Atos 11

Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Ka munia, Iesu a tau hae anani habuhabui, ka tau ekalesia habuhabui papani Iudea nihenina imamaei vaneana inononi vivane taui eha me Iudea avaha Yaubada yana vona iawaehei tunutunuhina, e ivitumahanei.
1 Chegou ao conhecimento dos apóstolos e dos irmãos que estavam na Judeia que também os gentios haviam recebido a palavra de Deus.
2 Wayahina, tutana Pita vane‑havine Ierusalem wayahina, tau ekalesia taui yai aidaba mamaei Pita inau‑vonuvonuei.
2 Quando Pedro voltou para Jerusalém, os que eram da circuncisão começaram a questioná-lo, dizendo:
3 Ivona, “Wamke avaha aka veimea etana‑bwegei. Iuna taui eha yai aidaba yai manua nihenina enu, kadue nui uamam.”
3 — Você entrou na casa de homens incircuncisos e comeu com eles.
4 Akaka Pita vi‑putu dewaia habuhabuna medeina ivinꞌ‑omo nau‑viviwavei, ivona,
4 Então Pedro passou a fazer-lhes uma exposição por ordem, dizendo:
5 “Yaiau, nonova yauke meagai Iopa wayahina amamaei, ka aviama Yaubada wayahina. Ka yau dune‑yavava nihenina yau dune epau. Ka ino‑dunedune‑nana nihenina aitam amane adueyei kaleko ananina deina, ka mutuna na nau‑punina. Ka wahuma wayahina opu‑me wayahiua.
5 — Eu estava na cidade de Jope orando e, num êxtase, tive uma visão em que observei descer um objeto como se fosse um grande lençol baixado do céu pelas quatro pontas e vindo até perto de mim.
6 Ka matau aonei amanena nihenina, ka vahitau tunina tunina adudueyei. Ka tupwai aei na nau‑punina, ka tupwai pono udaudana, ka tupwai mwata, ka kadu tupwai manua iyaveyaveha wahuma. Vahitau aitamoata aitamoata amanena nihenina vito‑potana itoka me Iudea wayahika.
6 E, olhando atentamente para dentro daquilo, vi quadrúpedes da terra, feras, répteis e aves do céu.
7 Ka movina anononi veimeyeu, ivona, ‘Pita, emini, ka vahitau‑naia evunu‑neiei, enꞌ‑ania.’
7 Ouvi também uma voz que me dizia: “Levante-se, Pedro! Mate e coma.”
8 Ka yauke vonana anau‑patei, avona, ‘Kauvea, eha‑ohota! Eha nau‑wawaniu adedewe deina. Iuna yau tupua a itoava ataina wayahina, eha aitam tuta vahitau vito‑potana deinake atꞌ‑ani.’
8 Ao que eu respondi: “De modo nenhum, Senhor; porque em minha boca nunca entrou nada que fosse impuro ou imundo.”
9 Ka vonana wahuma wayahina vona‑havineu, ivona, ‘Yaubada avaha vahitau‑naia awa‑vidovidohei. Wayahina, eha nau‑wawanim enꞌ‑apa‑goyogoyoe.’
9 Pela segunda vez, a voz do céu falou: “Não considere impuro aquilo que Deus purificou.”
10 Dewana vinꞌ‑omo wayahiua tuta aitonu wayahina, kadu movina ipupueu tuta aitonu wayahina deinake. Ka munia, amanena ivane wahuma, e maiova.
10 Isso se repetiu três vezes, e, de novo, tudo foi recolhido para o céu.
11 Ka tuta aitamoata wayahina, onoto aitonu ivinꞌ‑omo manua‑nana amamaei wayahina. Taui ai tau vi‑tune Sisarea wayahina mamaei, e taui meagaina ini‑tawanei iomo wayahiu.
11 E eis que, na mesma hora, pararam diante da casa em que estávamos três homens enviados de Cesareia para se encontrar comigo.
12 Ka Nuana Ahihinata ipupueu, ivona, ‘Emini, ka ena‑opu wayahia, ka nui una‑ne. Ka eha eva‑hamwahamwana dewana wayahina.’ Ka vavaneika ai yau 6 taina imimini matamia tuta ataina wayahina kadu nui aomo onotona ya manua wayahina, e anui.
12 Então o Espírito me disse que eu fosse com eles, sem hesitar. Foram comigo também estes seis irmãos; e entramos na casa daquele homem.
