Atos 11
Awaeha Vovouna Minaveha Movia (MVN) vs ARIB
1 Ka munia, Iesu a tau hae anani habuhabui, ka tau ekalesia habuhabui papani Iudea nihenina imamaei vaneana inononi vivane taui eha me Iudea avaha Yaubada yana vona iawaehei tunutunuhina, e ivitumahanei.
1 Ora, ouviram os apóstolos e os irmãos que estavam na Judéia que também os gentios haviam recebido a palavra de Deus.
2 Wayahina, tutana Pita vane‑havine Ierusalem wayahina, tau ekalesia taui yai aidaba mamaei Pita inau‑vonuvonuei.
2 E quando Pedro subiu a Jerusalém, disputavam com ele os que eram da circuncisão,
3 Ivona, “Wamke avaha aka veimea etana‑bwegei. Iuna taui eha yai aidaba yai manua nihenina enu, kadue nui uamam.”
3 dizendo: Entraste em casa de homens incircuncisos e comeste com eles.
4 Akaka Pita vi‑putu dewaia habuhabuna medeina ivinꞌ‑omo nau‑viviwavei, ivona,
4 Pedro, porém, começou a fazer-lhes uma exposição por ordem, dizendo:
5 “Yaiau, nonova yauke meagai Iopa wayahina amamaei, ka aviama Yaubada wayahina. Ka yau dune‑yavava nihenina yau dune epau. Ka ino‑dunedune‑nana nihenina aitam amane adueyei kaleko ananina deina, ka mutuna na nau‑punina. Ka wahuma wayahina opu‑me wayahiua.
5 Estava eu orando na cidade de Jope, e em êxtase tive uma visão; descia um objeto, como se fosse um grande lençol, sendo baixado do céu pelas quatro pontas, e chegou perto de mim.
6 Ka matau aonei amanena nihenina, ka vahitau tunina tunina adudueyei. Ka tupwai aei na nau‑punina, ka tupwai pono udaudana, ka tupwai mwata, ka kadu tupwai manua iyaveyaveha wahuma. Vahitau aitamoata aitamoata amanena nihenina vito‑potana itoka me Iudea wayahika.
6 E, fitando nele os olhos, o contemplava, e vi quadrúpedes da terra, feras, répteis e aves do céu.
7 Ka movina anononi veimeyeu, ivona, ‘Pita, emini, ka vahitau‑naia evunu‑neiei, enꞌ‑ania.’
7 Ouvi também uma voz que me dizia: Levanta-te, Pedro, mata e come.
8 Ka yauke vonana anau‑patei, avona, ‘Kauvea, eha‑ohota! Eha nau‑wawaniu adedewe deina. Iuna yau tupua a itoava ataina wayahina, eha aitam tuta vahitau vito‑potana deinake atꞌ‑ani.’
8 Mas eu respondi: De modo nenhum, Senhor, pois nunca em minha boca entrou coisa alguma comum e imunda.
9 Ka vonana wahuma wayahina vona‑havineu, ivona, ‘Yaubada avaha vahitau‑naia awa‑vidovidohei. Wayahina, eha nau‑wawanim enꞌ‑apa‑goyogoyoe.’
9 Mas a voz respondeu-me do céu segunda vez: Não chames tu comum ao que Deus purificou.
10 Dewana vinꞌ‑omo wayahiua tuta aitonu wayahina, kadu movina ipupueu tuta aitonu wayahina deinake. Ka munia, amanena ivane wahuma, e maiova.
10 Sucedeu isto por três vezes; e tudo tornou a recolher-se ao céu.
11 Ka tuta aitamoata wayahina, onoto aitonu ivinꞌ‑omo manua‑nana amamaei wayahina. Taui ai tau vi‑tune Sisarea wayahina mamaei, e taui meagaina ini‑tawanei iomo wayahiu.
11 E eis que, nesse momento, pararam em frente à casa onde estávamos três homens que me foram enviados de Cesaréia.
12 Ka Nuana Ahihinata ipupueu, ivona, ‘Emini, ka ena‑opu wayahia, ka nui una‑ne. Ka eha eva‑hamwahamwana dewana wayahina.’ Ka vavaneika ai yau 6 taina imimini matamia tuta ataina wayahina kadu nui aomo onotona ya manua wayahina, e anui.
12 Disse-me o Espírito que eu fosse com eles, sem hesitar; e também estes seis irmãos foram comigo e entramos na casa daquele homem.
