauV ai yau 10 avi‑maiei, ka nau‑wawaniu ataina ana‑nei, e apaisewa‑dadani. Wayahina eha au pata anꞌ‑omo.’
19 E outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou experimentá-los; rogo-te que me hajas por escusado.
20 Ka kadu aitam wayahia tau mataeda‑nana vonei, ivona, ‘O, ataina yauke vovou atavine. Wayahina eha au pata anꞌ‑omo.’
20 E outro disse: Casei, e portanto não posso ir.
21 Wayahina, tau mataeda‑nana mavina ya kauvea wayahina, ka mataedei, ivona, ‘Bada, habuhabui ivona ikoi. Eha yai nuanua.’
21 E, voltando aquele servo, anunciou estas coisas ao seu senhor. Então o pai de família, indignado, disse ao seu servo: Sai depressa pelas ruas e bairros da cidade, e traze aqui os pobres, e aleijados, e mancos e cegos.
22 Akaka ya tau mataeda‑nana ine dewei deinake, ka munia mavina omo ka ivona, ‘Bada, avaha tomotau‑naia ahonei iomoi, ka yam manua eha ita‑nau‑vi‑anai. Pai manuena tupwai imamaei ataina.’
22 E disse o servo: Senhor, feito está como mandaste; e ainda há lugar.
23 Wayahina, kauvea‑nana kadu ivona, ‘Ena‑ne meagai kikitui wayahia, ka etawana aitamoata aitamoata nihenia enaunau‑nene, ka aituhu aviyaivia edueyei, enau‑vi‑nehanehai inꞌ‑omo aninina wayahina. Iuna yau nuanua yau manua inau‑vi‑anai.
23 E disse o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e valados, e força-os a entrar, para que a minha casa se encha.
24 Ka vona ahiahina, tomotaui naona ahonei, eha aitam wayahia nui anꞌ‑am. Iuna taui ivihahaieu.’”
24 Porque eu vos digo que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Ka aitam auyewa wayahina yoko ananina ivi‑muniei. Wayahina, Iesu magigino, e yokoia vonei, ivona,
25 Ora, ia com ele uma grande multidão; e, voltando-se, disse-lhe:
26 “Aituhu aviyaivia wayahimia yami nuanua uvi‑muni‑waiwaieu, akanai taumi nau‑wawanimi yami dune‑nuanuai wayahiu yami dune‑nuanuai mani tomotau wayahi vane‑tawanei. Ka aituhu amamami, o ayoyomi, o awawami, o natunatumi, o vavaneimi, o novunovumi, o kadi itomi yawaimi udune‑nuanuaiei ananina, eha ami pata uvi‑muni‑waiwaieu. Aituhu yami nuanua uvi‑muni‑waiwaieu, akanai nau‑wawanimi taua au heta udune‑nuanuaieu ananina.
26 Se alguém vier a mim, e não aborrecer a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs, e ainda também a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Ka aituhu avi vita, o avi viha avenemi uvihahaiei, taumi eha ami pata uvi‑muni‑waiwaieu. Ka aituhu yami nuanua uvi‑muni‑waiwaieu, akanai nau‑wawanimi yawaimi habuhabuna unꞌ‑awaeheu a itoava yami aniga wayahina.
27 E qualquer que não levar a sua cruz, e não vier após mim, não pode ser meu discípulo.
28 Yami vi‑nua‑dadana tanoi wayahiu abou‑viwavei deina. Aituhu aitam wayahimia yam nuanua manua mamanaina eyonei pai dune‑vi‑avini wayahina, naona nau‑wawanim emanuena, ka enuanua tunuhina yoana patana wayahina. Iuna aituhu patana eha wayahima, akanai eha nau‑wawanim evi‑putu manua‑nana eyoneyone.
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se assenta primeiro a fazer as contas dos gastos, para ver se tem com que a acabar?
29 Aituhu patana eha wayahima, ka aituhu evi‑putu eyoneyone, apaina tomotau ivinepam, ivi‑waipoem. Iuna wamke eha am pata yam manua enau‑yehai.
29 Para que não aconteça que, depois de haver posto os alicerces, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a escarnecer dele,
30 Ka tomotaui yai pai vinepa wayahina ivonavona, ‘Ia! Onoto taina udueyei vivane mwagemwagena. Iuna tauna vi‑putu ya manua yoneyone, ka eha ana pata na‑nau‑yehai.’
30 Dizendo: Este homem começou a edificar e não pôde acabar.
31 Ka aitamoata deina, aituhu aitam kiniV ya nuanua tauna a havia vi‑nauei, tauna nau‑wawani naona manuena ka nuanua tunuhina ya tau nau‑havia ai yau wayahina. Ka aituhu ya tau nau‑havia ai yau 10,000 ka aituhu a havia ya tau nau‑havia ai yau 20,000, akanai eha nau‑wawani havia‑nana vi‑putu ivi‑naua. Iuna a havia bagibagi‑tawanei.
31 Ou qual é o rei que, indo à guerra a pelejar contra outro rei, não se assenta primeiro a tomar conselho sobre se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Tauna eha ana pata na‑vane. Wayahina, tauna nau‑wawani tuyeha ya tau mataeda na‑venei, vi‑tunei ine a havia bana mamanaina wayahina. Ka nau‑wawani tuyehana nihenina a havia viamei aituhu memeanina taui wayahia, tuta gomagomanina inꞌ‑awaehei, eha ivi‑naua.
32 De outra maneira, estando o outro ainda longe, manda embaixadores, e pede condições de paz.
33 Wayahina avonemi deina. Aituhu yami nuanua uvi‑muni‑waiwaieu, akanai taumi nau‑wawanimi naona umanuena, ka unuanua tunuhina patana wayahina. Nau‑wawanimi naona yami gugua habuhabuna, kadu yami nuanua habuhabuna uni‑tawanei, e munia ami pata uvi‑muni‑waiwaieu. Aituhu eha ami pata deina, eha nau‑wawanimi uvi‑putu uvi‑munieu.
33 Assim, pois, qualquer de vós, que não renuncia a tudo quanto tem, não pode ser meu discípulo.
34 Hawana a uta‑dadana ahiahina aniani wayahina. Ka aituhu hawana bagibagina iakwa, eha ana pata aniani na‑vo‑vi‑aiai. A paisewa avaha iakwa.
34 Bom é o sal; mas, se o sal degenerar, com que se há de salgar?
35 Ka itomi nau‑wawanimi hawana goyona uhapone‑kavokavovo tanopia, haina deina.
35 Nem presta para a terra, nem para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.