13 Ka onoto‑nana aviani vinꞌ‑omo tauna wayahina vo‑vi‑maheteai, ivona, ‘Nonova anelose aitam vinꞌ‑omo wayahiua, ka adueyei yau manua nihenina mimini mataua. Ka ivona, “Korineliusi, wamke yam tau paisewa tupwai evi‑tunei ine meagai Iopa wayahina. Ka aitam onoto ana wava Simoni mamaei, ka tauna ivi‑wahani Pita. Ka yam tau paisewa nau‑wawani Pita‑nana itua‑yauni imavinei baina wayahima.
13 E ele nos contou como tinha visto na casa dele um anjo, em pé, que lhe disse: “Envie alguém a Jope e mande chamar Simão, que também é chamado de Pedro,
14 Ka tauna wamke yam yoko nui nau‑wahemi, ka aituhu aviyaivia wayahimia nau‑wahe‑nana uvitumahanei, taumi ito‑yavuha Yaubada wayahina uvaniahei deina.” ’
14 o qual lhe dirá palavras mediante as quais você e toda a sua casa serão salvos.”
15 Ka yauke avi‑putu anau‑wahei eha ta‑vi‑manamana, ka Nuana Ahihinata iopu wayahia, inu nihenia, tauna iopu wayahikaia ka inu nihenikaia tuta naona wayahina deina.
15 — Quando comecei a falar, o Espírito Santo caiu sobre eles, como também sobre nós, no princípio.
16 Ka dewana iakwa, e yauke Kauvea yana vona anuani, ivona, ‘Naona Ioni tomotau daudau wayahina vi‑bapitaisoei, ka apaina Yaubada tauna Nuana Ahihinata wayahina vi‑bapitaisoemi.’
16 Então me lembrei da palavra do Senhor, quando disse: “João, na verdade, batizou com água, mas vocês serão batizados com o Espírito Santo.”
17 Tutana itoka kamai‑vitumahana Kauvea Iesu Tau Ito‑yavuha wayahina, Yaubada tauna Nuana Ahihinata veneka, am‑venena‑kavovo deina, a? Udueyei! Yaubada avaha taui Nuana Ahihinata vene‑kavokavovoi, itoka aitamoata deina. Wayahina, yauke taua koiaka? Medeina Yaubada ya dewana avito‑pote? Eha au pata!”
17 Pois, se Deus deu a eles o mesmo dom que tinha dado a nós quando cremos no Senhor Jesus, quem era eu para que pudesse resistir a Deus?
18 Ka tau ekalesia‑naia, avaha Pita ya vonana inononi, nuai vidoha, ka eha kadu aitam yai vi‑tanai. Ka Yaubada iapa‑vidovidohei, ivona, “Vona ahiahina, Yaubada avaha awaehei taui eha me Iudea kadu inua‑vinana ka yawai‑vavaha ivaniahei.”
18 Quando os demais ouviram isso, acalmaram-se e glorificaram a Deus, dizendo: — Então também aos gentios Deus concedeu o arrependimento para a vida!
19 Nonova me Iudea Sitiveni inau‑vi‑anigi. Iakwa, ivi‑putu tau ekalesia habuhabui ivunuvunu‑neiei. Wayahina, tau ekalesia‑naia inovo ine mani meagai mani meagai bana mamanaina wayahia. Ka tupwai ine papania Poenisia wayahina, ka tupwai ine bonabona Sipirusi wayahina, ka tupwai ine meagai Anitioki wayahina. Ka habuhabui yai meagai vovouna nihenina vavanei me Iudea ai heta inaunau‑wahei. Kate taui eha me Iudea Vaneana Ahiahina eha ita‑nononi.
19 Os que foram dispersos a partir da perseguição que começou com a morte de Estêvão se espalharam até a Fenícia, Chipre e Antioquia, não anunciando a palavra a ninguém que não fosse judeu.
20 Ka munia, tupwai tau ekalesia yai tupua bonabona Sipirusi wayahina, ka tupwai yai tupua meagai Sirene wayahina iomo meagai Anitioki wayahina. Ka ivi‑putu Kauvea Iesu Vaneana Ahiahina inaunau‑waheyei me Girisi wayahia.
20 Alguns deles, porém, que eram de Chipre e de Cirene e que foram até Antioquia, falavam também aos gregos, anunciando-lhes o evangelho do Senhor Jesus.
21 Ka Kauvea ivaitei, e yai nau‑wahe‑nana vo‑vi‑bagibagi. Ka tomotau ai yau ani‑vainena yai nau‑wahe‑nana inononi, ivitumahanei, inua‑vinana, e ivi‑putu Kauvea ivi‑muni‑waiwaiei.