13 Ka onoto‑nana aviani vinꞌ‑omo tauna wayahina vo‑vi‑maheteai, ivona, ‘Nonova anelose aitam vinꞌ‑omo wayahiua, ka adueyei yau manua nihenina mimini mataua. Ka ivona, “Korineliusi, wamke yam tau paisewa tupwai evi‑tunei ine meagai Iopa wayahina. Ka aitam onoto ana wava Simoni mamaei, ka tauna ivi‑wahani Pita. Ka yam tau paisewa nau‑wawani Pita‑nana itua‑yauni imavinei baina wayahima.
13 E ele nos contou como vira em pé em sua casa o anjo, que lhe dissera: Envia a Jope e manda chamar a Simão, que tem por sobrenome Pedro,
14 Ka tauna wamke yam yoko nui nau‑wahemi, ka aituhu aviyaivia wayahimia nau‑wahe‑nana uvitumahanei, taumi ito‑yavuha Yaubada wayahina uvaniahei deina.” ’
14 o qual te dirá palavras pelas quais serás salvo, tu e toda a tua casa.
15 Ka yauke avi‑putu anau‑wahei eha ta‑vi‑manamana, ka Nuana Ahihinata iopu wayahia, inu nihenia, tauna iopu wayahikaia ka inu nihenikaia tuta naona wayahina deina.
15 Logo que eu comecei a falar, desceu sobre eles o Espírito Santo, como também sobre nós no princípio.
16 Ka dewana iakwa, e yauke Kauvea yana vona anuani, ivona, ‘Naona Ioni tomotau daudau wayahina vi‑bapitaisoei, ka apaina Yaubada tauna Nuana Ahihinata wayahina vi‑bapitaisoemi.’
16 Lembrei-me então da palavra do Senhor, como disse: João, na verdade, batizou com água; mas vós sereis batizados no Espírito Santo.
17 Tutana itoka kamai‑vitumahana Kauvea Iesu Tau Ito‑yavuha wayahina, Yaubada tauna Nuana Ahihinata veneka, am‑venena‑kavovo deina, a? Udueyei! Yaubada avaha taui Nuana Ahihinata vene‑kavokavovoi, itoka aitamoata deina. Wayahina, yauke taua koiaka? Medeina Yaubada ya dewana avito‑pote? Eha au pata!”
17 Portanto, se Deus lhes deu o mesmo dom que dera também a nós, ao crermos no Senhor Jesus Cristo, quem era eu, para que pudesse resistir a Deus?
18 Ka tau ekalesia‑naia, avaha Pita ya vonana inononi, nuai vidoha, ka eha kadu aitam yai vi‑tanai. Ka Yaubada iapa‑vidovidohei, ivona, “Vona ahiahina, Yaubada avaha awaehei taui eha me Iudea kadu inua‑vinana ka yawai‑vavaha ivaniahei.”
18 Ouvindo eles estas coisas, apaziguaram-se e glorificaram a Deus, dizendo: Assim, pois, Deus concedeu também aos gentios o arrependimento para a vida.
19 Nonova me Iudea Sitiveni inau‑vi‑anigi. Iakwa, ivi‑putu tau ekalesia habuhabui ivunuvunu‑neiei. Wayahina, tau ekalesia‑naia inovo ine mani meagai mani meagai bana mamanaina wayahia. Ka tupwai ine papania Poenisia wayahina, ka tupwai ine bonabona Sipirusi wayahina, ka tupwai ine meagai Anitioki wayahina. Ka habuhabui yai meagai vovouna nihenina vavanei me Iudea ai heta inaunau‑wahei. Kate taui eha me Iudea Vaneana Ahiahina eha ita‑nononi.
19 Aqueles, pois, que foram dispersos pela tribulação suscitada por causa de Estêvão, passaram até a Fenícia, Chipre e Antioquia, não anunciando a ninguém a palavra, senão somente aos judeus.
20 Ka munia, tupwai tau ekalesia yai tupua bonabona Sipirusi wayahina, ka tupwai yai tupua meagai Sirene wayahina iomo meagai Anitioki wayahina. Ka ivi‑putu Kauvea Iesu Vaneana Ahiahina inaunau‑waheyei me Girisi wayahia.
20 Havia, porém, entre eles alguns cíprios e cirenenses, os quais, entrando em Antioquia, falaram também aos gregos, anunciando o Senhor Jesus.
21 Ka Kauvea ivaitei, e yai nau‑wahe‑nana vo‑vi‑bagibagi. Ka tomotau ai yau ani‑vainena yai nau‑wahe‑nana inononi, ivitumahanei, inua‑vinana, e ivi‑putu Kauvea ivi‑muni‑waiwaiei.