21 A mão do Senhor estava com eles, e muitos, crendo, se converteram ao Senhor.
22 Ka dewana vaneana omo meagai Ierusalem wayahina. Ka tau hae anani avaha inononi, Banabasi ivi‑nua‑dadanei ivi‑tunei ine meagai Anitioki wayahina, e tauna na‑nau‑vi‑taui.
22 A notícia a respeito deles chegou aos ouvidos da igreja que estava em Jerusalém; e enviaram Barnabé até Antioquia.
23 Ka tutana Banabasi omo Anitioki wayahina, tau ekalesia‑naia yai dewa tunutunuhi dueyei, e tauna dewa‑haiawa ananina. Iuna tauna anamanei yai dewa‑naia tunutunuhi ivinꞌ‑omo Yaubada yanꞌ ate‑nuanuai wayahina. Wayahina, Banabasi naunau‑wahei kadue vo‑vi‑vatui, nau‑wawani ivenavenau Yaubada ya etawana ana heta wayahina, eha imagigino yai etawana tutuaina wayahina.
23 Quando ele chegou e viu a graça de Deus, ficou muito alegre. E exortava todos a que, com firmeza de coração, permanecessem no Senhor.
24 Banabasi onoto ahiahina, ka Nuana Ahihinata nau‑vi‑anai, ka ya vitumahana Iesu wayahina vivane toyoina. Ka tomotau habuhabui tauna ya nau‑wahe inononi, ivitumahanei, e ivi‑putu Kauvea ivi‑muni‑waiwaiei.
24 Porque era homem bom, cheio do Espírito Santo e de fé. E muita gente se uniu ao Senhor.
25 Ka aitam tuta Banabasi omo meagai Tasusi wayahina, e Saulo nenenei.
25 Depois Barnabé foi a Tarso à procura de Saulo.
26 Ka avaha vaniahei, ainuai imavina Anitioki wayahina, ka ponimana aitamoata nihenina ekalesia nui itapatapanono, ka tuta tuta tomotau habu‑vainei meagai Anitioki nihenina iviwavenei. Akaka, meagai‑nana nihenina taui ekalesia upuna wayahina imamaei ivi‑putu tau vi‑muni‑waiwai ivi‑wahani KirisitianiV.
26 E, quando o encontrou, levou-o para Antioquia. E, durante um ano inteiro, se reuniram naquela igreja e ensinaram numerosa multidão. Em Antioquia, os discípulos foram, pela primeira vez, chamados de cristãos.
27 Ka ponimanana nihenina tau apa‑taputapu tupwai yai meagai Ierusalem ini‑tawanei, iomo meagai Anitioki wayahina.
27 Naqueles dias, alguns profetas foram de Jerusalém para Antioquia.
28 Ka aitam wayahia ana wava Agabusi. Ka aitam tuta tau ekalesia inau‑hohona, ka Nuana Ahihinata onotona nau‑vi‑anai. Wayahina, tauna mini, ka apa‑taputapuei gomana ananina omomo papani aitamoata aitamoata wayahina, aveta baina me Rom iveimeyei. (Ka munia, SisaV Kalaudiusi yana tuta Rom veimeyei nihenina, gomanana ananina vinꞌ‑omo, Agabusi yanꞌ apa‑taputapu aitamoata deina.)
28 E, apresentando-se um deles, chamado Ágabo, dava a entender, pelo Espírito, que haveria uma grande fome em todo o mundo. Essa fome veio nos dias do imperador Cláudio.
29 Ka tau ekalesia, avaha Agabusi yanꞌ apa‑taputapu‑nana inononi, inuanua ananina medeina vavanei papani Iudea wayahina ina‑ivaitei. Ka aitamoata aitamoata wayahia ivi‑nua‑dadani medeina yai bagibagi, akanai am‑venena‑kavovo me Iudea ivenei deina.
29 Os discípulos, cada um conforme as suas posses, resolveram mandar uma ajuda aos irmãos que moravam na Judeia.
30 Akaka, tau ekalesia Anitioki ivo‑vi‑aiaia deina, e am‑venena‑kavovo‑nana imai‑vituei. Ka Banabasi kadu Saulo ainua ivenei, e yai nuanua ainuai ineiei papani Iudea wayahina, ka ekalesia Ierusalem nihenina a tau dune‑vi‑avina ivenei.
30 E eles o fizeram, enviando essa ajuda aos presbíteros por meio de Barnabé e Saulo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.