21 E a mão do Senhor era com eles, e grande número creu e se converteu ao Senhor.
22 Ka dewana vaneana omo meagai Ierusalem wayahina. Ka tau hae anani avaha inononi, Banabasi ivi‑nua‑dadanei ivi‑tunei ine meagai Anitioki wayahina, e tauna na‑nau‑vi‑taui.
22 Chegou a notícia destas coisas aos ouvidos da igreja em Jerusalém; e enviaram Barnabé a Antioquia;
23 Ka tutana Banabasi omo Anitioki wayahina, tau ekalesia‑naia yai dewa tunutunuhi dueyei, e tauna dewa‑haiawa ananina. Iuna tauna anamanei yai dewa‑naia tunutunuhi ivinꞌ‑omo Yaubada yanꞌ ate‑nuanuai wayahina. Wayahina, Banabasi naunau‑wahei kadue vo‑vi‑vatui, nau‑wawani ivenavenau Yaubada ya etawana ana heta wayahina, eha imagigino yai etawana tutuaina wayahina.
23 o qual, quando chegou e viu a graça de Deus, se alegrou, e exortava a todos a perseverarem no Senhor com firmeza de coração;
24 Banabasi onoto ahiahina, ka Nuana Ahihinata nau‑vi‑anai, ka ya vitumahana Iesu wayahina vivane toyoina. Ka tomotau habuhabui tauna ya nau‑wahe inononi, ivitumahanei, e ivi‑putu Kauvea ivi‑muni‑waiwaiei.
24 porque era homem de bem, e cheio do Espírito Santo e de fé. E muita gente se uniu ao Senhor.
25 Ka aitam tuta Banabasi omo meagai Tasusi wayahina, e Saulo nenenei.
25 Partiu, pois, Barnabé para Tarso, em busca de Saulo;
26 Ka avaha vaniahei, ainuai imavina Anitioki wayahina, ka ponimana aitamoata nihenina ekalesia nui itapatapanono, ka tuta tuta tomotau habu‑vainei meagai Anitioki nihenina iviwavenei. Akaka, meagai‑nana nihenina taui ekalesia upuna wayahina imamaei ivi‑putu tau vi‑muni‑waiwai ivi‑wahani KirisitianiV.
26 e tendo-o achado, o levou para Antioquia. E durante um ano inteiro reuniram-se naquela igreja e instruíram muita gente; e em Antioquia os discípulos pela primeira vez foram chamados cristãos.
27 Ka ponimanana nihenina tau apa‑taputapu tupwai yai meagai Ierusalem ini‑tawanei, iomo meagai Anitioki wayahina.
27 Naqueles dias desceram profetas de Jerusalém para Antioquia;
28 Ka aitam wayahia ana wava Agabusi. Ka aitam tuta tau ekalesia inau‑hohona, ka Nuana Ahihinata onotona nau‑vi‑anai. Wayahina, tauna mini, ka apa‑taputapuei gomana ananina omomo papani aitamoata aitamoata wayahina, aveta baina me Rom iveimeyei. (Ka munia, SisaV Kalaudiusi yana tuta Rom veimeyei nihenina, gomanana ananina vinꞌ‑omo, Agabusi yanꞌ apa‑taputapu aitamoata deina.)
28 e levantando-se um deles, de nome Ágabo, dava a entender pelo Espírito, que haveria uma grande fome por todo o mundo, a qual ocorreu no tempo de Cláudio.
29 Ka tau ekalesia, avaha Agabusi yanꞌ apa‑taputapu‑nana inononi, inuanua ananina medeina vavanei papani Iudea wayahina ina‑ivaitei. Ka aitamoata aitamoata wayahia ivi‑nua‑dadani medeina yai bagibagi, akanai am‑venena‑kavovo me Iudea ivenei deina.
29 E os discípulos resolveram mandar, cada um conforme suas posses, socorro aos irmãos que habitavam na Judéia;
30 Akaka, tau ekalesia Anitioki ivo‑vi‑aiaia deina, e am‑venena‑kavovo‑nana imai‑vituei. Ka Banabasi kadu Saulo ainua ivenei, e yai nuanua ainuai ineiei papani Iudea wayahina, ka ekalesia Ierusalem nihenina a tau dune‑vi‑avina ivenei.
30 o que eles com efeito fizeram, enviando-o aos anciãos por mão de Barnabé e Saulo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.